REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5008/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, sa sjedištem u [adresa], zastupano po punomoćniku Tomislavu Bartoliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi, održanoj i zaključenoj dana 20. svibnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja DG odvjetničke vježbenice i u prisutnosti tuženika osobno, dana 19. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženom ČG [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] platiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. OIB: 43965974818, [adresa], 10 000 Zagreb iznos od 194,76 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25.06.2025.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženom LG, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] nadoknaditi tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. OIB: 43965974818, [adresa], 10 000 Zagreb parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana."

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je na nekretnini na kojoj se nalazi obračunsko mjesto na adresi [adresa], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao kupac električne energije evidentiran TG, koji je preminuo **.**.2022.. Nadalje, navodi se kako je od 16. svibnja 2023. godine, temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju tuženik upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela. Tužitelj navodi kako tuženik nije postupio na način propisan čl. 39. st. 2. Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom (Narodne novine br. 14/06), odnosno da tuženik kao pravni sljednik preminulog i suposjednik predmetne nekretnine, nije u roku od 90 dana obavijestio HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o., niti tužitelja, o smrti osobe s kojom je sklopljen ugovor o opskrbi i korištenju mreže tarifnog kupca. Tužitelj ističe da je čl. 70. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu: “ZV”) propisano da ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenoga posebnoga dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnoga dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba. Konačno, slijedom svega iznesenoga, tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 194,76 eura sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od 24. lipnja 2025. godine, na ime potrošene, neplaćene električne energije.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik ističe prigovor zastare, navodeći da se u ovom slučaju treba primijeniti jednogodišnji rok zastare prema čl. 232. Zakona o obveznim odnosima, te da su potraživanja prema Kartici akontacijskog knjigovodstva koju je tužitelj priložio tužbi, a koji imaju datum dospijeća prije 24. srpnja 2024. godine, zastarjeli. Tuženik dalje navodi da je tužitelj samoincijativno stornirao zastarjele račune te dostavio nove s novim rokovima dospijeća. Tuženik ističe kako je opomenom od 26. lipnja 2024. godine, sam tužitelj naveo kako iznos nepodmirenih tražbina za navedeno obračunsko mjesto iznose 45,43 eura, prema tome da su sva potraživanja prije datuma opomene podmirena. Nadalje, nakon istaknutog prigovora zastare, tuženik osporava da je bila isključivo njegova obveza obavijestiti tužitelja o činjenici smrti pravnog prednika, ističući kako se nalazi u suvlasništvu od ½ dijela te kako je drugi suvlasnik u posjedu znatno dulje od njega samoga. Nadalje, ističe kako tužitelj pogrešno primjenjuje institut solidarne odgovornosti propisan čl. 72. st. 1. ZV-a, obzirom da u konkretnom slučaju predmenta nekretnina nije etažirana te ne postoje posebni dijelovi iste, već postoji suvlasnički odnos. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, računa, izvatka iz zemljišnih knjiga.

4. Nakon provedenih dokaza i ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja s osnova isporučene, a neplaćene električne energije.

6. U ovom postupku nije sporno postojanje računa za isporučenu energiju, kao i činjenica da isti nisu podmireni.

7. Sporno je postoji li obveza tuženika da podmiri utužene tražbine, te eventualni opseg njegove obveze kao i pasivna legitimacija. Sporno je i pitanje je li utuženo potraživanje zastarjelo.

8. Prije svega se navodi da je tužitelj na pripremnom ročištu dana 20. svibnja 2026. promijenio činjenične navode sadržane u tužbi, tako da je umjesto razdoblja na koje se odnosi utužena potrošnja električne energije od listopada 2024. godine do siječnja 2025. godine, promijenio razdoblje na koje se potrošnja odnosi i naznačio da se radi o razdoblju od 01. lipnja 2023. godine do 19. rujna 2024. godine, dok je dospijeće računa 10. veljače 2025. godine.

9. U ovom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, pa je u pravu tuženik koji je istaknuo da je tužitelj bio dužan već u tužbi navesti sve navode i dokazne prijedloge. Naime odredba čl. 461.a st. 9. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: “ZPP"), propisuje da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, a nove činjenice i dokaze koje su stranke iznijele na pripremnom ročištu protivno st. 9. ovog članka, sud neće uzeti u obzir.

10. U skladu s navedenim odredbama ZPP-a, sud nije uzeo u obzir nove činjenice koje je tužitelj iznio na pripremnom ročištu, odnosno novo razdoblje za koje je utužio potrošnju električne energije, jer ne postoje okolnosti radi kojih tužitelj nove činjenice nije mogao iznijeti već u tužbi. Prema tome, predmet raspravljanja je prvotno utuženo razdoblje od listopada 2024. godine do siječnja 2025. godine. Za to razdoblje tužitelj nije dostavio račun na kojem temelji utuženo potraživanje.

11. Uz izvod iz poslovnih knjiga koji je dostavio uz tužbu, tužitelj je bio dužan dostaviti i pojedine račune iz kojih bi bila vidljiva potrošnja električne energije za utuženo razdoblje i datum dospijeća tog računa, što tužitelj nije učinio.

12. Naime, tužitelj je dostavio račune koji se ne odnose na utuženo razdoblje niti na utuženi iznos.

12. Račun koji je tužitelj dostavio u spis (list 13 spisa) ne odgovara niti u pogledu utuženog razdoblja, niti u pogledu utuženog iznosa, jer je prema računu potrošač dužan platiti iznos od 203,30 eura, što ne odgovara utuženom iznosu. Niti račun koji se nalazi na listu 21 spisa, ne odgovara utuženom iznosu jer je po tom računu dugovanje u svoti od 196,54 eura. Niti treći račun koji je tužitelj dostavio u spis (list 29 spisa), ne odgovara utuženom, niti u odnosu na utuženo razdoblje niti u odnosu na utuženi iznos.

13. Sukladno čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, na tužitelju je teret dokazivanja činjenica na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev. Budući da tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje obveze tuženika za podmirenje utužene tražbine u opsegu u kojem je zahtijevao isplatu, niti visinu navodnog dugovanja tuženika za utrošenu električnu energiju, sud je primijenio pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, te utvrdio da navedene činjenice tužitelj nije dokazao.

14. Nadalje, što se tiče pasivne legitmacije, tužitelj neispravno ističe solidarnu odgovornost tuženika temeljem čl. 72. st. 1. ZV-a, obzirom da nekretnina na kojoj se nalazi obračunsko mjesto nije etažirano, odnosno na istoj ne postoji posebni dio, slijedom čega bi se trebao primijeniti čl. 38. st. 2. ZV-a, prema kojem se troškovi i tereti od cijele stvari dijele na sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova. Sukladno tome, neispravno je tužitelj utužio ukupni iznos prema samo jednom od suvlasnika predmetne nekretnine.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP -a. Tužitelj nije uspio u sporu pa nema pravo na naknadu troškova postupka, dok tuženik nije imao niti je zatražio troškove postupka.

16. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 19. lipnja 2026. godine

Sudac

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. U postupku povodom žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku