Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Kž-239/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Michala Danečeka, predsjednika vijeća, te Ivana Klapšića i Blaženke Lugar Vladić članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Paule Vlašić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TN, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025. – dalje u tekstu: KZ/11) povodom žalbe okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu od 10. lipnja 2026., poslovni broj Kov-310/2026-7, na sjednici vijeća održanoj 19. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika TN kao neosnovana i potvrđuje pobijano rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem protiv okrivljenog TN na temelju članka 127. stavak 4. u svezi članka 131. stavak 1., a sve u svezi članka 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026. – dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor koji je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu broj Kir-361/2026-4 od 19. svibnja 2026., potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kv II-155/2026-2 od 29. svibnja 2026. Na temelju članka 124. stavak 2. ZKP/08 u istražni zatvor uračunava se vrijeme od uhićenja okrivljenog TN od 17. svibnja 2026. u 21,30 sati, pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobno je žalbu podnio osumnjičenik TN, putem braniteljice Srđane Barišić, odvjetnice u Zagrebu, zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se umjesto redovnog istražnog zatvora odredi blaža mjera.
3. Žalba okrivljenika TN nije osnovana.
4. Okrivljenik u žalbi navodi da nisu ostvareni zakonski uvjeti za određivanje istražnog zatvora zbog pogrešno utvrđenih odlučnih činjenica, te da ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela obzirom da se iteracijska opasnost ne može izvesti iz činjenice da je osumnjičenik ranije osuđivan za kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11, odnosno, na činjenici da se protiv osumnjičenika vode drugi kazneni postupci jer potvrđena optužnica nije potvrđena presuda, a kazneno djelo iz članka 190. KZ/11 koji se vodi protiv osumnjičenika također kao niti kazneno djelo krađe za koje je osuđivan nije istovrstan niti usporediv s kaznenim djelom prijetnje koje mu se stavlja na teret pa nema niti elemenata o konkretnoj opasnosti od ponavljanja kaznenog djela prijetnje. Zaključno u pobijanom rješenju nije točno definirano zbog čega mjere opreza u konkretnom predmetu ne bi bile djelotvorne, a zdravstveno stanje osumnjičenika nije individualizirano na način da je u dovoljnoj mjeri ocijenjena razmjernost kako zdravstvenog stanja osumnjičenika, a tako i njegova obiteljska situacija, s obzirom i na zdravstvene probleme njegove majke, a radi primjene blaž ih mjera. Zaključno se ističe da prvostupanjski sud nije proveo test razmjernosti te bi se i primjenom blažih mjera opreza odnosno istražnim zatvorom u domu postigla ista svrha koja se želi postići određivanjem istražnog zatvora uzimajući u obzir sve navedene okolnosti.
5. Protivno navodima u žalbi, po ocijeni vijeća, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za produljenjem istražnog zatvora okrivljeniku iz osnova članka 123. stavak 1. točke 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavak 1. ZKP/08., za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu ove mjere protiv okrivljenika i nemogućnosti zamjene blažim mjerama, pa suprotne žalbene tvrdnje da pobijano rješenje u tom pogledu ne sadrži razloge i ne može se ispitati, pa da bi time bila počinjena bitna povreda postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., nisu osnovane.
6. Pravilno prvostupanjski sud pod točkom 7. obrazloženja utvrđuje postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni počinitelj kaznenog djela stavljenog mu na teret, a koja proizlazi iz podignute optužnice utemeljene na ranije pribavljenim dokazima kao većem stupnju osnovanosti da je počinitelj kaznenog djela od određivanja istražnog zatvora u prethodnom postupku. Suprotno žalbenim navodima, sud u ovoj fazi postupka nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i dokazne snage dokaza, već je isključivo ovlašten na temelju podataka u spisu zaključivati o relevantnom stupnju osnovane sumnje, kao odgovarajućeg ranga vjerojatnosti da je kazneno djelo počinjeno, što je utvrđeno i valjano obrazloženo u pobijanom rješenju.
7. Nadalje, u odnosu na postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da bi okrivljenik mogao ponoviti djelo ili počiniti teže, po ocjeni ovog vijeća, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje razloga za produljenje istražnog zatvora protiv osumnjičenika iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 i da se ti razlozi mogu prevenirati isključivo najtežom mjerom – istražnim zatvorom, za što je dao jasne, potpune i neproturječne razloge. Pri tom, je poštujući načelo nedužnosti, pravilno cijenio činjenicu da se protiv osumnjičenika vode kazneni postupci, isto u korelaciji da je sada aktualno ponovo osumnjičen za počinjenje kaznenog djela prijetnje, z i zaključio da ponašanje osumnjičenika nije usklađeno sa opće prihvaćenim normama ponašanja, s obzirom da se javlja kao specijalni recidivist upravo kod kaznenog djela prijetnje kojeg niti ranija osuđivanost nije odvratila od kriminalne aktivnosti, pri čemu je aktualno kazneno djelo prijetnje bilo upućeno prema policijskom služeniku i to prilikom obavljanja njegove javne ovlasti što ukazuje da je ponašanje osumnjičenika progrediralo. Iz tih razloga je odluka o određivanju istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 pravilna.
8. Prema tome, prema mišljenju ovog vijeća, cijeneći i odredbu iz članka 4. ZKP/08, niti jednom blažom mjerom, mjerom opreza ili mjerom istražnog zatvora u domu u konkretnom slučaju ne može se otkloniti iteracijska opasnost koja postoji na strani osumnjičenika, s obzirom iskazanu kriminalnu volju te upornost u činjenju kaznenih djela. Okolnost koju ističe obrana, a odnosi se na zdravstveno stanje osumnjičenika, odnosno njegove majke, nisu okolnosti koje mogu utjecati na odluku vezano za određivanje istražnog zatvora s obzirom da svako pogoršanje zdravstvenog stanja osumnjičenika može biti kontrolirano i liječeno u okviru zatvorskog sustava odnosno putem zatvorske bolnice, a isto tako, ukoliko postoji potreba mogu se izvan sustava obaviti određeni liječnički pregledi, odnosno postupci, ukoliko bi to zahtijevalo zdravstveno stanje osumnjičenika. Nadalje, zdravstveno stanje, odnosno bolest majke osumnjičenika, s obzirom na utvrđenu iteracijsku opasnost na strani osumnjičenika nije od značaja za donošenje odluke. Prema tome, s obzirom na prisutnu upornost i visok stupanj kriminalne volje odnosno, okolnost da se radi o specijalnom recidivistu kojeg ni dosadašnja osuđivanost nije spriječila u činjenju kaznenih djela, zahtjev javnog interesa kao i očuvanja sigurnosti imaju prevagu nad pravom osumnjičenika na slobodu. Stoga se jedino najstrožom mjerom istražnog zatvora pruža dovoljna garancija da se primjenom najstrože mjere odvrati osumnjičenika od daljnjeg činjenja kaznenih djela.
9. Načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora, jer je ovo vijeće prilikom donošenje odluke o produljenju istražnog zatvora, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vodilo računa o razmjeru između, s jedne strane, težine kaznenih djela za koje se tereti okrivljena koja se reflektira u propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati u postupku ako se utvrdi krivnja okrivljene, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.
10. Stoga ovo vijeće žalbene navode osumnjičenika smatra neosnovanima, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede iz članka 494. stavak 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.
U Karlovcu 19. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Michal Daneček
