Poslovni broj P-613/2019-25
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna Služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Luki Tomašiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marčan & Partneri u Rijeci, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB : 02535697732, [adresa], zastupanog po punomoćnici Đini Lukac Novaković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 5. svibnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, temeljem objave od 19. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I-Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 4. točke 4.1. Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 5. siječnja 2007. u dijelu u kojem je tuženik ovlašten mijenjati kamatnu stopu u skladu s važećim odlukama banke kao i da nisu zakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa.
II-Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 6. točka 6.2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena obveza tužitelja da će plaćazi kredit u jednakim mjesečnim anuitetima obračunatih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 5. siječnja 2007.
III-Tuženik je dužan u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 1.346,73 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na
iznos od 12,58 eura od 9.8.2007. pa do isplate
iznos od 12,30 eura od 9.9.2007. pa do isplate
iznos od 12,21 eura od 9.10.2007. pa do isplate
iznos od 12,10 eura od 9.11.2007. pa do isplate
iznos od 12,11 eura od 9.12.2007. pa do isplate
iznos od 12,17 eura od 9.1.2008. pa do isplate
iznos od 28,61 eura od 9.2.2008. pa do isplate
iznos od 28,08 eura od 9.3.2008. pa do isplate
iznos od 27,11 eura od 9.4.2008. pa do isplate
iznos od 27,07 eura od 9.5.2008. pa do isplate
iznos od 26,62 eura od 9.6.2008. pa do isplate
iznos od 26,00 eura od 9.7.2008. pa do isplate
iznos od 25,77 eura od 9.8.2008. pa do isplate
iznos od 26,27 eura od 9.9.2008. pa do isplate
iznos od 26,91 eura od 9.10.2008. pa do isplate
iznos od 25,68 eura od 9.11.2008. pa do isplate
iznos od 26,86 eura od 9.12.2008. pa do isplate
iznos od 26,83 eura od 9.1.2009. pa do isplate
iznos od 26,88 eura od 9.2.2009. pa do isplate
iznos od 25,87 eura od 9.3.2009. pa do isplate
iznos od 25,58 eura od 9.4.2009. pa do isplate
iznos od 24,61 eura od 9.5.2009. pa do isplate
iznos od 24,29 eura od 9.6.2009. pa do isplate
iznos od 24,14 eura od 9.7.2009. pa do isplate
iznos od 23,6 eura od 9.8.2009. pa do isplate
iznos od 23,09 eura od 9.9.2009. pa do isplate
iznos od 22,90 eura od 9.10.2009. pa do isplate
iznos od 22,97 eura od 9.11.2009. pa do isplate
iznos od 22,91 eura od 9.12.2009. pa do isplate
iznos od 22,45 eura od 9.1.2010. pa do isplate
iznos od 22,50 eura od 9.2.2010. pa do isplate
iznos od 22,09 eura od 9.3.2010. pa do isplate
iznos od 21,99 eura od 9.4.2010. pa do isplate
iznos od 22,68 eura od 9.5.2010. pa do isplate
iznos od 21,45 eura od 9.6.2010. pa do isplate
iznos od 22,77 eura od 9.7.2010. pa do isplate
iznos od 21,64 eura od 9.8.2010. pa do isplate
iznos od 20,69 eura od 9.9.2010. pa do isplate
iznos od 21,37 eura od 9.10.2010. pa do isplate
iznos od 21,87 eura od 9.11.2010. pa do isplate
iznos od 20,78 eura od 9.12.2010. pa do isplate
iznos od 20,17 eura od 9.1.2011. pa do isplate
iznos od 19,46 eura od 9.2.2011. pa do isplate
iznos od 19,5 eura od 9.3.2011. pa do isplate
iznos od 20,03 eura od 9.4.2011. pa do isplate
iznos od 19,25 eura od 9.5.2011. pa do isplate
iznos od 20,24 eura od 9.6.2011. pa do isplate
iznos od 20,29 eura od 9.7.2011. pa do isplate
iznos od 18,09 eura od 9.8.2011. pa do isplate
iznos od 17,4 eura od 9.9.2011. pa do isplate
iznos od 16,81 eura od 9.10.2011. pa do isplate
iznos od 16,44 eura od 9.11.2011. pa do isplate
iznos od 16,13 eura od 9.12.2011. pa do isplate
iznos od 15,52 eura od 9.1.2012. pa do isplate
iznos od 14,85 eura od 9.2.2012. pa do isplate
iznos od 14,31 eura od 9.3.2012. pa do isplate
iznos od 13,85 eura od 9.4.2012. pa do isplate
iznos od 13,14 eura od 9.5.2012. pa do isplate
iznos od 12,58 eura od 9.6.2012. pa do isplate
iznos od 11,79 eura od 9.7.2012. pa do isplate
iznos od 11,2 eura od 9.8.2012. pa do isplate
iznos od 10,77 eura od 9.9.2012. pa do isplate
iznos od 10,12 eura od 9.10.2012. pa do isplate
iznos od 9,59 eura od 9.11.2012. pa do isplate
iznos od 8,84 eura od 9.12.2012. pa do isplate
iznos od 8,28 eura od 9.1.2013. pa do isplate
iznos od 7,74 eura od 9.2.2013. pa do isplate
iznos od 6,93 eura od 9.3.2013. pa do isplate
iznos od 6,33 eura od 9.4.2013. pa do isplate
iznos od 5,67 eura od 9.5.2013. pa do isplate
iznos od 5,09 eura od 9.6.2013. pa do isplate
iznos od 4,49 eura od 9.7.2013. pa do isplate
iznos od 3,86 eura od 9.8.2013. pa do isplate
iznos od 3,22 eura od 9.9.2013. pa do isplate
iznos od 0,35 eura od 13.9.2013. pa do isplate
po kamatnoj stopi koja od 9.8.2007. do 31.12.2007. iznosi 15%, od 1.1.2008. do 30.6.2011. iznosi 14 % godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.1.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
IV-Tuženik je dužan u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 3.694,22 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na
iznos od 0,81 eura od 9.2.2007. pa do isplate
iznos od 0,34 eura od 9.3.2007. pa do isplate
iznos od 2,16 eura od 9.3.2008. pa do isplate
iznos od 0,93 eura od 9.4.2008. pa do isplate
iznos od 0,33 eura od 9.10.2008. pa do isplate
iznos od 10,57 eura od 9.11.2008. pa do isplate
iznos od 0,48 eura od 9.12.2008. pa do isplate
iznos od 15,16 eura od 9.1.2009. pa do isplate
iznos od 18,03 eura od 9.2.2009. pa do isplate
iznos od 22,98 eura od 9.3.2009. pa do isplate
iznos od 16,27 eura od 9.4.2009. pa do isplate
iznos od 17,69 eura od 9.5.2009. pa do isplate
iznos od 11,30 eura od 9.6.2009. pa do isplate
iznos od 11,57 eura od 9.7.2009. pa do isplate
iznos od 15,22 eura od 9.8.2009. pa do isplate
iznos od 12,23 eura od 9.9.2009. pa do isplate
iznos od 7,72 eura od 9.9.2009. pa do isplate
iznos od 11,06 eura od 9.9.2009. pa do isplate
iznos od 12,58 eura od 9.10.2009. pa do isplate
iznos od 17,42 eura od 9.11.2009. pa do isplate
iznos od 21,01 eura od 9.12.2009. pa do isplate
iznos od 20,32 eura od 9.1.2010. pa do isplate
iznos od 25,34 eura od 9.2.2010. pa do isplate
iznos od 25,23 eura od 9.3.2010. pa do isplate
iznos od 28,84 eura od 9.4.2010. pa do isplate
iznos od 45,70 eura od 9.5.2010. pa do isplate
iznos od 32,68 eura od 9.6.2010. pa do isplate
iznos od 54,61 eura od 9.7.2010. pa do isplate
iznos od 49,75 eura od 9.8.2010. pa do isplate
iznos od 39,64 eura od 9.9.2010. pa do isplate
iznos od 54,85 eura od 9.10.2010. pa do isplate
iznos od 68,71 eura od 9.11.2010. pa do isplate
iznos od 60,02 eura od 9.12.2010. pa do isplate
iznos od 58,39 eura od 9.1.2011. pa do isplate
iznos od 55,44 eura od 9.2.2011. pa do isplate
iznos od 63,27 eura od 9.3.2011. pa do isplate
iznos od 79,41 eura od 9.4.2011. pa do isplate
iznos od 75,70 eura od 9.5.2011. pa do isplate
iznos od 100,97 eura od 9.6.2011. pa do isplate
iznos od 111,86 eura od 9.7.2011. pa do isplate
iznos od 83,87 eura od 9.8.2011. pa do isplate
iznos od 81,43 eura od 9.9.2011. pa do isplate
iznos od 80,70 eura od 9.10.2011. pa do isplate
iznos od 84,31 eura od 9.11.2011. pa do isplate
iznos od 89,63 eura od 9.12.2011. pa do isplate
iznos od 89,28 eura od 9.1.2012. pa do isplate
iznos od 87,15 eura od 9.2.2012. pa do isplate
iznos od 88,11 eura od 9.3.2012. pa do isplate
iznos od 91,06 eura od 9.4.2012. pa do isplate
iznos od 88,52 eura od 9.5.2012. pa do isplate
iznos od 89,16 eura od 9.6.2012. pa do isplate
iznos od 83,87 eura od 9.7.2012. pa do isplate
iznos od 84,20 eura od 9.8.2012. pa do isplate
iznos od 88,98 eura od 9.9.2012. pa do isplate
iznos od 87,47 eura od 9.10.2012. pa do isplate
iznos od 91,01 eura od 9.11.2012. pa do isplate
iznos od 85,18 eura od 9.12.2012. pa do isplate
iznos od 87,22 eura od 9.1.2013. pa do isplate
iznos od 90,86 eura od 9.2.2013. pa do isplate
iznos od 82,03 eura od 9.4.2013. pa do isplate
iznos od 83,10 eura od 9.5.2013. pa do isplate
iznos od 80,35 eura od 9.6.2013. pa do isplate
iznos od 83,14 eura od 9.7.2013. pa do isplate
iznos od 85,10 eura od 9.8.2013. pa do isplate
iznos od 351,90 eura od 13.9.2013. pa do isplate
po kamatnoj stopi koja od 9.2.2007. do 31.12.2007. iznosi 15%, od 1.1.2008. do 30.6.2011. iznosi 14 % godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.1.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
V-Tuženik je dužan u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 1.900,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi, izjavljenoj 16. travnja 2019., navodi da su stranke 5. siječnja 2007. zaključile ugovor o kreditu kojim ugovorom je tuženik tužitelju odobrio kredit u visini od 27.174,03 CHF u protuvrijednosti u kunama namečići valutnu klauzulu (čl.6.t.6.2. Ugovora) čime je glavnicu i kamate vezao za švicarski franak. Mjesečna rata kredita je uz kamatnu stopu od 5,10% iznosila 385,35 CHF. Tečaj valute CHF je u vrijeme zaključenja ugovora iznosio 4,562228 kn za CHF.
2.Tužitelj smatra da su određene odredbe ugovora nepoštene i ništave. Tuženik je kamate mijenjao svojim jednostranim odlukama mimo svih tržišnih kriterija, a u odnosu na promjene tečaja, nije zadržan tečaj koji je važio u vrijeme zaključenja ugovora te je tužitelj plaćao veće iznose anuiteta zbig rasta tečaja CHF. Tužitelj stoga traži utvrđenje ništavosti dijela odredbe koja omogućava tuženiku da jednostranim odlukama mijenja kamatnu stopu, iako se radi o bitnom uvjetu ugovora, kao i ništavost dijela odredbi koje nameću obvezu vraćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan plaćanja. Poziva se na pravna stajališta viših sudova. Tužbenim zahtjevom, konačno preciziranim nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj predlaže kao što je odlučeno u izreci presude.
3.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.
4.Tuženik navodi da je tužitelj tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti prestao postojati isplatom kredita. Sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, interes za podizanje tužbe iz odredbe članka 131. toga Zakona da postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti. Postupanje tuženika da nije protupravno te više niti ne postoji.
5.Nadalje, tuženik ističe da je temeljem članka 22. ZOO-a valutna klauzula dopuštena i da je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud smije tu odredbu primjenjivati. Radi se o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. Obzirom na regulatorne propise HNB, gotova da se radi o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka. Ugovor je i solemniziran te predstavlja stvarnu volju ugovornih strana. Tužitelj je sam procijenio da li ugovor odgovara njegovim potrebama i mogućnostima.
6.Tuženik navodi da tužitelj pogrešno tumači presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jer sud nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tuženik navodi da je volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, koja je i ugovorena te nije ostavljen prostor primjeni drugačije kamatne stope. Ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je neodrediva tim više što je gornja stopa ugovorene kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi.
7.Tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope. Vraćanjem kamatne stope na prvotno ugovorenu, ugovor bi se pretvorio u ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, što nije bila volja ugovornih strana, a čime da bi se izazvala povreda načela jednake vrijednosti činidaba.
8.Sukladno članku 3.6. Općih uvjeta poslovanja, banka je mogla mijenjati kamatne stope te je imala obvezu da u slučaju promjene kamatnih stopa o tome prethodno obavještava klijente. Tuženik je učinio potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi "Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke". Tužnik je tužitelja informirao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene kamatne stope te uz obavijesti dostavljao izmijenjeni otplatni plan. Tuženik je poštivao tada važeću zakonsku regulativu.
9.Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi da nije nepoštena. Kamatna stopa mijenjana je sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Tuženik nije ugovarao promjenjivu kamatnu stopu, niti mijenjao kamatne stope samostalno, bez adekvatnih kriterija, a svi elementi koji su utjecali na cijenu kredita kao i način promjene kamatne stope javno su dostupni i nisu proizvoljni.
10.Na cijenu kredita utječu troškovi izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, regulatorni troškovi HNB-a, kreditni rizik zemlje te marža koja uključuje operativne troškove banke i kreditni rizik klijenta. Svi ti elementi javno su dostupni i nisu proizvoljni.
11.Tuženik nije teretio klijente za ukupni iznos povećanja troškova financiranja. HNB nije kod tuženika uočila niti istakla bilo kakve nepravilnosti ili neusklađenosti s pozitivnim propisima. U slučaju primjene promjenjive kamatne stope radi se o uobičajenom i zakonitom poslovanju banaka u potpunosti usklađenom s regulativom HNB-a. U postupanju tuženika nema protupravnosti. Promjenama kamatne stope da tuženik nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes odnosno pravo tužitelja. Ugovorna volja stranaka da je bilo ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope.
12.Tuženik ističe i prigovor zastare. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnih troškova.
13.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu br. 9012210184 od 5. siječnja 2007., u Otplatnu tablicu i tečajnu listu, financijskim vještačenjem po vještaku Marinu Rameši, dipl. oec.i uvidom u nalaz i mišljenje vještaka, te osobnim saslušanjem tužitelja. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje osobnog bankara.
14.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužitelj, kao korisnik kredita te tuženik sklopili Ugovor o kreditu br. 9012210184 od 5. siječnja 2007., sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama:
-U članku 1. ugovoren je kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 27.174,03 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke tuženika važećem na dan korištenja kredita.
-U članku 2. ugovorena je namjena kredita i to za kupnju vozila.
-U članku 4. ugovoreno je da se na kredit u otplati korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,10% godišnje.
-U članku 6. ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca u 84 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.
15.U slučaju promjene kamatne stope iz toč. 4. ugovora. Korisnik pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćazi tako izmijenjene anuitete, a o tome će banka pisano obavijestiti korisnika kredita.
16.Vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju, prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.
17.Osobnim saslušanjem tužitelja utvrđeno je da je tužitelj ugovor o kreditu sklopio za kupnju osobnog vozila za osobne potrebe. Inače je korisnik PBZ-a, a i autokuća Peugeot Kuželka je poslovala preko banke tuženika. On je u autokući odabrao vozilo, oni su pripremili sve papire i rekli mu da ih odnese u banku, što je i učinio. Banka je pripremila ugovor. Ugovor je bio napisan.
18.Tužitelj navodi da nije imao namjeru uzeti kredit u valuti CHF, no u banci su mu sugerirali da je to najpovoljniji ugovor i da svi uzimaju te ugovore. To je prihvatio i potpisao ugovor. Ugovor je pročitao. Prije toga imao je dva zaključena ugovora o kreditu.
19.To je bio standardni ugovor o kreditu. Poznat mu je pojam valutne klauzule. No kako su mu sugerirali ugovor u CHF-u, smatrao je da bolje banka zna nego on, pa je prihvatio. Nakon par mjeseci kada je CHF skočio, onda je tek išao detaljnije to čitati.
20.Najprije je namjeravao podignuti kredit u valuti USD ili EUR, no u banci su ga uvjerili da mu je najpovoljnije dignuti kreditu u CHF. Da je znao da će toliko rasti rate, sigurno se ne bi odlučio za takav ugovor. U početku mu je, misli, rata bila oko 800,00 kn, a narasla je na oko 1.300,00 kn.
21.Tužitelj razumije što znači promjenjiva kamatna stopa. Prethodno je imao manje kredite u USD. Nije mu rečeno da će tečaj valute biti nepromjenjiv. Nije očekivao toliki skok. Ne zna što utječe na promjenu tečaja valute.
22.U Novom listu na tečajnoj listi mogla se provjeriti vrijednost strane valute u odnosu na kunu. Tužitelj je inače pomorac i na brodu nije mogao brzo primati sve informacije. Misli da nije primao od banke obavijesti o promjenama iznosa anuiteta. Nije mu bilo jasno na koji način se mijenja kamatna stopa.
23.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Marinu Rameši, dipl. oec., koji je nalaz i mišljenje izradio na temelju financijske dokumentacije koja prileži spisu.
24.U nalazu se navode podaci o kreditu kako slijedi:
Broj kreditne partije 9012210184
Datum ugovora o 05.01.2007
kreditu
Datum isplate kredita 05.01.2007
Iznos kredita CHF 27.174,03
Kamatna
stopa 5,10%
promjenjiva
Anuitet CHF
385,35
Broj mjesečnih rata 84
Tečaj banke na datum 4,562643
korištenja kredita
Početak otplate
08.02.2007
EUR tečaj
7,5345
25.Srednji tečaj Banke za CHF na 05.01.2007. godine (datum isplate kredita) iznosio je 4,562643.
26.Promjene kamatnih stopa i anuiteta :
Od 05.01.2007. do 08.08.2007. 5,10% anuitet 385,35 CHF
Od 09.08.2007. do 08.02.2008. 6,10% anuitet 397,41 CHF
Od 09.02.2008. do 12.09.2013. 7,45% anuitet 412,85 CHF
27.U izračunu razlika u odnosu na kamatnu stopu vezanu uz CHF libor, vještak navodi da se, obzirom da nije specificirano koji CHF libor, za potrebe izračuna pretpostavlja da se koristi 6-mjesečni CHF libor, te da se stopa usklađuje svakih 6 mjeseci. Obzirom da je kredit ugovoren 05.01.2007. godine, kao mjerodavan je korišten 6-mjesečni CHF libor sa kraja 2006. godine, a koji je iznosio 2,2%. Obzirom da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa bila 5,1%, ako bi ista u sebi sadržavala CHF libor, te fiksnu maržu tada bi ta marža iznosila 2,9% (5,1-2,2 = 2,9). Koristeći tako izračunatu maržu, te stvarni 6-mjesečni CHF libor u razdoblju otplate kredita, vještak je sačinio obračun kamata, te je isti uspoređen s kamatama koje je tuženik zaračunavao u predmetnom kreditu.
28.Ukupna pozitivna razlika (preplata) izračunata na opisani način iznosi 3.059,81 CHF što je 16.639,42 kuna (2.208,40 eura) po tečaju na datume plaćanja pojedinih rata. U navedenom razdoblju nije bilo negativnih razlika.
29.U izračunu pozitivnih razlika po kamati nastalih zbog povećanja početno ugovorene kamatne stope (pretpostavka nezakonite promjene kamatne stope), vještak je iskazao izračun pozitivnih razlika (preplata) redovne kamate koju je tužitelj plaćao prema predmetnom ugovoru o kreditu u odnosu na kamatu koju bi plaćao da se početna kamatna stopa nije povećavala. Tako dobivene razlike pretvorene su u kune koristeći tečaj na dan plaćanja pojedinih rata. Iste razlike prikazane su i u eurima po fiksnom tečaju konverzije.
30.Kao što je prikazano u tablici, u razdoblju od početka otplate do konačne otplate, uslijed povećanja kamatne stope, tužitelju zaračunato te je platio 1.950,75 CHF više iznosa kamate nego što bi bilo zaračunato da se početna kamatna stopa nije povećavala što iznosi 10.147,05 HRK odnosno 1.346,73 EUR po važećem tečaju na datume plaćanja pojedinih rata.
31.U tablici 3 vještak je prikazao, u razdoblju od početka otplate do konverzije, da je tužitelj uslijed rasta tečaja CHF u odnosu na početni tečaj platio 27.834,21 kuna odnosno 3.694,22 eura (prema fiksnom tečaju konverzije) više iznosa anuiteta nego što bi platio da početni tečaj nije rastao.
32.U tablici prikazano je da je od početka otplate do konačne otplate, tužitelj uslijed pada tečaja CHF u odnosu na početni tečaj platio 679,18 kuna odnosno 90,15 eura (prema fiksnom tečaju konverzije) manje iznosa anuiteta nego što bi platio da početni tečaj nije padao.
33.Tablica sačinjena je na način da su od pozitivnih preplata po tečaju oduzete negativne preplate po tečaju (sve već prikazano u tablicama prije). Na taj se način izračunala "neto preplata". Neto preplata računata je prema datumu plaćanja, te se sa pojedinim uplatama preplata kumulira sve do konačnog iznosa preplate prije konverzije. Tako izračunatim kumulativnim iznosima preplata pridodana su odgovarajuća razdoblja na koja se iste odnose.
34.Iz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :
-Da je tuženik ugovorenu kamatnu stopu tijekom otplate kredita usklađivao prateći promjene 6-mjesečnog CHF libora (na 01.01 i 01.07 u godini), tada bi u predmetnom razdoblju Tužitelju zaračunao 3.059,81 CHF manje iznosa kamate, a što je 16.639,42 kuna (2.208,40 eura) po tečaju na datume plaćanja pojedinih rata.
-U tuženom razdoblju, od početka otplate do konverzije, uslijed povećanja kamatne stope tužitelju zaračunato je te je platio 1.950,75 više iznosa kamate nego što bi bilo zaračunato da se početna kamatna stopa nije povećavala što iznosi 10.147,05 HRK odnosno 1.346,73 EUR po važećem tečaju na datume plaćanja pojedinih rata.
-U tuženom razdoblju od početka otplate do konverzije, uslijed rasta tečaja CHF u odnosu na tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, tužitelj je platio 27.834,21 kuna odnosno 3.694,22 eura više iznosa anuiteta nego što bi platio da početni tečaj nije rastao.
-U tuženom razdoblju od početka otplate do konačne otplate, uslijed pada tečaja CHF u odnosu na tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, tužitelj je platio 679,18 kuna odnosno 90,15 eura manje iznosa anuiteta nego što bi platio da početni tečaj nije padao.
35.Vještak je također, tablici 5 prikazao kako bi se moglo provesti uračunavanje negativnih i pozitivnih tečajnih razlika, ukoliko bi sud zauzeo stav da se to ima učiniti.
36.U predmetnom razdoblju, prema dostavljenim podacima kamatna stopa nije bila snižavana u odnosu na početnu.
37.Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istome i uskladio toč. III i IV tužbenog zahtjeva.
38.Tuženik je osporavao nalaz i mišljenje u cijelosti, kao dokazno sredstvo na temelju kojeg se mogu utvrditi kao dokazane činjenice na koje se tužitelj u tužbi poziva, a pogotov ne kao dokaz na temelju kojeg bi se usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.
39.Stranke nisu zahtijevale pozivanje vještaka na ročište radi usmenog izlaganja nalaza i mišljenja.
40.Ocjenom provedenih dokaza, ovaj je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
41.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
42.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17.
43.Tužbu je tužitelj podnio 16. travnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.
44.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju
– ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
45.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.
46.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
47.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je Rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.
48.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.
49.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
50.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.
51.Tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.
52.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.
53.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.
54.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
55.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima.
56.Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužitelja iz čijeg iskaza je utvrđeno da mu je banka tuženika ponudila kredit u valuti CHF kao najpovoljniji te da takav kredit svi podižu. Ugovor je prihvatio s povjerenjem u banku. Poznati su mu pojmovi promjenjive kamatne stope I valutne klauzule, no nije mu objašnjeno na koji se način mijenja kamatna stopa I što utječe na promjenu tečaja. Nije očekivao toliki skok anuiteta, inače se ne bi niti odlučio za taj ugovor.
57.U kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.
58.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, a i odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF također su ništetne, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.
59.Na konkretan slučaj odnosno predmetni ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).
60.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.
61.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.
62.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.
63.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.
64.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.
65.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, navedene u izreci, su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.
66.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja, a koji je prethodno citiran.
67.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.
68.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.
69.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.
70.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.
71.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.
72.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja.
73.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.
74.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.
75.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.
76.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, navedene u izreci, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne.
77.Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je tuženik ponudio kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, a iz njegovog iskaza proizlazi da nije upozoren na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imao utjecaja na njegov sadržaj.
78.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.
79.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio i postavio nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogao učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud istu dopušta, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.
80.Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužitelj je svoj tužbeni zahtjev i postavio sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem, iz kojeg su utvrđeni utuženi iznosi, odnosno tužitelj se zahtjev za isplatu postavio sukladno ispravljenom nalazu i mišljenju vještaka, a koji je prethodno detaljno obrazložen.
81.Iz mišljenja vještaka je naime utvrđeno da :
-U tuženom razdoblju, od početka otplate do konverzije, uslijed povećanja kamatne stope tužitelju je zaračunato te je platio 1.950,75 više iznosa kamate nego što bi bilo zaračunato da se početna kamatna stopa nije povećavala što iznosi 10.147,05 HRK odnosno 1.346,73 EUR po važećem tečaju na datume plaćanja pojedinih rata.
-U tuženom razdoblju od početka otplate do konverzije, uslijed rasta tečaja CHF u odnosu na tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, tužitelj je platio 27.834,21 kuna odnosno 3.694,22 eura više iznosa anuiteta nego što bi platio da početni tečaj nije rastao.
82.Tužitelj je stoga navedene ukupne iznose osnovano utužio, odnosno s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelj osnovano potražuje isplatu ukupnog iznosa od 1.346,73 eur, a s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli tužitelj osnovano potražuje iznos od ukupno 3.694,22 eur, a na svaki utuženi mjesečni iznos tužitelj osnovano zahtijeva i zateznu kamatu sukladno članku 29. ZOO-a.
83.Kao što je već navedeno, tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istom vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.
84.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju.
85.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.
86.U odnosu na tzv. negativne razlike, tužitelj nije ništa primio, da bi bio dužan vraćati tuženiku, pa sud toga nije umanjio njegovu tražbinu.
87.Tužitelj je dakle u cijelosti uspio u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).
88.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava podnesaka od 25. srpnja 2019., 28. listopada 2019. i 16. travnja 2025. (tbr.8.st.1.) te zastupanja na ročištima od 12. veljače 2024. i 5. svibnja 2026. (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 200,00 eur po radnji, ukupno 1.200,00 eur, koji iznos je uvećan za PDV od 25% - 300,00 eur, što ukupno iznosi 1.500,00 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od ukupno 400,00 eur, što sveukupno iznosi 1.900,00 eur, zajedno sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Spisu ne prileži dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi na tužbu, a tužitelj nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.
89.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Opatiji, 19. lipnja 2026.
S u d a c :
Renata Slavić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Pun tužitelja
2. Pun. tuženika
