Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Psp-12/2024-36

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ZR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatka Gregurića, Tatjane Figač Gregurić i Hrvoja Mladinića, odvjetnici u Bjelovaru, protiv tuženika ŠR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi smetanja posjeda, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 15. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i tuženika osobno, primjenom čl. 335. st. 1. u vezi čl. 438. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), dana 19. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik ŠR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], smetao tužiteljicu ZR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čk.br. 440/6 oranica površine 2050 m2, i to na način da je dana 20. travnja 2024. naložio drugoj osobi da uzore površinu označenu točkama A-B-C-D-E-F u skici lica mjesta br. 1A sačinjenoj po stalnom sudskom vještaku Ivanu Tomljanoviću 24. srpnja 2025., koja čini sastavni dio ovog rješenja, te je osobno na označenoj površini zabetonirao cijev pa se tuženom zabranjuje svako takvo ili slično smetanje i nalaže se uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da tuženik makne cijev koja je ukopana u zemlju i tužiteljici vrati dio nekretnine na kojoj je počinjeno smetanje u nesmetan posjed slobodan od osoba i stvari, u roku od 15 dana."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 6. svibnja 2024. protiv tuženika podnijela tužbu u kojoj tvrdi da je jedina vlasnica i zadnji mirni posjednik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 440/7 oranica Ograda površine 610 čhv, i da njezin nesmetani posjed te nekretnine traje godinama, dok je tuženik u posjedu dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 440/2 oranica Ograda površine 774 čhv, time da su kao suvlasnici te nekretnine upisani tužiteljica i njezin suprug LR. Tužiteljica tvrdi da je tuženik samovlasno smetao njezin posjed čk.br. 440/7 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tako da je uzorao površinu približne širine 1 metar i približne duljine 10 metara i zatim osobno 20. travnja 2024. zabetonirao cijev. Pokušaji mirnog rješenja spora među strankama nisu uspjeli, a tužiteljica smatra da je tuženik na taj način smetao njezin posjed nekretnine pa predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev (kojim će se utvrditi da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu čk.br. 440/7 oranica Ograda površine 640 čhv iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tako da je 20. travnja 2024. drugoj osobi naložio da uzore površinu 1 metar širine i 10 metara dulj ine i osobno zabetonirao cijev, kojim će se tuženom zabraniti svako takvo ili slično smetanje i kojim će se naložiti uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja vraćanjem dijela nekretnine u tužiteljičin posjed) i da tuženika obveže na naknadu troškova postupka.

Na ročištu održanom 3. listopada 2024. tužiteljica je dopunila tužbeni zahtjev zahtijevajući uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja i vraćanje dijela nekretnine u posjed na način da tuženik makne cijev koja je ukopana u zemlju. Podneskom od 1. prosinca 2025. tužiteljica je preinačila tužbu tako da tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da ju je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu čk.br. 440/6 oranica površine 2050 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tako da je 20. travnja 2024. drugoj osobi naložio da uzore površinu koja je u skici lica mjesta sudskog vještaka Ivana Tomljanovića od 24. srpnja 2025. označena točkama A-B-C-D-E-F i na toj površini osobno zabetonirao cijev, i traži da se tuženiku zabrani svako takvo ili slično smetanje i da se naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja micanjem cijevi koja je ukopana u zemlju i vraćanjem dijela nekretnine u tužiteljičin posjed.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu općenito osporava tužbeni zahtjev navodeći da osporava sve tvrdnje iz tužbe, ali u biti ne navodi činjenice iz kojih bi proizlazilo da on ili netko treći po njegovom nalogu nije uzorao spornu površinu i tamo zabetonirao cijev i da je to bilo 20. travnja 2024. . Upravo suprotno, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su izvršene radnje oranja i postavljanja metalne cijevi, ali tvrdi da je to učinio na vlastitoj nekretnini. Također, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je zadnja obrada spornog zemljišta bila u jesen 2022. kada je nekretninu izorao tužiteljičin suprug LR. Tuženik u odgovoru na tužbu i u kasnijim podnescima opširno analizira važeće i povijesno stanje zemljišne knjige, katastarskog operata i katastarskog plana i uspoređuje ih sa stvarnim stanjem na terenu. Pri tom opisuje i sudske i upravne postupke koje su pravni prednici stranaka vodili u odnosu na nekretninu koja je predmet spora i u odnosu na susjedne nekretnine koje su u vlasništvu stranaka. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, a naknadu parničnih troškova ne traži.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem se izvadaka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prijepisa posjedovnih listova broj 1162 i 113 k. o. [katastarska općina], izvoda iz katastarskog plana, rješenja od 25. siječnja 2019., rješenja od 6. srpnja 1994., zapisnika od 30. kolovoza 1984. s ugovorom o doživotnom uzdržavanju, kopije katastarskog plana od 30. rujna 1981., snimke Geoportala, rješenja o izvedenom stanju od 14. rujna 2016., ugovora o kupoprodaji nekretnina od 6. lipnja 2019. i geodetskog snimka od 6. prosinca 2013..

Pregledane su fotografije priložene u spis.

Pročitan je zapisnik o uviđaju od 19. ožujka 2025..

Pročitani su skica lica mjesta i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Geo-Tom d.o.o. Bjelovar i dopuna nalaza i mišljenja od 11. listopada 2025..

Nije izveden dokaz saslušanjem stranaka, saslušanjem svjedoka LR, ZRS, TR, IR, HR, DR i SR i čitanjem predmeta nastalog u postupku upravnog tijela u kojem je doneseno rješenje o izvedenom stanju od 14. rujna 2016. jer to nije bilo potrebno za utvrđenje odlučnih činjenica.

4. Izvedeni dokazi ocjenjeni su u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Raspravnim rješenjem od 15. svibnja 2026. sud je dopustio preinaku tužbe od 1. prosinca 2025. jer se tuženik preinaci tužbe nije protivio, a sud smatra da je dopuštanje preinake tužbe svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku).

7. Među strankama je sporno da li je tuženik smetao tužiteljičin posljednji mirni posjed čk.br. 440/6 oranica površine 2050 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tako da je 20. travnja 2024. drugoj osobi naložio da uzore spornu površinu i tamo osobno zabetonirao cijev.

Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka opisuje da je tužiteljičin suprug LR obavio zadnje oranje sporne površine , da je to bilo u jesen 2022., potvrđuje činjenicu da je sporna zemljišna površina orana po njegovom nalogu i ne osporava da je na toj površini 20. travnja 2024. zabetonirao cijev.

Među strankama je sporno na kojoj nekretnini je tuženik izvršio te radnje i čine li one smetanje posjeda.

8. Čl. 22. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) propisuju da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ov lašten svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetnja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a sud takvu zaštitu posjeda pruža u posebnom postupku za smetanje posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

Čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

Temeljem čl. 441. Zakona o parničnom postupku raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje po pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

9. Radi utvrđivanja koju je nekretninu tuženik ili netko treći po njegovom nalogu uzorao i na uzoranoj površini zabio betonsku cijev izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta i mjerničkim vještačenjem koje je povjereno trgovačkom društvu Geo-Tom d.o.o. Bjelovar. Uviđaj je održan 19. ožujka 2025. i pri tom je utvrđeno da sporna nekretnina u naravi predstavlja zemljišnu površinu – poljoprivredno zemljište. Tužiteljica osobno i tuženik osobno na licu mjesta pokazali su dio nekretnine koji predstavlja prijepor, a mjernički vještak tužiteljičino pokazivanje označio je na skici lica mjesta točkama A-B-C, dok je tuženikovo pokazivanje označio na skici lica mjesta točkama D-E-F. Udaljenost od točke A do točke B je 9,31 m, a udaljenost od točke B do točke C je 9,49 m. Udaljenost od točke D do točke E je 9,26 m, a udaljenost od točke E do točke F je 9,47 m. Udaljenost linije koju čini pravac A-B-C od linije koju čini pravac D- E-F u početnom dijelu je 0,93 m, a u završnom dijelu je 1 m. Površina prijepora iznosi 18 m2. Mjernički vještak utvrdio je da se prijepor nalazi na čk.br. 440/6 oranica površine 2050 m2 koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10. Tužiteljica u tužbi od 6. svibnja 2024. tvrdi da je tuženik smetao njezin posjed nekretnine koju čini čk.br. 440/7 oranica ograda površine 610 čhv koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (uslijed prevođenja u BZP ta nekretnina tijekom ovog postupka upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao čk.br. 440/7 oranica i livada Ograda ukupne površine 2194 m2).

Tužiteljica je nakon provedenog mjerničkog vještačenje podneskom od 1. prosinca 2025. preinačila tužbu tako što tvrdi da je tuženik smetao njezin posjed nekretnine koju čini čk.br. 440/6 oranica površine 2050 m2 koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Na taj način tužiteljica je preinakom tužbe promijenila svoj tužbeni zahtjev isticanjem drugog zahtjeva umjesto postojećeg jer zahtjeva posjedovnu zaštitu u odnosu na drugu nekretninu. Sukladno tome, ovom odlukom nije odlučeno o zatraženoj posjedovnoj zaštiti za čk.br. 440/7 k. o. [katastarska općina].

11. Čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

Tužiteljica tvrdi da je tuženik 20. travnja 2024. smetao njezin posjed nekretnine koju čini čk.br. 440/6 oranica površine 2050 m2 koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je ovaj parnični postupak pokrenula 6. svibnja 2024. i iz te činjenice može se zaključiti da je tužiteljica najkasnije toga dana saznala za tuženikove radnje (oranje zemljišne površine i betoniranje cijevi u zemlju) koje smatra činom smetanja. Tužiteljica je tužbu kojom traži posjedovnu zaštitu za čk.br. 440/6 iz k. o. [katastarska općina] podnijela 1. prosinca 2025. (kada je preinačila tužbu), tj. po proteku roka od 30 dana od dana kad je saznala za čin smetanja i počinitelja i po proteku roka od godinu dana od dana nastalog smetanja. Protekom subjektivnog roka od 30 dana koji je počeo teći najkasnije 6. svibnja 2024. tužiteljici je prestalo pravo na zaštitu posjeda. Već iz sadržaja odgovora na tužbu može se zaključiti da je dio zemljišne površine koja je predmet ovoga spora izorana po tuženikovom nalogu i da je tuženik tamo 20. travnja 2024. u zemlju zabio metalnu cijev, no tužiteljici je do dana preinake tužbe protekao zakonski rok u kojem može zahtijevati ovu vrstu zaštite svoga posjeda.

12. Stoga sud smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan pa je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

13. Odluka o parničnim troškovima iz točke II. izreke temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tuženik u cijelosti uspio u sporu, ali nije zahtijevao naknadu parničnih troškova.

14. Iz navedenih razloga riješeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 19. lipnja 2026.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka rješenja nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka.