Republika Hrvatska

Općinski sud u Novom Zagrebu

Turinina 3

10010 Zagreb

Poslovni broj: 9 P Ob-281/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić, u pravnoj stvari tužiteljice KO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Draženu Ivaniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I tuženice ĐO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II tuženice SO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Robertu Šoštariću, odvjetniku u Zagrebu, te III tuženice LO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Veljku Grbiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave 14. svibnja 2026., održane u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, I tuženice, punomoćnika I tuženice, II tuženice, punomoćnika II tuženice, III tuženice te punomoćnika III tuženice, 19. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica KO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s naslova bračne stečevine vlasnica nekretnine i to zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (335762), zk.č.br. 3938/2 ŠO, površine 702 m2, dvorište površine 443 m2, stamb. posl. kuća površine 259 m2, ukupne površine 702 m2, i to 11. Suvlasnički dio: 731/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) 731/10000 dijela nekretnine u AI (jedan) povezano s vlasništvom dvosobnog stana oznake K u potkrovlju-galeriji sa nusprostorijama, NKP 54,00 čm u elaboratu označeno ljubičastom bojom, u ½ dijela, a koja nekretnina je stečena temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine 28. ožujka 2024. godine između MO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao prodavatelja i pok. GO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao kupca.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"I. Nalaže se III. tuženici LO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici KO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], izda ispravu podobnu za upis njezinog prava vlasništva na ½ dijela nekretnine navedene u točci 1. ove presude, a koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

II. Nalaže se III. tuženici LO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici KO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], preda posjed ½ dijela nekretnine navedene u točci 1. ove presude, slobodan od svih osoba i stvari III. tuženice, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se I. tuženici ĐO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tuženici SO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III. tuženici LO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici KO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknade troškove ovog parničnog postupka."

III. Nalaže se tužiteljici KO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da III tuženici LO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura (sedamsto pedeset eura), u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere predlagateljice osiguranja KO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], podnesen sudu 28. srpnja 2025., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu 28. srpnja 2025. podnijela tužbu radi utvrđenja bračne stečevine. U tužbi navodi kako su tužiteljica i sada pok. BO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], bili u braku u vremenskom razdoblju od 13. travnja 1991. pa sve do razvoda braka 13. rujna 2024. Za vrijeme trajanja braka tužiteljice KO i sada pok. GO isti su zajedničkim radom stekli u vlasništvo nekretninu i to dvosobni stan u [adresa], koji se nalazi u potkrovlju galeriji sa nusprostorijama i ima površinu od 54,00 m2, Ugovorom o kupoprodaji nekretnine zaključenim 28. ožujka 2024. između MO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i pok. GO za novčani iznos od 103.000,00 EUR. Sada pok. BO umro je 13. srpnja 2025., a za života je 18. travnja 2024. zaključio s III. tuženicom LO Ugovor o doživotnom uzdržavanju uz prijenos imovine nakon smrti u kojem Ugovoru je raspolagao i dijelom stana koji je vlasništvo tužiteljice KO, a radi se o ½ dijela stana. 14. srpnja 2025. III. tuženica LO prenijela je pravo vlasništva na cijeloj nekretnini s imena pok. GO na svoje ime. Iza pok. GO još uvijek nije proveden ostavinski postupak, a njegove zakonske nasljednice prvog nasljednog reda su njegove kćeri I. tuženica ĐO i II. tuženica SO, slijedom čega su iste obuhvaćene ovom tužbom kao pravne slijednice i zakonske nasljednice pok. GO.

2. U odgovoru na tužbu III tuženica prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji u odnosu na istu. Bračni drug bez čije suglasnosti je izvanredni posao na nekretnini poduzet, u skladu s istom zakonskom odredbom, ima pravo na naknadu štete koja mu je od strane drugog bračnog druga time uzrokovana. To znači da pasivno legitimiran može biti isključivo bračni drug, a pošto je BO preminuo, pasivno legitimirani, ali ne za povrat vlasništva, nego za naknadu štete mogu biti samo njegovi univerzalni nasljednici. Prema tomu i da se radi o bračnoj stečevini, III. tužena nije dužna ništa vratiti tužiteljici. Ista osporava i ostale navode tužiteljice u tužbi. Uvidom u e-predmet razvidno je kako je razvod braka zatražen sporazumno 12.3.2024., što već samo po sebi ukazuje na činjenicu da je bračna zajednica prestala znatno ranije, a stvarno 2022. U skladu s tim, ako ne postoji volja za životom u bračnoj zajednici, a bračni drugovi nastave živjeti u istom kućanstvu, bračna zajednica može prestati. Prema tome, bračna zajednice se ne mora podudarati s brakom, posebice kad brak prestaje razvodom ili poništajem, pa bračni spor može potrajati. Stoga bi sud ponajprije trebao utvrditi trajanje bračne zajednice kako bi se utvrdilo koja imovina pripada u bračnu stečevinu. Pok. BO je bio vlasnik kuće upisane u z. k. ul [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća 81 m2 i dvorište 294 m2, ukupno 375 m2, koju nekretninu je stekao nasljeđivanjem. Tužiteljica je živjela sa pok. suprugom u toj kući do 2022. Tužiteljica je napustila kuću 2022., te je time bračna zajednica definitivno prestala. Pok. BO je bio vlasnik kuće upisane u z. k. ul [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća 81 m2 i dvorište 294 m2, ukupno 375 m2, koju nekretninu je stekao nasljeđivanjem. Tu kuću je pok. BO prodao, ugovorom o kupoprodaji od 16.04.2024., a razlog prodaje kuće je što je pok. BO ostao sam, supruga i djeca su ga napustili te nisu živjeli na istoj adresi duže od 2 godine prije prodaje kuće. Kuća je bila upisana u z. k. ul [broj ZK uloška], te su podaci nakon prodaje preneseni u novi z. k. uložak br. [broj ZK uloška]. Dakle, nije sporno da je pok. BO kupio stan navedenim ugovorom, ali nije točno da bi stan bio kupljen sredstvima koja potječu iz zajedničkog rada za vrijeme trajanja bračne zajednice, već je pok. BO stan platio upravo sredstvima koja je primio na ime prodaje kuće.

3. U tijeku postupka I i II tuženica priznale su tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o kupoprodaji nekretnine na listu 6- 12, zemljišnoknjižni izvadak na listu 13-14, smrtni list na listu 15, ugovor o doživotnom uzdržavanju na listu 16-20, zemljišnoknjižni izvadak na listu 21-22, rješenje o nasljeđivanju na listu 35-37, tužbu na listu 38-43, zemljišnoknjižne izvatke na listu 44- 56, rješenje na listu 57, zapisnik na listu 62-64, te je na ročištu 14. svibnja 2026. izveo dokaz saslušanjem tužiteljice te I-III tuženice.

5. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan, a djelomično neosnovan.

6. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 3938/2, 11. suvlasnički dio: 731/10000 etažno vlasništvo (E-11) bračna stečevina tužiteljice i pok. BO, svakog u ½ dijela, te zahtjev za trpljenje upisa njezinog suvlasništva od ½ dijela u zemljišnim knjigama.

8. Iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju razvidno je da je isti sklopljen 18. travnja 2024. između Hotko Roberta kao primatelja uzdržavanja i Pošta Božice kao davatelja uzdržavanja te da primatelj uzdržavanja ostavlja nakon svoje smrti davatelju uzdržavanja u cijelosti svoje nekretnine i to: nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 3938/2, 11. suvlasnički dio: 731/10000 etažno vlasništvo (E-11).

9. Iz smrtnog lista na listu 15 razvidno je da je u maticu umrlih matičnog područja [adresa] za godinu 2025. pod rednim brojem 00075 14. srpnja 2025. upisana činjenica smrti BO koji je umro **.**.2025. u [adresa].

10. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 3938/2, 11. suvlasnički dio: 731/10000 etažno vlasništvo (E-11), razvidno je da je ista upisana kao vlasništvo III. tuženice LO u 1/1 dijela.

11. Uvidom u ostavinski spis broj O-2163/2025 kroz e-predmet utvrđeno je da je iza pok. BO doneseno rješenje o nasljeđivanju broj O-2163/2025 od 17. listopada 2025., te da su nasljednicima iza istog proglašene ovdje I. i II. tuženica, ĐO i SO. Predmetno rješenje postalo je pravomoćno 17. listopada 2025.

12. Prema odredbi članka 331. Zakona o parničnom postupku ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja). Prema stavku 2. istog članka sud neće donijeti presudu na temelju priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima, ako nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), odnosno ukoliko se radio o raspolaganjima stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

13. Na pripremnom ročištu 29. siječnja 2026., dakle prije zaključenja glavne rasprave, punomoćnik I. i II. tuženice priznao je tužbeni zahtjev u cijelosti. S obzirom da su u parničnom postupku koji bračni drug vodi radi utvrđenja bračne stečevine nasljednici umrlog bračnog druga jedinstveni i nužni suparničari, s obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da su I. i II. tuženica nasljednice iza pok. ĐO BO temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-2163/2025 od 17. listopada 2025., s obzirom da se ne radi o nedopuštenim raspolaganjima te ista nisu protivna ni pravilima morala jer se radi o zahtjevu kojim stranke mogu raspolagati, te s obzirom da je točka I. tužbenog zahtjeva usmjerena isključivo na I. i II tuženicu kao zakonske nasljednice iza pok. BO te kao jedinstvene i nužne suparničare u tom dijelu tužbenog zahtjeva, sud je u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva donio presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev jer I. i II. tuženice mogu priznati tužbeni zahtjev u svakom trenutku do zaključenja glavne rasprave i ne čekajući rezultate dokaznog postupka.

14. U odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva kojom tužiteljica traži da se III. tuženici naloži da istoj izda ispravu podobnu za upis njezinog prava vlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine, valja ukazati na odredbu članka 37. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 – dalje. ObZ).

15. Člankom 37. stavkom 2. Obiteljskog zakona propisano je da za izvanredne poslove na nekretninama ili pokretninama koje se upisuju u javne upisnike poput promjena namjene stvari, većih popravaka, dogradnje, nadogradnje, preuređenja, otuđenja cijele stvari, davanja cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanja hipoteke na cijeloj stvari, davanja pokretne stvari u zalog, osnivanja stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari potrebno je zajedničko poduzimanje posla ili pisana suglasnost drugoga bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika.

16. Člankom 37. stavkom 3. Obiteljskog zakona propisano je da nepostojanje suglasnosti za poslove iz stavaka 2. ovoga članka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe. Bračni drug bez čije suglasnosti je izvanredni posao iz stavka 2. ovoga članka poduzet ima pravo na naknadu štete koja mu je od strane drugog bračnog druga time uzrokovana.

17. Navedenu odredbu treba promatrati u kontekstu zaštite povjerenja u zemljišne knjige koju pružaju odredbe članka 122. do 124. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17; dalje ZVDSP) poštenom stjecatelju.

18. Na temelju članka 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, a stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja pravnog posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju te se nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao zemljišnoknjižno stanje, dok je člankom 130. ZVDSP-a propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi i to se pravo vlasništva ne može suprotstaviti pravu onoga, koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini, dok još pravo, koje je bilo stečeno na temelju zakona, nije bilo upisano.

19. Iz odredbe članka 61. stavak 2. ZV-a proizlazi da iznimno, radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba može na temelju pravnog posla, koji nije sklopljen sa svim zajedničarima steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkama po kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige, ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko.

20. Naime, polazeći od načela zaštite povjerenja trećih u pravnom prometu, u takvoj situaciji treća osoba valjano će steći pravo vlasništva na cjelokupnoj zajedničkoj imovini, ako se utvrdi da je ta treća osoba pošteni stjecatelj odnosno da je postupala u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige. Proizlazi, dakle, da je za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe, bitna pretpostavka savjesnost i poštenje te treće osobe. Međutim, poštovanje načela savjesnosti i poštenja u pravnom prometu podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa, pa tako i savjesnost i poštenje bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa.

21. Prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011., u pravnom sporu potrebno je ocijeniti savjesnost svakog sudionika određenog pravnog odnosa, dakle savjesnost i poštenje pok. ĐO BO i III. tuženice, koji su sklopili pravni posao te tužiteljice koja se poziva na vlasnička prava s osnova bračne stečevine, a koje je pravo utvrđeno ovom sudskom odlukom, a sve u svezi s načelom povjerenja u potpunost i istinitost zemljišne knjige koje štiti savjesnog stjecatelja nekog stvarnog prava u zemljišnoj knjizi.

22. Dakle, da bi ugovor o doživotnom uzdržavanju na nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu bio pravno valjan u odnosu na treće osobe, bitno je da su treće osobe prilikom sklapanja tog ugovora postupale u dobroj vjeri, savjesno i s povjerenjem u zemljišne knjige te da nisu znale niti su imale razloga posumnjati da zemljišnoknjižno stanje nije potpuno.

23. Iz činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka proizlazi da je III. tuženica predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopila na inzistiranje pok. BO , u trenutku sklapanja istog nije imala saznanja da bi još netko polagao vlasnička prava na predmetni stan, nije imala povoda sumnjati da je stan njegovo isključivo vlasništvo s obzirom da joj BO pokazao zk izvadak, te joj je rekao da će stan kupiti od iznosa dobivenim prodajom kuće, a pokazao joj je i kupoprodajni ugovor za predmetnu kuću. Od dana sklapanja samog ugovora pa do podnošenja tužbe, nikada nitko drugi nije polagao pravo na predmetni stan. Dakle, s obzirom na sve navedeno III. tuženica je, pri sklapanju predmetnog ugovora, postupala u dobroj vjeri, savjesno i s povjerenjem u zemljišne knjige te s obzirom na navedene okolnosti nije imala razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišne knjige nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, s tim što se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Stoga se III. tuženica, kao treća poštena i savjesna osoba ima pravo pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige koje presumira da je u zemljišnoj knjizi upisano sve glede određene nekretnine i da ništa drugo izvanknjižno ne postoji, a što bi imalo utjecaj na knjižna prava nositelja , a naročito uzimajući u obzir da ista nije mogla znati i očekivati da će zakonske nasljednice iza pok. GO u ovom postupku priznati da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu pok. BO i tužiteljice.

24. S druge strane tužiteljica, kao bračni drug, nije učinila ništa da zaštiti pravo suvlasništva iako je tijekom postupka navela da je za postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju saznala tri mjeseca prije smrti pok. BO tako što je pogledala zemljišnoknjižni izvadak, dakle u travnju 2025., stoga je imala i mogućnost zaštititi svoje pravo (zajedničkog) vlasništva sporne nekretnine jer je isključivo o njezinoj inicijativi ovisilo hoće li poduzeti odgovarajuće pravne radnje, koje ista nije poduzela već je tek po upisu III. tuženice kao vlasnice predmetne nekretnine temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju nakon Robertove smrti, podnijela ovu tužbu i zabilježila spor u zemljišnoj knjizi, što je vidljivo iz zemljišnoknjižnog izvatka.

25. Za ocjenu o pravnom i valjanom raspolaganju bračnom stečevinom u odnosu na treće osobe bitna pretpostavka je postojanje savjesnosti i poštenja treće osobe (tako i odluka VSRH Rev-1867/12) iz koje jasno proizlazi da čak i slučaju da bračni drug nije bio sudionik pravnog posla, prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige.

26. Stoga je III. tuženica u dobroj vjeri, savjesno i pošteno postupala s povjerenjem u zemljišne knjige pa je pravno zaštićena budući da, s obzirom na okolnosti, nije imala razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnu knjigu nije potpuno ili je različito od izvanknjižnog stanja, a tužiteljica nije zaštitila svoje pravo suvlasništva, slijedom čega je tužbeni zahtjev pod točkom II. valjalo odbiti.

27. U odnosu na točku III. tužbenog zahtjeva, valja navesti da je odredbom članka 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Kako je kao vlasnica predmetne nekretnine upisana tuženica, dok je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom kojim zahtijeva da joj III tuženica izda ispravu podobnu za upis njezinog prava suvlasništva na ½ dijela nekretnine iz razloga kao što je ranije obrazloženo, to je valjalo i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice radi predaje u posjed ½ dijela nekretnine.

28. Tužiteljica je 28. srpnja 2025. podnijela prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčanog potraživanja radi sprečavanja mogućnosti da III. tuženica otuđi ili optereti nekretninu čiji je stvarni vlasnik u ½ dijela tužiteljica, a sve kako bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete tužiteljici, te predlaže sudu donijeti privremenu mjeru da se zabrani III. tuženici LO da proda ili na koji drugi način optereti ili raspolaže ½ dijela predmetne nekretnine.

29. Odredbom članka 346. stavka 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13. 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) propisano je da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, ako učini vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Sukladno odredbi čl. 347. st. 1. OZ-a radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a sukladno članku 347. stavku 1. točci 3. može se odrediti zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine. Slijedom citirane zakonske odredbe iz čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona proizlazi da je potrebno da su ispunjena dva uvjeta za određivanje privremene mjere i to ponajprije uvjet da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine. Predlagatelj osiguranja je učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine s obzirom da je točkom I. izreke utvrđen suvlasnikom predmetne nekretnine u ½ dijela. Nadalje, opasnost da će protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine mora biti subjektivne prirode, što znači da predlagatelj osiguranja mora ukazati na konkretne radnje ili propuštanja protivnika osiguranja, svjesno poduzetih radi ugrožavanja tražbine predlagatelja osiguranja, a sud mora utvrditi postojanje takvih radnji, odnosno propuštanja i subjektivni odnos protivnika osiguranja prema njima. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da će III. tuženica spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine, a naročito uzimajući u obzir kako je sud uvidom u zk izvadak utvrdio kako je III tuženica i nadalje upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, a upisana je i zabilježba spora temeljem ove tužbe. Slijedom navedenog, kako nije ispunjen drugi od dva kumulativno propisana uvjeta iz članka 344. stavka 1. Ovršnog zakona, valjalo je prijedlog za određivanje privremene mjere odbiti.

30. Sud je raspravnim rješenjem od 14. svibnja 2026. odbio prijedlog tužiteljice za prekidom ovog parničnog postupka do okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj P -727/2025, s obzirom da se isti postupak vodi radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, i isti po mišljenju ovoga suda ne predstavlja prethodno pitanje za odluku u ovoj pravnoj stvari sukladno članku 213. i članku 12. Zakona o parničnom postupku.

31. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. i 5. ZPP- a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku.

32. S obzirom da je III. tuženica u cijelosti uspjela u postupku u odnosu na tužiteljicu, to joj je tužiteljica dužna nadoknaditi cjelokupne troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 – dalje: Tarifa). III. tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 8.12.2025. te 14.5.2026., svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.toč.1. Tarife), sve uvećano za porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 46. Tarife, odnosno iznos od 750,00 eura. III. tuženici nije priznat trošak sudske pristojbe s obzirom da istu nije dužna platiti, te nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog za određivanje privremene mjere s obzirom da je isti sastavni dio odgovora na tužbu koji joj je trošak priznat.

33. Tužiteljica, iako je uspjela s točkom I. tužbenog zahtjeva, u pretežitom dijelu i s prijedlog za određivanjem privremene mjere nije uspjela, slijedom čega je ista odbijena s zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka, naročito uzimajući u obzir da zbog točke I. tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, te da su u navedenom dijelu tužbeni zahtjev I-II tuženica priznale.

34. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 19. lipnja 2026.

Sudac

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. I-II tuženice

3. pun. III tuženice