REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-12129/2019-84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu tužitelja KŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Matku Novincu, odvjetniku u Zagrebu protiv prvotuženika Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., OIB 83416546499, Zagreb, Folnegovićeva 1 i drugotuženika Zagrebački holding d.o.o., OIB 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, oboje zastupani po punomoćniku Ladislavu Škrinjaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o. u Zagrebu, temeljem generalne punomoći deponirane kod ovoga suda pod brojem 39 Su-1749/23, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 16. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Marka Reša, odvjetnika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice KŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz Hrvatskog

[adresa] koji glasi:

''I. Nalaže se I. tuženiku VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici KŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.654,40 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. kolovoza 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. rujna 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. listopada 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. studenog 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. prosinca 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. siječnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. veljače 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. ožujka 2012. godine pa do isplate, sve po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. određenoj čl. 1. čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I. tuženiku VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 i II. tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987 u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe solidarno platiti tužiteljici KŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.954,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. travnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. svibnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. lipnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. srpnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. kolovoza 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. rujna 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. listopada 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. studenog 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. prosinca 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. siječnja 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. veljače 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. ožujka 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. travnja 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. svibnja 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. lipnja 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. srpnja 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. kolovoza 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. rujna 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. listopada 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. studenog 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. prosinca 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. siječnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. veljače 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. ožujka 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. travnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. svibnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. lipnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. srpnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. kolovoza 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,80 EUR tekućom od 15. rujna 2014. godine pa do isplate. sve po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. određenoj čl. 1. čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se I. tuženiku VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe platiti tužiteljici KŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka pod brojem P-5137/2014 nastao do dana spajanja postupka broj P-1754/15 02. ožujka 2016. godine, a od dana spajanja postupka P-1754/15 02. ožujka 2016. godine nalaže se I. tuženiku VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 i II. tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987 solidarno platiti trošak ovog parničnog postupka, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o zateznim kamatama tekućom od dana presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

IV. Nalaže se II. tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987 u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe platiti tužiteljici KŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka broj P- 1754/15 sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o zateznim kamatama tekućom od dana presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.''

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici KŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi drugotuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o., OIB 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41 trošak ovog postupka u iznosu od 3.562,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici KŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi prvotuženiku Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o., OIB 83416546499, Zagreb, Folnegovićeva 1 i drugotuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o., OIB 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41 trošak ovog postupka u iznosu od 250,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se prvotuženik odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužiteljica KŠ (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi navodi da vlasnica poslovnog prostora ukupne površine 33,97 m[2] u podrumu stambene zgrade izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno na adresi [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], pod.ul.br. 1. k. o. [katastarska općina]. Kanalizacijski priključak zgrade u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor na javni odvodni sustav, odnosno odvodna cijev u dijelu od revizijskog okna zgrade prama spoju na uličnu cijev je oštećena. Do oštećenja došlo je još krajem 2003. godine, a koje nije sanirano do podnošenja tužbe zbog čega dolazi do plavljenja tužiteljičinog poslovnog prostora koji se nalazi u podrumu zgrade. Prvotuženik, kao trgovačko društvo, osnovano je za djelatnost javne vodoopskrbe i javne odvodnje te je odgovaran za sanaciju oštećene odvodne cijevi. Suvlasnici zgrade u [adresa], kao i upravitelj zgrade, Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, u više navrata kontaktirali su prvotuženika radi sanacije navedenog priključka, ali unatoč tome, sanacija nije izvršena iako pri gotovo svakim oborinama podrum zgrade, kao i poslovni prostor tužiteljice, poplave otpadne vode te tužiteljici nastaje imovinska šteta. Predmetni poslovni prostor izrazito je pogodan za obavljanje gospodarske djelatnosti - davanje prostora u zakup iz kojeg razloga je tužiteljica i kupila poslovni prostor. Međutim, zbog plavljenja podruma zgrade otpadnim vodama, tužiteljica nije u mogućnosti predmetni prostor dati u zakup, iako je već prilikom kupnje poslovnog prostora postigla dogovor s društvom Galop prijevoz d.o.o. o sklapanju ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora tako što su se isti dogovorili da će tužiteljica nakon kupnje poslovnog prostora isti adaptirati kako bi bio prikladan društvu Galop prijevoz d.o.o. za korištenje za svoje uredske prostorije. Adaptacija je trebala biti gotova u roku 2 mjeseca od ulaska tužiteljice u posjed poslovnog prostora nakon čega je trebao biti sklopljen ugovor o zakupu poslovnog prostora s dogovorenom zakupninom u iznosu od 2.500,00 kn mjesečno. Međutim, nedugo nakon početka radova na adaptaciji poslovnog prostora došlo je do plavljenja istog otpadnim vodama, nakon čega se tužiteljica raspitala kod susjeda o učestalosti plavljenja njezinog poslovnog prostora te je saznala da prilikom jačih kiša dolazi do plavljenja njezinog poslovnog prostora i to otpadnim vodama zbog čega je morala prekinuti radove na adaptaciji i o istom je morala obavijestiti društvo Galop prijevoz d.o.o. koje je odustalo od uzimanja predmetnog poslovnog prostora u zakup. S obzirom na to da je zbog prvotuženikovog neurednog obavljanja njegove djelatnosti tužiteljica spriječena u korištenju svoje nekretnine, mjesečno joj nastaje šteta s osnove izmakle koristi koju bi mogla ostvariti davanjem u zakup navedenog poslovnog prostora zbog čega joj nastaje imovinska šteta u mjesečnom iznosu od 2.500,00 kn. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će se sud naložiti prvotuženiku isplatiti joj iznos od 90.000,00 kn sa zateznim kamatama na iznos od 2.500,00 kn mjesečno od 15. kolovoza 2011. do zaključno 15. srpnja 2014. Traži i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

1.1. Tužiteljica je 25. ožujka 2015. podnijela tužbu protiv Zagrebačkog holdinga d.o.o., sada drugotuženika koji se vodio pod poslovnim brojem P-1754/15, a u kojem je navela da je u razdoblju od oštećenja cijevi pa do 9. lipnja 2006. osoba koja je obavljala komunalnu djelatnost u Gradu Zagrebu bilo trgovačko društvo Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. To je trgovačko društvo pripojeno Zagrebačkom holdingu d.o.o. koji je postao pravni sljednik te osoba koja je nastavila obavljati komunalnu djelatnost u Gradu Zagrebu. Stoga smatra drugotuženika odgovornim za održavanje javne kanalizacije čiji sastavni dio čini i oštećena odvodna cijev. i suvlasnici zgrade i upravitelj zgrade u više navrata je kontaktirao drugotuženika radi sanacije navedenog priključka. Prema saznanjima tužiteljice, predmetni kvar saniran je tek u rujnu 2014. godine. Za poslovni prostor uredno plaća naknadu za uređenje voda koja je prema Zakonu o financiranju vodnog gospodarstva namijenjena održavanju vodoopskrbe i vodoodvodnje, a tužiteljici nije pružena usluga zbog koje istu plaća. Kako je zbog oštećenja odvodne cijevi sve do njezina popravka u rujnu 2014. godine dolazilo do redovitog plavljenja tužiteljičinog poslovnog prostora, nastala joj je imovinska šteta za koju je odgovoran drugotuženik. Poslovni prostor je izrazito pogodan za obavljanje manjih uslužnih, obrtničkih odnosno trgovačkih djelatnosti te zbog svoje lokacije predstavlja izrazito privlačno mjesto za obavljanje gospodarske djelatnosti odnosno davanja prostora u zakup. Iz navedenog razloga tužiteljica je i kupila poslovni prostor, no zbog plavljenja podruma zgrade otpadnim vodama (fekalijama) i poslovnog prostora tužiteljice, ista nije u mogućnosti predmetni prostor dati u zakup sve do otklanjanja kvara u rujnu 2014. godine, iako je već prilikom kupnje poslovnog prostora postigla dogovor s društvom Galop prijevoz d.o.o. o sklapanju ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora tako što su dogovorili da će tužiteljica nakon kupnje poslovnog prostora isti adaptirati kako bi bio prikladan navedenom društvu za korištenje za svoje uredske prostorije. Suprug tužiteljice započeo je adaptaciju koja je trebala biti gotova u roku od 2 mjeseca od ulaska tužiteljice u posjed poslovnog prostora, no nakon početka radova došlo je do plavljenja prostora otpadnim vodama pa se tužiteljica raspitala kod susjeda o učestalosti plavljenja njezinog poslovnog prostora kada je saznala da prilikom svakih jačih kiša dolazi do plavljenja njezinog poslovnog prostora i to otpadnim vodama. Zbog toga je morala prekinuti radove na adaptaciji te je društvo Galop prijevoz odustalo od uzimanja predmetnog prostora u zakup. Jedina svrha zbog koje je tužiteljica kupila predmetni prostor jest davanje istog u zakup, a što nije mogla ostvariti zbog učestalog plavljenja fekalijama. Tužiteljica je tek nakon popravka kanalizacijskog priključka u rujnu 2014. godine počela s adaptacijom poslovnog prostora pa će tek nakon završetak iste prostor moći dati u zakup. Zbog neurednog obavljanja djelatnosti drugotuženika, nastala joj je šteta u mjesečnom iznosu od 2.500,00 kn, ukupno 75.000,00 kn pa stoga predlaže donijeti presudu kojom će sud naložiti drugotuženiku isplatiti joj iznos od 75.000,00 kn sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od 2.500,00 kn za razdoblje od 15. travnja 2012. do 15. rujna 2014. Traži naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Navedeni spis je spojen na ovaj spis radi zajedničkog raspravljanja rješenjem ovoga suda poslovni broj P-5137/14-16 od 2. ožujka 2016.

1.2. Podneskom od 22. svibnja 2015. tužiteljica je, nakon što je prvotuženik naveo da je kvar otklonjen u rujnu ili listopadu 2014. godine, potvrdila navedenu činjenicu te je povukla dio zahtjeva pod točkom I. te je povećala postojeći tužbeni zahtjev za naknadu štetu u iznosu od 100.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.500,00 kn počevši od 15. kolovoza 2011. do zaključno s 15. studenoga 2014.

1.3. Nakon spajanja spisa tužiteljica je u podnesku od 13. srpnja 2017. potraživala od prvotuženika isplatu iznosa od 20.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose, a kako je to pobliže navedeno pod t. izreke ove I. presude te je od prvo i drugotuženika tražila solidarnu isplatu iznosa od 75.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose, a kako je to pobliže navedeno pod t. II. izreke ove presude, kao i da joj naknade trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđena do isplate.

1.4. Podneskom od 18. rujna 2024. tužiteljica je, s obzirom na uvođenja eura, uredila tužbeni zahtjev te je predložila donošenje presude kojom će sud naložiti prvotuženiku isplatiti joj iznos od 2.654,40 eura s pripadajućom zateznom kamatom na mjesečne iznose od 331,80 eura za razdoblje od 15. kolovoza 2011. do 15. ožujka 2012. te solidarno naložiti prvo i drugotuženiku isplatiti joj iznos od 9.954,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom na mjesečne iznose od 331,80 eura za razdoblje od 15. travnja 2012. do 15. rujna 2014., kao i da joj tuženici naknade parnični trošak.

1.5. U podnesku od 6. prosinca 2024. drugotuženik se protivio preinaci iz podneska tužiteljice od 18. rujna 2024. Tužiteljica je u tom podnesku samo uskladila svoje potraživanje sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'', broj 57/2022. i 88/2022.) na način da je ranije kunsko potraživanje preračunala u euro koji je u međuvremenu postao službena valuta, sve prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro=7,53450 kn. Iz tog razloga, ne radi se o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. ZPP- a pa je drugotuženikovo protivljenje zahtjevu tužiteljice samo preračunatom u eure, neosnovano.

2. Prvotuženik Vodoopskrba i odvodnja (dalje u tekstu: prvotuženik) u odgovoru na tužbu istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije za razdoblje od 15. kolovoza 2011. do 7. studenog 2013. s obzirom na to da je kao trgovačko društvo nastao tek 7. studenog 2013. te je upisan u sudski registar prilikom vršenja statusnih promjena društva Zagrebački holding d.o.o., čime je sukladno odredbama iz čl. 550.a st. 3., 5. i 6. Zakona o trgovačkim društvima postao pravni sljednik Zagrebačkog holdinga d.o.o. isključivo u dijelu prava i obveza koje su na prvotuženika izrijekom prešle Planom podjele. Stoga smatra da kao novoosnovani javni isporučitelj vodnih usluga može odgovarati isključivo za obveze koje su s osnova obavljanja te djelatnosti nastale nakon dana osnivanja društva prvotuženika, odnosno nakon 7. studenog 2013., kao i za obveze nastale i dospjele prije tog datuma ako je tako određeno Planom podjele Zagrebačkog holdinga d.o.o. kao pravnog prednika prvotuženika. Osporio je navode da bi oštećenja na kanalskom priključku na adresi [adresa]. godine, kao i to da bi šteta na poslovnom prostoru tužiteljice postojala kroz čitav utuženi period i da bi isključivo bila uzrokovana neispravnošću kanalskog priključka. Isto tako je naveo da je odredbama čl. 8 st. 3. i čl. 58. st. 1. i 2. Općih i tehničkih uvjeta za isporuku vode i uslugama odvodnje otpadnih voda propisano da sam kanalski priključak predstavlja dio interne instalacije za koju odgovaraju i koji održavaju sami korisnici. Istaknuo je kako je Odlukom o priključenju na komunalne vodne građevine u čl. 32. propisana obveze isporučitelja vodnih usluga da uskladi priključke na javnu mrežu odvodnje i to u roku od 5 godina od dana stupanja na snagu te odluke, pa smatra da je prvotuženik imao rok do 23. lipnja 2016. da priključke kanalizacije uskladi s navedenom odredbom, a ista je upravo posljedica okolnosti da su do stupanja na snagu iste odluke kanalski priključci bili definirani kao dio unutarnje mreže. Osporio je osnovu i visinu štete koja je određena u previsokom iznosu s obzirom na lokaciju, površinu i stanje samog poslovnog prostora. Naveo je kako nije bilo opravdanog razloga koji bi sprječavao tužiteljicu da pristupi adaptaciji predmetnog prostora i ostvaruje korist u vidu zakupnine, a pitanje je bi li i kolika šteta uopće bila uzrokovana tužiteljici uslijed eventualnog kvara na kanalskom priključku. S obzirom na navedeno, predložio je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

3. Drugotuženik Vodoopskrba i odvodnja (dalje u tekstu: drugotuženik) u odgovoru na tužbu osporio je tužbeni zahtjev u cijelosti kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine. Istaknuo je i prigovor promašene pasivne legitimacije jer iz tužbe proizlazi kako tužiteljica navodni nastanak štete povezuje s djelatnošću javne vodoopskrbe i odvodnje, odnosno nedostatkom dužne pažnje prilikom obavljanja iste, iz čega proizlazi kako je tužba vezana isključivo uz odnos tužiteljice s trgovačkim društvom različitim od tuženika, odnosno Vodoopskrbom i odvodnjom d.o.o. Naveo je kako su sukladno Planu podjele društva Zagrebački holding d.o.o.- odvajanje s osnivanjem novog društva Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., koji je uprava društva koje se dijeli donijela 30. listopada 2013., na novonastalo trgovačko društvo Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. prenesena i sva prava i obveze u odnosu na gospodarsku cjelinu koja se odnosi na obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje. Slijedom navedenog, predlaže odbaciti tužbu, podredno je naveo i druge razloge koje je istaknuo i I. tuženik, te je predložio da se zbog da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška II. tuženiku sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u izvadak iz sudskog registra za Vodoopskrbu i odvodnju d.o.o. (list 9-11 spisa), dopis od 31. kolovoza 2007. (list 12 i 158 spisa), dopis od 16. listopada 2007. (list 13 i 159 spisa), dopis od 15. rujna 2011. (list 14 i 160 spisa), dopis od 23. srpnja 2012. (list 15-16 i 161-163 spisa), dopis od 29. listopada 2012. (list 17 i 164-165 spisa), opomenu pred tužbu (list 18-19 i 166-169 spisa), dopis od 5. siječnja 2005. (list 20-21 i 170-171 spisa), dopis od 28. studenoga 2005. (list 22 i 172 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 34-39 spisa), izjavu o osnivanju Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. (list 45-51 spisa), ispis sa internetske stranice (list 52-53 spisa), zapisnik od 2. rujna 2014. sa specifikacijom troškova i radova te narudžbenica od 31. srpnja 2014. (list 57-64 spisa), Plan podjele trgovačkog društvu Zagrebački holding d.o.o. (list 65-136 spisa), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 8 i 157 spisa), Odluku o priključenju na komunalne vode građevine (list 183-186 spisa), Odluku o izmjenama Odluke o priključenju na komunalne vode građevine (list 187 spisa), Opće i tehničke uvjete za opskrbu vodom i uslugama odvodnje otpadnih voda (list 188-199 spisa), Zaključak o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (list 200-204 spisa), uvid u mjerno mjesto (list 360 spisa), Odluku o priključivanju na komunalnu infrastrukturu (list 361-364 spisa), Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o priključivanju na komunalnu infrastrukturu (list 365-368 spisa), Okvirni sporazum izgradnja i sanacija kanalskih priključaka N-OS-50/12, narudžbenice, suglasnost za prekop, račun, skicu rekonstrukcije priključka, zapisnik o primopredaji priključka (list 391-431 spisa), provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dariju Šereru, dipl. ing. (list 236-266 spisa), saslušan je vještak Dario Šerer, dipl. ing. (list 281-282 spisa), saslušani su svjedoci MŠ (list 147-148, 224-225 i 379-380 spisa), RŠ (list 220-221 i 384-386 spisa), DŠ (list 221-222 i 378-379 spisa), saslušana je tužiteljica (list 148-149, 225 i 381 spisa), provedeno je i građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku SŠ, dipl. ing. (list 448-460 spisa), uviđaj na licu mjesta (list 439-442 spisa), očitovanje vještaka SŠ na prigovor (list 472 spisa) te ej saslušan vještak SŠ (list 486- 487 spisa).

5. Presudom ovoga suda poslovni broj P-5137/14-36 od 29. prosinca 2017. naloženo je u stavku I. izreke prvotuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 20.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, u stavku II. izreke obvezani su prvo i drugotuženik solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 75.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, a u stavku III. i IV. izreke obvezani su tuženici naknaditi tužiteljici troškove postupka.

5.1. Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1162/2018-2 od 12. rujna 2019. ukinuta je navedena presuda ovoga suda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Drugostupanjski sud navodi da je prvostupanjski sud propustio jasno utvrditi točan uzrok plavljenja predmetne nekretnine jer se od više okolnosti koje mogu biti povezane s nastankom štete uzrokom smatra samo ona koja prema redovitom tijeku stvari dovodi do takve posljedice, pri čemu je teret dokaza da je na strani tuženika postojao propust odnosno štetna radnja koja je protupravna i u adekvatnoj uzročnoj vezi s utuženom štetom na tužiteljici. Nadalje, drugostupanjski sud navodi i da nije dovoljna apstraktna (teorijska) mogućnost da bi oštećenik ostvario dobit te da nisu u dovoljnoj mjeri uzete u obzir niti sve okolnosti konkretnog slučaja vezane za stanje samog prostora u trenutku kupnje od strane tužiteljice te činjenica da i nakon uređenja prostora tužiteljica još uvijek nema stalnog zakupca. Drugostupanjski sud navodi i da tužiteljica ni u jednom od dokaznih sredstava nije konkretizirala postojanje izvjesne mogućnosti da iznajmljuje predmetni prostor i koliko dana, a pri utvrđivanju visine izmakle koristi treba uzeti u obzir upravo onaj broj dana za koje se prema redovnom tijeku stvari moglo očekivati da bi prostor bio iznajmljen. Također, potrebno je cijeniti i porez koji bi tužiteljica bila dužna platiti, kao i druge troškove koje bi imala kao zakupodavac.

6. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete s osnova izmakle koristi u razdoblju od 15. kolovoza 2011. do 15. srpnja 2014. zbog nemogućnosti iznajmljivanja nekretnine u Zagrebu i to poslovnog prostora od 33,97 m[2] u podrumu stambene zgrade izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čija je vlasnica, a uslijed plavljenja opisane nekretnine zbog neispravnog kanalizacijskog priključka za što smatra odgovornim tuženike.

7.1. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišnih knjiga ovoga suda od 23. srpnja 2014. godine (list 8 i 157 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica poslovnog prostora, etaža 0/0, [broj poduloška], oznake PP 5 u podrumu, ukupne površine 33,97 čm, u planu posebnih dijelova označenog zelenom bojom, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom koji je jednako velik kao i dijelovi svih ostalih suvlasnika nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica], kuća u [adresa], površine 190 m2 (52,8 čhv), upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nadalje, sud je uvidom u Zajednički informacijski sustav zemljišnih knjiga i katastra, koji je javna aplikaciju i koji je dostupan na internetskim stranicama Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, utvrdio da je tužiteljica upisana kao vlasnica navedenog prostora temeljem kupoprodajnog ugovora od 31. siječnja 2011. pod brojem Z-4655/11.

9. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za prvotuženika (list 9-11 spisa) i presliku Izjave o osnivanju društva Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od 07. studenog 2013. (list 45-51 spisa) utvrđeno je da je isto društvo osnovano izjavom o osnivanju od 07. studenog 2013. te da je nastalo podjelom društva Zagrebački holding d.o.o. – odvajanje s osnivanjem društva Vodoopskrba i odvodnja koje je donijela uprava društva koje se dijeli 30. listopada 2013. Nadalje je utvrđeno da je Planom podjele - odvajanje s osnivanjem uređena podjela društva Zagrebački holding d.o.o. prijenosom dijela imovine društva koje se dijeli na novo društvo Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. za javnu vodoopskrbu i odvodnju, a koje društvo je osnovano radi provođenja postupka podjele – odvajanja s osnivanjem. Odlukom skupštine društva Zagrebački holding d.o.o. od 7. studenog 2013. dana je suglasnost na plan podjele od 30. listopada 2013.

10. Uvidom u presliku dopisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 31. kolovoza 2007. (list 12, 158 spisa) utvrđeno je da je isti upućen od strane Sektora tehničkih poslova Zagrebačkog holdinga d.o.o.- Podružnice Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, Podružnici Vodoopskrba i odvodnja Zagrebačkog holdinga d.o.o., a vezano za sanaciju kanalizacijskog priključka u [adresa].

11. Uvidom u presliku dopisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 16. listopada 2007. (list 13, 159 spisa) utvrđeno je da je isti upućen od strane Sektora tehničkih poslova Zagrebačkog holdinga d.o.o.- Podružnice Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, Podružnici Vodoopskrba i odvodnja Zagrebačkog holdinga d.o.o., vezano za sanaciju kanalizacijskog priključka u [adresa]. U istom dopisu je navedeno da je očevidom na objektu u [adresa] utvrđeno kako i dalje postoji problem povrata otpadnih voda u podrum objekta zbog začepljenosti i ulegnuća dijela vanjskog priključka na kolektor. Također je navedeno da do dana pisanja dopisa nije postupljeno po rješenju Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 24. rujna 2004., a za koji je nadležna Podružnica Vodoopskrba i odvodnja te je navedena podružnica pozvana da u što skorijem vremenu pristupi sanaciji jer su u suprotnom suvlasnici ovlašteni pokrenuti sudski postupak radi naknade štete i povratka u prvobitno stanje.

12. Uvidom u preslike dopisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. 15. rujna 2011. (list 14, 160 spisa) utvrđeno je da je isti upućen od strane Sektora tehničkih poslova Zagrebačkog holdinga d.o.o.- Podružnice Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, Podružnici Vodoopskrba i odvodnja Zagrebačkog holdinga d.o.o., a vezano za sanaciju kanalizacijskog priključka u [adresa]. Nadalje je navedeno da je predstavnica suvlasnika stambene zgrade u [adresa], PŠ uputila pismenu zamolbu za pomoć pri rješavanju problema s pitanjem odvodnje za navedenu stambenu zgradu jer pri zadnjem uređenju Ulice Republike Austrije nije riješena odvodnja otpadnih voda za navedenu stambenu zgradu te se kod velikih kiša voda vraća u podrumske prostorije, odnosno poslovne prostore. Navedeno je da je predstavnica suvlasnika u više navrata kontaktirala sa Sektorom odvodnje i izmjena priključka je bila u planu, ali do nje nije došlo. Stoga je zamoljeno da hitno riješe taj problem kako bi spriječili nastanak daljnje štete na stambenoj zgradi.

13. Uvidom u presliku dopisa punomoćnika tužiteljice i potvrdu o primitku preporučene pošiljke od 18. srpnja 2012. (list 15-16, 161-163 spisa) utvrđeno je da je punomoćnik tužiteljice navedeni dopis podnio Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnica Vodoopskrba i odvodnja, preporučenom pošiljkom 23. srpnja 2012., a radi oštećenja kanalizacijskog priključka zgrade u [adresa], s prijedlogom da se što hitnije izvrši sanacija navedenog priključka jer pri svakim jačim oborinama podrum zgrade, kao i poslovni prostor tužiteljice, poplave otpadne vode te su pozvani radi dogovora u vezi mirnog rješenja nastalog spora jer će u protivnom naknadu štete ostvarivati u sudskom postupku.

14. Uvidom u presliku dopisa punomoćnika tužiteljice i potvrdu o primitku preporučene pošiljke od 29. listopada 2012. (list 17, 164-165 spisa) utvrđeno je da je punomoćnik tužiteljice dopis podnio Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnica Vodoopskrba i odvodnja te istim požuruju postupanje po njegovom dopisu od 18. srpnja 2012. i predlaže da se sanacija izvrši u roku od 2 mjeseca.

15. Uvidom u presliku dopisa punomoćnika tužiteljice i potvrdu o primitku preporučene pošiljke od 24. ožujka 2014. (list 18-19, 166-169 spisa) utvrđeno je da je punomoćnik tužiteljice dopis podnio Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnica Vodoopskrba i odvodnja te navodi da nije izvršena sanaciju predmetnog kanalizacijskog priključka koji plavi svakoga puta prilikom većih oborina, a ujedno je pozvao da se u roku od 2 mjeseca izvrše radovi potrebni za sanaciju istog.

16. Uvidom u presliku dopisa Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet Grada Zagreba klada: 325-04/05-01/1, Ur. broj:

251-05-71/02-05-2 od 5. siječnja 2005. (list 20-21, 170-171 spisa) utvrđeno je da je isti upućen društvu Stanograd Studio d.o.o. vezano za kanalizacijski priključak u zgradi u [adresa]. Tim dopisom odgovoreno je na upit Stanograd Studija d.o.o. vezano za mišljenje smatra li se kanalizacijski priključak komunalnim objektom i o čijem trošku se isti treba održavati u stanju funkcionalne sposobnosti, a sve vezano za oštećenje odvodne cijevi od revizijskog okna prema spoju na uličnu cijev, tj. kanalizacijskog priključka zgrade na javni odvodni sustav zbog čega dolazi do poplavljivanja suterenskih prostorija. U navedenom dopisu je navedeno da je prema važećoj Odluci o odvodnji otpadnih voda objavljenoj u Službenom glasniku 12/2002 od 27. lipnja 2002. u čl. 15. st. 1. određeno da javnu kanalizaciju čine instalacije građevine i uređaji za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda od kontrolnog okna unutarnje kanalizacije do ispusta u rijeku Savu pa stoga smatraju da je kanalizacijski priključak sastavni dio javne kanalizacije jer spaja kontrolno (revizijsko) okno unutarnje kanalizacije s javnom kanalizacijom, a što potvrđuje i odredba čl. 3. st. 3. Odluke o priključenje na komunalnu infrastrukturu (Službeni glasnik br. 17/04). Navedeno je da je u čl. 16. Odluke o odvodnji otpadnih voda određeno da su sagrađene instalacije, građevine i uređaji javne kanalizacije u vlasništvu Grada Zagreba te da se daju na održavanje i upravljanje pravnoj osobi koja obavlja djelatnost otpadnih voda, a da je pravna osoba koja obavlja djelatnost odvodnje otpadnih voda dužna javnu kanalizaciju održavati u ispravnom stanju. Stoga je zaključno navedeno da bez obzira radi li se o oštećenju kanalizacijskog priključka prilikom građevinskih radova na rekonstrukciji prometnice ili uslijed dotrajalosti materijala od kojeg je taj priključak izveden, oštećenje je dužno otkloniti trgovačko društvo Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. o svom trošku.

17. Iz dopisa predstavnika suvlasnika zgrade u [adresa] od 28. studenog 2005. (list 22, 172 spisa) proizlazi da je isti podnesen društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. te da je u istom navedeno da u zgradi u [adresa] u [adresa] već preko 2 godine za malo većih kiša poplavljuju suterenske prostorije sadržajem iz kanalizacije. Navedeno je da su se suvlasnici zgrade, kao i Gradsko stambeno i komunalno gospodarstvo koje upravlja tom zgradom, u nekoliko navrata obraćali naslovljenom društvu radi sanacije odvodnje-kanalizacije za koju pretpostavljaju da je rezultat rekonstrukcije [adresa]. godine, međutim, da nije ništa učinjeno na toj sanaciji. Isto tako je u dopisu navedeno i da je prilikom posljednjih kiša došlo do izlijevanja fekalnih voda iz kanalizacije zgrade u podrum te da se zbog toga širi kontinuirani smrad kao i da se nanosi nenadoknadiva šteta temeljima zgrade i inventaru korisnika tog prostora zbog čega predlažu pokretanje postupka sanacije radi izbjegavanja daljnje štete i pokretanja sudskog postupka.

18. Uvidom u presliku rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt- 14/10441-1 od 23. travnja 2014. (list 36-37 spisa) utvrđeno je da je istim upisano brisanje iz sudskog registra tog suda Podružnice Zagrebački holding d.o.o. - Podružnica Zagrebačka Vodoopskrba i odvodnja.

19. Uvidom u presliku računa br. 100-01-01 od 9. rujna 2014. (list 57 spisa), presliku Ugovora-Narudžbenice br. 2014-12931 od 31. srpnja 2014. i presliku Zapisnika o preuzimanju izvedenog kućnog priključka ili priključka oborinske odvodnje (list 58 spisa) utvrđeno je da je gore navedeni račun ispostavljen od strane društvu Gut d.o.o. prvotuženiku na iznos od 23.347,40 kn na temelju gore navedenog Ugovora-Narudžbenice, a za rekonstrukciju kanalizacijskog priključka u [adresa] za radove izvedene 30. do 31. kolovoza 2014.

20. Uvidom u presliku Plana podjele trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. od 30. listopada 2013. (list 65-136 spisa) utvrđeno je da je u istom navedeno na str. 66 kako detaljan opis imovine i obveza, kao i pravnih odnosa koji se prenose na novo društvo je dan u prilogu 7. Plana podjele te da se Planom podjele utvrđuje da se na društvo Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. prenose i druga prava i obveze iz ugovora koje je sklopilo društvo Zagrebački holding d.o.o. kao i ostala prava, sve u dijelu koji se odnosi na gospodarsku cjelinu koja se prenosi na novonastalo društvo Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. tom podjelom.

21. Svjedok MŠ u iskazu je naveo da je suprug tužiteljice i da su se zajednički dogovorili da kupe poslovni prostor te je na ime njegove supruge poslovni prostor kupljen i upisan u zemljišne knjige, a isti poslovni prostor su kupili u siječnju 2011. godine. Prilikom kupnje poslovnog prostora prodavatelj im nije rekao da bi postojali problemi s poslovnim prostorom u smislu plavljenja i slično. Kada su kupovali poslovni prostor na njemu nije bilo vidljivo da je isti bio poplavljen iako se malo osjećalo da je zrak ustajao. Već pri kupnji poslovnog prostora imali su načelni dogovor s njegovim šogorom, tj. suprugom njegove sestre, koji je vlasnik firme Galop prijevoz d.o.o., da će mu iznajmiti poslovni prostor za potrebe njegove firme za cijenu od 2.500,00 kn. Svjedok je, nadalje, naveo da je on taj poslovni prostor trebao malo urediti i da su trebali potpisati ugovor s Galop prijevozom d.o.o. u travnju 2011. godine. U posjed predmetnog poslovnog prostora, koji se nalazi u [adresa], stupili su u siječnju 2011. godine te je on počeo uređivati taj poslovni prostor i već nakon 10 dana od ulaska u poslovni prostor, kada je tek započeo čišćenje, dogodila se poplava. Tada je pričao s vlasnikom prostora NŠ, koji se u zgradi nalazi u polukatu, i koji mu je objasnio da se navedena situacija s plavljenjem prostora često događa i to od trenutka kada se radila rekonstrukcija [adresa]. godine. Pojasnio je da je tada u njegovom poslovnom prostoru bila voda u visini od 60 cm te se radilo o fekalijama. Navedena situacija se ponavljala 2-3 puta godišnje i to neovisno o oborinama te je on stao sa svim radovima jer je shvatio da nema smisla ulagati u poslovni prostor s obzirom na to da stalno plavi. Zbog navedene situacije se u više navrata obraćao i predstavniku stanara i prvotuženiku koji su stalno obećavali da će se kvar otkloniti, ali ništa se nije događalo sve do 2014. godine, kada je negdje u kolovozu, odnosno mjesec dana nakon podnošenja tužbe, kvar otklonjen te sada poslovni prostor više ne plavi. Naveo je da je nakon svake poplave predstavnik stanara zvao odvodnju te su oni odštopavali odvod kako bi se sanirao kvar, a to su radili o svom trošku. Razgovarao je s direktorom Vodoopskrbe i odvodnje te su mu tamo obećavali da će popraviti kvar navodeći da prvo trebaju srediti papirologiju i slično. Isto tako je naveo da su mu susjedi rekli da je ekipa tuženika izlazila na teren i fotografirala oštećenja, ali od trenutka kada su oni kupili poslovni prostor u isti nitko nije dolazio sve do 2014. godine kada je kvar otklonjen. Naveo je i da je od K čuo da se oštećenje nalazilo na dijelu na kojem se priključak zgrade spajao na javni odvod te se to nalazilo izvan zgrade, na udaljenosti od zgrade od oko 4 m. Naveo je da je nakon prve poplave Galop prijevoz d.o.o. odustao od unajmljivanja prostora te je unajmio drugi prostor. Nakon popravka kvara prostor nisu dali u najam s obzirom na to da su ga morali kompletno renovirati i to zidove i pod jer je plavljen više od 10 puta.

21.1. U dopunskom iskazu danom na ročištu 11. siječnja 2017. svjedok je ostao kod svog ranijeg iskaza. Naveo je i da je do prvog plavljena došlo nekih mjesec dana nakon što je njegova supruga kupila predmetni prostor, odnosno negdje u veljači 2011. godine. Iskazao je i da su prije poplave počeli raščišćavati predmetni prostor, ali nisu izvršili nikakve konkretne radove jer je došlo do plavljenja. Naveo je da su razgovarali o davanju u zakup predmetnog prostora firmi Mile Šunjo Galop prijevoz d.o.o. te su se s njim načelno bili dogovorili prije nego što je njegova supruga kupila predmetni prostor, a kada su ga kupili i kada ga je pogledao DŠ je bio zadovoljan s istim te su se dogovorili da će njegova firma prostor uzeti u zakup od travnja 2011. godine. Nisu zaključili pisani ugovor nego su se sve dogovorili usmeno jer su se dogovorili da će pisani ugovor o zakupu sklopiti kada prostor urede do kraja, a cijena je bila ugovorena u iznosu od 2.500,00 kn. S DŠ su se dogovarali on i njegova supruga, ovdje tužiteljica. Iskazao je i da DŠ nije imao primjedbi kada je prvi puta vidio prostor već je naveo da mu se sviđa lokacija i prostor. Tada je iskazao da su sada uredili poslovni prostor te ga povremeno iznajmljuju, ali da još uvijek nemaju stalnog zakupca.

21.2. U drugom dopunskom iskazu danom na ročištu 2. lipnja 2022. u cijelosti je ostao kod ranijih iskaza. Dodatno je naveo da je da je od jednog od direktora tuženika dobivao informaciju da će predmetni kvar biti otklonjen više puta. Svaki put je bila neka druga izlika zašto kvar nije bio popravljen. Sve je to bilo telefonskim putem, odnosno nije osobno bio sa direktorom tuženika, čije ime točno ne zna. Jednom mu je rečeno da se mora prvo pričekati provedba natječaja pa drugi put, npr. da je natječaj proveden, ali da se zbog nekih nepravilnosti mora ponoviti i tome slično. Zvao ga je otprilike svaka 2-3 mjeseca. I putem odvjetnika koji ga i zastupa u ovom postupku također tražio popravljanje kvara. Sa suprugom je dogovorio kupnju predmetnog poslovnog prostora zato što supruga tada nije radila pa je htio da ista ima određena primanja, a što bi u konkretnom slučaju bila mjesečna zakupnina. Imao je dogovor s trgovačkim društvom Galop prijevoz d.o.o. da će predmetni zakup trajati 10 godina. Predmetni kvar tuženik je sanirao otprilike u kolovozu 2014. godine. Otprilike pola godine čekao da vidi hoće li predmetni prostor biti ponovno poplavljen, odnosno je li otklonjen kvar, a nakon čega je, nakon isteka tih 6 mjeseci krenuo u adaptaciju predmetnog poslovnog prostora koja je trajala otprilike 6 mjeseci. S radovima je otprilike završio u kolovozu 2015. godine. Navodi da je poslije renoviranja u većem dijelu razdoblja poslovni prostor iznajmljen, a da samo u manjem dijelu razdoblja nije bio iznajmljen, odnosno od kada je adaptacija završila pa nadalje prostor je iznajmljivan 80-90% vremena. Poslovni prostor u [adresa] imao je zajednički parking- dvorište s rampom, a u koje su mogli ući samo suvlasnici iz predmetnog ulaza. Uvijek je bilo mjesta za parkiranje u zajedničkom dvorištu, i dan danas. Predmetni poslovni prostor poplavljen je otprilike 2-3 puta godišnje i voda, odnosno fekalije su se zadržavale po nekoliko dana nakon svakog plavljenja te se radilo o visini od otprilike 60 cm. Na kraju je znao ostati talog od 15 cm. Neprekidno je smrdjelo. Nije znao prije kupnje da je predmetni poslovni prostor znao poplaviti i ranije i da ga nikada ne bi kupio da je to znao. Prilikom kupnje predmetnog poslovnog prostora prodavatelj mu nije rekao da predmetni poslovni prostor ima problem sa plavljenjem. Kada je došao u predmetni poslovni prostor prije kupnje, isti nije bio poplavljen. Radilo se o podrumskom poslovnom prostoru te je imao miris kao i svaki drugi podrumski prostor, ali nije primijetio tada intenzivni miris. Predmetni poslovni prostor tada je bio povezan s drugim poslovnim prostorom hodnikom te je na taj način, pretpostavlja, cirkulirao zrak pa moguće da iz tog razloga nije osjetio miris. Predmetni poslovni prostor kupila je njegova supruga zajedničkim sredstvima. Ne osporava vlasništvo poslovnog prostora tužiteljice posebno jer je bio suglasan da upravo tužiteljica bude isključivi vlasnik predmetnog poslovnog prostora. Otprilike 2003. godine pri rekonstrukciji instalacija u Ulici Republike Austrije došlo je do oštećenja teškim strojem priključne cijevi iz zgrade na glavni gradski odvodni kanal, odnosno na taj je način došlo i do učestalog plavljenja predmetnog poslovnog prostora. Tu informaciju dobio je od sudskog vještaka RŠ koji je imao i ima ured u istom ulazu [adresa]. Istu informaciju dobio je i od predstavnice stanara BŠ.

22. Svjedok RŠ je u iskazu danom 09. lipnja 2016. naveo da je vlasnik firme Stanograd Studio koja ima sjedište u [adresa], u zgradi u suterenu te mu je poznato da tužiteljica i njezin suprug u istoj zgradi imaju poslovni prostor u podrumu zgrade. Njegova firma u navedenom prostoru posluje oko 12 godine. Prije nego što su tužiteljica i njen suprug kupili predmetni poslovni prostor, njegov poslovni prostor je bio stepenicama povezan s prostorom koji je kasnije kupila tužiteljica te je mogao pristupiti u navedeni prostor jer njegov prostor nije bio odvojen. Ne zna točno kada je tužiteljica kupila predmetni prostor, a misli da je radove na adaptaciji tog prostora tužiteljica započela prije 3- 4 godine. Što se tiče plavljenja u predmetnim poslovnim prostorima, naveo je da je prije nekih 11 godina Grad Zagreb uređivao Ulicu Republike Austrije na način da su napravili novu tramvajsku stanicu te je njegovo mišljenje da su pri izvođenju radova natukli kanalizacijsku cijev njihove zgrade, a što je vidljivo i na snimkama koje je radio drugotuženik iz kojih je vidljivo da je cijev dobila pregib na izlasku iz zgrade. Nakon toga su počela učestala plavljenja u zgradi i to svaka 3-4 mjeseca ne samo običnom vodom nego kanalizacijskim otpadnim vodama. U poslovnom prostoru koji je kupila tužiteljica je znalo biti 50-60 cm visine otpadnih voda u trenutku plavljenja. I on je mislio kupiti navedeni poslovni prostor, ali je odustao zbog plavljenja jer se problem nije rješavao. Navedeno plavljenje je prestalo prije nekih 2 godine kada je Vodoopskrba i odvodnja preko Zagrebačkog holdinga prespojila kanalizacijsku cijev zgrade na drugi kolektor i tada su prestala plavljenja. Nakon što je tužiteljica kupila predmetni prostor i to nekih mjesec-dva nakon što ga je kupila, također je bila poplava te je on o tome i razgovarao sa suprugom tužiteljice. Vodoopskrba je problem plavljenja kroz cijelo to vrijeme ranije rješavala na način da je ispumpavala otpadne vode iz podruma zgrade na trošak zgrade, a kasnije je na inzistiranje predstavnika suvlasnika ispumpavanje obavljala Vodoopskrba na svoj trošak jer zgrada više nije imala novaca. Predstavnica stanara gđa PŠ stalno je obavještava Vodoopskrbu i odvodnju o stanju u zgradu s obzirom na plavljenja te je po njegovom mišljenju ona tražila od Vodoopskrbe da popravi predmetni kvar s obzirom da su oni o svom trošku ispumpavali otpadne vode. Iz Vodoopskrbe su dolazili puno puta tijekom godina te su s kamerama išli u dio zgrade gdje se nalazi kanalizacijski priključak i obavljali su izvide. Plavljenje je dolazilo iz kanalizacijskog šahta koji se nalazi pred ulazom u poslovni prostor tužiteljice. Poznato mu je da je tužiteljica nakon što je kupila predmetni prostor isti počela adaptirati, ali je s adaptacijom stala zbog plavljenja te je adaptirala poslovni prostor tek kada je kvar otklonjen, odnosno da je adaptacija tek sada privedena kraju. Ne poznaje tužiteljicu iako ju je možda jednom upoznao kada je bila sa svojim suprugom, a za adaptaciju u navedenom prostoru zna s obzirom na to da ima firmu u suterenu iznad poslovnog prostora tužiteljice. On je u svom poslovnom prostoru mogao obavljati djelatnost, ali se za vrijeme poplava širio neugodan miris, no unatoč tome su morali raditi. Supruga tužiteljice poznaje od kada je kupljen poslovni prostor, a prije toga ga nije poznavao te s njim nije ni u kakvim obiteljskim odnosima. Zna da su djelatnici Vodoopskrbe dolazili obavljati izvide jer su dolazili k njemu, s obzirom na to da u vrijeme plavljenja u tom prostoru nikoga nije bilo dok tužiteljica nije kupila prostor. Djelatnici Vodoopskrbe i odvodnje imali su uniforme i predstavljali su se kao djelatnici Vodoopskrbe i odvodnje.

22.1. U dopunskom iskazu danom na ročištu 12. listopada 2022. svjedok je ponovio da je vlasnik prostora i trgovačkog društva Stanograd studio d.o.o. Njegov prostor nalazi se u nivou suterena, a predmetni prostor tužiteljice u nivou podruma. Vlasnik je poslovnog prostora oko 20 godina. Nekoliko godina nakon što je postao vlasnik, izvršeni su radovi u Ulici Republike Austrije i to na način da je izmještena tramvajska stanica sa zone nogostupa na otok. Nakon izvedenih radova došlo je do poplave u svim podrumskim prostorijama pa tako i u predmetnom prostoru tužiteljice. To nije bila oborinska voda, već se radilo o kanalizacijskoj vodi koja je dovela i do nesnosnog smrada. Do plavljenja je, nakon prvog puta, dolazilo nadalje svaka tri do četiri mjeseca te se krenulo u otkrivanje iz kojeg razloga do toga dolazi. Svako odštopavanje podrumskih prostorija teretilo je zgradu, odnosno isto se plaćalo iz zajedničke pričuve sve do trenutka dok se nije službeno otkrio razlog plavljenja podrumskim prostorija. Nova predstavnica suvlasnika PŠ intenzivirala je komunikaciju s vodovodom u cilju rješavanja problema. Utvrđeno je, i to snimanjem glavnog kolektorskog odvoda iz zgrade na kolektor u Ulici Republike Austrije, da je došlo do loma na mjestu prelaza iz zgrade na nogostup (gledajući u dubinu). Nakon toga je vodovod dolazio odštopavati ta učestala plavljenja i od tada je to išlo na njihov trošak. Zaključilo se temeljem snimke da je lom nastao uslijed slijeganja zemlje sa strane nogostupa budući da su se radovi izvodili na području nogostupa Republike Austrije zaključuje se da su isti doveli do tog slijeganja. Nakon što je to sanirano, od tada više niti nema poplava u podrumskim prostorijama. Po struci je dipl. ing. građevinarstva te ujedno i sudski vještak za građevinarstvo. Predmetnu snimku kolektorskih odvoda izvršio je kooperant Vodoopskrbe i odvodnje prema njegovom saznanu. To nije plaćeno iz pričuve zgrade. Tu je snimku dobio na uvid te je u tekstualnom opisu snimke bilo navedeno lom na tom i tom metru kolektorskog odvoda. Upoznat je da je od strane predstavnice suvlasnika gospođe PŠ bilo upućeno više mailova na adrese Vodoopskrbe i odvodnje i Zagrebačkog holdinga. Tužiteljica je kupila predmetni prostor otprilike, ali ne zna točno 7 ili 8 godina nakon što je on postao vlasnik svog prostora odnosno otprilike prije 12-13 godina. Tužiteljica nije odmah pristupila sanaciji poslovnog prostora u podrumu nakon što je kupila isti budući da se radilo o učestalim plavljenjima, već je ista pristupila sanaciji nakon što je bio saniran lom na navedenom kolektorskom odvodu. Ona je poslovni prostor kupila otprilike 4-5 godina nakon što je izvršena rekonstrukcija tramvajske stanice u [adresa] godina nakon prvog plavljenja te otprilike 3-4 godine nakon što je tužiteljica kupila predmetni poslovni prostor, došlo je do popravka odnosno otklanjanja loma na kolektorskom odvodu. Tužiteljica je adaptirala poslovni prostor otprilike 6 mjeseci nakon što su radovi završeni, a nakon što su se uvjerili da podrum više ne plavi odnosno nakon što su se uvjerili u ispravnost navedenih radova. Nakon što je prostor bio saniran u roku od 2-3 mjeseca tužiteljica je predmetni prostor dala u zakup. Uglavnom je taj prostor bio u zakupu od trenutka sanacije pa nadalje, iako nije bio uvijek u zakupu. Ne može o tome egzaktno reći budući da nije upoznat s pravnim odnosom odnosno sklopljenim ugovorom o zakupu. Sve vrijeme od sanacije pa do danas nisu isti zakupnici u prostoru, već su se isti s vremena na vrijeme mijenjali. U trenutku kada su vršeni radovi u Ulici Republike Austrije na izmještaju tramvajske stanice, posjednik i vlasnik poslovnog prostora čiji je sada vlasnik tužiteljica bilo je trgovačko društvo Stanograd Invest, koje je sada u stečaju, a moguće i brisano. Nakon što bi poslovni prostor odnosno podrumi bili poplavljeni, on bi pristupio čišćenju istih kako bi se otklonio smrad. Smrad je ostajao u pravilu do mjesec dana nakon plavljenja zbog zadržavanja kanalizacijskih voda u zoni propadališta lifta koje se nalazilo na razini ispod podrumskog prostora sada tužiteljice. Predmetni poslovni prostor čistio je do trenutka kupnje istog od strane tužiteljice, a nakon toga pretpostavlja da je ona čistila ili da je nekog angažirala, ali da je prostor uvijek bio očišćen. I nadalje se smrad osjeti otprilike mjesec dana nakon što bi podrumi bili poplavljeni. Tužiteljica niti itko njen s njim nije pričao o stanju predmetnog poslovnog prostora, a niti ih je on upoznao da bi im prije kupnje uopće mogao to reći. Ne zna je li im eventualno išta o tome govorila predstavnica suvlasnika PŠ. Ne može se sjetiti da bi netko došao gledati predmetni poslovni prostor, odnosno da je tužiteljica ili netko njen došao isti prostor pogledati prije kupnje. Uopće nije upoznao osobu koja je prodala predmetni prostor tužiteljici. Prije kupnje predmetnog prostora od strane tužiteljice pa sve do kad isti poslovni prostor nije bio saniran, njegov poslovni prostor koji se nalazi u suterenu je bio povezan iznutra sa 8 stepenica putem kojih se moglo spustiti u podrumski prostor, sada u vlasništvu tužiteljice. Nije bilo nikakvih vrata ili pregrade između ta dva prostora od prvog plavljenja. Prije toga bila su vrata koja su bila otvorenog tipa, ali koja su propala nakon što je došlo do prvog plavljenja. Uklonio je sve svoje stvari koje su se nalazile u tom podrumskom prostoru tužiteljice nakon prvog plavljenja i više nakon toga nije držao stvari u tom prostoru. Nije primijetio da je itko dolazio u podrumski prostor prije predmetne kupoprodaje tog prostora, odnosno prije nego što je tužiteljica kupila poslovni prostor. Tek nakon što je tužiteljica kupila poslovni prostor, javila mu se i tek tada su se upoznali te ga je ona obavijestila da je nova vlasnica. Pristup u predmetni podrumski prostor bio je moguć iz vanjskih vrata pa je moguće, budući da nije imao ključ tih vrata, da je tu podrumsku prostoriju posjećivao i netko tko je imao ključeve, recimo netko tko je bio vlasnik prije tužiteljice. Iz podrumske prostorije tada u vlasništvu tužiteljice mogao je u bilo kojem trenutku netko doći i u njegov poslovni prostor u suterenu te je pregrada između tih dvaju poslovnih prostora stavljena od strane tužiteljice kada je ona sanirala poslovni prostor. U predmetnom poslovnom prostoru u podrumu na zidovima je bila lamperija visine 1,5 m, a predmetni poslovni prostor prvi put kad je bio poplavljen, bio je poplavljen u visini od oko pola metra. Nakon toga nikada nije bio poplavljen više od pola metra. Upravo zbog toga jer se na zidovima nalazi lamperija prosječnom oku nije moguće utvrditi da je prostor nekada bio poplavljen, već je za isto potrebno pitati neku stručnu osobu. Suprug tužiteljice, kojeg zna osobno, ima građevinsku firmu, ali ne zna točno koje je struke.

23. Svjedok DŠ je naveo da je njegova supruga sestra MŠ, supruga tužiteljice te da su on i tužiteljica šogori. Naveo je da je vlasnik društva Galop prijevoz d.o.o. te da je njegovo društvo tada imalo poslovni prostor u najmu u [adresa] u [adresa] koji je bio dosta mali te je imao 27 m[2] . Kada su mu tužiteljica i njezin suprug rekli da kupuju poslovni prostor, a što je bilo negdje u siječnju 2011. godine, on je išao pogledati taj prostor jer je bio zainteresiran da unajmi veći poslovni prostor za svoju firmu. Tada mu se poslovni prostor svidio, a najviše mu se svidjela lokacija te je prostor bio površine oko 40 m[2] . Suprug tužiteljice mu je tada rekao kako imaju namjeru adaptirati taj poslovni prostor te su se dogovorili da će nakon adaptacije uzeti u zakup navedeni poslovni prostor i da će potpisati i ugovor o zakupu, a što je trebalo biti početkom travnja 2011. godine. Međutim, nakon nekih mjesec dana od kada je pogledao poslovni prostor, zvao ga je suprug tužiteljice te mu je rekao da se u prostoru dogodila poplava. Zajedno su otišli pogledati poslovni prostor, a u istom su se nalazile fekalije i to u visini negdje oko 30 cm. Nakon toga, zbog navedene situacije nisu sklopili ugovor o zakupu, a njegova firma je i dalje ostala u ranijem poslovnom prostoru u Krapinskoj ulici, s time da je njemu motivacija da iznajmi poslovni prostor tužiteljice bila to što se isti nalazi u blizini njegovog mjesta stanovanja s obzirom na to da živi u blizini Doma sportova. Isto tako je naveo da mu je važno bilo i da se u blizini poslovnog prostora nalazi parking, zbog čega su bili zainteresirani za predmetni poslovni prostor tužiteljice. Sa šogorima je dogovorio zakupninu u mjesečnom iznosu od 2.500,00 kn. Iskazao je i da se sjedište njegove firme Galop prijevoz d.o.o. sada nalazi u njegovoj kući koju je kupio 2012. godine u [adresa]. Također je naveo da kada je prvi puta ušao u predmetni poslovni prostor isti je izgledao dosta loše, odnosno "bio je zreo za adaptaciju" te se sjeća da je unutra bio neki stari namještaj. Suprug tužiteljice bavi se adaptacijama te je bio siguran da će on taj prostor adaptirati na način koji bi odgovarao njegovoj firmi. Isto tako je naveo da su suprug tužiteljice i on razgovarali o visini zakupnine nakon što je on pogledao poslovni prostor te je pristao na zakupninu u iznosu od 2.500,00 kn s obzirom na to da se radilo o većem poslovnom prostoru od onog u kojem se tada nalazila njegova firma, a o manjoj zakupnini jer je tada plaćao zakupninu za svoj poslovni prostor u iznosu od 2.600,00 kn. Zakupninu su dogovorili prije adaptacije te je suprug tužiteljice odgodio adaptaciju poslovnog prostora dok se ne utvrdi uzrok plavljenja jer se radilo o 2-3 plavljenja u toj godini. O troškovima adaptacije nisu razgovarali jer je to trebao napraviti suprug tužiteljice, odnosno njegova firma te on s adaptacijom nije imao ništa. Kada je prvi put bio u predmetnom poslovnom prostoru u istom je bilo neugodnih mirisa, pri čemu je dodao da se poslovni prostor nalazi u podrumu te u podrumu uvijek ima neugodnih mirisa. Iskazao je i da konkretan datum ulaska njegove firme u predmetni poslovni prostor nisu dogovorili nego je dogovor bio da će početi koristiti poslovni prostor početkom travnja. Zakupnina je ugovorena bez PDV-a s obzirom na to da je poslovni prostor u vlasništvu fizičke osobe, a ugovor o zakupu nisu sklopili jer nije bila izvršena adaptacija s obzirom na to da je poslovni prostor plavio.

23.1. U dopunskom iskazu danom na ročištu 2. lipnja 2022. ostao je u cijelosti kod ranijeg iskaza. Odgovarajući na pitanja punomoćnika stranaka naveo je da je dogovorio s tužiteljicom da će zakup predmetnog prostora trajati 10 godina. Njegovo trgovačko društvo Galop prijevoz d.o.o. preselilo je sjedište u [adresa] otprilike u srpnju 2013. godine. Sjedište firme nije bilo u poslovnom prostoru u [adresa] u [adresa] u kojoj se nalazio predmeti poslovni prostor od 27 m[2] , već je sjedište firme prije promjene sjedišta u [adresa] bilo u [adresa] u [adresa], a poslovni prostor od 27m[2] u Krapinskoj ulici imali su na temelju ugovora o najmu. Ugovor o najmu je prestao, odnosno raskinut je isto otprilike u srpnju 2013., kada su se preselili u [adresa]. Posebno je naveo da je problem bio parkirni prostor u Krapinskoj ulici, a njima je bio interesantan upravo poslovni prostor tužiteljice uzeti u zakup s obzirom da je poslovni prostor tužiteljice u Ulici Republike Austrije i da ima veliki parkirni prostor. Kada su preselili sjedište trgovačkog društva u [adresa], više nisu imali niti jedan poslovni prostor u Zagrebu. Više nisu imali potrebe za iznajmljivanjem predmetnog prostora od tužiteljice s obzirom da je predmetni poslovni prostor više puta poplavio, nisu mogli čekati više s adaptacijom i odustali su od tog prostora kada su u potpunosti uredili prostor u [adresa]. Ne bi promijenio sjedište trgovačkog društva u [adresa] da je dobio u najam prostor tužiteljice, a kao što je prvotno bilo dogovoreno. Sjedište poslovnog prostora u Zagrebu bilo je u njegovom obiteljskom stanu u [adresa], a imali su poslovni prostor od 27 m[2] u Krapinskoj. I obiteljski dom i poslovni prostor se sada nalaze u [adresa] u istom objektu. Nije tražio drugi poslovni prostor u Zagrebu, a nakon što je shvatio da se neće moći na vrijeme adaptirati zbog poplave predmetni poslovni prostor tužiteljice te je definitivno od tog odustao kada su se preselili u [adresa], otprilike u srpnju 2013. godine.

24. Saslušana u svrhu dokazivanja tužiteljica je u iskazu navela da je cijelosti suglasna s iskazom njezinog supruga MŠ, s time da je dodala kako su oni cijelo vrijeme plaćali komunalnu naknadu od kada su stupili u posjed u siječnju 2011. godine.

24.1. U dopunskom iskazu na ročištu 11. siječnja 2017. tužiteljica je ostala kod svog ranijeg iskaza te je navela da s DŠ, njezin suprug i ona, nisu sklopili pisani ugovor o zakupu, već su se usmeno dogovorili jer mu se sviđao poslovni prostor i znao je da će ga njezin suprug urediti jer se bavi građevinom. Pisani ugovor trebali su sklopiti u travnju 2011. godine, ali do toga nije došlo zbog plavljenja prostora. Navela je da prije kupnje nije znala da prostor plavi jer u tom slučaju ne bi prostor kupili, već su prostor vidjeli i kako im se svidio sklopili su kupoprodajni ugovor, a prostor je bio u redu, tj. bio je suh. Iskazala je i da su suprug i ona dogovore o zakupu poslovnog prostora s vlasnikom firme Galop prijevoz d.o.o. vodili zajedno. Konačno je navela da je Vodoopskrba popravila odvod nekoliko mjeseci nakon podnošenja tužbe te da prostor od tada nije poplavljen, a stavili su ga u funkciju, odnosno adaptirali 2015. godine.

24.2. Ponovno saslušana 2. lipnja 2022. tužiteljica je u cijelosti ostala kod ranijih iskaza te je navela da je dogovor s društvom Galop prijevoz d.o.o. bio da će predmetni poslovni prostor bio dan na zakup na razdoblje od 10 godina. Nisu sklopili pisani ugovor s Galop prijevoz d.o.o. Predmetni poslovni prostor, kada bi bio poplavljen, voda bi stajala u istome otprilike 2-3 dana, ali da je sve oko poslovnog prostora prepustila suprugu. Prije kupnje predmetnog prostora došla je vidjeti predmetni prostor zajedno sa suprugom i tom prilikom poslovni prostor nije bio poplavljen. Nitko joj nije rekao da je predmetni prostor sklon plavljenju te nije osjetila neki posebno neugodan miris osim tada ustaljenog mirisa podrumskog prostora. Predmetni poslovni prostor nakon adaptacije je u pretežitom dijelu vremenskog razdoblja u zakupu odnosno najmu. Navela je da je onda kontaktirala agencije za iznajmljivanje te da je ista na taj način davala predmetni prostor u dugoročne zakupe odnosno najmove. U periodu od adaptacije poslovnog prostora do danas (2. lipnja 2022. kada je saslušana) bilo je otprilike 3-4 najmoprimca, odnosno zakupnika.

25. Radi utvrđivanja visine potraživanja provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Dariju Šereru. Vještak je u nalazu i mišljenju (list 236- 266 spisa) naveo da je procjena tržišne vrijednosti najamnine izvršena prema dokumentaciji priloženoj spisu, a izračun prema uobičajenim metodama proračuna za potrebe izračuna vrijednosti najamnine. Isto tako je naveo da su pri izračunu korišteni podaci izdani od službenih institucija koje se bave prikupljanjem podataka i cijena u graditeljstvu te prema vlastitom iskustvu i trenutačnim tržišnim kretanjima vrijednosti nekretnina za ovu lokaciju i ekvivalentni objekt. Procjena vrijednosti najma nekretnine je izrađena na temelju općih vrijednosnih odnosa na tržištu nekretnina na dan vrednovanja i stanja nekretnine na dan kakvoće, a opći vrijednosni odnosi na tržištu nekretnina obuhvaćaju cjelinu okolnosti koje su mjerodavne za oblikovanje cijene najma nekretnine na dan vrednovanja, pri uobičajenom poslovnom kretanju ponude i potražnje kao što su opća gospodarska situacija, tržište kapitala te gospodarski i demografski razvoj područja. Na osnovu položaja, zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja te stanja katastarske čestice, najprikladniji postupak za utvrđivanje tržišne vrijednosti najma prema Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina je poredbeni postupak koji se u pravilu primjenjuje prigodom utvrđivanja tržišne vrijednosti najamnine nekretnina koje su međusobno slične, iz istog ili usporedivog cjenovnog bloka i realizirane unazad četiri godine, a među ostalim primjenjuje se za utvrđivanje tržišne vrijednosti najma ovog tipa nekretnine. Poredbena metoda je osnovna metoda koja se koristi prilikom utvrđivanja tržišne vrijednosti najma nekretnine. Procjena visine najamnine za predmetnu nekretninu je izvršena radi razjašnjenja visine naknade koja odgovara visini najamnine za predmetnu nekretninu u razdoblju od 15. kolovoza 2011. do 15. srpnja 2014. Ukupna vrijednost procijenjene najamnine za uređeni poslovni prostor u podrumu kuće u [adresa] na adresi [adresa] za utuženo razdoblje iznosi 110.426,50 kn ili 14.882,28 eura, odnosno od 15. kolovoza 2011. do kraja 2011. godine mjesečno u iznosu od 3.319,34 kn ( 447,35 eura), 2012. godine u iznosu od 3.254,37 kn mjesečno (438,59 eura), za 2013. godinu 3.064,46 kn (413,00 eura), te do 15. srpnja 2014. do 3.025,15 kn (407,70 eura). Vještak je nadalje naveo da je ukupna vrijednost procijenjene najamnine za neuređeni poslovni prostor iznosi 55.213,25 kn ili 7.441,14 eura, odnosno gore navedena vrijednost najamnine za uređeni prostor umanjena za 50%. Obilježja svih nekretnina koje su korištene za poredbenu metodu prilikom procjene tržišne vrijednosti najamnine u smislu adrese, starosti, orijentacije, površine i cjenovnog bloka u skladu sa Zakonom o procijeni vrijednosti nekretnina i Pravilnikom o metodama procjene vrijednosti nekretnina su razvidne iz privremenih izvadaka zbirke kupoprodajnih cijena dostavljene od strane službe za vrednovanje Grada Zagreba.

25.1. Nalazu i mišljenju vještaka Šerera prigovorio je drugotuženik te se vještak o prigovorima očitovao na ročištu održanom 20. studenog 2017. kada je naveo da je predmetni nalaz i mišljenje u cijelosti sačinio prema zadatku suda te je utvrdio visinu vrijednosti zakupnine za poslovni prostor veličine 33,97 m[2] , u podrumu stambene zgrade u [adresa] i to za uređeni i neuređeni poslovni prostor, za utuženo razdoblje od 15. kolovoza 2011. do 15. srpnja 2014. Na prigovor drugotuženika da je iznos zakupnine odredio na samo tri poredbene nekretnine te da se isto ne može smatrati vjerodostojnim, vještak je naveo da isto nije točno te da je prema odredbama Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" br. 78/15) i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" br. 105/15) ovakav način procjene tržišne vrijednosti nekretnina upravo propisan te je, kao što je navedeno na str. 23 nalaza i mišljenja, za procjenu najamnine poredbenom metodom potrebno imati podatke o najmanje 3 transakcije, što je vještak u konkretnom slučaju i imao, a obrađeni podaci predstavljaju stvarno realizirane najamnine prema bazi podataka Službe za vrednovanje nekretnina Grada Zagreba, odakle su pribavljeni podaci za najamnine pet nekretnina od kojih su dvije nekretnine isključene iz daljnjeg izračuna iz razloga što nemaju dovoljno podudarnih obilježja s nekretninom koja je predmet ovog postupka. Vezano uz prigovor da je nalazu i mišljenju priložio fotografije koje su dostavljene uz podnesak tužiteljice od 13. ožujka 2017., a da se najamnina traži za razdoblje od 2011. do 2014. godine, vještak je naveo da te fotografije nisu imale nikakvog utjecaja na procjenu tržišne vrijednosti najamnine te ako sud smatra potrebnim može ih se zanemariti i isključiti iz nalaza i mišljenja, a on će i dalje vezano uz visinu najamnine ostati isti. Vještak je nadalje naveo da navod u podnesku da vještak paušalno i potpuno neosnovano vrijednost najamnine neuređenog prostora procjenjuje kao 50% vrijednosti najamnine uređenog prostora nije točan te je najamnina neuređenog prostora u uobičajenim ugovorima i dogovorima za 50% manja od vrijednosti najamnine uređenog prostora te je kod istog ostao. Naveo je i da navode u t. 3., 4. i 5. podneska ne smatra prigovorima na svoj nalaz i mišljenje te je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja. Vještak je konačno naveo da je nekretninu pod red. br. 3., Prilaz Gjure Deželića, isključio zbog male cijene najamnine, a što je vjerojatno posljedica znatno veće površine predmetne nekretnine u odnosu na nekretninu koja je predmet ovog postupka.

26. Sud je prihvatio kao stručan, jasan i argumentiran nalaz i mišljenje vještaka Šerera u računskom dijelu u obje varijante, imajući u vidu da je i usmenim očitovanjem vještak u cijelosti argumentirano i stručno otklonio sve prigovore. Navod drugotuženika da je tužiteljica građevinsko vještačenje na okolnost visine zakupnine za predmetni poslovni prostor predložila nakon zaključenja prethodnog postupka nije točan jer je tužiteljica takav prijedlog iznijela u podnesku od 22. svibnja 2015. (list 137 spisa), a prethodni postupak u odnosu na tužbu zaprimljenu pod poslovnim brojem P-5137/14 zaključen je 3. lipnja 2015.

27. Imajući u vidu navode drugostupanjske odluke, kojim je ukinuta ranija odluka ovoga suda, sud je u ponovljenom postupku usvojio prijedlog tužiteljice te proveo i građevinsko vještačenje na okolnost uzroka plavljenja predmetnog poslovnog prostora, cijeneći pritom da tužiteljica bez svoje krivnje ovaj dokaz nije mogla predložiti do zaključenja prethodnog postupka, sukladno čl. 299. st. 2. ZPP-a. Naime, tuženici su do zaključenja prethodnog postupka, osim što su tvrdili da nisu pasivno legitimirani uslijed podjele društva Zagrebačkog holdinga d.o.o. odvajanjem s osnivanjem društva, tvrdili i da nisu odgovorni za oštećenje koje tužiteljica u tužbi spominje jer je nastalo na internoj instalaciji pozivajući se pritom na Opće i tehničke uvjete za isporuku vode i uslugama odvodnje otpadnih voda. Dakle, iz ovakvih navoda tuženika razvidno je da isti do donošenja ranije presude nisu osporavali da je prostor tužiteljice poplavljivan i da je postojao kvar i oštećenje na instalaciji, ali su odgovornost za taj kvar i njegov popravak prebacivali na suvlasnike zgrade, smatrajući da oni nisu dužni sanirati isti, iako je u konačnici, tijekom ovog postupka, oštećenje sanirano 30. do 31. kolovoza 2014. po narudžbi i na trošak prvotuženika (list 57-64 spisa).

28. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka SŠ, dipl. ing. proizlazi kako su 2014. godine izvedeni radovi na sanaciji uličnog priključka zgrade te otada više nije bilo poplavljivanja poslovnog prostora. Radove sanacije je izvela tvrtka GUT d.o.o. Prilikom tih radova u Ulici Republike Austrije izvedeno je novo reviziono okno (slike 5-6 nalaza) na koje je spojena fekalna odvodnja zgrade te je to reviziono okno spojeno na novi ulični kolektor (izveden 2003. prilikom rekonstrukcije ulice). Vještak je naveo da se do novog revizionog okna (u izrezanom novom kvadratu svjetlijeg asfalta) izvedeno g2014. godine koje je spojeno na kolektor izveden 2003., nalazi starije reviziono okno u trasi novog kolektora izvedenog 2003. prilikom rekonstrukcije ulice u starijem asfaltu. Iz troškovnika izvoditelja sanacije vidljivo je da je izvedeno novo reviziono okno (stavka 13) te nova PVC cijev novog priključka u duljini 0,76 m (stavka 10). Nadalje je naveo da se o razlogu zašto je došlo do nefunkcioniranja postojećeg priključka kućne kanalizacije 2003. godine može nagađati- moguće je da je pri prolasku teških valjaka pri nabijanju završnih slojeva kolničke konstrukcije (posteljice i slojeva asfalta) došlo do loma izvedenog priključka. Prema informacijama s očevida predmetna zgrada ima dvije odvodnje- oborinsku koja se nalazi pri južnoj strani zgrade koja je također spojena na uličnu kanalizaciju i predmetnu fekalnu odvodnju koja je prikazana na slikama. Postoji i mogućnost da ta predmetna fekalan odvodnja nije nikada bila spojena na novi kolektor, već je ostala spojena na stari kolektor u skici u prilogu 1. Moguće je da graditelji pri rekonstrukciji ulice nisu znali da zgrada ima dvije odvodnje pa su samo oborinsku spojili na novi kolektor, dok je fekalna odvodnja ostala spojena na stari nefunkcionalni kolektor koji bi prilikom većih oborina i više razine podzemnih voda bio ispunjen te fekalna odvodnja ne bi mogla otjecati u zemlju kroz njega pa bi uslijed većih opterećenja došlo do podizanja razine vode u šahtu kod predmetnog poslovnog prostora i povremenog poplavljivanja podruma. Bilo kako bilo, jasno je da su radovi na rekonstrukciji ulice 2003. glavni razlog predmetnih poplava jer bilo da je prilikom tih radova izveden novi priključak kanalizacije koji je oštećen radom teških valjaka pri završavanju kolničke konstrukcije, bilo da taj novi priključak fekalne kanalizacije zgrade na novu cijev u ulici nikad nije ni bio izveden. Kada je taj priključak 2014. godine pravilno izveden preko novog revizionog okna, poplava više nije bilo. U zaključku vještak navodi da su otpadne vode istjecale i poplavljivale podrum i predmetni poslovni prostor iz revizionog kontrolnog okna (prikazanog na fotografijama 3-4 nalaza). Nadalje navodi da je kontrolno okno posljednje okno odvodnje zgrade prije cijevi priključka odvodnje zgrade na javni kolektor. Kontrolno okno kao i cijela instalacija odvodnje zgrade do kontrolnog okna odnosno cijev odvodnje od okna kao i priključak na javni kolektor je u ingerenciji javnog pružatelja usluga- tuženika što je bilo jasno i tuženiku koji je navedeni priključak sanirao o svom trošku 2014. godine. Glavni uzrok plavljenja predmetnog poslovnog prostora je nefunkcioniranje fekalne odvodnje predmetne višestambene zgrade nakon radova na rekonstrukciji [adresa]. godine. Došlo je ili do oštećenja novoizvedenog priključka fekalne odvodnje na novi kanalizacijski kolektor pri izvođenju završnih radova na prometnici ili taj novi priključak nikada nije niti bio izveden, već je fekalna kanalizacija ostala priključena na stari kolektor koji više nije bio u funkciji.

29. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka SŠ, dok je istom prigovarao drugotuženik pa je vještak najprije pozvan pisano se očitovati na prigovor navodeći da je priključak od kontrolnog okna zgrade do uličnog kolektora, koji je u ingerenciji tuženika postao nefunkcionalan nakon radova u Ulici Republike Austrije i izvedbe novog kolektora. Moguća su bila dva uzroka te nefunkcionalnosti koja je jasno naveo u nalazu i oba moguća uzroka su krivnja tuženika. Funkcionalan spoj od kontrolnog okna zgrade do uličnog kolektora je odgovornost javnog isporučitelja vodoopskrbe i odvodnje i ako taj spoj ne radi kako treba javni isporučitelj ga je dužan sanirati što je u ovom slučaju i učinio. Posljedično, ako je zbog nefunkcioniranja tog spoja došlo do neke štete na objektu prije kontrolnog okna, navodi da je to isto odgovornost javnog isporučitelja usluge, iako je to pravno, a ne građevinsko pitanje.

30. I nakon pisanog očitovanja vještaka SŠ, drugotuženik je i nadalje prigovarao pa je vještak SŠ pozvan na ročište kako bi nalaz i mišljenje usmeno obrazložio. Na ročištu održanom 16. travnja 2026. vještak SŠ je naveo da ostaje kod nalaza i mišljenja. Smatra da je uzrok plavljenja predmetnog prostora nepravilno izveden priključak od kontrolnog okna do uličnog kolektora prilikom rekonstrukcije ulice 2003. godine. Kontrolno okno se nalazilo točno na ulazu u predmetni prostor, iz njega je izlazio sadržaj prilikom jačih kiša u tom periodu od 2003. do 2014. Nakon sanacije priključka više nije bilo novih poplava. Na upit može li jasno i nedvojbeno navesti uzrok plavljenja, naveo je da je uzrok nepravilno izveden priključak odvodnje zgrade na ulični kolektor 2003. godine. Na upit tko izvodi taj priključak, naveo je da je to u ingerenciji tuženika, odnosno mogao je to izvesti i izvođač radova pri rekonstrukciji ulice 2003. godine. Obveza suvlasnika zgrade je da naprave šaht, a od tog kanalizacijskog šahta je obveza tuženika za spajanje tuženika na kanalizacijsku mrežu. Kada je u nalazu napisao dvije mogućnosti zbog čega nije funkcionirao fekalni odvod, dao je samo objašnjenje uzroka plavljenja, a to je bilo nefunkcioniranje fekalne odvodnje pri čemu je naveo da je to moguće zbog toga što je ili došlo do oštećenja novoizvedenog priključka fekalne odvodnje na novi kanalizacijski kolektor ili taj novi priključak nije nikada niti bio izveden odnosno spojen na kanalizacijski kolektor. Na upit je li moguće da je do plavljenja došlo zbog stanja postojećih cijevi s obzirom na starost, sedimentaciju i taloženje i posljedično začepljenje cijevi, promjene nagiba cijevi zbog slijeganja terena, preopterećenje sustava uslijed oborinskih voda, naveo je da je problem bio problem spoj od okna jer nakon što je taj spoj bio saniran više nije bilo sličnih problema, a budući da nema informacija da je bilo poplava prije 2003. godine, vjerojatno je da su ti radovi uzrok problema, a ne začepljenje cijevi. U odnosu na navode iz nalaza gdje navodi da je svjedok RŠ naveo da je izvedeno snimanje oštećenog priključka odvodnje, naveo je da tu snimku nije vidio, a to bi išlo u prilog tvrdnji da je taj spoj oštećen zbog radova. Konkretno je naveo da je uzrok plavljenja nefunkcioniranje priključka od kontrolnog okna od 2003. godine jer su uzrok vjerojatno radovi na ulici. Bez snimke nije mogao utvrditi točno mjesto kvara, zna da je na tom spoju, ali na točno kojem metru bez snimke nije mogao utvrditi. Da je do kvara došlo na tom spoju zna iz podataka koji su dostavljeni u spis na kojima je izvršena sanacija i od tada više nije bilo plavljenja. Navodi da je to u nalazu navedeno u prilogu 1 gdje je prikazana skica rekonstrukcije i troškovnik izvedenih radova. N aupit vezano uz samo mjesto sanacije gdje je kvar bio, naveo je da je kvar bio u okviru ovog dijela šahta koji je novi napravljen, odnosno u okviru ovog kolničkog dijela kako je to prikazano na fotografiji na str. 7 nalaza.

31. Nalaza i mišljenje vještaka SŠ kao i njegovo pisano očitovanje u cijelosti su prihvaćeni jer su jasni, sačinjeni temeljem dostupne dokumentacije u spisu i sukladno utvrđenjima s provedenog uviđaja na licu mjesta te sukladno pravilima struke, a usmenim očitovanjem vještak je u cijelosti odgovorio na sva pitanja tuženika pri čemu jasno i argumentirano otklonio sve prigovore tuženika.

32. Na temelju izvedenih dokaza, prije svega iz dopisa od 31. kolovoza 2007. (list 12 spisa), 16. listopada 2007. (list 13 spisa), 15. rujna 2011. list 14 spisa), 5. siječnja 2005. (list 20-21 spisa), 28. studenoga 2005. (list 22 spisa) nedvojbeno proizlazi da problemi sa kanalizacijskim priključkom na zgradi u [adresa] datiraju od vremena uređenja navedene ulice. Navedeno uređenje bilo je 2003. godine kada nije riješena odvodnja otpadnih voda za stambenu zgradu u [adresa] te je postojao problem povrata otpadnih voda u podrum objekta zbog začepljenosti i ulegnuća dijela vanjskog priključka na kolektor, kako je to i navedeno u dopisu od 16. listopada 2007. Sektora tehničkih poslova Zagrebačkog holdinga d.o.o.-Podružnice Gradsko stambeno komunalno gospodartsvo kojim dopisom navedena podružnica traži hitnu sanaciju kanalskog priključka od Zagrebačkog holdinga d.o.o. – Podružnice Vodoopskrba i odvodnja.

33. Tuženici su isticali prigovor promašene pasivne legitimacije pozivajući se na Plan podjele društva Zagrebački holding d.o.o. od 30. listopada 2013. Prema odredbi čl. 550.o Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 152/11.-pročišćeni tekst, 111/12. i 68/13., dalje u tekstu ZTD, važećem u trenutku podjele) propisano je da za sve obveze društva koje se dijeli, a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar odgovaraju, zajedno s onim društvom na koje je ta obveza prešla suglasno planu podjele, sva ostala društva koja su sudjelovala u podjeli, i to kao solidarni dužnici, ograničeno, do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele, umanjene za obveze koje su pojedinome društvu dodijeljene suglasno planu podjele. Odredbom čl. 550.n ZTD izričito je propisano da vjerovnik društva koje se dijeli sve dok nije obaviješten o tome na koje je od novih društava prešla njegova tražbina, može zahtijevati podmirenje od bilo kojeg od njih (st. 4.). Slijedom navedenih odredbi, po ocjeni ovog suda oba tuženika pasivno legitimirana u ovom postupku zbog čega nije prihvaćen prigovor promašene pasivne legitimacije.

34. Tvrdnje tuženika kako je do 2011. godine temeljem čl. 8. st. 3. i čl. 58. st. 1. i 2. Općih i tehničkih uvjeta za isporuku vode i usluga odvodnje otpadnih voda (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/2006.) obveza održavanja kanalizacijskog priključka bila obveza suvlasnika, a da je nakon toga ista obveza prešla na prvotuženika, s time da je isti imao rok od 5 godina sukladno Odluci o priključenju na komunalne vodne građevine (Službeni glasnik Grada Zagreba 11/2011. i 25/2013.) uskladiti priključke na javnu mrežu, nisu osnovane.

34.1. Naime, u konkretnom slučaju s obzirom da je plavljenje započelo nakon rekonstrukcije prometnice 2003. godine u primjeni je Odluka o odvodnji otpadnih voda (Službeni glasnik Grada Zagreba 12/2002.) u kojoj je u odredbi čl. 15. st. 1. propisano da javnu kanalizaciju čine instalacije, građevine i uređaji za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda od kontrolnog okna unutarnje kanalizacije do ispusta u rijeku Savu pa je dakle kanalizacijski priključak sastavni dio javne kanalizacije. Nadalje u čl. 16. st. 3. iste Odluke je određeno da je pravna osoba koja obavlja djelatnost odvodnje otpadnih voda dužna javnu kanalizaciju održavati u ispravnom stanju.

34.2. Iz navedene odredbe čl. 16. st. 3. Odluke o odvodnji otpadnih voda (Službeni glasnik Grada Zagreba 12/2002.) jasno proizlazi da je pravna osoba koja obavlja djelatnost odvodnje otpadnih voda (u trenutku nastanka kvara Zagrebački holding d.o.o. - Podružnica Vodoopskrba i odvodnja) bila dužna javnu kanalizaciju održavati u ispravnom stanju što u konkretnom slučaju nije činila jer sve od provedene rekonstrukcije [adresa]. godine do 30.-31. kolovoza 2014. sustav fekalne odvodnje zgrade na kućnom broju 7 gdje se nalazi i poslovni prostor tužiteljice nije ispravno funkcionirao zbog nedostatka (kvara) na dijelu javne kanalizacije – priključku odvodnje na javni kolektor. Da je uzrok plavljenja podruma zgrade te poslovnog prostora tužiteljice bio upravo kvar (nedostatak) na dijelu kanalizacije u nadležnosti sada prvotuženika, jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka SŠ kao i uostalom iskaza svjedoka MŠ, RŠ i tužiteljice koji navode da nakon izvršene sanacije 2014. godine više nije dolazilo do plavljenja, a u kojem dijelu je njihov iskaz cijenjen istinitim.

35. Tužiteljica kao vlasnica predmetnog poslovnog prostora aktivno je legitimirana za podnošenje ove tužbe za izmaklu korist .

36. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka ĐŠ i tužiteljice u dijelu u kojem su naveli da su s društvom Galop prijevoz d.o.o. dogovorili da će istom društvu dati u zakup predmetni poslovni prostor za cijenu od 2.500,00 kn. Ovo stoga što su njihovi iskazi u tom dijelu neuvjerljivi jer nije logično da s navedenim društvom ne bi potpisali pisani ugovor o zakupu ako su se dogovorili o bitnim sastojcima ugovora, odnosno o predmetu i cijeni, pri čemu njihove iskaze dodatno dovedi u sumnju i činjenica da je svjedok MŠ suprug tužiteljice te da su isti s vlasnikom društva Galop prijevoz d.o.o. DŠ u tazbinskom srodstvu zbog čega su i svjedok MŠ i svjedok DŠ zainteresirani za uspjeh tužiteljice u ovom postupku.

36.1. Nadalje, iskaz svjedoka M nije prihvaćen u dijelu u kojem navodi da je postojao dogovor o zakupu s tužiteljicom predmetnog poslovnog prostora i iz razloga što je prvi put iskazao da mu je motivacija za zakup tog prostora bila blizina njegovom mjestu stanovanja, a kasnije je iskazao da mu je taj prostor bio interesantan jer je u Ulici Republike Austrije i ima veliki parkirni prostor, a u Krapinskoj ulici mu je bio problem parkirni prostor. Imajući u vidu da je sjedište trgovačkog društva svjedoka bilo na njegovoj tadašnjoj adresi stanovanja- [adresa], koja se nalazi u neposrednoj blizini Krapinske ulice, neuvjerljivo je i netočno da mu je prostor tužiteljice bio bliži mjestu stanovanja od prostora u [adresa], kako je to iskazao. Nadalje, prilikom prvog iskaza, svjedok DŠ uopće nije spominjao problem parkiranja, što je neuvjerljivo jer bi bilo logično da se tada kada je prvi put iskazivao (2016. godine) bolje sjećao takvih detalja zbog manjeg proteka vremena. Zbog toga je njegov kasniji iskaz ocjenjen kao usmjeren ostvarivanju bolje pozicije tužiteljice u ovom postupku i postizanju uspjeha. Osim toga, nije logično niti da isti ne bi tražio drugi poslovni prostor nakon što ga je svjedok MŠ obavijestio da zbog plavljenja prostora nije moguće izvršiti adaptaciju, ako je stvarno želio promijeniti uredske prostore u Krapinskoj ulici, već je u tom prostoru ostao sve dok nije i privatno i poslovno preselio na područje Svete Nedelje 2013. godine. Nadalje, njegov iskaz je suprotan i iskazu svjedoka MŠ. Naime, svjedok MŠ uopće ne spominje u iskazu da je svjedok DŠ imao u zakupu drugi poslovni prostor, već upravo suprotno, navodi da je odustao od zakupa nakon prve poplave i da je unajmio drugi prostor, a što pak svjedok DŠ iskazuje drugačije. Naime, svjedok DŠ navodi da nije tražio drugi poslovni prostor. Kako je svjedok DŠ iskazao da je već bio u zakupu prostora, isti je bio dužan i otkazati taj raniji zakup, no o tome svjedok uopće ne iskazuje. Osobito je neuvjerljivo da niti svjedok MŠ niti tužiteljica nakon što se dogodila prva poplava prostora, nakon što su kupili prostor, o tome uopće nisu razgovarali s prodavateljem prostora, već sa susjedom RŠ koji im je i dao prvu informaciju o stanju sa poplavljivanjem prostora. Neuvjerljivo je i da se svjedok MŠ telefonski čuo s nekim direktorom tuženika i da bi se s istim više puta čuo, no nije mu zapamtio ime. Osim toga, bilo bi za očekivati da postoji i neki pisani trag obraćanja tužiteljice s takvim problemom prema tuženicima. Prvi takav trag u ovom spisu datira tek od 18. srpnja 2012. Također, svjedok RŠ u iskazu ne spominje da mu se svjedok MŠ obratio nakon poplave u prostoru tužiteljice, već navodi da mu se tužiteljica javila nakon što je kupila prostor i obavijestila ga da je ona nova vlasnica. Ovaj svjedok navodi i da tužiteljica nije odmah započela sa sanacijom prostora jer se radilo o učestalim plavljenjima, no ne navodi da je odmah po kupoprodaji prostora i bila poplava.

36.2. Nadalje, nije prihvaćen niti iskaz svjedoka MŠ i tužiteljice, ali i svjedoka RŠ u dijelu u kojem su naveli da je prostor više puta tijekom iste godine plavljen neovisno o oborinama jer su isti u tom dijelu međusobno suprotni (tužiteljica i svjedok MŠ navode da su se poplave ponavljale 2-3 godišnje, svjedok RŠ svaka 3-4 mjeseca), ali su isti suprotni i dopisima kako suvlasnika od 28. studenoga 2005., upravitelja zgrade od 15. rujna 2011. iz kojih proizlazi da se plavljenje javlja kod velikih oborina (kiša), a ne neovisno o oborinama. Isti razlog (pri jačim oborinama) navodi i punomoćnik tužiteljice u dopisu od 18. srpnja 2012. kada traži sanaciju. Da se navedeno plavljenje javljalo neovisno o oborinama (pri čemu su očito samo jake oborine uzrokovale plavljenje), bilo bi razumno za očekivati da bi stanari puno intenzivnije poduzimali radnje na otklanjanju i sanaciji priključka, a svakako bi za to imala interesa tužiteljica neposredno. Ovako proizlazi da su stanari tolerirali plavljenja od 2003. godine sve do 2014. godine pa se razumno može jedino zaključiti da to plavljenje nije bilo tako često kako to svjedoci MŠ, RŠ i tužiteljica navode. Čak se i tužiteljica pisano obraća sa zahtjevom za sanaciju tek 18. srpnja 2012., a prema njezinom iskazu u prostoru je već dotad bilo minimalno 5 plavljenja fekalnim vodama.

36.3. U ostalim dijelovima u kojem su svjedok MŠ i tužiteljica iskazivali o načinu stjecanja poslovnog prostora sud je prihvatio njihove iskaze jer su isti životni, logični i uvjerljivi te sukladni kako međusobno, tako i s dokumentacijom u koju je sud izvršio uvid.

37. Iskaz svjedoka RŠ sud cijeni istinitim u dijelu u kojem iskazuje o svojim saznanjima kada je došlo do prvog plavljenja prostora, o postupcima vezanim uz rješavanje uzroka plavljenja kao i o kontaktima sa tužiteljicom i njezinim suprugom. Vjeruje mu i da nakon izvršenih radova 2014. godine više nije bilo plavljenja podrumskih prostora.

38. Prema odredbi čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

39. Iz citirane odredbe proizlazi da za priznavanje prava na naknadu izmakle koristi nije dovoljno postojanje mogućnosti ostvarivanja dobiti, već se treba utvrditi da je oštećeni osnovano mogao očekivati da će dobit i ostvariti.

40. Tijekom postupka je utvrđeno da u trenutku kada je tužiteljica kupila predmetni poslovni prostor, isti nije bio podoban za iznajmljivanje, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka MŠ i tužiteljice jer navode da je prostor trebalo urediti, pri čemu navode da ga je trebalo ''malo urediti'', no kada se uzme u obzir da je prema tvrdnji tog svjedoka i tužiteljice zakup trebao početi tek u travnju 2011. godine, može se zaključiti da prostor ipak nije trebao samo malo uređenje kada je uređenje trebalo trajati od siječnja do travnja 2011. godine. Pritom se napominje da niti svjedok iskazuje niti tužiteljica tvrdi da je prostor trebalo urediti isključivo zbog plavljenja, već iz njihovih iskaza proizlazi da je prostoru trebala uobičajena adaptacija. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza svjedoka DŠ koji je naveo da je prostor izgledao dosta loše kada je prvi put ušao u njega, da je ''bio zreo za adaptaciju'' i da je unutra bio neki stari namještaj. Iz navedenog se može zaključiti da u trenutku stupanja u posjed prostor tužiteljice nije bio adekvatan za zakup te tužiteljica zbog toga nije mogla niti ostvarivati korist.

41. Nadalje, i nakon što je kvar otklonjen s početkom rujna 2014. godine, prostor nije u stalnom najmu ili zakupu, kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice, svjedoka MŠ i RŠ. Iz navedenog proizlazi da niti nakon otklanjanja kvara tužiteljica nije uspjela ostvariti dugoročni zakup prostora odnosno stalni, već povremeni. Pritom tužiteljica nije dokazala koliko dana je trajao i taj povremeni zakup.

42. Tužiteljica ni u jednom iskazu ne navodi da je potraživala sanaciju (naknadu) stvarne štete, a koja joj je morala nastati. Prostor koji bude poplavljen više puta tijekom godine i to fekalnim vodama zasigurno iziskuje čišćenje, a nakon prestanka plavljenja i kompletno uređenje, sanaciju podova, zidova, međutim tužiteljica ni u jednom od iskaza ne navodi da je potraživala naknadu takve štete od tuženika koje smatra odgovornim za uzrok plavljenja. Jedino što tužiteljica potražuje jest izmakla korist na ime neostvarenog zakupa sa šogorom. Izmakla korist može se priznati samo ako oštećenik dokaže da je poduzeo sve potrebne pripremne radnje i da je ostvarivanje te dobiti bilo posve izvjesno. Puka mogućnost ostvarivanja dobiti ili namjera da se neka nekretnina iznajmi ili stavi u funkciju, ne predstavlja pravnu osnovu za dosuđivanje naknade štete. Činjenica da prostor nije bio podoban za iznajmljivanje, već ga je tek trebalo urediti, da nije postojao nikakav pisani ugovor ili predugovor sa tvrtkom Galop prijevoz d.o.o. o zakupu, da je prostor u povremenom zakupu nakon otklanjanja kvara, pri čemu tužiteljica ničim nije stvarno vrijeme zakupa, prema stavu ovog suda dovodi da zaključka da tužiteljica nije dokazala da bi bile kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 1089. stavka 3. ZOO za priznanje prava na naknadu izmakle koristi pa je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti kao neosnovan.

43. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška jer sa zahtjevom nije uspjela.

44. Prvotuženik sve do ročišta održanog kod ovoga suda održanog 16. travnja 2026. nije bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa nema pravo na naknadu troška za sve radnje navedene u troškovniku pod točkama od 1. do 19., već ima pravo na naknadu troška za zastupanje po punomoćniku odvjetniku samo u odnosu na trošak zastupanja na ročištu 16. travnja 2026. Odluka o trošku drugotuženika te prvotuženika u odnosu na trošak zastupanja na ročištu 16. travnja 2026. donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP – a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora u odnosu na svaki istaknuti zahtjev (čl. 37. st. 2. ZPP-a. 9.954,00 eura u odnosu na drugotuženika, a u odnosu na prvotuženika 12.608,40 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

45. Drugotuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav odgovora tužbe (Tbr 8. toč. 1. OT - 100 bodova), zastupanje na ročištima 09.06.2016., 11.01.2017., 20.11.2017., 04.03.2021., 03.03.2022., 02.06.2022., 12.10.2022. (Tbr 9. toč. 1. OT - 100 bodova svako), zastupanje na ročištu 10.06.2015. (Tbr. 9. toč. 2. OT- 50 bodova), zastupanje na ročištu 06.04.2016., 04.03.2020. (Tbr. 9. toč. 5. OT- 25 bodova svako), zastupanje na očevidu 22.02.2024. (Tbr. 9. toč. 7. OT- 100 bodova), sastav podneska od 09.08.2017., 06.08.2024. i 06.12.2024. (Tbr. 8. toč. 1. OT - 100 bodova svaki), trošak sastava žalbe (Tbr. 10. toč. 1. OT – 125 bodova), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 712,50 eura, ukupno 3.562,50 eura, sukladno čl. 155. ZPP - a. 46. Prvotuženiku i drugotuženiku priznat je trošak zastupanja na ročištu 16.04.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT - 100 bodova), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 50 eura, ukupno 250,00 eura, sukladno čl. 155. ZPP - a.

47. Nije priznat trošak sastava podnesaka od 05.05.2016., 04.10.2017., 29.01.2018. jer sastav istih nije bio potreban za vođenje ovog postupka sukladno čl. 155. st. 1. ZPP – a jer je drugotuženik punomoć kao i uplatnicu o plaćenoj pristojbi mogao dostaviti u spis i bez sastava popratnog dopisa, a je li uplaćen potreban predujam za vještaka, sud sam provjerava.

48. S obzirom na to da su tuženici tražili zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od

19. lipnja 2026. do isplate.

49. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

50. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. lipnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun.

- prvo i drugotuženiku po pun.