Poslovni broj: Us I-1280/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja RJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku ĆJ, zaposleniku tuženika, generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda, radi priznanja prava na invalidsku mirovinu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 21. svibnja 2026. u nazočnosti tužitelja i u odsutnosti tuženika, 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/25- 03/03522989702, Urbroj: 341-99-06/2-25-79 od 28. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 141-02/25-03/03522989702, Urbroj: 341-99-06/2-25-79 od 28. travnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/24-03/03522989702, Urbroj: 341-18-06/2-24-19316 od 20. studenog 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kao neosnovana.

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

3. U pravodobnoj tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika iz svih zakonom propisanih razloga, tužitelj navodi da tuženik prilikom donošenja osporenog rješenja nije poštivao zakonske odredbe o načinu i vremenu stradavanja njega kao dragovoljca Domovinskog rata i kao pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga i Hrvatske vojske, a da su zadobivene tjelesne ozljede vidljive iz priložene medicinske dokumentacije koju vijeće vještaka nije realno ocijenilo. Ističe da je navedeno ponašanje tuženika u suprotnosti s praksom Ustavnog suda Republike Hrvatske te predlaže da se izvrši uvid u označene presude Ustavnog i Upravnog suda. U svezi s navedenim presudama i primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju u istima, tužitelj konstatira da se i na njega trebaju primijeniti odredbe navedenog Zakona te da on uvjete za priznanje prava na invalidsku mirovinu ispunjava u cijelosti. Napominje da obrazloženje rješenja ne sadrži nikakve navode koji bi se odnosili na utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bitni i odlučujući za ocjenu predloženih i provedenih dokaza, posebno obrazložene razloge zbog čega nije uvažen zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu kao ni pravne propise i razloge koji bi upućivali na ovakvo rješenje. Predlaže da se po potrebi provede medicinsko vještačenje i saslušanje stranaka. Tužitelj ističe da su pobijanoj odluci prethodile nezakonite odluke Područne službe u Splitu kojima su mu odbijeni i prijedlog i žalba, ističući da nikada nije primio rješenje, odnosno medicinsku dokumentaciju o invalidnosti i radnoj sposobnosti kojima se točno utvrđuju njegova prava. Na navedena rješenja je pravovremeno podnio žalbe te predložio da se predmet riješi u nadležnosti Ministarstva , ali je njegov prijedlog odbijen nezakonito te je medicinsko vještačenje provedeno nezakonito jer je prvostupanjsko tijelo prilikom utvrđivanja spornih činjenica dužno provesti sve dokaze pa i one koji idu u prilog stranke. Smatra da je cjelokupno ponašanje tuženika protivno kako zakonu tako i Ustavu jer predstavlja učinke nedopuštenih djela zlouporabe položaja i ovlasti te povrede prava na invalidsku mirovinu, a nesporno je da tužitelj i njegova obitelj nemaju od čega normalno živjeti. Tužitelj, u bitnom, navodi da mu u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o prestanku prava nikada nije dana mogućnost izjašnjavanja o sadržaju i njegovim pravima, niti je ikada bio saslušan pa se u ovom slučaju radi i o povredi načela saslušanja stranke u postupku. Sukladno svemu navedenom predlaže da se tužba uvaži i osporeno rješenje poništi kao nezakonito.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da tužba nije osnovana, da je zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu podnesen dana 29. veljače 2024. te da je uvjerenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, Odsjek za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Tomislavgrad, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Tomislavgrad, broj 07/37-45-45/8-859/24 od 30. kolovoza 2024. utvrđeno da je tužitelj bio pripadnik HVO-a u razdoblju od 18. rujna 1991. do 9. lipnja 1993., od 29. prosinca 1993. do 21. lipnja 1994. i od 31. listopada 1994. do 1. studenog 1994. te da je na vojnoj dužnosti povrijeđen dana 18. ožujka 1993. Tuženik ističe da je predmetu priloženo rješenje Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, Sarajevo, broj: UP-II-03-41-1224/10 od 23. ožujka 2011., kojim je tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta po osnovu povrede zadobivene pod uvjetima vršenja vojne dužnosti u Oružanim snagama (HVO-a), prava priznata tim rješenjem pripadaju od 1. prosinca 2008. U žalbenom postupku pobijano prvostupanjsko rješenje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja: 1095076 od 12. rujna 2024. kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. U povodu žalbe, pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1235168 od 17. travnja 2025. u obrazloženju kojeg se navodi da psihička bolest nije priznata kao bolest koja je uzrokovana sudjelovanjem u ratu, a po pitanju ozljede lijevog koljena zadnji nalaz nakon duge pauze neliječenja datira od 2. veljače 2024. specijalista ortopeda u kojemu se navodi koljeno bez effuzije, bolnost med. i lat. strane zgloba, krepitacije PF bolne, testovi oštećenja oba meniskusa, terapija- rasterećenje te da je Vijeće viših vještaka mišljenja kako kod žalitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Tuženik ističe da je bitno razlikovati pojmove invalidnost (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) i oštećenje organizma (invaliditet , tjelesno oštećenje, RVI). Priznanje statusa RVI u Bosni i Hercegovini samo je zakonom propisana pretpostavka na temelju koje se medicinska dokumentacija dostavlja Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi donošenja Nalaza i mišljenja o tome postoji li invalidnost prema članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18; dalje: ZOMO) . Slijedom navedenog te s obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti, tj. invalidnost po osnovi povrede članka 142. stavka 2. ZHBDR-a, tuženik predlaže donošenje presude kojom se odbija tužbeni zahtjev.

5. U sporu je održavanjem rasprava 17. veljače 2026. i 21. svibnja 2026., te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5.1. Sud je na ročištu održanom pred ovim sudom dana 17. veljače 2026. prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada na okolnost je li kod tužitelja postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, te naložio tužitelju da u roku od 30 dana uplati predujam za troškove vještačenja i u istom roku dostavi dokaz o uplati, uz upozorenje da će sud odustati od izvođenja navedenog dokaza u slučaju ne uplate predujma. Kako tužitelj u ostavljenom roku niti po proteku istoga nije uplatio predujam, to je sud zakazao ročište za dan 21. svibnja 2026. na kojem ročištu je sud odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenje po sudskom vještaku medicine rada, te je izveden dokaz pregledom cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu upravnog spora i pregledom cjelokupnog spisa upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka kao suvišno držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na invalidsku mirovinu sukladno odredbi članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022; dalje: ZOMO-a), u vezi sa odredbom članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23; dalje: ZHBDR-a).

10. Među strankama je sporno je li osporeno rješenje tuženika pravilno i zakonito.

11. Prema odredbi članka 39. stavak 1. ZOMO-a smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka je propisano da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 4. istog članka je propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Stavkom 5. istog članka je propisano da uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

12. Odredbom članka 142. stavka 1. ZHBDR-a propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

12.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

12.2. Stavkom 4. istog članka propisano je da se pravo iz navevedenih stavka ovoga članka ostvaruje se pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

13. Uvidom u spis upravnog tijela utvrđeno je da je predmetni postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 29. veljače 2024.

14. Uvjerenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, Odsjek za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Tomislavgrad, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Tomislavgrad, broj 07/37-45-45/8- 859/24 od 30. kolovoza 2024. utvrđeno da je tužitelj bio pripadnik HVO-a u razdoblju od 18. rujna 1991. do 9. lipnja 1993., od 29. prosinca 1993. do 21. lipnja 1994. i od 31. listopada 1994. do 1. studenog 1994. te da je na vojnoj dužnosti povrijeđen dana 18. ožujka 1993.

15. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, Sarajevo, broj: UP-II-03-41-1224/10 od 23. ožujka 2011. tužitelju je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta po osnovu povrede zadobivene pod uvjetima vršenja vojne dužnosti u Oružanim snagama (HVO- a), te prava priznata tim rješenjem pripadaju od 1. prosinca 2008.

16. Ponajprije, za navesti je da, u skladu s gore citiranim zakonskim odredbama, priznavanje statusa ratnog vojnog invalida (dalje: RVI) u Bosni i Hercegovini je pravna pretpostavka na temelju koje se medicinska dokumentacija može dostaviti Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi donošenja nalaza i mišljenja o tome postoji li kod podnositelja zahtjeva (u konkretnom slučaju tužitelja) invalidnost prema članku 39. ZOMO-a. Vještak u skladu s odredbom članka 13. stavka 3. Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 96/2023; dalje: Uredbe) daje nalaz i mišljenje uvidom u dostavljenu medicinsku dokumentaciju na temelju koje je podnositelju zahtjeva u Bosni i Hercegovini utvrđen status RVI i priznato pravo na osobnu invalidninu, ali kod priznavanja prava na invalidsku mirovinu iz hrvatskog osiguranja mora se utvrditi postojanje invalidnosti prema hrvatskim propisima.

17. Stoga, je pravilno u povodu predmetnog zahtjeva tužitelja prvostupanjsko upravno tijelo pribavilo nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, Klasa: 561-02/24-02/811, Urbroj: 426-04-03/31-24-2, evidencijski broj vještačenja: 1095076 od 12. rujna 2024. kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO-a, jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjenja za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti;

18. Na temelju navedenog nalaza i mišljenja doneseno je prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen predmetni zahtjev tužitelja, a na koje je tužitelj izjavio žalbu.

19. U povodu žalbe tužitelja u skladu s odredbom članka 133. stavka 3. ZOMO- a pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, Klasa: 561-02/24-02/811, Urbroj: 426-5-1/33-25-5, evidencijski broj vještačenja: 1235168 od 17. travnja 2025., kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjenja za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti.

19.1. U obrazloženju navedenog nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka navedeno je da je prema priloženoj dokumentaciji tužitelj rođen 1968., sudionik je OS HVO od 18. rujna 1991. do 22. travnja 1996. Ima utvrđen RVI 20% trajno s osnova povrede lijevog koljena koju je zadobio 18. ožujka 1993. Parcijalna meniscektomija učinjena je u ožujku 1994. Od 1993. prati se i povremeno ambulantno liječi po neuropsihijatru zbog anksiodepresivnog poremećaja. Psihička bolest nije priznata kao bolest koja je uzrokovana sudjelovanjem u ratu. Po pitanju ozljede lijevog koljena zadnji nalaz nakon duge pauze neliječenja datira od 2. veljače 2024. specijalist ortoped u kojemu se navodi koljeno bez effuzije, bolnost med. i lat. strane zgloba. Krepitacije PF bolne, testovi oštećenja oba meniskusa. Terapija- rasterećenje. Vijeće viših vještaka je mišljenja kako kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjenja za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti.

20. Slijedom navedenog, a s obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti tj. invalidnosti po osnovi povrede (članka 142. stavka 2. ZHBDR-a) da nema mogućnosti uvažavanja žalbenih navoda i donošenja drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari.

21. Polazeći od podataka spisa predmeta ovog spora kao i spisa predmeta upravnog tijela u kojem je doneseno osporeno rješenje tuženika, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocijeni ovog Suda, pravilno i zakonito je osporeno rješenje tuženika, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

22. Prema ocjeni ovog Suda, nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 1095076 od 12. rujna 2024., te nalaz i mišljenje u drugostupanjskom postupku Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 1235168 od 17. travnja 2025., a koji su u bitnom suglasni, donijeti su na temelju ocjene cjelokupne medicinske i ostale dokumentacije sadržane u spisu upravnog tijela. Vještva su dostatno obrazložena te je istima suglasno utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjenja za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, te budući da su ovlašteni vještaci postupali na način i u skladu s ovlastima propisanim odredbama ZOMO-a i Uredbom o metodologiji vještačenja (Narodne novine, br. 96/23; dalje: Uredbe), a uzimajući u obzir svu spisu priležeću medicinsku i drugu dokumentaciju, to ih ovaj Sud u cijelosti kao stručna prihvaća i smatra da su služila kao valjana osnova za donošenje rješenja u upravnom postupku.

23. Nadalje, za istaći je da tužitelj za svoje tvrdnje iz tužbe da je ocjena nadležnih tijela vještačenja rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nije dostavio dokaze kojima bi ocjenu nadležnih tijela vještačenja doveo u sumnju, dok je od predloženog dokaza tužitelja za provođenjem vještačenja po sudskom vještaku medicine rada u ovom sporu sud odustao nakon što tužitelj nije predujmio troškove vještačenja, pa stoga ovaj sud smatra u dovoljnoj mjeri utvrđenim da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjenja za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti.

24. Glede prigovora tužitelja o povredi načela saslušanja stranke za navesti je da isti ovaj sud ne nalazi osnovanim. Ovo stoga jer su sporne činjenice o kojima ovisi priznavanje traženog prava medicinske naravi, pa saslušanjem stranka odnosno saslušanjem tužitelja se ne mogu utvrditi odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari, a radi čega je i tijekom ovog spora odbijen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka.

25. Nadalje, za navesti je da je pravilno tuženik vezano uz prigovore tužitelja navodi da je bitno razlikovati pojmove invalidnost (djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) i ratni vojni invaliditet (oštećenje organizma). Priznati status RVI u Bosni i Hercegovini po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, odnosno bolesti ili ozljede u postupku rješavanja zahtjeva za priznavanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. ZHBDR-a, a kako je to već navedeno pod točkom 16. obrazloženja ove presude, je samo zakonom propisana pretpostavka na temelju koje se medicinska dokumentacija dostavlja Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi ocjene radne sposobnosti. Prilikom rješavanja zahtjeva za invalidsku mirovinu prema članku 142. ZHBDR-a nadležno tijelo vještačenja u Republici Hrvatskoj, prema propisima i kriterijima koji se primjenjuju u hrvatskom mirovinskom osiguranju, utvrđuje postoji li kod podnositelja zahtjeva djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan ranjavanjem ili zatočeništvom, odnosno bolešću ili ozljedom po osnovi koje mu je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida.

26. Analizom cjelokupne medicinske dokumentacije i drugih isprava u spisu ovaj sud ne nalazi da su činjenice nepravilno ili nepotpuno utvrđene, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo ili da je došlo do povrede postupovnih pravila.

27. U svemu izloženom, po ocijeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. U upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21), a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

28. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS -a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

U Splitu 19. lipnja 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku za prijem pismena u RH

- tuženiku,

- u spis.