Poslovni broj: P-254/2026-3
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja SC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Karlu Vučiniću, odvjetniku u [adresa] protiv tuženika Raiffeisen bank d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, temeljem odredbe čl. 331 b Zakona o parničnom postupku, 19. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj: 628-50- 2848342 od 23.05.2005. godine, potvrđen od strane Javnog bilježnika Vesne Ćuzela, OU-1188/05 od 10.06.2005.godine, koja glasi: „Naknada 1,00 % (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita....“
II Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove ovog postupka u visini od 331,55 EUR sa zateznom kamatom tekućom 19. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi kako je dana 23.05.2005. godine kao korisnik kredita (dalje: Korisnik) i tužena kao kreditor (dalje: Kreditor) zaključili su Ugovor o kreditu broj: 628- 50-2848342 na iznos kredita od 45.360,00 CHF (dalje: Ugovor o kreditu) potvrđen od strane Javnog bilježnika Vesne Ćuzela, OU-1188/05 od 10.06.2005. Navedenim ugovorom tuženik je odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 45.360,00 CHF, po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita. Nadalje, u odredbi točke 3. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se naknada u iznosu od 1,00 % (jedan posto) iznosa kredita naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita. Ništetnost odredbe o naknadi za obradu kredita Odredbom točke 3. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je naknada za obradu zahtjeva kredita, i to jednokratno 1,00 % od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tužitelj ističe kako je navedena odredba iz točke 3. predmetnog Ugovora, nepoštena ugovorna odredba, budući se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, već se radi o tipskom ugovoru koji je prethodno sastavio tuženik. Ista odredba dovodi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu potrošača te je samim time i ništetna. Tuženik prilikom obrade kredita nije imao stvarnih troškova, te stoga naplate nekakve naknade za obradu kredita je u potpunosti neosnovana, te kao takva predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, koja je samim time i ništetna. Sud Europske unije je u predmetima C-84/19 i C-224/19, između ostaloga, utvrdio da je ulazna naknada za obradu kredita primjerena samo ako je jasno na koju se konkretnu uslugu ta naknada odnosi. Nadalje je utvrđeno da nacionalni sud mora provjeriti je li ulazna naknada ugovorena kao primjerena naknada odnosno kao odredba koja sadrži prirodu troška i uslugu koja se daje za naplaćenu naknadu, kao i da nacionalni sud mora utvrditi proporcionalnost ugovorene naknade u odnosu na uslugu koja je pružena te na iznos ugovorenog kredita. Iz iznesenog proizlazi kako je Sud EU zauzeo stajalište kako su naknade za obrade kredita, kao u konkretnom slučaju, nepošteno ugovarane, pa samim time i ništetne. Naknada u određenom postotku od iznosa kredita u konkretnom slučaju ne sadrži nikakvo obrazloženje na kojem bi se temeljila neosnovana naplata za nekakvu obradu kreditnog zahtjeva, koja zapravo niti ne predstavlja stvarni trošak tuženika. O takvoj odredbi tužitelj kao potrošač i tuženik kao kreditor nisu posebno pregovarali niti je tužitelj ikako mogla utjecati na izmjenu takve odredbe budući se radi o tipskom ugovoru sastavljenom od strane tuženika, koji je ponuđen tužitelju po principu „uzmi ili ostavi“. Takva odredba je unaprijed formulirana ugovorna odredba koja stvara neravnotežu na štetu potrošača, ovdje tužitelja, te je kao takva ništetna.
Iako je tužitelj morao platiti, na ime podmirenja „naknade za obradu zahtjeva“ prije korištenja ugovorenog kredita, tuženik stvarnih troškova za navedeno uopće nije imao, dok je sve stvarne troškove – trošak solemnizacije javnog bilježnika i sudske pristojbe ionako snosio tužitelj. Ti navodni troškovi predstavljaju dodatnu prikrivenu naknadu koju je tužitelj morao platiti tuženiku za što nema osnove, niti potrebe, obzirom da po ugovoru tužitelj tuženiku ionako plaća naknadu za dobiveni kredit u vidu kamata. Radi navedenog sukladno Zakonu o obveznim odnosima te Zakonu o zaštiti potrošača tužitelj predlaže sudu da po provedenom postupku donese presudu pobliže opisane u izreci ove odluke.
Tuženik je rješenjem ovoga suda pozvan da podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana, te je ujedno upozoren da će sud donijeti presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, ako u navedenom roku ne dostavi odgovor na tužbu.
Tuženik je tužbu s prilozima zaprimio dana 28. travnja 2026., a do dana donošenja presude, iako mu je protekao ostavljeni rok od 30 dana, nije dostavio odgovor na tužbu.
Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, ugovor o zaključen između stranaka 23. svibnja 2005., a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe članka 331.b Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-a), valjalo odlučiti kao u točki I izreke ove presude.
Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i 155 ZPP-a pa je tužitelju zastupanom po punomoćniku valjalo priznati trošak za sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1), vrijednost boda 2,00 EUR sve uz priznanje 25% PDV- a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, trošak sudske pristojbe na tužbu u visini od 26,55 EUR te na presudu zbog ogluhe u visini od 55,00 EUR ( Tar.br. 2 toč. 2 Tarife sudskih pristojbi) što sveukupno iznosi 331,55 EUR. Na dosuđeni iznos parničnih troškova tužitelju temeljem odredbe čl. 151. st. 3 ZPP-a pripada i zakonska zatezna kamata od presuđenja do isplate. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.
U Rijeci 19. lipnja 2026.
S u d a c
Katarina Bajčić Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, u 3 istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud u RH. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešnog ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja. Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
D N A :
- tužitelju po pun
- tuženiku
