Poslovni broj 19 Povrv.17/2026-14

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23, Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ani Srhoj, u pravnoj stvari tužitelja OTP Banka d.d., OIB: 52508873833 iz Zadra, Ulica Domovinskog rata 3, zastupana po punomoćniku Denisu Orliću, odvjetniku iz Dubrovnika, protiv tuženika AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 26. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika, Vukovarska 17, poslovni broj Ovrv.119/2014 od 21. veljače 2014. u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 8 dana, platiti tužitelju iznos od 1.244,55 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 516,34 EUR od 26. svibnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika, Vukovarska 17, poslovni broj Ovrv.119/2014 od 21. veljače 2014. u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti iznos od 68,25 EUR sa zateznim kamatama od 10. studenoga 2013. do isplate i odbija tužbeni zahtjev i ukida u dijelu kojim se nalaže platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 189,13 EUR (1.425,00 kuna) sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 898,55 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, podnio je 21. veljače 2014. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenice, tuženice sada pok. JD, radi isplate dospjele tražbine u iznosu od 9.890,35 HRK i troška ovršnog postupka, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Javni bilježnik Nikša Mozara iz Dubrovnika, Vukovarska 17, donio je 21. veljače 2014. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv.119/14 kojim je tuženiku naloženo isplatiti gore navedeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama i trošak ovršnog postupka.

3. Protiv rješenja o ovrsi tuženica je pravodobno podnijela prigovor i stoga je sud, na temelju odredbi članka 282. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, dalje u tekstu: OZ) i članka 287. stavak 1. OZ -a u vezi s člancima 57. i 58. OZ-a, rješenjem poslovni broj Povrv.672/2014-2 od 30. srpnja 2015. stavio izvan snage rješenje o ovrsi, nakon čije je pravomoćnosti zakazano ročište za glavnu raspravu po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u skladu s odredbom članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP).

4. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženica sada pok. JD nije posebno osporavala osnovanost rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave niti je posebno osporavala osnovu i visinu potraživanja, obzirom je navela da se dugovanje odnosi na odobreni limit prekoračenja na tekućem računu, da je tuženik trebao izravno kontaktirati s njom radi dogovora o otplati prekoračenja. Predložila je način podmirenja predmetnog dugovanja, i to da će 1. lipnja 2014. banci uplatiti iznos od 5.000,00 HRK, a ostatak do 31. listopada 2014. jer u sezoni ima ugovorene poslovne aranžmane.

5. Rješenjem ovog suda od 5. rujna 2017. poslovni broj Povrv-672/14-8 utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari zbog smrti tuženice, a postupak je nastavljen rješenjem ovog suda od 2. veljače 2026. poslovni broj Povrv-672/2014-11 pozivanjem nasljednika tuženice pok. JD AD preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari.

6. Tuženik AD iako uredno pozvan, nije pristupio na pripremno ročište zakazano za 26. svibnja 2026. ni opravdao izostanak, pa je pripremno ročište u skladu s odredbom članka 291. stavak 1. ZPP-a održano u njegovoj odsutnosti te je sud u skladu s odredbom članka 292a. stavak 2. ZPP-a zaključio prethodni postupak i na istom ročištu održao i zaključio glavnu raspravu.

7. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti, koji se provodi sukladno odredbama članka 457.- 467. a ZPP-a.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.312,67 EUR (9.890,35 HRK), po osnovi dugovanja nastalog korištenjem tekućeg računa broj 3262499932 u vlasništvu prednika tuženika – pok. JD kao korisnika, otvorenom kod tužitelja.

9. Sud je pregledao i pročitao sve isprave dostavljene u spis, i to izvadak iz poslovnih knjiga o stanju tekućeg računa od 13. studenoga 2013. (stranica 5 spisa), prometi po računu za JD (stranica 12-13 spisa), opomena OTP banke pred pokretanje sudskog postupka zbog nedozvoljenog prekoračenja po tekućem računu (stranica 14-16 spisa), povratnica (stranica 15 spisa), Opći uvjeti poslovanja za tekuće račune OTP banke d.d. (stranica 17-28), Rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-1423/17 od 24. travnja 2023. (stranica 37-38), izvadak iz poslovnih knjiga OTP banke na dan

25. svibnja 2026. (stranica 47 spisa).

10. Među strankama nije sporna ni osnova ni visina potraživanja, kako to proizlazi iz prigovora prednice tuženika.

11. Odlučne činjenice, a koje proizlaze iz isprava u spisu predmeta i navoda stranaka, nisu sporne, i to:

- da su tužitelj i prednica tuženika pok. JD bili u poslovnom odnosu temeljem ugovora o tekućem računu,

- da iz izvatka iz poslovnih knjiga o stanju tekućeg računa proizlazi da dospjelo dugovanje na dan 9. studenoga 2013. iznosi 9.890,35 HRK, a po navodu tužitelja radi se o nedozvoljenom prekoračenju,

- da prednica tuženika nije osporavala visinu duga naznačenu u izvatku iz poslovnih knjiga o stanju tekućeg računa,

-da je tuženik zakonski nasljednik pok. JD.kako to proizlazi iz u spisu priloženog rješenja o nasljeđivanju ovog suda iza pok. JD od 24. travnja 2023. poslovni broj O.1423/2017 (stranica 37-38 spisa).

12. Dakle, iz navedenih isprava proizlazi da se tužiteljevo potraživanje prema tuženiku odnosi na nastali dug na tekućem računu.

13. Međusobna prava i obveze ugovornih stranaka prema ugovoru o bankarskom tekućem računu regulirana odredbama čl. 1007. do 1015. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO). Odredbom članka 1007. ZOO-a je propisano da ugovorom o bankarskom tekućem računu banka se obvezuje nekoj osobi otvoriti poseban račun i preko njega primati uplate i obavljati isplate u granicama njezinih novčanih sredstava i odobrenog kredita, dok je odredbom članka 1009. stavak 2. ZOO-a propisano da je banka dužna preko tekućeg računa obavljati plaćanja za položitelja i onda kad na računu nema pokrića, i to u opsegu koji je predviđen ugovorom o otvaranju tekućeg računa ili posebnim sporazumom.

14. Prednica tuženika nije sporila postojanje ugovornog odnosa, a sastavni dio ugovora o tekućem računu su i Opći uvjeti poslovanja za tekuće račune OTP banke d.d. (stranica 17-28). S obzirom na to da je prednica tuženika bila u ugovornom odnosu s tužiteljem, čime je preuzela sve obveze proistekle iz tog ugovornog odnosa te ih bila dužna ispunjavati, i to temeljnu obvezu - osigurati priljev sredstava na taj račun najmanje u iznosu potrebnom za plaćanje pristiglih obveza , a kako se ista nije pridržavala ugovorom preuzetih obveza, zbog čega je i nastalo utuženo potraživanje

- dug po tekućem računu, to je ista temeljem ugovorno preuzetih obveza i članka 9. ZOO-a u vezi s člankom 1007. ZOO-a u obvezi podmiriti nastalo dugovanje po tekućem računu. Navedenim ugovorom prednica tuženika se obvezala tužitelju platiti kamate na sredstva na tekućem računu, kao i za korištena sredstva dozvoljenog prekoračenja po tekućem računu u visini i na način utvrđen Odlukom o kamatama, a koja je na dozvoljeno prekoračenje fiksna, kako to proizlazi iz točaka 11.1. i 11.2. Općih uvjeta. U odnosu na tvrdnju da je trebalo pristupiti dogovoru o otplati prekoračenja, ukazuje se da je člankom 12.9. Općih uvjeta, koji su sastavni dio sklopljenog ugovora o tekućem računu, propisano da ukoliko je protiv klijenta pokrenut postupak prisilne naplate nedozvoljenog prekoračenja po tekućem računu, navedeno isključuje mogućnost otplate umanjenog ili ukinutog prekoračenja putem kredita u 12 mjesečnih obroka.

15. Tuženik je u obvezi podmiriti nastalo dugovanje kao preuzimatelj postupka i nasljednik dužnice, i to temeljem odredbe članka 139. stavak 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN) kojom je propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da visinu vrijednosti naslijeđene imovine sud pazi samo na prigovor nasljednika, kojeg u konkretnom slučaju nije bilo.

16. U odnosu na visinu potraživanja, treba reći da prednica tuženika a ni tuženik nisu prigovarali visini obračuna iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, pa je ista utvrđena temeljem istog, koji kako proizlazi iz članka 31. OZ-a, predstavlja vjerodostojnu ispravu uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti , pri čemu je za dodati da iz izvatka iz poslovnih knjiga o stanju tekućeg računa od 13. studenoga 2013. proizlazi dug tuženika u iznosu od 9.890,35 HRK (1.312,67 EUR) i nije naznačeno što se odnosi na glavnicu, a što na kamate, dok iz izvatka iz poslovnih knjiga na dan 25. svibnja 2026. proizlazi da je ukupna dospjela obveza 1.244,55 EUR, i to glavnica u iznosu od 516,34 EUR i zatezna kamatu u iznosu od 728,21 EUR. Stoga je sud, imajući u vidu navod tužitelja dan na ročištu od 25. travnja 2017. da je tuženica pristupila otplati duga, temeljem posljednjeg izvatka iz poslovnih knjiga utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja u iznosu od 1.244,55 EUR , a u preostalom iznosu od 68,12 EUR koji čini razliku do utuženog potraživanja , ukinuo platni nalog s pripadajućim zateznim kamatama i odbio tužbeni zahtjev.

17. Prema odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a tuženik zbog zakašnjenja s ispunjenjem obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, i to od dospijeća računa do isplate. Visina stope zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a. Međutim, kako iz izvatka iz poslovnih knjiga na dan 25. svibnja 2026. proizlazi da su obračunate zatezne kamate na iznos glavnice za razdoblje do 25. svibnja 2026. u iznosu od 728,21 EUR, valjalo je tijek zatezne kamate na iznos glavnice od 516,34 EUR odrediti od 26. svibnja 2026. do isplate. Odredbom članka 31. stavka 1. ZOO je propisano da na dospjele, a neisplaćene kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno, dok je stavkom 2. propisano da na iznos neisplaćenih kamata se mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Naime, nije zabranjeno dospjele kamate obračunati i zahtijevati njihovo plaćanje u takvom kapitaliziranom obliku, ali na taj iznos se ne mogu zahtijevati daljnje procesne kamate sve dok ne prestane glavna tražbina iz koje proizlaze obzirom zatezne kamate i dalje teku na glavni dug sve do njegova namirenja.

18. Slijedom svega iznesenog, na temelju dokumentacije koja je dostavljena u spis, ovaj sud je izveo zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine, osobito uzimajući u obzir činjenicu da pravna prednica tuženika u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nije navela niti jedan konkretan razlog koji bi doveo u sumnju osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, niti je prigovara la visini obračuna iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, to je temeljem odredbe čl. 451 st.3. ZPP-a odlučeno kao u izreci te je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika, Vukovarska 17, poslovni broj Ovrv.119/2014 od 21. veljače 2014. u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 8 dana, platiti tužitelju iznos od 1.244,55 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 516,34 EUR od 26. svibnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

19. Tužitelj je u prijedlogu za ovrhu koji se smatra tužbom i na ročištu od 26. svibnja 2026. zatražio naknadu troškova postupka. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 155. ZPP-a te je odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, 107/2025, dalje u tekstu: Tarifa) i prema vrijednosti predmeta spora.

19.1.Tužitelj je u prijedlogu za ovrhu zatražio trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 937,50 HRK i troškove javnog bilježnika sukladno odluci javnog bilježnika, i to nagrada u iznosu od 412,50 HRK, troška dostave u iznosu od 37,50 HRK i trošak pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 37,50 HRK, sveukupno 1.425,00 HRK. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 124,43 EUR (937,50 HRK) je na temelju Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. i trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om od 25 % u iznosu od 54,75 EUR (412,50 kuna), koji je bio u obvezi platiti na temelju tada važećeg članka 6. stavka 1. i članka 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11, 114/12), dok nisu priznati trošak dostave u iznosu od 37,50 HRK jer tužitelj nije dokazao da je imao takav trošak i trošak pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 37,50 HRK je protiv rješenja o ovrsi izjavljen prigovor pa ti troškovi nisu ni nastali.

19.2. Tužitelju su priznat trošak zastupanja na ročištima od 7. ožujka 2017., 25. travnja 2017., 26. svibnja 2026. u iznosu od po 75 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak pristupa na ročište od 5. rujna 2017. u iznosu od 18,75 bodova (Tbr.9.t5.), ukupno 243,75 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54 Tarife iznosi 609,37 EUR. Priznat je i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 110,00 EUR, koji je u obvezi platiti sukladno članku 3. i 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/2018), a u visini propisanoj Tar. brr. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 50/2026). Stoga je naloženo tuženiku u roku propisanom člankom 328. stavak 2. ZPP-a, platiti tužitelju troškove postupka u ukupnom iznosu od 898,55 EUR-a (točka III. izreke presude)

21. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, valjalo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održati na snazi za iznos od 1.244,55 EUR (glavnica i obračunata zatezna kamata do 25.5.2026.) sa zateznim kamatama koje teku na iznos glavnice od 516,34 EUR od 26. svibnja 2026. do isplate, zatim ukinuti u dijelu koji se odnosi na iznos od 68,25 EUR sa zateznim kamatama od 10. studenoga 2013. do isplate i odbiti tužbeni zahtjev te ukinuti u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka ( točka II. izreke) te o troškovima postupka donijeti zasebnu odluku (točka III. izreke).

U Dubrovniku 19. lipnja 2026.

Sutkinja

Ana Srhoj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. punomoćnik tužitelja, uz rješenje o pristojbi za presudu

2. tuženik