REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-133/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćniku Ivici Zaradiću, odvjetniku u Solinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice te punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje naknade plaće za razdoblje od 01.01.2017.g. do 31.10.2022.g. u ukupnom iznosu od 0,03 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR koja teče od 15. prosinac 2020. - zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR koja teče od 15. rujan 2021. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 390,45 EUR, na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 28. veljače 2022. godine tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Službe za tehničke poslove. Tužiteljica također navodi da je tuženik tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna u utuženom razdoblju u zadnjih pet godina pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće. Istaknuto je da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( dalje Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama-dalje TKU-a. Tužiteljica tužbom potražuje u navedenom smislu isplatu neisplaćene bruto razlike plaće s osnova dodataka za otežane uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi, te za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom tužiteljice od 25.02.2026..godine (list 180-181 spisa), te ista tim podneskom potražuje razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 0,03 Eur-a sa pripadajućom kamatom, a u skladu sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Ivana Buljan.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu (list 9-10 spisa) osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva ističući da je teret dokaza na tužiteljici.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom platnih podataka dostavljenih uz podnesak tuženika od 21.11.2025.godine (list 78-117 spisa); nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan (list 169-177 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja za razdoblje od 01.veljače 2017.godine do 31.10.2022.godine.

6. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu krojača Službe za tehničke poslove.

7. Iz pregledanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljana (list 169-178 spisa) proizlazi da je isti uvidom u obračunske listiće plaće tužitelja utvrdio da tužitelju u spornom razdoblju nije vršen obračun dodataka na plaću za odrađene prekovremene sate, već samo za odrađeni redovan fond sati. Vještak je za potrebe navedenih izračuna prikazao izračun osnovne plaće odnosno satnice ističući da se osnovna plaća računa sukladno Zakonu prema formuli: osnovna plaća=osnovica X koeficijent +(osnovica x koeficijent x godine radnog staža x 0,5%) dok da vještak za izračun satnice koristi formulu bruto satnica osnovne plaće = osnovna plaća/redovni fond radnih sati u mjesecu. Vještak je navedeni izračun dao u Tablici 1. ističući da su u posljednjoj (9.) koloni tablice 1. dobivene satnice osnovne plaće za svaki pojedini mjesec, te da je u daljnjem izračunu potrebno dobiti uvećanja na plaću koja sukladno tužiteljevom zahtjevu nisu isplaćena. Istaknuto je da je izračun nadalje izvršen u Tablici 2. U tom smislu se navodi da je u koloni 3 prikazana satnica osnovne plaće – istovjetna koloni 9 Tablice 1, u koloni 4 broj prekovremenih sati u mjesecu, u koloni 5– umnožak prekovremenih sati i satnice plaće (3 x 4), u koloni 6 – dodatak za otežane uvjete rada (5 x 11%, 14%), u koloni 7 isplaćena bruto plaća u mjesecu, u koloni kolona 8 – bruto plaća uvećana za sve utužene dodatke u tom mjesecu (9+10+19), u koloni 9 prosjek vrijednosti nove plaće sa svim dodacima podijeljene sa prosječnom satnicom posljednja 3 mjeseca, odnosno prosječnu vrijednost novoizračunate plaće po satu, u koloni 10 – broj sati korištenja godišnjeg odmora, u kolona 11 – isplaćeni iznos za godišnji odmor u tom mjesecu, u koloni 12 – broj sati bolovanja, u koloni 13 – isplaćeni iznos za bolovanje u tom mjesecu, u koloni 14 – razlika naknade plaće za godišnji odmor (umnožak broja sati godišnjeg odmora i vrijednosti prosjeka novoizračunate plaće po satu umanjena za isplaćeno; 9 x 10 - 11), u koloni 15 – razlika naknade plaće za bolovanja do 42 dana (umnožak broja sati bolovanja do 42 dana i vrijednosti prosjeka novoizračunate plaće po satu u 85% vrijednosti; 9 x 12 x 0,85 - 13), u koloni 16 – zbroj naknada za godišnji odmor i bolovanja do 42 dana (14 + 15), u koloni 17 – ukupni bruto dohodak na plaću koji nije obračunat, a predstavlja zbroj svih neobračunatih dodataka (6 + 16), te u koloni 18 – ukupno u EUR-ima. Zaključno iz nalaza i mišljenja vještaka Buljan proizlazi da je tužitelj u razdoblju od siječnja 2017.godine do listopada 2022.godine nije imao neobračunatih dodataka na prekovremene sate, a s obzirom da do travnja 2020.godine nije imao prekovremenih sati koji da su mu kasnije dobro obračunavani. Također vještak ističe da su minimalno neispravno isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i to u ukupnom bruto iznosu od 0,03 Eur-a, a sve po mjesecima kako je prikazano u koloni 18 pripadajuće Tablice 2, te je navedeno da može biti riječ o minimalnoj pogrešci u ispravno formuliranom obračunu.

8. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljana ovaj sud smatra vjerodostojnim i logičnim budući je zasnovan na dokumentaciji u predmetnom spisu, a tužiteljica je i uredila tužbeni zahtjev u skladu s navedenim nalazom i mišljenjem. Tuženik je u podnesku od 02.03.2026.godine prigovorio nalazu i mišljenju vještaka Buljana ističući da nema primjedbi na onaj dio u predmetnom vještvu iz kojeg proizlazi da tužitelj nema neobračunatih dodataka na prekovremene sate jer da isti uopće nema prekovremenih sati. Međutim, tuženik ističe da tužitelj ne može ukoliko nema prekovremenih sati i nema neobračunatih dodataka na prekovremeni rad imati pravo na utuženu naknadu s naslova neobračunatih naknada za godišnji odmor i bolovanje koji su posljedica prethodno pogrešno obračunatih dodataka za ostvareni prekovremeni rad., te se ističe da nije jasno na što vještak misli kad kaže da je moguće riječ o minimalnoj pogrešci u ispravno formuliranom obračunu. Prije svega je potrebno istaći da vještak može iz platnih podataka izračunati i minimalni iznos dugovanja ukoliko dugovanje postoji, te navedena činjenica ne bi trebala biti sporna. Vještak je prilikom izračuna uzeo službenu dokumentaciju i utvrdio iz navedene dokumentacije da postoji minimalno neispravno isplaćena naknada za godišnji odmor i bolovanje u ukupnom bruto iznosu od 0,03 Eur-a. Što se tiče navoda vještaka da može biti riječ o minimalnoj pogrešci u ispravno formuliranom obračunu vještak se tom rečenicom osvrnuo uglavnom na činjenicu što je riječ o minimalno utvrđenom iznosu dugovanja koje je proizašlo iz vještakovog točnog obračuna. Također tuženik pogrešno smatra da u situaciji kad je vještak Buljan nesporno utvrdio da tužitelj u razdoblju od siječnja 2017. do listopada 2022.godine nije imao neobračunatih dodataka na prekovremene sate budući do travnja 2020. nije ni imao prekovremenih sati da tužitelj u tom smislu ne može imati pravo na utuženu naknadu s naslova neobračunatih naknada za godišnji odmor i bolovanje. Naime, tužitelj ima pravo na neobračunate i neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje ne samo u prekovremenom radu, već i u redovitom radu, a vještak je utvrdio u tom smislu da tužitelju nije obračunata i isplaćena naknada za godišnji odmor i bolovanje u redovnom radu u iznosu od 0,03 Eur-a. U navedenom smislu, a budući iz nalaza i mišljenja vještaka Buljan jasno proizlazi metodologija, vrsta dugovanja i izračun ovaj sud je odbio prijedlog tuženika da se pozove vještak radi daljnjih razjašnjenja. Iz osnovnog tužbenog zahtjeva tužitelja kao i uređenog zahtjeva je razvidno da su predmet ovog spora između ostalog i sve neisplaćene bruto razlike naknade za vrijeme godišnjeg odmora ( i u redovnom radu). Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud je mišljenja da su svi istaknuti prigovori tuženika na nalaz i mišljenje vještaka Buljan u cijelosti neosnovani.

9. Naime, temeljem odredbe članka 81. Zakona o radu (''NN'' 93/2014) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Nadalje, temeljem odredbe članka 36.stavka 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 143/13), a koji je u predmetnom slučaju u primjeni obzirom na utuženo razdoblje je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, te temeljem stavka 2. istog članka je ugovoreno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije. Nadalje, člankom 34.stavkom 1. i 2. KU/18 je propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Od 01.rujna 2019.godine Dodatkom II KU/19 izmijenjen je stavak 2. čl. 34. tako da isti glasi:''za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ako je to povoljnije za radnika. U pogledu naknade za bolovanje do 42 dana je odredbom članka 59.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u javnim službama (''NN'' 141/12), odnosno odredbom članka 58.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u javnim službama (''NN'' 128/17) ugovoreno da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana da mu pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan i dopune tog nalaza i mišljenja jasno proizlazi da premda u utuženom razdoblju od siječnja 2017..godine do listopada 2022.godine nije bilo odrađenih prekovremenih sati od strane tužiteljice da tuženik nije pravilno tužiteljici isplaćivao plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, a što znači da prilikom obračuna plaće tužiteljice u tom razdoblju nije primijenio citirane materijalne odredbe. Tuženik u tom smislu neosnovano smatra da obzirom da je nalazom i mišljenjem vještaka Buljan utvrđeno da tužiteljica nije ostvarila niti jedan sat prekovremenog rada da je vještak nepotrebno ulazio u provjeru izračuna naknade za godišnji odmor i bolovanje jer da se tužbeni zahtjev odnosi samo na pogrešno obračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje kao posljedica neobračunavanja dodataka na odrađeni prekovremeni rad, a da prekovremenog rada nije bilo. Iz nalaza i mišljenja vještaka Buljan je razvidno da predmetna minimalna razlika plaće nije nastala uslijed neplaćenih prekovremenih sati već uslijed činjenice što tuženik tužiteljici nije pravilno obračunao i isplatio plaću za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja za redovan rad. Iz nalaza i mišljenja vještaka Buljan i dopune istog je prema mišljenju ovog suda razvidno da je tuženik pogrešno obračunao naknadu za godišnji odmor za tužiteljičin redovan rad jer nije primijenio način obračuna prema važećim navedenim materijalnim odredbama i to članka 36. stavka 2. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 143/13), članka 34. stavka 1. i 2. KU/18, članka 81. Zakona o radu (''NN'' 93/14), te odredbi članka 59. stavka 1. TKU-a za državne službenike i namještenike u javnim službama (''NN'' 141/12), odnosno članka 58. stavka 1. TKU-a za državne službenike i namještenike u javnim službama (''NN'' 128/17), a zbog čega je i nastala navedena utvrđena neisplaćena razlika naknade za godišnji odmor i bolovanje, a u utvrđenom iznosu od 0,03 Eur-a za utuženo razdoblje, a kako je to i izračunao vještak Ivan Buljan u dopuni nalaza i mišljenja.

10. Na ukupan dosuđeni iznos od 0,03 Eur-a koji tužiteljicu pripada po osnovi neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje u iznosu od 0,03 Eur-a tužiteljici su priznate i zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljicu iste ne pripadaju slijedom čega su tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos glavnice potraživanja od 0,03 Eur-a, osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

11. Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno kao u točkama I/ izreke ove presude.

12. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica uspjela u cijelosti u ovom postupku tuženik je istoj dužan naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu istu pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak sukladno Tbr. 7. točka 9. OT-a u iznosu od 50 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 100,00 Eur-a, te a što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 25,00 Eur-a ukupno iznosi 125,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 390,45 Eur-a koji iznos tuženik duguje tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tuženik se u podnesku od 02.03.2026.protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva ističući da je tužiteljica prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 94,60 Eur-a (list 26-27 spisa), a potom iznos od 0,03 Eur-a podneskom od 25.02.2026. pa da se tuženik protivi navedenom smanjenju tužbenog zahtjeva odnosno djelomičnom povlačenju tužbe. Međutim, iz prvotno postavljene tužbe tužiteljice je razvidno da tužiteljica prilikom podnošenja tužbe nije raspolagala cjelokupnom dokumentacijom te nije bila u tom smislu u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev. Ista je podneskom od 12.03.2025.godine postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev po nalogu suda potražujući iznos glavnice od ukupno 94,60 Eur-a s time da je u navedenom podnesku istakla da će specificirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Iz svega navedenog je razvidno da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 12.03.2025. nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za uređenje tužbenog zahtjeva (platnim podacima, evidencijama o radu) a kojima je raspolagao tuženik, te u tom smislu nije mogla konačno precizirati tužbeni zahtjev bez provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik je tek podneskom od 21.11.2025. dostavio sudu evidencije rada i platne liste za utuženo razdoblje, te je vještak Ivan Buljan temeljem tih podataka izradio nalaz i mišljenje, a kojim se precizno utvrdio dug tuženika prema tužiteljici s osnova neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je citiranim podneskom od 25.02.2026..godine specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Prema gledištu Vrhovnog suda RH svako smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe prema članku 193. ZPP-a, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari te je za to uvijek potreba pristanak tuženika. Međutim, ovaj sud cijeni da se tuženik neosnovano protivi smanjenju tužbenog zahtjeva budući je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev navedenim podneskom odmah nakon provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Ivanu Buljan. Naime, budući je tužiteljica tek u trenutku kad je provedeno navedeno vještačenje mogla procijeniti visinu razlike plaće koja je pripada po navedenim osnovama, te saznati sve odlučne činjenice vezano za visinu predmetnog potraživanja, nedopuštanje usklađenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja bi bilo nerazmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190.stavka 1. ZPP-a. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja nije promijenilo identitet spora niti su iznesene ikakve nove činjenice u postupku. U navedenom smislu neosnovano je protivljenje tuženika smanjenju tužbenog zahtjeva, a radi čega je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti u navedenom, zatraženom smanjenom iznosu od 0,03 Eur- a, a kako je odlučeno u točki I/ izreke ove presude. Tuženik se u podnesku od protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući da se time oštećuju potencijalni vjerovnici tužiteljice. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove primitaka računajući i primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 5 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu 19. lipnja 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku-po punomoćniku