REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P Ob-282/2025-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Rei Rajić, u pravnoj stvari tužiteljice OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sanji Barbarić, odvjetnici u Oroslavju, protiv I. tuženika RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tuženice VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Josipu Juraju Vlajčeviću, odvjetniku u Zagrebu, i III. tuženice ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vinki Brundula Tadić, odvjetnici u Donjoj Stubici, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, nakon glavne rasprave, održane i zaključene 12. svibnja 2026., uz isključenje javnosti, u prisutnosti tužiteljice, II. i III. tuženice osobno te punomoćnika stranaka, 19. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„1. Utvrđuje se da je u trenutku smrti pok. US, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], rođenog **.**.1940.g., a umrlog **.**.2024.g., postojala izvanbračna zajednica između njega i OS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], rođene **.**.1952.g.
2. Nalaže se tuženima da tužiteljici solidarno naknade prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenjivala na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.“
II. Nalaže se tužiteljici OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi I. tuženiku RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tuženici VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 430,00 eura, a III. tuženici ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 530,00 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 19. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi od 26. veljače 2025. navodi se da je rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj O-1599/2024 od 10. veljače 2025. prekinut je ostavinski postupak iz pok. US, a tužiteljica je upućena da protiv tuženih pokrene parnicu radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice između ostavitelja US i tužiteljice OS. Tužiteljica navodi da su se ona i pok. US upoznali 2010., nakon što se on vratio iz SR Njemačke i natavio živjeti u svojoj kući na adresi [adresa]. Oboje su bili udovci, a njihovo druženje je preraslo prvo u emotivnu i intimnu vezu, a zatim u zajednicu života koja je trajalo neprekidno od 2010. do 6. listopada 2024. kad je US preminuo, dakle punih 24 godina. Tužiteljica nadalje da je nekoliko mjeseci od početka veze počela spavati u kući pok. US, kod njega je imala svoje osobne stvari koje se i dalje tamo nalaze. Ističe kako nisu sklapali brak jer su oboje po pokojnim supružnicima primali obiteljske mirovine koje bi izgubili sklapanjem novog braka. Zbog toga su odlučili živjeti zajedno ali bez formalnog sklapanja braka. Tužiteljica opisuje kako je s pok. US dijelila postelju, svakodnevno im je pripremala obroke, održavala domaćinstvo i čistila kuću, prala rublje i obrađivala vrt, a ponekad je za pripremanje ručka koristila kuhinju u svojoj kući u [adresa], koja je od Jankove kuće udaljena svega nekoliko minuta hoda. Doručak i večeru svakodnevno su zajedno konzumirali. Skupa su odlazili na obiteljska okupljanja i proslave, ljetovanja, izlete, javne zabave i koncerte. Pok. US je u korist tužiteljice ugovorio stambenu štednju te je putem trajnog naloga uplaćivao iznos od 60,50 eura mjesečno. Tužiteljica dalje navodi da se US zdravstveno stanje pogoršalo početkom 2023. te se ona brinula o njemu, pomagala mu u kupanju i oblačenju (što drugima nije dozvolio) te mu davala lijekove. U brizi za US joj je pomagala III. tuženica ČS, Jankova nećakinja. Kad je US smješten u Ustanovu za zdravstvenu njegu u Krapinskim Toplicama, njih dvije su ga svakodnevno posjećivale. Tužiteljica ističe da je nakon Jankove smrti sudjelovala u organizaciji pogreba, navedena je u osmrtnici, te je za pokojnika izabrala robu. Slijedom svega navedenog, traži utvrđenje njihove izvanbračne zajednice koja je postojala u trenutku smrti US te solidarnu naknadu prouzročenog parničnog troška.
2. III. tuženica u svom odgovoru na tužbu od 4. travnja 2025. osporava da bi tužiteljica i pok. US ikada bili u zajednici života. Ističe da je svatko od njih stanovao u svojoj kući te vodio svoje zasebno domaćinstvo. S US je u njegovoj kući stanovao i I. tuženik s obitelj jer je njihova kuća stradala u potresu, a tužiteljica nije imala ključ Jankove kuće. Navodi se da je tužiteljica navečer dolazila kod US te ujutro odlazila kod sebe doma. Potvrđuje se da su tužiteljica i pokojni odlazili na izlete, kraća putovanja i druženja, ali nikad nisu bili u zajednici života koja bi se imala smatrati brakom. III. tužiteljica opisuje da je pok. US sam kuhao, prao, čistio te nabavljao potrepštine za svoje domaćinstvo koje je sam vodio. Kad je ostario i postao nemoćan III. tuženica je brinula o njegovim potrebama, vozila ga na preglede, plaćala režije, pribavljala mu lijekove, potrepštine i hranu, imala punomoć po računima u banci te je plaćala tužiteljici svaki mjesec po 200,00 eura za pružanje pomoći i njege jer je svaku noć bila s pokojnim. US je svakodnevno ručao kod I. tuženika i obitelji, a večeru mu je osiguravala III. tuženica. Kad je US u rujnu 2024. pao i ozlijedio se, III. tuženica mu je pozvala hitnu i odvezla ga u bolnicu u Zaboku. Ističe kako tužiteljica i US nisu imali zajedničku imovinu, nisu zajedno raspolagali novčanim sredstvima niti su vodili zajedničko kućanstvo, a nisu niti stanovali na istoj adresi, stoga smatra da je između njih izostala ekonomska zajednica života. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužiteljicu na naknadu parničnih troškova.
3. I. i II. tuženici u odgovoru na tužbu od 7. travnja 2025. osporavaju da bi prijateljsko druženje tužiteljice i pok. US preraslo u izvanbračnu zajednicu. Ističu kako između njih nikad nije postojao zajednički život u smislu zajedničkog stanovanja, ishrane, vođenja domaćinstva i dijeljenja životnog sadržaja, navodeći kako tužiteljica nije živjela s pok. US niti je imala ključ od njegove kuće. Navode da je povremeno dolazila navečer prespavati kod njega a ujutro bi opet otišla u svoj dom. Također osporavaju da bi ona sudjelovala u organizaciji pogreba jer nije platila karmine ni sahranu, a da je u osmrtnici bila navedena kao prijateljica, a ne izvanbračna družica. Nadalje ističu da tužiteljica nije raspolagala bilo kakvim imovinskim sredstvima pok. US, već je on za to opunomoćio III. tuženicu. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je saslušao stranke osobno te je proučio svu dokumentaciju u spisu, a odluka je donesena sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP).
5. U svom iskazu na ročištu od 31. ožujka 2026. tužiteljica OS navodi da su ona i pok. US živjeli zajedno kao muž i žena punih 14 godina. Svaku noć je spavala u njegovoj kući, kod njega bi skuhala, oprala, počistila te bi zatim otišla u svoju kuću kako bi tamo također skuhala te obavila što treba od kućanskih poslova. Pojašnjava kako su u njezinom kućanstvu živjeli sin, snaha i unuka. Takav je bio dogovor između nje i US, njihove kuće su bile udaljene par minuta hoda. US je stanovao sam prvih deset godina njihove veze, a nakon potresa su se k njemu doselili nećak (I. tuženik) i njegova obitelj. Te iduće četiri godine je ona nešto manje vremena provodila kod US, ali je svjedno svaki dan bila tamo te je svaku noć prespavala. Na upit suda odgovara kako nije imala ključ od Jankove kuće, pojašnjavajući kako je US stalno bio doma, a poslije je bila i nećakova obitelj stoga nije imala potreba za svojim ključem pa ga nije ni tražila. Nadalje odgovara kako je točno da je od III. tuženice dobivala po 200,00 eura mjesečno, ne sjeća se koliko dugo, misli da oko pet mejseci dok je Jankovo zdravstveno stanje bilo u najgoroj fazi. Prije toga je US na njezin račun pet godina uplaćivao po 60,00 eura mjesečno kao oblik štednje, nakon čega je ukupan iznos mogla podići. Na daljnji upit suda odgovara kako su ona i US snosili svako svoje troškove kućanstva. US je kupovao svoje namirnice, a ona bi skuhala. Nisu imali zajedničke financije. Kad su skupa putovali i išli na izlete US je inzistirao da sve plati i za nju. Ona je imala malu penziju, oko 400,00 eura. Zato je obavljala kućanske poslove, kuhala je te održavala vrt iza Jankovek uće. Ne zna točko koliko je iznosila Jankova penzija niti je ikad pitala, ali su imali jedan razgovor u kojem joj je rekao da je njegova penzija kao deset njenih. Opisuje kako su se ona i US jako voljeli, njihova veza je uključivala i emocije i intimne odnose. Išli su skupa na plesove, proslave, ljetovanja i izlete. Kod O je imala svoje stvari, skoro svu odjeću i veš. Dio stvari joj je i dalje ostalo kod US, uključujući šivaću mašinu. Njihov svakodnevni život opisuje na način da bi ona i US ujutro skupa podoručkovali pa bi ona otišla k sebi doma skuhati, oko podne bi se opet vratila US pa bi skuhala i skupa bi ručali, onda bi opet otišla k sebi i poslije se vraćala. Pojašnjava da je svaki dan odlazila k sebi doma kako bi skuhala za sina, snahu i unuku. Isto tako je kod kuće imala svoje gospodarsvo, kokoši, svinje i vrt koje je trebalo nahraniti odnosno zbrinut. Prvih deset godina veze tako je bilo svaki dan. Ona je kod US čistila, prala, peglala i slagala veš. Nakon što se US poslije potresa doselio nećak s obitelji ona više nije toliko kuhala kod US jer je on ručao kod nećaka, ali je kod njega bila jako puno, više nego kod sebe. Kod nega bi bila tri-četiri puta na dan. I dalje je kuhala i kod sebe doma. Između svoje i Jankove kuće išla je biciklom ili pješice. Gospođa ČS (III. tuženica) je US isto znala donijeti jelo pa bi se dogovorile koja od njih kuha taj dan. Nadalje navodi da je oko godinu dana prije smrti US obolio od demencije te je ona od tada u svemu brinula za njega, kupala ga je, presvlačila i čistila, pomoć oko higijene mu je bila potrebna zadnja dva-tri mjeseca života. US je samo njoj dozvoljavao da ga kupa i presvlači, ujutro i navečer mu je davala lijekove koje nije htio popiti bez nje. Posljednih mjesec dana života US je bio smješten u ustanovu gdje ga je posjećivala skoro svaki dan s gospođom ČS. Kad je US umro, ČS ju je odmah nazvala, svi skupa su obavljali poslove u vezi sprovoda, išla je s nima izabrati lijes. Nije sudjelovala u troškovima pogreba jer za to nije imala novaca. ČS joj je rekla neka izabere veš za sahranu jer je znala gdje što stoji. Na daljnji upit odgovara da ona i US nikada nisu razgovarali o podjeli imovine. Misli da je gospođa ČS već i prije početka njihove veze imala punomoć za Jankove račune jer je radila u Financijskoj agenciji. Kad US zbog bolesti više nije mogao, gospođa ČS je plaćala sve Jankove troškove, lijekove i režije. Ona s Jankovim financijama nije imala ništa.
6. I. tuženik RS u iskazu na istom ročištu u bitnom navodi kako mu je poznato da su njegov stric US i tužiteljica bili u vezi, upoznali su se na fešti za Dan grada Donje Stubice. Koliko mu je stric spominjao, tužiteljica bi svaku noć prenoćila kod nega, skupa bi doručkovali te bi ona oko 8:00 ili 9:00 sati otišla kod sebe. Stric mu je znao reći da mu ona ne treba tijekom dana već da mu je bitno da prenoći. Zna da su stric i OS puno zajedno izlazili, išli su na plesove, izlete, putovanja i ljetovanja. On i obitelj su nakon potresa na stričev poziv doselili k njemu jer je njihova kuća stradala. Gospođu OS je viđao svako jutro kod strica te bi ona nakon doručka odlazila k sebi biciklom. Stric bi ju znao tijekom dana nazvati na telefon i reći joj da dođe, da mu je dosadno pa će se malo porazgovarati. Tužiteljica bi nna njegov poziv došla tijekom dana te bi se zadržala 15 do 30 minuta. Navečer bi kod strica došla oko 8:00 sati. Njihove kuće su bile međusobno udaljenje oko dva kilometra ako se ide po lokalnoj cesti, a poprijeko oko 800 metara ili jedan kilometar. Kad je stric obolio tužiteljica je dolazila sve češće te je vodila brigu oko njega, za što je navodno primala naknadu od njegove sestrične ČS. ČS i njezine kćeri bi stricu donosile hranu, za ručak je stric bio kod njega, a tužiteljica je vjerojatno obavljala sve ostale poslove oko strica poput kupanja, presvlačenja i slično. Potvrđuje da je tužiteljica kod strica nekih pet godina uređivala vrt. Od kad se on doselio stricu može reći da stric nikom nije dozvolio da usisva već je on to radio sam, a tužiteljica bi obrisala prašinu, prozore i slično. Na daljnji upit odgovara da su svi, uključujući tužiteljicu, bili prisutni kad su organizirali stričev sprovod te su sastavljali osmrtnicu za strica. Navodi da se tužiteljica složila da bude navedena kao prijateljica. On ju je tako i doživljavao, ponovno ističe da je stricu bilo bitno da je tužiteljica kod njega tijekom noći.
7. Na ročištu od 12. svibnja 2026. saslušane su II. i III. tuženica. II. tuženica VS, nećakinja pokojnog US, sestra I. tuženika odnosno sestrična III. tuženice, u svom iskazu navodi da su ona i tužiteljica susjede, stanuju u istoj ulici (ona je na adresi [adresa]). Poznaju se još od prije jer su skupa radile u jednoj tekstilnoj firmi. Za tužiteljicu navodi da je bila prijateljica njezinog strica, on ju je tako nazivao. Točno je da su oni skupa išli na izlete, a tužiteljica je stricu dolazila samo navečer. Prema njezinim saznanjima, tužiteljica i njezin stric su imali svako svoje kućanstvo, stric si je sam pripremao doručak, a koliko zna tužiteljica nije za njega kuhala. Zadnjih pet godina odnosno nakon potresa 2020. njezin brat se doselio s obitelji stricu stoga je stric uvijek ručao s njima. Tužiteljica bi navečer oko 20:00 ili 21:00 sat došla kod strica a drugo jutro bi otišla oko 8:00 sati. Na upit suda je li tužiteljica bila kod strica tijekom dana odgovara da baš i ne. Kućanske poslove, uključujući pranje veša, je obavljao pokojni US sam. Na upit suda odgovara kako je točno da se tužiteljica zajedno sa sestričnom ČS brinula za strica zadnja tri, četiri mjeseca njegovog života kad je bio najlošije. Zna da je sestrična tužiteljici plaćala 200,00 eura mjesečno za brigu o stricu. To zna jer je tako čula od snahe tužiteljice koja je kao zamjena radila u istom dječjem vrtiću u kojem je ona zaposlena kao čistačica. Radilo se o sredstvima sa stričevog računa. Na upit suda odgovara da je stričev sprovod organizirala sestrična ČS te je sve financirala stričevim sredstvima, a da ju je tužiteljica nazvala jer je htjela ići s njima te je i ona sudjelovala u izboru lijesa i sl. Na upit svog punomoćnika odgovara kako tužiteljica nije nikada imala ključ od stričeve kuće niti je bila prijavljena na njegovoj adresi. Prema njenim saznanjima tužiteljica nije nikada raspolagala sa stričevim računima niti je sudjelovala u financijskim troškovima stričevog kućanstva. Nisu imali zajedničku imovinu. Na daljnji upit odgovara da ne zna da li se stric razgovarao sa tužiteljicom o podjeli imovine, ali zna da je stric uvijek govorio da su ona, njezin brat RS i sestrična ČS jedini nasljednici strica. Stric je znao reći kako se ne bi nikada ženio. Na upit punomoćnika tužiteljice odgovara da je kod strica dolazila otprilike jednom mjesečno, a nakon što se njezin brat doselio stricu otprilike jednom tjedno. Kad je stric došao kod nje na ručak tužiteljica nije dolazila ali bi je stric znao nazvati da svrati. Što se tiče obiteljskih rođendana i proslava, odgovara da je tužiteljica ponekad znala prisustvovati. Na upit kako zna kad je tužiteljica dolazila i odlazila k stricu ako je ona radila, odgovara da to zna zato što joj je brat rekao, a ponekad bi ona ili njezina majka koja je stanovala sa stricom vidjela na odlasku ili dolasku. Za period prije nego se brat doselio stricu, o navedenom ima saznanja jer joj je tako stric rekao. Na upit da li su tužiteljica i stric dijelili obroke, odgovara da zna da su uvijek zajedno doručkovali. Za period nakon 2020. zna da je stric uvijek ručao kod brata.
8. III. tuženica ČS, nećakinja pok. US, u svom iskazu navodi da tužiteljicu poznaje već dugo budući da je njihovo mjesto malo i svi se znaju. Sa ujakom US je bila bliska, dolazio je k njoj svaki drugi ili treći dan. Ujak je volio družiti se sa ženama te joj je jednom prilikom rekao da je upoznao prijateljicu, time je mislio na tužiteljicu, s kojom je povremeno išao na ples, izlete, druženja umirovljenika te je ona dolazila k njemu. Ujak i tužiteljica su imali svako svoje kućanstvo, ujak je bio u jako dobroj formi te je sam vodio svoje domaćinstvo. Na ručak bi često dolazio kod nje, a odlazio bi često i u restorane i zalogajnice. Sam je usisavao, prao suđe, veš i peglao. Isto tako je i sam uređivao svoje dvorište. Po ujakovom pričanju zna da je tužiteljica kod njega dolazila navečer, jer bi rekao da mu je bitno da je ona tamo kroz noć a da mu preko dana ne treba. Na upit suda odgovara da je u ljeto 2022. stric pokrenuo temu da se ona brine za njega kad on više ne bude mogao te da ga vodi liječnicima budući da nije imao ženu i djecu. Kad se ujakove zdravstveno stanje pokvarilo rekao joj je da daje OS po 200,00 eura mjesečno budući da je bila svaku noć s njim te se brinula o njemu. Pojašnjava da je ona imala punomoć po svim ujakovim računima stoga je ta sredstva uplaćivala s njegovog računa. Tijekom ljeta 2024. je OS davala i po 250,00 eura mjesečno kao nagradu što je i tijekom dana dolazila stricu, brinula se o njemu te mu pomagala oko kupanja i higijene. Režije je plaćala ona iz ujakovih sredstava te mu je nabavljala redovito sve iz dućana. Isto tako ga je redovno vodila liječniku te mu nabavljala lijekove koje je plaćala sa ujakovim novcima. Na upit suda odgovara da je u rujnu 2024. ujaka smjestila u dom u Krapinskim Toplicama budući da je bio narušenog zdravstvenog stanje te je prethodnih dana pao. Organizaciju smještaja je obavila isključivo ona a financirala ga je ujakovim sredstvima. Pogreb je također organizirala ona, a tužiteljica nije trebala biti prisutna, ali je za time izrazila želju a ona se tome nije protivila budući da se tužiteljica puno brinula za ujaka. Na upit svoje punomoćnice odgovara kako smatra da je tužiteljica bila ujakova prijateljica. Jednom prilikom joj je ujak rekao kako ne postoji žena koju bi ona ženio. Na daljnji upit odgovara kako predpostavlja da su ujak i tužiteljica u početku spavali skupa a poslije je ujak bio star i bolestan pa ne zna da li su spavali skupa ili odvojeno. Dalje odgovara kako je ujaka osobno vidjela kako čisti, pere veš i sve ostalo po kući. Na upit punomoćnika II. tuženice odgovara kako se tužiteljica nikada nije protivila iznosu od 200,00 eura koju je ona isplaćivala na ime tuđe pomoći i njege ujaka. Na daljnji upit kako s ujakom nije nikada razgovarala o podjeli njegove imovine, ali je jednom prilikom pred njom OS pitala ujaka što će joj ostaviti od imovine a ujak je malo čvršćim glasom odgovorio da OS s njegovom imovinom nema ništa već ista ide njoj, RS i VS.
9. Sud nije izvodio druge predložene dokaze odnosno nije saslušavao svjedoke budući da je na temelju iskaza stranaka prikupljeno dovoljno informacija za donošenje odluke.
10. Članak 11. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje: ObZ) izvanbračnu zajednicu definira kao životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Prema st. 2. istog članka, izvanbračna zajednica koja ispunjava navedene pretpostavke stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ObZ-a o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.
11. Na temelju provedenog dokaznog postupka, zaključuje se da tužbeni zahtjev nije osnovan. Sud smatra kako iz iskaza stranaka svakako proizlazi da su tužiteljica i pok. US bili u dugoročnoj emocionalnoj i intimnoj vezi, stoga navode tuženika kojima njihov odnos svode samo na „prijateljstvo“ i „druženje“ ocjenjuje neiskrenima. Kao par su odlazili na izlete, ljetovanja, zabave i proslave, a tužiteljica je svaku noć prespavljivala kod pok. US. Kod njega je imala svoje stvari, zajedno bi doručkovali te bi ona potom otišla, a navečer se opet vraćala u Jankovu kuću. Tako su funkcionirali dugi niz godina, sve od 2010. Kad je zdravstveno stanje pok. US pogoršalo, odnosno kad je obolio od demencije, i sami tuženici ne spore da se tužiteljica brinula za njega, pomagala mu oko presvlačenja, kupanja i održavanja higijene. Kad je smješten u zdravstvenu ustanovu posjećivala ga je zajedno s njegovom nećakinjom, te je bila involvirana u organizaciju sprovoda, iako ne financijski. Sve navedeno nesporno ukazuje na postojanje veze, uzajamne bliskosti i emocionalne povezanosti tužiteljice i US.
Međutim, treba ukazati kako nije svaka ljubavna veza, koliko god dugo trajala, ujedno i izvanbračna zajednica. Sukladno gore citiranom čl. 11. ObZ-a, za postojanje izvanbračne zajednice potrebno je postojanje životne zajednice, što osim emocionalne i intimne povezanosti, znači i zajedničko stanovanje odnosno vođenje zajedničkog kućanstva te ekonomsku komponentu. Iz iskaza same tužiteljice, koji je bio presudan za donošenje ovakve odluke, proizlazi da je svako ujutro odlazila u svoje kućanstvo (koje i sama naziva „svojim“), u kojem su živjeli njen sin, snaha i unuka, gdje bi skuhala i obavila kućanske poslove te se pobrinula za svoje gospodarstvo (kokoši, svinje i vrt). Tijekom dana bi povremeno dolazila k njemu, a navečer je ostajala prespavati svaku noć. Isto tako tužiteljica opisuje kako je „ US stanovao sam prvih deset godina njihove veze, a nakon potresa su se k njemu doselili nećak i njegova obitelj“. Dakle, sama tužiteljica pravi distinkciju između svojeg i Jankovog domaćinstva, ne iskazuje da su se nećak i obitelji doselili „k njima“ već „k njemu“ odnosno US. Svatko od njih je dakle faktično zadržao svoje mjesto stanovanja i kućanstvo (tako i službeno prebivalište), neovisno o tome koliko su vremena prevodili zajedno i tko je gdje spavao. Na isto upućuje i činjenica da tužiteljica nije imala ključeve Jankove kuće, što bi bilo notorno u izvanbračnoj zajednici. Nadalje, tužiteljica iznosi kako su ona i US snosili svako svoje troškove kućanstva, kad bi bili zajedno u dućanu svatko je kupovao stvari za sebe, nisu imali zajedničke financije, nikad nisu razgovarali o podjeli imovine, a nije znala ni koliku mirovinu je pok. US imao.
Dakle, u emocionalnoj vezi tužiteljice i pok. US izostala je komponenta zajedničkog, planiranog stanovanja i suživota u jednom kućanstvu te ekonomska zajednica odnosno snošenje redovnih troškova života (a ne samo izleta i izlazaka za koje tužiteljica navodi da je US samostalno financirao), zajedničko stjecanje i raspolaganje imovinom te upravljanje financijama. Izvanbračni drugovi žive kao obitelj i tako nastupaju prema okolini, što je u konkretnom slučaju izostalo.
12. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da veza tužiteljice i pok. US, iako nepobitno trajna, intimna i bliska, nije imala sve karakteristike zajednice koja bi bila usporediva s bračnom zajednicom budući da nisu zajednički stanovali i živjeli (iako su puno vremena provodili zajedno te su spavali u Jankovoj kući) niti su dijelili financije, imovinu i troškove. Stoga je tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice trebalo odbiti kao neosnovan te presuditi kao u točki I. izreke.
13. U odnosu na troškove postupka, s obzirom da tužiteljica nije uspjela s tužbom, I. i II. tuženicima je sukladno čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a priznata jednokratna nagrada od 200 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa) u vezi s Tbr. 54. Tarife koji određuje da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, dakle 400,00 eura, uvećano za trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 30,00 eura, ukupno 430,00 eura. Isto tako, III. tuženici je priznat trošak jednokratne nagrade uvećan za porez na dodanu vrijednost prema Tbr. 46. Tarife (100,00 eura), dakle ukupno 530,00 eura. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.
U Zagrebu, 19. lipnja 2026.
Sutkinja:
Rea Rajić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Dostaviti :
1. Tužiteljici po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 60,00 eura
2. I. i II. tuženicima po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi na odgovor na tužbu u iznosu od 30,00 eura
3. III. tuženici po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi na odgovor na tužbu u iznosu od 30,00 eura
