REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, 21000 Split
Pr-261/2023-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Zavod za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Luetić i partneri u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja , prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 19. lipnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.03.2016.g. do 19.01.2019.g. u ukupnom iznosu od 389,28 EUR bruto zajedno s pripadajućom:
- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,40 EUR koja teče od 15. lipanj 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 163,53 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,38 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,00 EUR koja teče od 15. listopad 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 141,40 EUR koja teče od 15. siječanj 2019. - zakonskom kamatom koja na iznos od 37,55 EUR koja teče od 15. veljača 2019. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za više zatraženi iznos od 96,83 EUR kao neosnovan.
III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 650,65 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:
[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”
Obrazloženje
1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 23. ožujka 2023. godine tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine. Tužitelj također navodi da je tuženik tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće. Istaknuto je da je tužitelju radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( dalje Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama-dalje TKU-a. Tužitelj tužbom potražuje u navedenom smislu isplatu neisplaćene bruto razlike plaće za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za prekovremeni rad, te za godišnji odmor i bolovanje.
2.Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 30.03.2026.godine u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka Ivana Buljan tako da na ime razlike manje isplaćenih plaća za razdoblje od 01.03.2026.godine do 19.01.2019..godine potražuje iznos od 486,11 Eur-a sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu potraživanja, te ističe prigovor zastare potraživanja.
4.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunskih lista plaća i evidencija rada koje su sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan, te nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljana.
5.Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.
6.Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.03.2016..godine do 19.01.2019..godine.
7.Među strankama u ovom postupku nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine. U odnosu na prigovor zastare potraživanja navedeni prigovor je djelomično osnovan budući je u predmetnoj pravnoj stvari riječ o potraživanju za razdoblje od 01.03.2016.godine do 19.01.2019.godine, te je u zastari mjesečno potraživanje u iznosu od 70,16 Eur-a koje je dospjelo 15.travnja 2016.godine budući je proteklo pet godina od dospjelosti tog potraživanja, te mjesečno potraživanje od 26,67 Eur-a koje je dospjelo 15.lipnja 2016.godine jer je proteklo pet godina i od dospjelosti tog potraživanja, a sve budući je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 23.03.2023.godine (članak 139. ZR- a), dok sva mjesečna potraživanja od 2018.godine pa nadalje nisu u zastari budući nije proteklo pet godina od dospjelosti tih potraživanja. U navedenom smislu je u zastari ukupan iznos od 96,83 Eur-a.
8. Iz pregledanog nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljana (list 47-53 spisa) proizlazi da je vještak uvidom u obračunske listiće tužitelja utvrdio da tužitelju u spornom razdoblju nije vršen obračun dodataka na plaću za prekovremene sate već samo za odrađeni redovan fond sati. U navedenom smislu vještak je sačinio izračun i prikazao ga u Tablicama 1. i 2. koje prileže vještvu. U tom smislu je u vještak u koloni 3 prikazao satnicu osnovne plaće – istovjetnu koloni 9 Tablice 1, u koloni 4 broj prekovremenih sati u mjesecu, u koloni 5 umnožak prekovremenih sati i satnice plaće (3 x 4), u koloni 6 dodatak za otežane uvjete rada (5 x 20%), u koloni 7 liječnički dodatak (5 x 12%), u koloni 8 ukupni bruto dohodak (6 + 7), u koloni 9 isplaćena bruto plaća u mjesecu, te u koloni 10 bruto plaću uvećana za sve utužene dodatke u tom mjesecu (9+8+18), u koloni 11 predstavlja prosjek vrijednosti nove plaće sa svim dodacima podijeljene sa prosječnom satnicom posljednja 3 mjeseca, odnosno prosječnu vrijednost novoizračunate plaće po satu, te u koloni 12 – broj sati korištenja godišnjeg odmora, te u koloni 13 isplaćeni iznos za godišnji odmor u tom mjesecu, u koloni 14 broj sati bolovanja, u koloni 15 isplaćeni iznos za bolovanje u tom mjesecu, u koloni 16 razlika naknade plaće za godišnji odmor (umnožak broja sati godišnjeg odmora i vrijednosti prosjeka novoizračunate plaće po satu umanjena za isplaćeno; 11 x 12 - 13), u koloni 17 razlika naknade plaće za bolovanja do 42 dana (umnožak broja sati bolovanja do 42 dana i vrijednosti prosjeka novoizračunate plaće po satu u 85% vrijednosti; 11 x 14 x 0,85 - 15), u koloni 18 zbroj naknada za godišnji odmor i bolovanja do 42 dana (16 + 17), u koloni 19 ukupni bruto dohodak na plaću koji nije obračunat, a predstavlja zbroj svih neobračunatih dodataka (8 + 18), te u koloni 20 – ukupni bruto dohodak koji nije obračunat u EUR-ima. Zaključno iz nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan proizlazi da tužitelju u razdoblju od ožujka 2016.godine do listopada 2016.godine te od svibnja 2018.godine do siječnja 2019.godine nisu obračunati niti isplaćeni traženi dodaci na plaću za otežane uvjete rada, te za odgovornost odnosno liječnički dodatak, te da su posljedično nepravilno isplaćene i naknade za godišnji odmor i bolovanje i to u ukupnom iznosu od 486,11 Eur-a, a sve po mjesecima kako je prikazano u koloni broj 20, pripadajuće Tablice 2.
9. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljan ovaj sud smatra vjerodostojnim i logičnim budući je tužitelj i uredio tužbeni zahtjev u skladu s navedenim nalazom i mišljenjem, a tuženik nije osporavao matematički izračun vještva, niti je isticao primjedbe ni na nalaz i mišljenje.
10.Temeljem odredbe članka 57. stavka 1. KU-a ''NN'' 143/13 je ugovoreno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Nadalje, temeljem odredbe članka 57. stavka 2. KU-a je ugovoreno da će se osnovna plaća uvećati radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (članak 58. KU-a), a na kojem Popisu je navedeno i radno mjesto i posao tužitelja.
11. Prema Dodatku I. KU-a (''NN'' br. 96/15, dalje KU/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015. godine odredbom članka 59. a je ugovoreno da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo kako je do tada bilo doktori medicine i dentalne medicine) koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Također prema članku 3. Dodatka I KU-a (''NN'' 96/15) od 01.10.2015.godine na radnom mjestu II., III. i IV. vrste radnik ima pravo na 11% za uvjete rada ili se primjenjuje 7% za uvjete plus 4% za iznimnu odgovornost.
12. Imajući u vidu činjenicu da tužitelju KU 143/13 i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka tužitelj u tom smislu ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59., a KU/15 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59. a KU/15 budući da tužitelj i kad radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom članka 59. a KU/15. Nije logično tumačenje tuženika da tužitelju utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužitelja je utvrđeno i KU-om i člankom 86. Zakona o radu (''NN'' br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09) te članka 94. Zakona o radu (''NN'' br. 93/14, dalje ZR/14). U predmetnom slučaju treba istaći da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. U navedenom smislu prema mišljenju ovog suda utuženi dodaci tužitelju pripadaju za efektivno odrađene sate rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati bilo kao prekovremene sate. Isti stav je zauzet i u odluci Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 02.04.2014. godine, a vezano za postavljeno pitanje dodataka o prekovremenom radu, a kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću da se odnose kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Također tužitelja pripada i pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za istu povoljnije budući navedeno proizlazi iz odredbe članka sukladno odredbi članka 36. KU-a (''NN'' 143/13), a kojom je odredbom propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom koji dežura ili je pripravan pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Nije dvojbeno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio prekovremeno, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan pa sukladno tome nije sporno da istu pripada navedena naknada za godišnji odmor. Također nije dvojbeno da tužitelja sukladno odredbi članka 59. TKU-a pripada i naknada plaće u visini od 85 % od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započela bolovanje, a za vrijeme za koje je isti bio odsutan s rada zbog privremene nesposobnosti rad.
13. Na ukupno dosuđene iznose tužitelju koji istu pripadaju po svim navedenim osnovama i to otežanih uvjeta rada, dodatka za odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, te naknade za godišnji odmor i bolovanje u ukupnom iznosu od 389,28 Eur- tužitelju su priznate i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke ove presude izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Također obzirom da je u zastari mjesečno potraživanje tužitelja u iznosu od 70,16 Eur-a koje je dospjelo 15.travnja 2016.godine budući je proteklo pet godina od dospjelosti tog potraživanja, te mjesečno potraživanje od 26,67 Eur-a koje je dospjelo 15.lipnja 2016.godine jer je proteklo pet godina i od dospjelosti tog potraživanja, a sve budući je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 23.03.2023.godine (članak 139. ZR-a), a što ukupno iznosi 96,83 Eur-a, odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 96,83 Eur-a kao neosnovan zbog zastare potraživanja u odnosu na taj dio zahtjeva, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.
14. Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.
15. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj djelomično uspio u ovom postupku tuženik mu je dužan isplatiti parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a. Tužitelj je uspio 100% u odnosu na pravni osnov potraživanja, te 80,08 %, te je u tom smislu tužitelj uspio u postotku od 90,04%, (180,08:2), a tuženik u postotku od 9,96 %. Kad se od postotka uspjeha tužitelja u ovoj parnici od 90,04% oduzme postotak uspjeha tuženika u ovoj parnici od 9,96 % tad se dobije iznos od 80,08 %, a što predstavlja postotak uspjeha tužitelja u ovoj parnici. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 25.04.2023.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 07.10.2025.godine u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 30.03.2026.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 31.03.2026.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 04.05.2026.godine u iznosu od 50 bodova, te zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 25 bodova, a što ukupno iznosi 325 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 650,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 162,50 Eur-a ukupno iznosi 812,50 Eur-a, te kad se navedeni iznos dovede u relaciju sa postotkom uspjeha tužitelja u ovoj parnici od 80,08 % tad se dobije iznos od 650,65 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 6 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice, a čime se ima smatrati da je u tom pogledu tužitelj izdao specijalnu punomoć. Radi navedenog parnični trošak je dosuđen tužitelju putem računa njegove punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.
U Splitu, 19. lipnja 2026.
Sudac
Eneja Stejskal Kanazir
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
Dna:
1/ tužitelju-po punomoćnici
2/ tuženiku –po punomoćnicima