REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1589/2022-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, a na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 7. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 19. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., isplatiti tužitelju TV iznos od 978,50 EUR (slovima: devetsto sedamdeset osam eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama od 8. lipnja 2019. do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
II. Odbija se tužitelj TV s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.339,57 EUR, kao neosnovanim.
III. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., nadoknaditi tužitelju TV troškove parničnog postupka u iznosu od 1.152,50 EUR sa zateznim kamatama od 19. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja TV za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 7. lipnja 2022. u bitnome navodi da se 7. lipnja 2019. dogodila prometna nezgoda u [adresa] na raskrižju ulica Sopnička i Ante Starčevića na način da je vozač vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika zbog nepropisne vožnje naletio svojim vozilom na vozilo tužitelja registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim vozilom je upravljao ĐV iz [adresa]. Tužitelj potražuje naknadu štete zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od ukupno 3.318,07 EUR (25.000 kn), sa zateznim kamatama od dana 8. lipnja 2019. do isplate, kao i da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da nije sporno da je 7. lipnja 2019. došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovalo vozilo u vlasništvu osiguranika tuženika, a koje je u trenutku nezgode bilo osigurano kod tuženika važećom policom osiguranja od automobilske odgovornosti. Tuženik osporava dinamiku i mehanizam nastanka štetnog događaja na način kako to tužitelj opisuje te ističe kako povodom prometne nezgode nije pozvana policija niti je sastavljen zapisnik o očevidu. Nadalje ističe kako tužitelj u tužbi nije uopće objasnio kako je do prometne nezgode došlo, niti je dostavio ikakav dokaz o samoj dinamici nastanka prometne nezgode te kako Europsko prometno izvješće nije potpuno i pravilno popunjeno te ne može dati sve informacije o prometnoj nezgodi kao i odgovornosti za nastali štetni događaj. Skica prometne nezgode sačinjena u Europskom izvješću o prometnoj nezgodi u cijelosti je nejasna jer se iz iste ne vidi smjer kretanja vozila osiguranika tuženika, kao i smjer kretanja tužiteljevog vozila te nije jasno na koji način je vozilu osiguranika tužitelja bila oduzeta prednost. Tuženik ističe kako je sporna i sama visina šte te te istu u cijelosti osporava jer tužitelj nije ničim dokazao osnovanost visine svoga potraživanja. Tuženik ističe kako je po prijavi štete na vozilu izvršena rekonstrukcija te je utvrđeno kako je sporna uzročno posljedična veza između oštećenja i prometne nezgode. Tuženik navodi da intenzitet oštećenja na vozilu osiguranika tuženika ne odgovara intenzitetu oštećenja na vozilu tužitelja. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.
2.1. Tuženik je u nastavku postupka, odnosno na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. svibnja 2026. istaknuo da priznaje odnosno čini nespornim činjenicu nastanka štetnog događaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, uzročnu vezu, dok osporava visinu tužbenog zahtjeva.
3. U tijeku postupka sud je izveo dokaz čitanjem izvješća o prometnoj nesreći (list 4 spisa) i izvida štete Croatia osiguranja d.d. (list 5 spisa), razgledao je fotografije (list 10-16, 50-94 spisa), te je saslušan tužitelj (list 23-24 spisa), svjedok NV (list 24-25 spisa) i svjedok EV (list 25-26 spisa). Isto tako, proveden je uviđaj na licu mjesta (list 40-43 spisa), prometno vještačenje (list 107-11 spisa) te je saslušan vještak Neven Ereš (list 129-131 spisa).
3.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Naime, punomoćnici stranaka su na zadnjem ročištu izjavili da nemaju drugih dokaznih prijedloga i da predlažu zaključenje glavne rasprave, osim prijedloga tužitelja za provođenjem dopunskog odnosno novog prometnog vještačenja , a koji dokazni prijedlog je sud odbio.
4. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, činjenica nastanka štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja i uzročna veza.
6. Sporna je dakle samo visina tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek zateznih kamata.
7. Svjedok NV u svom iskazu je u bitnome naveo da su oštećenja nastala na desnoj strani vozila tužitelja, i to desna prednja i stražnja vrata te prednji desni blatobran.
7.1. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka NV, s obzirom da je isti iskazivao logično i životno te je u suglasnosti s drugim dokazima u postupku.
8. Svjedok EV u svom iskazu je u bitnome naveo da su na vozilu tužitelja bila oštećena prednja i stražnja vrata te lajsna.
8.1. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka EV, s obzirom da je isti iskazivao logično i životno te je u suglasnosti s drugim dokazima u postupku.
9. Tužitelj u svom iskazu u bitnome navodi da su na njegovom vozilu nastala oštećenja na desnoj strani, na blatobranu te na prednjim i stražnjim vratima. Istaknuo je da je izvršio popravak na predmetnom vozilu te da ga je popravio kod majstora koji mu je prijatelj te da nema račun za navedene popravke, a da je dijelove kupovao preko oglasa, a nešto u Tomić auto.
9.1. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tužitelja, s obzirom da je isti iskazivao logično i životno te je u suglasnosti s drugim dokazima u postupku.
10. Radi utvrđenja relevantnih činjenica, odnosno visine štete na vozilu, sud je izveo dokaz prometnim vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu te je proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjevanje stalnog sudskog vještaka Nevena Ereša.
10.1. Vještak Ereš u svom nalazu i mišljenju od 26. rujna 2025. (list 107-111 spisa) navodi da visina štete na vozilu tužitelja iznosi 978,50 EUR.
10.2. Povodom prigovora tužitelja iz podneska od 10. prosinca 2025. na nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša, na ročištu je saslušan vještak koji navodi da je visina štete na vozilu tužitelja utvrđena prema izvidu štete tuženika pri čemu je u navedenom izvidu za zamjenu predviđeno 6 dijelova, a za popravak 4 dijela te je i ukupno vrijeme potrebno za popravak svih 10 dijelova također definirano u navedenom izvidu štete. Nadalje navodi da je visina štete utvrđena po približnim cijenama neposredno nakon predmetnog štetnog događaja, a ne prema današnjim cijenama uzimajući u obzir da je vozilo tužitelja popravljeno neposredno nakon predmetnog štetnog događaja. Na poseban upit punomoćnika tužitelja navodi da je cijene dijelova za zamjenu utvrdio na na način da je današnju cijenu navedenih dijelova umanjio za 30% pa je stoga i naveden taj faktor 0.7. Isto tako, približna vrijednost radnog sata poznata je iz ranijih vještačenja dok ista danas iznosi 4 puta više nego tada. Na poseban upit punomoćnika tužitelja navodi da su to cijene u ovlaštenom servisu u kojem je tužitelj mogao popraviti vozilo prije praktički 7 godina.
10.3. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne dokumentacije. Naime, po mišljenju suda, vještak je vrlo jasno, logično i detaljno odbio sve prigovore tužitelja i time kod suda otklonio svaku sumnju u dani nalaz i mišljenje. Pri tome se ističe da je tužitelj u prigovoru na usmeno očitovanje vještaka paušalno osporio nalaz i mišljenje navodeći da vještak nije pružio dokaze za svoje navode. U odnosu na navedeno, sud ističe da sudski vještak kao stručna osoba raspolaže specifičnim znanjima potrebnima za izradu nalaza i mišljenja te ukoliko stranka smatra da je isto neispravno, ona može isto istaknuti i dostaviti dokaz u prilog svojih tvrdnji, a što tužitelj nije učinio prilikom iznošenja prigovora. Stoga je i odbijen prijedlog tužitelja za provođenjem novog prometnog vještačenja.
11. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je na vozilu u vlasništvu tužitelja u predmetnom štetnom događaju nastupila šteta, čime mu je prouzročena imovinska šteta iz čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO).
11.1. Nadalje, utvrđeno je da visina štete na predmetnom vozilu tužitelja iznosi 978,50 EUR.
12. U skladu s čl. 1090. ZOO-a materijalna situacija oštećenika treba biti dovedena u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje.
13. Slijedom navedenog, tužitelju na ime imovinske štete pripada naknada štete u iznosu od 978,50 EUR.
14. Dakle, utvrđeno je da tužitelj ima pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 978,50 EUR te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. S obzirom da tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 3.318,07 EUR, sud je odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2,339.57 EUR i odlučio kao pod točkom II. izreke.
15. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.
15.1. Tužitelj je tuženiku podnio odštetni zahtjev 7. lipnja 2019., a što je vidljivo s izvida štete (list 5 spisa). Slijedom navedenog, zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete tužitelju su također priznate u okviru tužbenog zahtjeva, i to od 8. lipnja 2019., odnosno unutar tužbenog zahtjeva, do isplate na temelju čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/95, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/12; dalje: ZOOP).
15.2. Odluka o visini kamatne stope donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.
16. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tako što je najprije utvrđeno da je tužitelj uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 29,49% (978,50 EUR : 3.318,07 EUR). Tužitelj je uspio i u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva u omjeru od 100%, jer je ocjenom izvedenih dokaza utvrđena osnova tužbenog zahtjeva, a koji uspjeh valja uračunati unatoč činjenici da tuženik osporava samo visinu tužbenog zahtjeva, a sve u skladu s rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-736/2023-2 od 21. veljače 2024. Dakle, tužitelj je s obzirom na osnovu i visinu (100+29,49=129,49 : 2 = 64,75) uspio u omjeru od 64,75%, a tuženik u omjeru od 35,25%. Kada se nakon toga oduzme veći postotak od 64,75% s kojim je uspio tužitelj od manjeg postotka uspjeha tuženika od 35,25%, dobije se 29,50% te tuženik treba tužitelju naknaditi 29,50% opravdanog i potrebnog troška.
16.1. Tako je tužitelju, budući da je uspio u ovoj parnici, priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, 107/25; dalje: Tarifa ), trošak sastava podneska od 10. prosinca 2025. u visini od 50 bodova odnosno u okviru određeno postavljenog zahtjeva tužitelja u troškovniku (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 1. ožujka 2023., 18. rujna 2023. i 7 svibnja 2026. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife) te trošak zastupanja na očevidu održanom 29. studenog 2024. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/7 Tarife). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova u visini od ukupno 550 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 107/25 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.375,00 EUR. Tužitelj ima pravo i na troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 38,92 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe) te trošak sudske pristojbu na presudu u iznosu od 153,18 EUR (Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 50/26)). Dakle, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.817,10 EUR te kada se navedeni iznos podijeli s omjerom uspjeha tužitelja u parnici od 29,5%, proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 462,30 EUR.
16.2. Kada se gore navedenom iznosu od 462,30 EUR doda kao nužan trošak predujam za provođenje uviđaja u iznosu od 40,20 EUR, prometnog vještačenja od 600,00 EUR i trošak dolaska vještaka na raspravu u iznosu od 50,00 EUR koji je platio tužitelj, dobije se iznos od 1.152,50 EUR, a koliko je i dosuđeno tužitelju u izreci presude.
16.3. Tužitelju nije priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva, a s obzirom da nije dokazao da je isti podnesen od strane punomoćnika. Nadalje, nije priznat trošak sastava podneska od 2. ožujka 2023., s obzirom da je zamjeničku punomoć bio dužan dostaviti već na prethodno ročištu. Nije priznat niti trošak sastava podneska od 2. prosinca 2024., s obzirom da navedeni trošak nije niti nastao. Tužitelju nije priznat niti trošak sastava podneska od 16. travnja 2025., podneska od 21. listopada 2025. i podneska od 22. siječnja 2026., s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje postupka jer sud uvidom u informacijski sustav utvrđuje je li uplaćen predujam. Nadalje, nije priznat niti trošak sastava podneska od 25. lipnja 2025., s obzirom da istim tužitelj samo požuruje postupanje suda, pa isti nije bio potreban za vođenje postupka.
17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude
U Zagrebu 19. lipnja 2026.
Sudac:
Goran Goluža
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju – po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na presudu od 153,18 EUR
2. Tuženiku
