REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-232/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivanu Bešliću, u pravnoj stvari tužiteljice DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Zdeslav Tadić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zakonske zastupnice tuženice, 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

I „Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj (OIB 52634238587) tužiteljici DK (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], platiti iznos od 13.505,04 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

674,09 € počev od 11. prosinca 2020. do isplate,

690,07 € počev od 11. siječnja 2021. do isplate,

689,11 € počev od 11. veljače 2021. do isplate,

691,50 € počev od 11. ožujka 2021. do isplate,

691,03 € počev od 11. travnja 2021. do isplate,

686,24 € počev od 11. svibnja 2021. do isplate,

683,37 € počev od 11. lipnja 2021. do isplate,

682,41 € počev od 11. srpnja 2021. do isplate,

683,37 € počev od 11. kolovoza 2021. do isplate,

681,45 € počev od 11. rujna 2021. do isplate,

685,28 € počev od 11. listopada 2021. do isplate,

684,32 € počev od 11. studenog 2021. do isplate,

685,28 € počev od 11. prosinca 2021. do isplate,

764,75 € počev od 11. siječnja 2022. do isplate,

764,75 € počev od 11. veljače 2022. do isplate,

769,53 € počev od 11. ožujka 2022. do isplate,

767,93 € počev od 11. travnja 2022. do isplate,

765,81 € počev od 11. svibnja 2022. do isplate,

764,75 € počev od 11. lipnja 2022. do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici da nadoknadi tužiteljici troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženici u roku 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 10.815,95 € sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

507,86 € počev od 11. prosinca 2020. do isplate ,

518,24 € počev od 11. siječnja 2021. do isplate,

518,24 € počev od 11. veljače 2021. do isplate,

518,24 € počev od 11. ožujka 2021. do isplate,

546,68 € počev od 11. travnja 2021. do isplate,

546,68 € počev od 11. svibnja 2021. do isplate,

546,68 € počev od 11. lipnja 2021. do isplate,

554,94 € počev od 11. srpnja 2021. do isplate,

554,94 € počev od 11. kolovoza 2021. do isplate,

554,94 € počev od 11. rujna 2021. do isplate,

569,61 € počev od 11. listopada 2021. do isplate ,

569,61 € počev od 11. studenog 2021. do isplate ,

569,61 € počev od 11. prosinca 2021. do isplate ,

609,98 € počev od 11. siječnja 2022. do isplate,

609,98 € počev od 11. veljače 2022. do isplate,

609,98 € počev od 11. ožujka 2022. do isplate,

636,58 € počev od 11. travnja 2022. do isplate,

636,58 € počev od 11. svibnja 2022. do isplate,

636,58 € počev od 11. lipnja 2022. do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 15. ožujka 2026. kojom je tužiteljica uz glavni postavila i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 10.815,95 s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženici u roku 15 dana naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.534,23 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi navodi da je je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju O- 10335/21 od 11. siječnja 2021. proglašena jedinom nasljednicom pokojne VK kojoj je temeljem rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove, Odjela za upravno pravne poslove, klasa UP/I-942-01/97-01/88 od 21. kolovoza 2001., vraćen suvlasnički dio nekretnine u [adresa]. Temeljem navedenog rješenja pravnoj prednici tužiteljice, njezinoj pokojnoj majci VK, su vraćeni stanovi u toj zgradi, a sa njima i obveza zadržavanja u stanu zaštićenih najmoprimaca. Jedan od zaštićenih najmoprimaca je RK (u vrijeme sklapanja ugovora o najmu stana prezivao se GK, OIB [osobni identifikacijski broj]) koji temeljem ugovora o korištenju stana u sustanarskom odnosu koristi tužiteljičin stan u stambenoj zgradi u [adresa], i to dvoipolsobni stan na drugom katu desno, ukupne površine 87,85m2. Za korištenje stana zaštićeni najmoprimac plaća zaštićenu najamninu u iznosu od 304,26 kn / 40,38 € mjesečno. Stopa poreza na dohodak od imovine tijekom 2020. iznosila je 12%, a od siječnja 2021. ona iznosi 10%. Na porez na dohodak od imovine za porezne obveznike s prebivalištem na području grada [adresa] se plaća i prirez po stopi od 18%. Zbog toga što ne može svoj stan iznajmljivati po tržišnoj najamnini, jer mora u stanu trpjeti zaštićenog najmoprimca, a sve temeljem Zakona o najmu stanova, tužiteljica je oštećena upravo za tu razliku u cijeni između tržišne i zaštićene najamnine. Budući da je Republika Hrvatska Zakonom o najmu stanova onemogućila tužiteljici najam stana po tržišnoj najamnini, a istodobno ju obvezala da je dužna trpjeti da joj u stanu živi zaštićeni najmoprimac, Republika Hrvatska je tužiteljici nametnula prekomjeran teret stambenog zbrinjavanja zaštićenog najmoprimca, što predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva, a isto je protivno odredbi članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je ratificirana 5. studenog 1997., kao i odredbama članka 48. stavak 1. uz ograničenja prema članku 50. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, predlaže da sud naloži tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 13.505,04 eur sa pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća do isplate.

1.2. Tužiteljica u podnesku od 15. ožujka 2026. predlaže donijeti presudu kojom će se tuženici naložiti isplata iznosa od 11.901,61 eura s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća do isplate (glavni tužbeni zahtjev), dok eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, nakon odbitka zaštićene najamnine i poreznih davanja, predlaže donošenje presude kojom će se tuženici naložiti isplatiti tužiteljici iznos od 10.815,95 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća do isplate. Na taj način tužiteljica je izvršila preinaku tužbe s obzirom na to da je nakon nalaza i mišljenja vještaka uz glavni, postavila i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-583/2021-2 od 27. veljače 2024.). Tuženica se nije protivila navedenoj preinaci tužbe, pa je ovaj sud preinaku tužbe dopustio s obzirom na to da smatra kako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Zato je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja. Tužiteljica je u navedenom podnesku povukla dio glavnog tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.603,43 EUR, što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, a na koje povlačenje tuženica nije pristala, pa je o glavnom tužbenom zahtjevu odlučeno s obzirom na visinu zahtjeva iz tužbe.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženica ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na 1/2 dijela predmetnog stana, prigovor promašene pasivne legitimacije, te osporava pravnu osnovu i visinu zahtjeva. Navodi kako iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi kako je podnositeljica dana 10. listopada 2019. pod brojem Z-47412/19, temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od 3. listopada 2019. upisana kao suvlasnica u 1/2 dijela svih stanova u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci, pa tako i predmetnog stana, a koji su njezinoj pravnoj prednici vraćeni u vlasništvo temeljem citiranog rješenja Grada Zagreba od 21. kolovoza 2001., dok je temeljem rješenja o nasljeđivanju, broj 0 -10335/21, UPP/OS- 122/21 od 11. siječnja 2022., pod brojem Z-3170/22, upisana kao suvlasnica u preostaloj 1/2 dijela tih stanova. Na Ugovoru o darovanju nekretnina od 3. listopada 2019. od strane javnog bilježnika samo je ovjerena istinitost potpisa ugovornih strana, a budući u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju nekretnina darovateljica VK nije bila u posjedu predmetnog stana, jer u istom od 1967. do danas stanuje zaštićeni najmoprimac RK, riječ je o darovanju nekretnine bez prave predaje u suposjed tužiteljice kao obdarenika, pa je predmetni Ugovor, da bi bio pravno valjan i proizvodio pravne učinke, morao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave sukladno odredbama članka 482. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine11, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme njegovog sklapanja. Tužen ica napominje, kako nedostatak propisanog oblika ne može otkloniti uknjižba u zemljišnu knjigu, već se može otkloniti samo ako je ugovor realiziran, dakle pravom predajom posjeda stvari, odnosno predajom stvari u neposredan posjed, a iz zahtjeva i priloženih isprava nedvojbeno proizlazi kako podnositeljica do današnjeg dana nije stupila u neposredan posjed predmetnog stana, jer neposredan posjed predmetnog stana od 1967. do danas ima zaštićeni najmoprimac RK, zbog koje činjenice je podnositeljica i podnijela predmetni zahtjev. Slijedom navedenog, tužiteljica nije aktivno legitimirana zahtijevati naknadu štete u spornom razdoblju od listopada 2020. do kolovoza 2023. u odnosu na 1/2 dijela predmetnog stana koja je predmet ništetnog Ugovora o darovanju nekretnina od 03.10.2019., već samo u odnosu na naslijeđenu 1/2 dijela predmetnog stana, budući je tužiteljica temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Marine Dabelić u Zagrebu, poslovni broj 0-10335/21, UPP/OS-122/21 od 11. siječnja 2022. koje je postalo pravomoćno 18. siječnja 2022. utvrđena nasljednicom svoje pokojne majke VK u 1/2 dijela predmetnog stana. Tuženica osporava visinu zaštićene najamnine u iznosu od 304,26 kn / 40,38 EUR mjesečno, a koja je određena prema izračunu GSKG od 01.12.2020. koji je u cijelosti sporan, iz razloga što je GSKG izračun izradio prema pogrešnim i nepotpunim podacima koje mu je dostavila, odnosno propustila dostaviti pravna prednica tužiteljice prilikom podnošenja zahtjeva za izračun, i to: prema netočnoj površini stana od 81,39 m2, prema netočnom broju osoba koje temeljem Ugovora o najmu zaista koriste stan te bez koeficijenta zajedničke pričuve koju je dužan snositi vlasnik kao najmodavac. Prema zahtjevu i stanju u zemljišnoj knjizi, te prema rješenju Grada Zagreba od 21.08.2001. i Ugovoru o najmu stana od 18.10.2002. predmetni stan ima površinu od 87,85 m2, dok prema izračunu GSKG predmetni stan ima površinu od 81,39 m2, što upućuje na zaključak da zaštićeni najmoprimac plaća niži iznos zaštićene najamnine od onog koji bi s obzirom na površinu predmetnog stana bio dužan plaćati. S druge strane, tužiteljica visinu tržišne najamnine koja se navodno mogla ostvariti za predmetni stan računa prema površini od 87,85 m2, slijedom čega utvrđivanje visine naknade štete na takav način izravno ide na štetu Republike Hrvatske. Stoga je sporno je li pravna prednica tužiteljice bila dužna, a ujedno je li najmoprimac imao pravo na temelju odredbi ZNS sklopiti ugovor o najmu predmetnog stana u dijelu koji prelazi površinu od 77,10 m2, budući je najmoprimac temeljem Odluke o priznavanju stanarskog prava u sustanarskom odnosu Grada Zagreba od 19.02.1993. imao pravo koristiti samo dio predmetnog stana u površini od 77,10 m2.

2.2. U daljnjem tijeku postupka tuženica nije osporavala visinu tržišne najamnine utvrđenu u nalazu i mišljenju vještaka Zdravka Štimca, ali je i dalje ostala kod prigovora da navedeni iznos tržišne najamnine treba biti umanjen za iznos zaštićene najamnine i poreznih davanja. Iznos zaštićene najamnine u iznosu od 58,81 eura tuženica također u daljnjem tijeku postupka nije osporavala. Nakon što je tužiteljica eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom iznos utvrđene tržišne najamnine za predmetni stan umanjila za porezna davanja i iznos zaštićene najamnine, sud je tuženicu pozvao (rješenje sa ročišta održanog 23. ožujka 2026.) da se izjasni osporava li matematički izračun eventualno kumuliranog zahtjeva. Tuženica u daljnjem tijeku postupka nije osporila navedeni izračun.

3.1. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora (listovi 7-12 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (list 13 spisa), rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice Marine Dabelić iza pokojne VK (list 14-16 spisa), rješenje Grada Zagreba, gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove od 21.8.2001. (list 17-24 spisa), neslužbeni zk. izvadak za nekretninu (list 25-28 spisa), odluku o priznanju stanarskog prava (list 29-32 spisa), ugovor o najmu stana od 18.10.2002. (listovi 33-35 spisa), izračun visine zaštićene najamnine (list 36 i 289-290 spisa) te je proveden uviđaj na licu mjesta i građevinsko vještačenje po vještaku dipl. ing. arh. Zdravku Štimcu iz Štimac vještačenja d.o.o. (listovi 297-299, 305-315 spisa).

3.2. Kako je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 27. veljače 2026., dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,

02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP sud je utvrdio da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan, dok je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim u cijelosti.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid, kao i navoda samih stranaka, kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je tužiteljica uknjižena kao vlasnica nekretnine-stana u stambenoj zgradi u [adresa], i to dvoipolsobnog stana na drugom katu desno, ukupne površine 87,85m2 (dalje: stan),

-da su pravomoćnim Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove od 21. kolovoza 2001. prednici tužiteljice, pokojnoj VK vraćeni u vlasništvo odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine na adresi [adresa], pa tako između ostalih posebnih dijelova nekretnine i predmetni stan,

- da iz preslike rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Marine Dabelić poslovni broj O- 10335/21, UPP/OS-122/21 od 11. siječnja 2022. proizlazi da je tužiteljica jedina zakonska nasljednica iza pokojne VK pa je time naslijedila i predmetni stan u ½ suvlasničkog omjera,

-među strankama nije bilo sporno da je drugu polovicu suvlasničkog dijela stana stekla na temelju ugovora o darovanju sklopljenog 3. listopada 2019. sa svojom majkom,

-da su prednica tužiteljice, VK i IK **.**.2002. sklopili Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, s time da taj stan kao član obiteljskog domaćinstva PK može koristiti i njegov sin GK.

6.1. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice s obzirom na to da je na Ugovoru o darovanju stana od 3. listopada 2019. od strane javnog bilježnika ovjerena samo istinitost potpisa ugovornih strana, iako u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju nekretnina darovateljica VK nije bila u posjedu predmetnog stana, jer u istom od 1967. do danas stanuje zaštićeni najmoprimac, pa da je navedeni Ugovor morao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, valja reći da je tužiteljica pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđena jedinom zakonskom nasljednicom prvog nasljednog reda iza pokojne majke VK, a sukladno odredbi članka 129. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – u daljnjem tekstu ZN-a) nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi imovina umrle osobe u času ostaviteljeve smrti. Slijedom navedenog, čak i u slučaju da predmetni Ugovor o darovanju nekretnina od 3. listopada 2019. ne bi proizvodio pravne učinke zbog nedostatka forme, niti tada prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije u odnosu na 1/2 dijela predmetne nekretnine, stana ne bi bio osnovan, jer bi tužiteljica kao jedina zakonska nasljednica pokojne VK bila aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari. Tuženica je u daljnjem tijeku postupka povukla prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice zbog ništetnosti ugovora o darovanju (podnesak od 16. listopada 2025.).

6.2. Ovdje valja ponoviti, s obzirom na preostale navode tuženice iz podneska od 16. listopada 2025., kojima tuženica osporava pravo tužiteljice na naknadu štete jer je ½ suvlasničkog dijela predmetnog stana stekla na temelju ugovora o darovanju, kako je tužiteljica jedina zakonska nasljednica iza pokojne VK, pa bi po redovitom tijeku stvari, neovisno o sklopljenom ugovoru o darovanju, stekla vlasništvo i preostalog suvlasničkog dijela stana te se samim time odluke viših sudova na koje se tuženica pozivala u gore navedenom podnesku ne mogu primijeniti na ovaj slučaj jer nisu donesene u istoj činjenično-pravnoj situaciji.

7. Odredbom čl. 30. ZNS-a propisano je da stupanjem na snagu tog zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema ranijim propisima, time da te osobe po samom zakonu stječu prava i obveze najmoprimca, a zaključenje ugovora o najmu nije konstitutivni element za stjecanje tog prava niti odredbe ZNS-a predviđaju da bi propuštanje zaključenja Ugovora o najmu imalo za posljedicu gubitak prava. Slijedom navedenog institut stanarskog prava zamijenjen je najmom - institutom građanskog prava, u kojem se prava i obveze uređuju ugovorom, a pravni položaj ranijih nositelja stanarskog prava je uređen kao pravni položaj najmoprimaca, a ograničenja vlasništva stanarskim pravom uređena su kao ograničenja najmom. Dakle, pravni položaj vlasnika stana i zaštićenog najmoprimca koji ga koristi propisan je ZNS- om i postoji niz ograničenja prava vlasnika odnosno zaštitnih mjera u korist zaštićenog najmoprimca, a ista se ogledaju u tome što su raniji nositelji stanarskog prava stekli prava i obveze najmoprimaca stupanjem na snagu samog ZNS-a, uz pravo ugovoriti zaštićenu najamninu (osim u slučaju iz čl. 31. st. 2. ZNS-a) koja je znatno niža od tržišne i propisana je Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje iznosa zaštićene najamnine ("Narodne novine" br. 40/97, 117/05) te sklopiti ugovor o najmu na neodređeno vrijeme, kao i u dužnosti vlasnika - najmodavca sklopiti takav ugovor, bez mogućnosti slobodnog izbora osobe najmoprimca i utjecaja na iznos najamnine.

8. Ovdje valja nadodati da prema odredbi čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, pa tako ima i pravo dati nekretninu - stan u najam osobi po izboru i prema tržišnim cijenama.

9. Valja naglasiti i da je Zakonom o najmu stanova propisan postupak otkaza te raskida Ugovora o najmu kao strogo formalni postupak kao i razlozi za isto. Nadalje vlasnik stana-najmodavac ima obvezu plaćanja poreza na dohodak od najamnine i pričuve propisane ZV-om.

10.1. Uvođenjem gore navedenih ograničenja za vlasnike stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nedvojbeno je došlo do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno u čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" br. 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija), koju se Konvenciju tuženica obvezala primjenjivati, kao i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama i istim je miješanjem tim vlasnicima nametnut nerazmjeran i prekomjeran individualni teret, dok, s druge strane u zakonodavstvu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje pravedne ravnoteže između interesa vlasnika takvog stana i zaštićenog najmoprimca.

10.2. S obzirom da pozitivnim propisima nije ostvarena pravedna raspodjela socijalnog i financijskog tereta jer je stambeno zbrinjavanje zaštićenih najmoprimaca neopravdano prebačeno na samo jednu društvenu skupinu - vlasnike/najmodavce stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i isti sami snose većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavana zaštićenog najmoprimca, pa tako i tužiteljica u konkretnom slučaju, to sud nalazi da je povrijeđeno njezino pravo na mirno uživanje vlasništva, a koje pravo joj je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14; dalje:Ustav), odredbom čl. 30. ZV-a i odredbom čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju (presuda ELJSP u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014.).

10.3. Iz gore navedenog proizlazi da postoji protupravnost u postupanju tuženice po pitanju reguliranja prava zaštićenih najmoprimaca na stanovima u vlasništvu fizičkih osoba odnosno prava i obveza vlasnika takvih stanova i isto predstavlja povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, čime je utvrđen i osnov tužiteljičina zahtjeva.

11. Slijedom navedenog, tuženica je u obvezi tužiteljici, kao vlasnici stana u kojem je u utuženom razdoblju živio zaštićeni najmoprimac, naknaditi imovinsku štetu koju je tužiteljica pretrpjela uslijed činjenice da je u spornom razdoblju od prosinca 2020. do lipnja 2022. bila onemogućena naplatiti najamninu za svoju nekretninu -stan u visini slobodno ugovorene/tržišne vrijednosti, pri čemu nije dužna dokazivati da bi tu nekretninu/stan iznajmila jer bi se na taj način od vlasnika tražilo da dokaže nemoguće s obzirom da zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva istu nije niti mogao iznajmljivati (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2364/16 od 18. siječnja 2018.).

12.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zdravka Štimca proizlazi kako tržišna vrijednost najma predmetnog stana u razdoblju od prosinca 2020. do lipnja 2022. iznosi 13.019,00 eura.

12.2. Stranke nisu imale prigovore na gore navedeni nalaz i mišljenje, a sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen u skladu s rezultatom uviđaja i pravilima struke, pri čemu je vještak dao vrlo jasne razloge kojima se rukovodio prilikom izrade istog.

13.1. Glavnim tužbenim zahtjevom tužiteljica je zahtijevala isplatu iznosa po osnovi izmakle koristi od najamnine bez umanjena po osnovi poreznih davanja. Međutim, tužiteljica bi, u slučaju da je prema redovitom tijeku stvari iznajmila stan na slobodnom tržištu i ostvarivala tržišnu najamninu, na taj iznos bila dužna platiti zakonom propisani porez i prirez. Slijedom navedenog, naknadu imovinske štete koja pripada tužiteljici, kao vlasnici stana u čijem stanu je u spornom razdoblju stanovao zaštićeni najmoprimac, predstavlja iznos dobiven umanjenjem visine slobodno ugovorene, odnosno tržišne, najamnine sa iznosima ostvarenim po osnovi zaštićene najamnine i iznosom poreznih davanja koja bi tužiteljica bila dužna podmiriti u spornom razdoblju u slučaju da je imala mogućnost ostvarivati slobodno ugovorenu, odnosno tržišnu najamninu (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-445/2025-2 od 1. listopada 2025.). S obzirom na navedeno pravno shvaćanje, ovaj sud je odbio glavni tužbeni zahtjev (toč. I. izreke presude) te je prešao na odlučivanje o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

13.2. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom iz podneska od 15. ožujka 2026., tužiteljica, nakon što je od iznosa tržišne najamnine odbila porezna davanja i iznos zaštićene najamnine, zahtijeva isplatu iznosa od 10.815,95 eura s pripadajućim zateznim kamatama na svaki dospjeli mjesečni iznosa. Nakon što je tužiteljica eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom iznos utvrđene tržišne najamnine za predmetni stan umanjila za porezna davanja i iznos zaštićene najamnine, sud je tuženicu pozvao (rješenje sa ročišta održanog 23. ožujka 2026.) da se izjasni osporava li matematički izračun eventualno kumuliranog zahtjeva. Tuženica u daljnjem tijeku postupka nije osporila navedeni izračun.

14. S obzirom na to da tuženica nije osporila matematički izračun iz eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, sud je utvrdio kako je tužiteljica u utuženom razdoblju od prosinca 2020. do lipnja 2022. pretrpjela imovinsku štetu u iznosu od 10.815,95 eura s pripadajućim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos kako je to navedeno u tom podnesku, i to kao razliku između pretpostavljene slobodno ugovorene/tržišne najamnine i zaštićene najamnine umanjeno za poreze i prireze. Zato je valjalo prihvatiti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u cijelosti na temelju prethodno citiranih propisa u vezi s odredbom čl. 1089. ZOO te presudom ELJSP u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014. te odredbom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22) te odučiti kao u toč. II. izreke presude.

15.1. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP u skladu s vrijednosti predmeta spora od 10.815,95 eura. Naime, tužiteljica ima pravo na naknadu parničnih troškova temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP -a, kada je sud jednom odlukom odlučio o oba postavljena zahtjeva, no samo u pogledu onih parničnih radnji koje se odnose na dio tužbenog zahtjeva s kojim je uspio u postupku (a to je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) i samo za radnje koje su bile potrebne za odluku u tom smislu. Naime, takav zaključak ovoga suda proizlazi iz činjenice da u pogledu odbijenog glavnog tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi postupka u odnosu na prihvaćeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev. Naime, da bi se došlo do ocjene o osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, morale su se poduzeti sve parnične radnje koje su u postupku poduzete radi odluke o glavnom tužbenom zahtjevu Također, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju vrijednosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-1149/2024-3 od 25. rujna 2024.)

15.2. Tužiteljici je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe u iznosu od 100 bodova (x2), (Tbr. 7.1. Tarife), sastav podnesaka od 4.1.2025., 28.9.2025., 19.2.2026. i 15.3.2026. u iznosu od 100 bodova(x4), (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 15.1.2025., 27.2.2026. 23.3.2026. i 7.5.2026. u iznosu od 100 bodova(x4) (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 17.4.2026. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9.5. Tarife), trošak zastupanja na očevidu 30.6.2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.7. Tarife), što iznosi 1125 bodova, pa pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 2.812,50 eura. Tom iznosu dodan je i iznos uplaćenog predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 449,48 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 90,75 eura, kao i trošak zatražene sudske pristojbe na presudu od 181,50 eura. Slijedom navedenog, tužiteljici je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 3.534,23 eura sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki II. izreke rješenja.

15.3. Tužiteljica je odbijena u preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška s obzirom na to da je o njezinom parničnom trošku odlučeno prema vrijednosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva. Tužiteljici nije priznat parnični trošak podnesaka od 4.3.2025., 7.7.2025. i 2.3.2026. s obzirom na to da u smislu odredbe čl. 155. ZPP nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, a sud prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Također, nije priznat trošak poštarine s obzirom na to da tužiteljica nije dokazala da joj je navedeni trošak uistinu nastao.

U Zagrebu 19. lipnja 2026.

Sudac:

Ivan Bešlić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljica po pun.

- tuženik po pun.