Pr-1870/2022-22

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 4. svibnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice TU, po objavi presude dana 19. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.04.2017.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 16,19 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,42 koja teče od 15. prosinac 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,62 koja teče od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,39 koja teče od 15. veljača 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,62 koja teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,14 koja teče od 15. svibanj 2019. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

Obrazloženje

1. U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 20. travnja 2022. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinska sestra/ tehničar pri Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta nezdravstvenog radnika ista je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju da je tuženik tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj je na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Ta činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.37. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.34. KU-a (NN29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR-a i KU-a. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je podneskom zaprimljenim dana 7. studenog 2024., uredila tužbeni zahtjev te zatražila isplatu iznosa od 1.530,00 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Podneskom od 22. studenog 2024. tuženik navodi da je tužba i dalje nepotpuna, nerazumljiva i nepodobna za raspravljanje iz razloga kako slijedi. Iz činjeničnih navoda iz tužbe na kojima tužitelj temelji svoje zahtjeve da se može iščitati kako tužitelj smatra da mu tuženik u utuženom razdoblju nije isplaćivao ili je nepravilno izračunao:

− dodatke za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom, − dodatke za otežane uvjete rada,

− dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi

− naknade plaće za vrijeme bolovanja,

− naknade plaća za vrijeme korištenja godišnjeg odmora

Stoga da je tužbeni zahtjev i dalje nepodoban za raspravljanje jer tužitelj da nije posebice, za svako gore navedeno potraživanje, specificirao točan ukupni iznos potraživanja i mjesečne iznos potraživanja sa tijekom zz kamata, već je sve zajedno, 2 dodatka i 2 naknade za 90 mjeseca „pomiješao“ u istu ukupnu novčanu cifru i identičnu mjesečnu novčanu cifru. Tužitelj da nije specificirao koliki djelić od 17,00 eura koje traži svaki mjesec u utuženom razdoblju potražuje za koje od gore navedenih potraživanja. Nadalje, opreza radi, za slučaj da naslovljeni sud ne odbaci tužbu i prihvati ovako uređeni tužbeni zahtjev tuženik ističe kako tužiteljeva napomena iz predmetnog podneska, citat: „Tužitelj napominje da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.“ Da nema uporišta u Zakonu o parničnom postupku i sudskoj praksi. Niti pravna praksa niti pravna teorija da ne poznaju „pravo na pridržavanje prava“ . Tužitelj da prije podnošenja tužbe nije od tuženika niti pokušao zatražiti dokumentaciju/podatke potrebne za postavljanje točno određenog kondemnatornog zahtjeva sukladno odredbama ZPP-a pa da mu je naslovljeni sud naložio da nekvalificirani, uopćeni tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe nadomjesti točno određenim zahtjevom tj. običnom kondemnatornom tužbom. Nakon što je tužitelj predmetnim podneskom precizirao svoje potraživanje da se više ne radi o stupnjevitoj tužbi (kod koje sudska praksa poznaje preciziranje ali ne i „pridržavanja prava na preciziranje“) već o sasvim „normalnoj“ običnoj kondemnatrnoj tužbi. Podredno, opreza radi, za slučaj da naslovljeni sud ne odbaci tužbeni zahtjev ističe se kako je tužitelj navedenim podneskom izvršio i preinaku tužbenog zahtjeva, naime, da tužitelj mijenja točku II. izreke tužbenog zahtjeva na način da sada potražuje da se parnični trošak, umjesto tužitelju, isplati direktno na račun odvjetnika/punomoćnika tužitelja. Tu da se ne radi o preciziranju tužbenog zahtjeva, tužbeni zahtjev da je glede parničnog troška sasvim jasno napisan i sukladno sudskoj praksi preciziran u tužbi, već da se radi izmjeni tužbenog zahtjeva i pokušaju da se izbjegne tuženikova praksa da, sukladno sudskim presudama, isplate glavnice, kamata i parničnog troška vrši na račune radnika. Tuženik da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, a ako sud prihvati preinaku tuženik osporava novopostavljeni tužbeni zahtjev. Nema osnova da se isplata parničnih troškova dosudi tužitelju na tuđi račun tj. na račun njegova opunomoćenika-odvjetnika. Ukoliko se dosudi da je tuženik parnični trošak dužan isplatiti odvjetniku/punomoćniku na njegov privatni bankovni račun otvara se mogućnost izigravanja eventualnih tužiteljevih vjerovnika koji sukladno odredbama Ovršnog zakona stoje u redu naplate na FINA-i. Naime, sukladno zakonskim odredbama da se sve isplate moraju vršiti na račune primatelja, a koje račune u slučaju postojanja pravomoćnih rješenja o ovrsi da blokira FINA. Čak da se niti plaće više ne mogu isplaćivati „na ruke“ radnika već isključivo na račune radnika, a sve kako se ne bi „zaobišlo“ eventualne vjerovnike sa starijim dospjelim potraživanjima. Tuženik nema saznanja duguje li tužitelj bilo kome bilo šta, je li njegov račun blokiran ili ne ali prvostupanjski sud nikako sebe ne bi smio dovesti u situaciju da niti teoretski sudjeluje u „zaobilaženju“ vjerovnika tj. reda isplate dugova. Nadalje, obzirom da tužitelj tijekom postupka može promijeniti odvjetnika/punomoćnika nikako ne može biti ispravno dosuditi da se parnični trošak isplaćuje na privatni račun određenog odvjetnika. Parnični trošak da se dosuđuje i isplaćuje isključivo tužitelju jer je tijekom postupka, na temelju izdanih računa, plaćao usluge jednog ili više odvjetnika. Konačno postavljanjem ovakvog tužbenog zahtjeva glede isplate parničnog troška tužitelj želi, de facto, provesti ustup tražbine (cesiju) tj. da svoju tražbinu koju ima prema tuženiku prenese na treću osobu-odvjetnika. Međutim, to da se ne može vršiti kroz parnični postupak, posebna pravila za ustup tražbine (cesiju) normirana su Zakonom obveznim odnosima. Tuženik svakako da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

3.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem platnih lista i evidencija rada. Izvješće vještačenja od 8. ožujka 2026. po sudskom vještaku za računovodstvo i financije Anti Beusu.

4.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4.1.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.04.2017.g. do 30.09.2024. godine, s osnove prekovremenog rada te neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi, i za isto razdoblje naknade za godišnji odmor i bolovanje u ukupnom iznosu od 1.530,00 eura te zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

4.2.U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tuženika radila na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara na Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom.

4.3.Kao sporno ostalo je za raspraviti da li joj je tuženik isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao za prekovremeni rad dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te da li joj je pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje.

5.U svom Izvješću o vještačenju od dana 8. ožujka 2026. vještak za računovodstvo i financije Ante Beus navodi da je vještačenje napravljeno sukladno rješenju ovog suda i dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju i podataka navedenih u gornjim tablicama. Temeljem dokumentacije u spisu i pribavljene dokumentacije da je mišljenja da potraživanja tužitelja od tuženika u promatranom razdoblju, po osnovama navedenim u tužbi, iznose ukupno 16,19 eura.

5.1. Vještvo vještaka Ante Beusa ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojno jer je izrađeno po pravilima struke, a na njega stranke nisu imale primjedbi.

6. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09), ZR/14, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13, 96/15, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, 29/18, dalje: Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17). Članak 57. st. 1. KU propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU), a na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužiteljice. Sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 (NN 143/13) i čl. 49. st. 9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovan plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Nadalje, sukladno čl. 66. (KU/13) i čl. 59. KU/13 (NN 143/13), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, dok sukladno čl. 59.a Dodatka I. KU (NN 96/15), počevši od 1. listopada 2015. proizlazi da se u članku 59. brojka „10“ zamjenjuje brojkom „12%“. Sukladno čl. 54. st. 2. TKU/12, osnovna plaća zaposlenika uvećat će se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. Nadalje, dana 01. listopada 2015. na snagu stupa Dodatak I. KU-a ("Narodne novine" br. 96/15., dalje KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).Temeljem odredbi čl. 37. KU (NN 126/11) i čl. 36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Stoga, kako tužiteljici KU i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužitelj da ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužiteljici na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15 budući, da tužiteljica i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59. a KU/15. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika, da tužiteljici utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužiteljici je utvrđeno i KU i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13., dalje ZR/09), odnosno 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14). Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužitelju pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g. povodom postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

7. Kako je tužiteljica pismenim podneskom od 8. travnja 2026., sukladno vještvu vještaka Ante Beusa uredila tužbeni zahtjev, na što tuženik nije imao prigovora, samo za vremenski period studeni 2018- do ožujka 2019., u ukupnom iznosu od 16,19 eura, valjalo je u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev, stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

8. Na dosuđeni iznos tužiteljici je priznata zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 114/22., Uredba 156/22), koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

9. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a, ovaj sud smatra obzirom da je bio sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, da je tuženik uspio u ovom postupku sa 98%, a tužiteljica smo u neznatnom dijelu svog od zahtjeva od 2%. Kako tuženik nije zatražio naknadu parničnog trošak, odluka o trošku je izostala.

Split, 19. lipnja 2026.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.