REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-3641/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, stranca BC, državljanina Pakistana, rođenog **.**.1986., radi sudske kontrole upravnog postupka, 19. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Službe za granicu KLASA: UP/I-216-01/26- 03/555, URBROJ: 511-10-18-26-1 od 16. lipnja 2026.
Obrazloženje
1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske dostavilo je 17. lipnja 2026. svoje rješenje KLASA: UP/I-216-01/26-03/555, URBROJ: 511-10-18-26-1 od 16. lipnja 2026. radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja na temelju članka 216. stavka 4. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20., 114/22., 151/22., 40/25. i 55/26.) kojim je propisano da će se odmah po donošenju rješenja o smještaju upravnom sudu dostaviti spisi predmeta o smještaju u centar, a da će upravni sud u roku od pet dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju ukida ili potvrđuje.
2. Predmetnim rješenjem strancu BC, državljaninu Pakistana, rođenom **.**.1986., određuje se smještaj u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske iz razloga jer postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske s time da ukupno vrijeme provedeno u Centru ne može biti duže od jedan mjesec, a teče od dana donošenja rješenja.
3. Člankom 212. Zakona o strancima propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja, povratka i dubinske provjere državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje, povratak i dubinska provjera ne mogu osigurati blažim mjerama (stavak 1.), s time da smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i povratak i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja i povratka koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.). Nadalje, propisano je da se u smislu stavka 2. toga članka smatra da su aktivnosti radi prisilnog udaljenja i povratka u tijeku kada se poduzimaju radnje radi utvrđivanja identiteta državljana trećih zemalja, pribavljanja putnih isprava i putnih dokumenata (vize, liječnička dokumentacija, putna karta), organiziranja transporta te druge radnje koje se poduzimaju radi prisilnog udaljenja i povratka (stavak 3.) te da se u smislu stavka 2. toga članka smatra da se aktivnosti radi prisilnog udaljenja i povratka izvršavaju s dužnom pažnjom kada se radnje iz stavka 3. toga članka poduzimaju bez nepotrebnog odgađanja (stavak 4.).
4. Nadalje, člankom 214. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. toga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja) /stavak 1./.
5. S time da okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. toga članka su da:
- državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu
- državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak
- je državljanin treće zemlje izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka
- je državljanin treće zemlje u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo
- je protiv državljanina treće zemlje u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u Republici Hrvatskoj
- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku
- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu
- je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku
- prethodno ponašanje državljanina treće zemlje upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske (stavak 2.).
6. Također, smatra se da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz stavka 1. toga članka ako se utvrdi da:
- je državljanin treće zemlje odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente ili je dao lažne podatke
- se državljanin treće zemlje poslužio krivotvorenom ili tuđom ispravom
- je državljanin treće zemlje odbacio ili uništio ispravu o identitetu
- je državljanin treće zemlje odbio dati otiske prstiju
- je državljanin treće zemlje silom ili prijevarom onemogućio prepratu u svrhu prisilnog udaljenja u zemlju u koju ga se prisilno udaljava
- se državljanin treće zemlje nije pridržavao obveza iz članka 213. stavka 1. ovoga Zakona
- je državljanin treće zemlje ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka
- je državljanin treće zemlje boravio u drugoj državi članici EGP-a iz koje je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku izravno ili tranzitom kroz treću zemlju (nedopušteno sekundarno kretanje) /stavak 3/.
7. Iz zapisnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Kutina Broj: 511-10-10-26-13 od 14. lipnja 2026. utvrđeno je da je stranac bez dokumenata te da je stranac 14. lipnja 2026. u 00:05 sati zatečen na autocesti A3, na odmorištu Gračenica sjever, zajedno sa još dvadeset i četiri osobe u kombi vozilu marke "VW Transporter" reg. oznaka VŽ 990HD. Dodano je da isti ne posjeduje isprave o identitetu ili druge dokumente kojima može dokazati legalitet svog boravka u Republici Hrvatskoj. Opisano je da je provedenim kriminalističkim istraživanjem utvrđeno da je stranac ušao u Republiku Hrvatsku odnosno EGP izvan vremena i mjesta određenog za prelazak vanjske granice, preko rijeke Save, 13. lipnja 2026. oko 05:00 sata, na području PU brodsko- posavske, PGP Stara Gradiška, mjesto Orahova zajedno sa ostalima iz grupe, koristeći se čamcem, te da se po nezakonitom ulasku, zajedno sa ostalima iz grupe, uputio u pravcu unutrašnjosti Republike Hrvatske odnosno EGP-a. Stranac je izjavio da je Pakistan napustio prije 5 mjeseci, da je avionom iz Pakistana došao u Tursku, Istanbul, gdje je boravio 4 mjeseca. Dodao je da je iz Turske preko Bugarske i Srbije, koristeći se raznim prijevoznim sredstvima, došao u Bosnu i Hercegovinu. Iznio je da je u Bosni i Hercegovini boravio u nekom hostelu kod aerodroma gdje je bio smješten sa većom grupom stranih državljana. Nastavio je da je prije 5 dana po njih došlo nekoliko vozila koje su vozili državljani Bosne i Hercegovine te da su ih dovezli do same blizine granice između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Opisao je da su po izlasku iz vozila u pratnji 2 vodiča koji su bili državljani Bosne i Hercegovine, u ranim jutarnjim satima, čamcem, u nekoliko grupa, prešli državnu granicu, nezakonito preko velike rijeke na području mjesta Orahova u blizini Bosanske Gradiške. Objasnio je da su po prelasku državne granice dugo pješačili, više od 10 sati uz povremene stanke za odmor. Naveo je da su dolaskom na jednu lokaciju u blizinu autoceste čekali oko sat vremena kad je po njih došlo jedno kombi vozilo. Dodao je da su ih vodiči dopratili do vozila te su im rekli da brzo uđu u vozilo, što su i učinili, a da su se vodiči udalji u nepoznatom smjeru. Iznio je da su se vozili oko 40-ak minuta dok ih nije zaustavila policija na nekom odmorištu. Napomenuo je kako vozaču nije dao nikakve novce, jer je u Pakistanu platio 8.000,00 eura za put do željene destinacije, a to je Italija. Što se tiče boravka u Republici Hrvatskoj iskazao je da u istoj nema rodbine niti poznanika, da nema dovoljno novčanih sredstava te da si ne može platiti smještaj nigdje u Republici Hrvatskoj. Izjavio je da mu je namjera otići u Italiju te da se ne želi dragovoljno vratiti u Bosnu i Hercegovinu, kao niti u Pakistan. Konačno izjavio je da da nema odobrenje za boravak u drugoj državi članici, da ne postoje smetnje za prisilno udaljenje u Bosnu i Hercegovinu u pogledu ugroze njegova života, zbog rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti.
8. Slijedom navedenog postoje okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz članka 214. stavka 2. alineja 1., 2., 3. i 8. Zakona o strancima.
9. Nadalje, prema mišljenju suda prisilno udaljenje stranca ne može se u predmetnom slučaju osigurati primjenom blažih mjera iz članka 213. stavka 1. Zakona o strancima kojim je propisano se mjerama koje su blaže od smještaja u centar smatraju: 1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata, 2. polog određenih financijskih sredstava, 3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja i 4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme. Naime, iz ponašanja stranca (nezakonito prešao granicu između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske), njegovih prilika (nema ispravu o identitetu ni putnu ispravu) i njegovih izjava (u Republici Hrvatskoj nema rodbine niti poznanika, nema dovoljno novčanih sredstava te si ne može platiti smještaj nigdje u Republici Hrvatskoj, namjera mu je otići u Italiju te se ne želi dragovoljno vratiti u Bosnu i Hercegovinu, kao niti u Pakistan) utvrđeno je da se svrha smještaja u Centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a to je prisilno udaljenje, ne bi mogla ostvariti navedenim blažim mjerama.
10. Konačno pravilno je odmjeren rok. Naime, prema rješenju o protjerivanju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko- moslavačke KLASA: UP/I-216-04/26-01/3059, URBROJ: 511-10-18-26/1 od 16. lipnja 2026. predmetni stranac će se prisilno udaljiti u Pakistan. Određeni rok ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatnom centru za strance sukladan je pravilu razmjernosti pri čemu se je imalo u vidu vrijeme potrebno za organizaciju prisilnog udaljenja te da stranac nema ispravu o identitetu ni putnu ispravu.
11. Slijedom navedenog na temelju članka 216. stavka 4. Zakona o strancima i članka 12. stavka 2. točke 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24. i 39/26.) odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 19. lipnja 2026.
Sutkinja
Vanja Crnković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Mahamad Imran, Prihvatni centar za strance
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava sisačko- moslavačka, Služba za granicu
3. U spis