REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. 30. Pn-3/2023

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LK, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Jurić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog EUROHERC OSIGURANJE d.d., Podružnica Dubrovnik, OIB 22694857747, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu Grgić&Partneri, iz Zagreba, Pisarnica Dubrovnik, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane dana 7. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Podružnica Dubrovnik, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju LK, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova neimovinske štete iznos od 1.305,50 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2017. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 12. siječnja 2023. pa do 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. U preostalom dijelu (1.481,68 EUR) tužbeni zahtjev na ime neimovinske štete se odbija.

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., podružnica Dubrovnik, Dr Ante Starčevića 20, OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova imovinske štete izgubljene zarade ukupan iznos od 33.600,00 HRK/4.459,49 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- za mjesec studeni 2017. godine iznos od 4.800,00 HRK/637,07 EUR od 15. prosinca 2017. godine,

- za mjesec prosinac 2017. godine iznos od 4.800,00 HRK/637,07 EUR od 15. siječnja 2018. godine,

- za mjesec siječanj 2018. godine iznos od 4.800,00 HRK/637,07 EUR od 15. veljače 2018. godine,

- za mjesec veljaču 2018. godine iznos od 4.800,00 HRK/637,07 EUR od 15. ožujka 2018. godine,

- za mjesec ožujka 2018. godine iznos od 4.800,00 HRK/637,07 EUR od 15. travnja 2018. godine,

- za mjesec travanj 2018. godine iznos od 4.800,00 HRK/637,07 EUR od 15. svibnja 2018. godine,

- za mjesec svibanj 2018. godine iznos od 4.800,00 HRK/637,07 EUR od 15. lipnja 2018. godine,

na sve iznose do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

IV. Dužan je tužitelj LK, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Podružnica Dubrovnik, OIB: 22694857747, parniči trošak u iznosu od 2.056,25 EUR-a u roku od 15 dana uz zakonsku zateznu kamatu počev od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

V. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Podružnica Dubrovnik, OIB: 22694857747, nadoknaditi tužitelju LK, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka na ime provedenog vještačenja u iznosu od 1.440,50 EUR-a, u roku od 15 dana uz zakonsku zateznu kamatu počev od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj tjelesno ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dana 7. listopada 2017. dogodila na državnoj cesti D-414 u naselju Donja Banda, a za tu je prometnu nesreću kriv osiguranik tuženika LKŠ koji je kritične prigode upravljao osobnim automobilom marke Škoda Ocatavia osiguranim kod tuženika policom broj [broj police]. U opisanom je događaju, tvrdi tužitelj, on zadobio tjelesne ozljede u vidu trzajne ozljede vratne kralježnice, kontuzije lijeve podlaktice, ručnog zgloba i šake te desnog koljena zbog čega je bio podvrgnut liječničkim pregledima i fizikalnoj terapiji. Time je, tvrdi tužitelj, pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti jer je trpio fizičke boli, strah i duševne boli, a ujedno mu je nastala i imovinska šteta zbog troškova liječenja, potrebe za tuđom pomoći i njegom te izgubljene zarade uslijed nemogućnosti obavljanja planiranih poslova.

1. 1. Pozivajući se na odgovornost tuženika tužitelj je tužbom od 23. srpnja 2018. zatražio naknadu neimovinske štete u iznosu od 21.000,00 kn s pripadajućom kamatom od 22. prosinca 2017. pa do isplate a uz napomenu da je ukupan iznos štete veći i to 30.000,00 kn no da mu je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio po tom osnovu 9.000,00 kn. Istom tužbom na ime pružene tuđe pomoći i njege tužitelj je zatražio iznos od 10.800,00 kn s tvrdnjom da mu je tijekom četiri mjeseca od ozljeđivanja bila neophodna tuđa pomoć po tri sata dnevno te da su mu takvu pomoć pružali ukućani. Jednako je tako tužitelj zatražio od tuženika troškove liječenja u iznosu od 321,82 kn dok na ime izgubljene zarade potražuje iznos od 33.600,00 kn uz pripadajuću zateznu kamatu počev od dospjelosti svakog mjesečnog obroka u razdoblju od studenog 2017. do svibnja 2018. Ovakav zahtjev tužitelj obrazlaže tvrdnjom da je po ugovoru o radu na neodređeno vrijeme trebao započeti s radom 28. listopada 2017. na poslovima skladištara s ugovorenom neto plaćom od 4.800,00 kn no da zbog štetnog događaja nije bio u stanju obavljati ugovoreni rad.

1. 2. Na pripremnom ročištu dana 28. siječnja 2019. (list spisa 14 i 15) tužitelj je povećao odštetni zahtjev na ime izgubljene zarade te sada od tuženika potražuje po tom osnovu iznos od 76.800,00 kn s tvrdnjom da je riječ o izgubljenoj zaradi zbog nemogućnosti obavljanja poslova u razdoblju od studenog 2017. do veljače 2019. pri čemu je bilo za očekivati da bi njegova mjesečna plaća iznosila 4.800,00 kn mjesečno.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list spisa br. 9-12) priznaje svoju pasivnu legitimaciju i pravni osnov ali smatra da tužitelju ne pripada pravo zahtijevati novčanu naknadu na ime neimovinske štete povrh iznosa koji mu je već isplaćen (9.000,00 kn). Tuženik osporava i osnovanost zahtjeva za naknadu imovinske štete navodeći kako tužitelj nije dokazao da mu je nakon ozljeđivanja bila potrebna tuđa pomoć i njega u navedenom razdoblju, a pored čega je zatraženi iznos previsok jer se visina štete s naslova tuđe njege i pomoći utvrđuje prema cijeni rada NKV radnika. U odnosu na zahtjev na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade tuženik je predložio da se isti odbije kao neosnovan, smatra da tužitelj ničim nije potkrijepio svoju tvrdnju da se trebao zaposliti a da to nije mogao zbog posljedica prometne nesreće pored čega smatra da je obzirom na zadobivene ozljede kod tužitelja privremena nesposobnost za rad mogla trajati najdulje trideset dana, a da određene psihičke smetnje, nesanica i razdražljivost svakako nisu posljedica prometne nesreće. Jednako je tako tuženik osporio i osnovanost zahtjeva za naknadu troškova liječenja te predložio da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije.

3. Presudom ovoga suda pod posl.br. Pn-31/2022 od 12. listopada 2022. (list spisa br. 127-135) pravomoćno je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu imovinske štete iz osnova tuđe pomoći i njege (10.800,00 kn) kao i zahtjev za naknadu troškova liječenja (321,82 kn). U preostalom je dijelu donesena presuda ukinuta odlukom drugostupanjskog suda pod posl.br. Gž-1942/2022 od 12. siječnja 2023. (list spisa br. 158-169) te je predmet vraćen na ponovni postupak slijedom čega je u nastavljenom postupku valjalo raspravljati o odštetnom zahtjevu s osnova neimovinske štete (21.000,00 kn) te o potraživanju imovinske štete na ime izgubljene zarade (76.800,00 kn).

3. 1. U nastavku postupka tužitelj je ustrajao u svojoj tvrdnji da je štetni događaj imao znatne posljedice na njegovo zdravlje, da mu je dijagnosticiran posttraumatski stresni poremećaj, da je došlo do smanjenja životne aktivnosti te da je zbog zadobivenih ozljeda bio nesposoban za rad na poslovima skladištara, a na koje okolnosti dostavlja noviju medicinsku dokumentaciju te predlaže novo vještačenje. Svoj odštetni zahtjev tužitelj je konačno postavio podneskom od 24. travnja 2026. (list spisa 679-683) uskladivši ga s važećom novčanom jedinicom. Tako tužitelj od tuženika na ime neimovinske štete potražuje iznos od 2.787,18 EUR-a uz pripadajuću zateznu kamatu počev od 22. prosinca 2017. a pored toga zahtjeva naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 4.459,49 EUR-a s tvrdnjom da u razdoblju od studenog 2017. do konca svibnja 2018. nije bio sposoban za rad a da je opravdano bilo očekivati da bi ostvarivao mjesečnu zaradu od 637,07 EUR-a.

3. 2. Tuženik je također ustrajao u istaknutim prigovorima, osporava postojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja i dijagnoze PTSP-a s tvrdnjom da se takav stresni poremećaj ni u kom slučaju ne može dijagnosticirati unutar 11 dana od prometne nesreće a ujedno smatra da tužitelj ničim nije dokazao da trpi štetu na ime izgubljene zarade. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.

4. Proveden je dokaz pregledom svih spisu priloženih isprava, saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, saslušanjem svjedoka BK te sudskomedicinskim vještačenjem po vještaku dr Igoru Boriću, vještačenjem po vještaku psihijatru dr Hrvoju Markoviću te vještačenjem po vještaku za medicinu rada dr Marija Muše-Danielov.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Nije sporno da je tužitelj tjelesno ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dana 7. listopada 2017. dogodila u mjestu Donja Banda na državnoj cesti D 414 i da je za takav štetni događaj kriv osiguranik tuženika LKŠ koji je upravljao vozilom osiguranim kod tuženika policom broj [broj police] (list spisa br. 7 i 8). Iz sadržaja potvrde PU Dubrovačko-neretvanske od 3. studenog 2017. jasno je da je prometna nesreća izazvana motornim vozilima u pokretu te se primjenjuju pravila o odgovornosti po osnovu krivnje sukladno odredbi čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje ZOO) .

6. 1. Tuženik i ne osporava svoju odštetnu odgovornost te je tužitelju nakon zaprimljenog zahtjeva i prijave štete (list spisa br. 52) isplatio iznos od 9.000,00 kn na ime neimovinske štete te za troškova zastupanja svotu od 1.875,00 kn (list spisa br. 10 i 11).

6. 2. Sporno je, dakle, je li isplatom iznosa od 9.000,00 kn na ime neimovinske štete tuženik podmirio sve obveze prema tužitelju kao povrijeđenoj osobi odnosno je li tužitelj pretrpio daljnju neimovinsku te imovinsku štetu koju potražuje tužbom. Na te je okolnosti i to radi utvrđenja težine ozljeda koje je tužitelj zadobio štetnim događajem i njihovih posljedica sud pregledao priloženu liječničku dokumentaciju, saslušao samog tužitelja te zatražio mišljenje sudskog vještaka dr Igora Borića.

6. 3. Iz pregledane liječnike dokumentacije te nalaza imenovanog vještaka proizlazi da je nakon štetnog događaja tužitelj pregledan u Bolnici u Dubrovniku, da je utvrđeno iščašenje i nategnuće zglobova i ligamenata vrata, površinska ozljeda podlaktice, površinska ozljeda ručnoga zgloba i šake, zapaženo je više površnih ogrebotina koje su obrađene te mu je istog dana (7. listopada 2017.) postavljen Schanzov ovratnik i preporučen mirovanje. Nakon toga je po preporuci ortopeda upućen na fizikalnu terapiju koju je obavljao u Lječilištu Kalos s time što su spisu priloženi i nalazi psihijatra iz kojih proizlazi da je kod tužitelja utvrđen posttraumatski stresni poremećaj.

6. 4. Upitan na iste okolnosti tužitelj u svome iskazu navodi da je u prometnoj nesreći zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice, da je zbog posljedica ozljede u dva navrata bio na fizikalnoj terapiji no da je i nakon liječenja oslabljena motorika i snaga obje šake pored čega je ovaj stresni događaj znatno utjecao na njegovo psihičko stanje. Sve to je, tvrdi tužitelj, izmijenilo njegove planove u vezi posla. Još prije prometne nesreće je razgovarao s poslodavcem RK koji je tražio skladištara u [adresa] radi prekrcaja robe, čak su potpisali ugovor o radu 1. listopada 2017. no dogovorili početak rada za mjesec studeni iste godine. Zbog posljedica prometne nesreće, ističe dalje tužitelj, nije bio u mogućnosti raditi takav posao niti voziti kamion no nije koristio pravo na bolovanje, a prije toga nije bio nigdje zaposlen već je zarađivao povremenim poslovima. Tužitelj potvrđuje da mu je isplaćena tražena naknada za uništeno vozilo pored čega mu je tuženik na neimovinske štete isplatio iznos od 9.000,00 kn no takav iznos nije zadovoljavajući obzirom da su ostale trajne posljedice i to ne samo u vidu bolova u rukama i vratu te oslabljene motorike šaka, već su puno teže posljedice na njegovo psihičko stanje jer je ovaj događaj aktivirao i neke od ranije proživljene traume.

6. 5. Prema vještačkom nalazu dr Igora Borića (list spisa 36-39) utvrđeno je da je tužitelj u prometnoj nesreći dana 7. listopada 2017. zadobio trzajnu ozljedu vrata

– istegnuće paravertebralnih mišića, oguljotine kože i natučenja lijeve nadlanice i podlaktice te natučenje i minimalnu oteklinu desnog koljena. Vještak nalazi da su svi medicinski postupci te tijek dijagnostike i liječenja protekli na uobičajeni način i da je liječenje dovršeno fizikalnom terapijom. Očitujući se o fizičkim bolovima koje je tužitelj trpio vještak ističe da su bolovi jakog intenziteta trajali koliko i sam događaj ozljeđivanja, srednjeg intenziteta oko dva do tri dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera jedan do dva tjedna a bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera daljnjih dva tjedna. Vještak je mišljenja da je kod tužitelja strah jakog intenziteta (primarni) trajao koliko i sam događaj da bi nakon toga prešao u zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha. Takav strah zbog neizvjesnosti od ishoda liječenja tužitelj je (tvrdi vještak) trpio slijedećih par dana pri čemu je strah jakog intenziteta trajao nekoliko sati, strah srednjeg intenziteta 3-4 dana, a slabog intenziteta oko tjedan dana. Kod tužitelja prema mišljenju vještaka, nakon dovršetka liječenja nisu zaostale trajne posljedice vezane uz ozljede zadobivene u prometnoj nesreći te ne postoji smanjenje životne aktivnosti. Sve tegobe koje tužitelj osjeća, ističe vještak, nije moguće direktno uzročno povezati s ozljedama od 7. listopada 2017. već su takve tegobe povezane s degenerativnim promjena kralježnice tužitelja. Vještak je u svom nalazu naveo da kod tužitelja nema naruženosti vezane uz predmetni događaj te da mu nakon ozljeđivanja nije bila potrebna tuđa njega i pomoć. Vještak dalje navodi iz priložene dokumentacije tužitelju dijagnosticiran PTSP, ali to također nije moguće uzročno posljedično povezati s prometnoj nesrećom. Očitujući se u pogledu tužiteljeve sposobnosti za rad vještak je u svom nalazu zaključio da nesposobnost za rad ovisi o zahtjevima radnog mjesta no da naprijed opisane ozljede u pravilu ne dovode do nesposobnosti za rad dulje od trideset dana.

6. 6. Na ovakav nalaz tuženik nije imao primjedbi a tužitelj se očitovao podneskom od 29. ožujka 2021. (list spisa 65-68) iznoseći više primjedbi te zatraživši očitovanje i saslušanje imenovanog vještaka.

6. 7. Na iznesene primjedbe tužitelja vještak dr Igor Borić se očitovao podneskom od 8. rujna 2021. (list spisa br. 71 i 72) te u cijelosti osao kod prvobitnog nalaza i mišljenja, a nakon čega je na glavnoj raspravi dana 31. kolovoza 2022. u cijelosti potvrdio svoj raniji nalaz naglasivši da se takvo mišljenje temelji na brižljivo proučenoj medicinskoj dokumentaciji i pravilima struke. Na upit on potvrđuje da nije obavio pregled tužitelja niti je to bilo potrebno jer je poklonio vjeru detaljnoj medicinskoj dokumentaciji, a ovo tim više jer sve tegobe koje iznosi tužitelj nije moguće direktno uzročno povezati s ustanovljenim ozljedama. Što se pak tiče dijagnoze PTSP-a kod tužitelja vještak ističe da je takva dijagnoza evidentirana nalazom specijaliste psihijatra i to 11 dana nakon štetnog događaja slijedom čega je očito da takve smetnje nisu neposredna posljedica prometne nesreće. Ovo stoga jer prema pravilima struke posttraumatski poremećaj se razvija o pravilu 2-3 godine nakon teškog traumatskog događaja. Što se čak tiče tužiteljeve sposobnosti za rad odnosno za vožnju vještak ističe da uzimanje psihotropnih lijekova nije apsolutna kontraindikacija za vožnju.

6. 8. Nalaz imenovanog vještaka jasan je i dosljedan, a temelji se na pregledanoj liječničkoj dokumentaciji, stručnom iskustvu samog vještaka te sudskomedicinskoj praksi. Saslušan na glavnoj raspravi on je u cijelosti potvrdio svoj pismeni nalaz te otklonio primjedbe tužitelja zaključivši da zbog ozljeda u prometnoj nesreći od 7. listopada 2017. tužiteljevo zdravlje nije trajno oštećeno, nije bilo potrebe za tuđom pomoći i njegom, a ukoliko je postojala privremena nesposobnost za rad mogla je trajati maksimalno 30 dana. Vještak je na taj način odgovorio na sva odlučna pitanja suda ističući da tegobe na koje se poziva tužitelj (gubitak motorike obje šake) treba povezati sa degenerativnim promjenama kralježnice. Vještak također zaključuje da strah pretrpljen opisanim događajem nije ostavio trajne posljedice na tužiteljevo psihičko stanje niti se samo par dana nakon štetnog događaja može govoriti o dijagnozi PTSP-a koja bi bila uzročno posljedična vezana za takav događaj. Ovo iz razloga jer se, a kako navodi vještak, ocjena o definitivnom stupnju težine povrede psihičkog zdravlja i o postojanju trajnih psihičkih smetnji u budućnosti može dati tek 2-3 godine nakon težeg traumatskog događaja.

6. 9. Nalaz imenovanog vještaka sud je u cijelosti prihvatio ocijenivši da u vještačkom nalazu nema proturječnosti ili nedostataka te da prigovori tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost iznesenog mišljenja.

7. Uvažavajući stručni nalaz dr Igora Borića i njegovu tvrdnju da procjenu o doprinosu štetnog događaja u razvoju PTSP treba procijeniti psihijatar, a ukoliko je kod tužitelja došlo do akutizacije stanja, u ovom je postupku na prijedlog tužitelja, a prema uputi drugostupanjskog suda, određena provedba vještačenja po vještaku psihijatru dr Hrvoju Markoviću. Imenovanome vještaku sud je naložio utvrditi postoji li uzročno posljedična veza između prometne nezgode od 7. listopada 2017. i PTSP-a koji je kod tužitelja dijagnosticiran 11 dana nakon tog događaja, zatim utvrditi kako je sve to utjecalo na tužiteljevu radnu sposobnost i je li štetni događaj mogao doprinijeti razvoju PTSP-a imajući u vidu da su kod tužitelja postojali i drugi stresogeni elementi.

7. 1. U svom pisanom nalazu (list spisa br. 206-210) imenovani vještak navodi da se prema liječničkoj dokumentaciji tužiteljevo psihičko stanje pogoršalo nakon prometne nezgode i da postoji uzročno posljedična veza između tog štetnog događaja i nastanka poremećaja s time što je taj poremećaj zapravo predstavljao akutnu stresnu reakciju. Tako se stanje, tvrdi vještak dijagnosticira neposredno nakon određene traumatske situacije s time da su simptomi slični dijagnozi PTSP-a, a razlika je u duljini trajanja smetnje. Vještak smatra da kod tužitelja nije došlo do većeg poremećaja u obiteljskoj životu no da je bilo narušeno njegovo emocionalno stanje i svakodnevno funkcioniranje s time što te tegobe nisu mogle trajati više od sedam mjeseci a za to vrijeme kod tužitelja je nastupilo privremeno smanjenje životne aktivnosti od 10%.

7. 2. Saslušan na glavnoj raspravi dana 11. ožujka 2025. (list spisa br. 225) te očitujući se na primjedbe istaknute od strane tuženika vještak ističe da se samo jedanaest dana nakon štetnog događaja nije kod tužitelja niti mogla postaviti dijagnoza PTSP, da je očito bilo riječi o akutnoj stresnoj reakciji koja ima iste simptome, no da je iz liječničke dokumentacije očito da su ove smetnje kod tužitelja potrajale neko vrijeme i da je posjećivao liječnika psihijatra a što se odražavalo na njegovo svakodnevno funkcioniranje.

7. 3. Imajući u vidu da je u svom vještačkom nalazu sudski vještak dr Igor Borić utvrdio da je kod tužitelja nakon štetnog događaja privremena nesposobnost za rad trajala oko mjesec dana, a da je vještak dr Hrvoje Marković istaknuo kako su tegobe kod tužitelja potrajale najdulje sedam mjeseci, sud je odredio provedbu dopunskog vještačenja po vještaku dr Igoru Boriću (list spisa br. 230) Od imenovanog vještaka sud je zatražio izjašnjenje je li tužitelj zbog štetnog događaja bio nesposoban za rad za radno mjesto skladištara i u kojem vremenskom trajanju.

7. 4. Očitujući se po nalogu suda vještak dr Borić je svojim dopisom od 17. rujna 2025. naznačio da ovakvo pitanje spada u domenu vještaka specijaliste medicine rada s time što on u cijelosti ostaje kod svog ranije iznesenog nalaza i mišljenja u kojemu je već naveo da nesposobnost za rad ovisi o zahtjevu radnog mjesta što ocjenjuje medicina rada s time da ozljede koje je pretrpio tužitelj u pravilu ne dovode do privremene nesposobnosti za rad dulje od 30 dana.

7. 5. Rješenjem ovoga suda pod posl.br. Pn-3/2023 od 2. siječnja 2026. određena je provedba vještačenja po vještaku specijalisti medicine rada dr Marija Muše Danielov (list spisa br. 242) a imenovanog vještaka sud je pozvao utvrditi je li tužitelj zbog štetnog događaja bio nesposoban za rad za radno mjesto skladištara i u kojem vremenskom trajanju.

7. 6. U svom pisanom nalazu i mišljenju (list spisa 245-249), a na kojega nitko od stranaka nije imao primjedbi, vještak dr Marija Muše-Danielov je zaključila da su istegnuće mišića i ligamenata vratnog dijela kralježnice te akutna reakcija na stres utvrđena tužitelju nakon psihijatrijskog pregleda 18. listopada 2017. uzrokovale privremenu radnu nesposobnost za poslove skladištara u trajanju od tridesetak dana. U istom nalazu se navodi da zadobivene ozljede nisu uzrokovale funkcijska oštećenja koja bi imala posljedice na radnu nesposobnost dužu od 30 dana. Obrazlažući ovakav zaključak imenovana vještakinja napominje da je tužitelj u vrijeme prometne nesreće bio nezaposlen, da u spisu nema radne knjižice niti prijave na zavodu za zapošljavanje, da iz ugovora o radu koji je priložen u spisu nije naznačen točan opis poslova kojeg je on trebao obavljati, a da u načelu posao skladištara ne spada u poslove s posebnim uvjetima na radu slijedom čega ozljeda mišića i ligamenata vratne kralježnice te akutna stresna reakcija koje se saniraju za tridesetak dana nisu zapreka za obavljanje poslova radnog mjesta skladištara. Opisano istegnuće mekih struktura vratne kralježnice, tvrdi dalje vještak, uzrokuje privremenu radnu nesposobnost oko 30 dana od dana ozljede za sve vrste poslova pa tako i za poslove skladištara a posebice jer ova ozljeda kod tužitelja nije ostavila trajne posljedice. Što se pak tiče akutne reakcije na stres, vještak smatra da je riječ o prolaznom poremećaju tj. akutnoj kriznoj reakciji zbog čega subjektivni simptomi kod tužitelja ne bi trebali trajati više od 30 dana, a kod tužitelja je na njegove psihičke tegobe i dijagnosticiranje PTSP-a svakako djelovao dugo godina potiskivan i neliječen psihički stres, traumatska iskustva u Domovinskom ratu te na poslovima razminiranja i sl. Ovakav zaključak vještak temelji i na iskazu samog tužitelja koji je prilikom posjete liječniku u listopadu 2018. naglasio da je imao ugrožavajući požar oko kuće i da mu se vrati puno slika iz rata koje je uspijevao nekako nositi potisnute kroz ove godine.

8. Prema odredbi čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) te povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

8. 1. Odredbom čl. 1100. ZOO propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu te da će pri tome voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha kao i o cilju kojemu služi takva naknada te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

8. 2. Imajući u vidu duljinu i intenzitet fizičkih bolova, dob tužitelja, fizikalnu terapiju i kontrolne preglede, nošenje imobilizacijskog ovratnika, a zatim i intenzitet i trajanje straha te sve okolnosti ozljeđivanja, ovaj sud je ocijenio da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti. Uvažavajući stručno mišljenje vještaka te neprijepornu okolnost da je štetni događaj doveo do akutne stresne reakcije, a što je utjecalo na tužiteljevo psihičko stanje, ovaj sud smatra opravdanim dosuditi mu po tom osnovu naknadu u iznosu od 2.500,00 EUR-a.

8. 3. Budući je tuženik prije podnošenja ove tužbe isplatio tužitelju iznos od 9.000,00 kn odnosno 1.194,50 EUR-a prema potvrdi o izvršenom plaćanju od 2. ožujka 2018. (list spisa br. 46) sud je prihvatio tužiteljev odštetni zahtjev u iznosu od 1.305,50 EUR-a. Na tako dosuđeni iznos tužitelju pripada zatezna zakonska kamata koja prema odredbi čl. 1103. ZOO-a teče od podnošenja zahtjeva ili tužbe odnosno od dana 22. prosinca 2017. kada se tužitelj pisanim odštetnim zahtjevom obratio tuženiku (list spisa br. 48 i 49). Stoga je i odlučeno kao u točki I izreke.

8. 4. U preostalom dijelu (1.481,68 EUR-a) sud je odbio kao neosnovan zahtjev po osnovu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti presudivši kao u točki II izreke. Ovo stoga jer je prema ocjeni suda priznata novčana naknada (2.500,00 EUR-a) primjerena značaju povrijeđenog dobra kao i stupnju povrede te svrsi kojoj ovakva naknada služi u smislu čl. 1100. ZOO-a.

9. Pozivajući se na odredbu čl. 1095. ZOO-a tužitelj je zatražio naknadu štete zbog izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 4.459,49 EUR-a s tvrdnjom da je prema dogovoru s poslodavcem Zlinje d.o.o. trebao započeti s radom dana 28. listopada 2017. na poslovima skladištara s ugovorenom neto plaćom od 4.800,00 kn mjesečno, a da ga je u tome spriječio upravo štetni događaj i sve posljedice zadobivenih ozljeda. Na te je okolnosti predao u spis pismeni ugovor o radu (list spisa br. 46 i 47) koji je navodno zaključen 1. listopada 2017. s time što je u čl. 2 istoga naznačeno da će radnik započeti s radom 28. listopada 2017. i da će tada biti prijavljen na mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

9. 1. Upitan na te okolnosti tužitelj je naveo da je riječ o okvirnom ugovoru koji je potpisan 1. listopada 2017. no da je on trebao odraditi još neke svoje ljetne poslove te se sa poslodavcem dogovorio da bi počeo raditi početkom studenog te godine. Prije toga, tvrdi tužitelj, nigdje nije bio zaposlen, a prometna nesreća od 7. listopada 2017. i sve posljedice iste spriječile su ga da postupi po ovom ugovoru i započne s radom, nije se osjećao dovoljno dobro da bi počeo raditi. Tvrdi da se javio poslodavcu 15-tak dana nakon štetnog događaja, nije tad bio sposoban obavljati fizičke poslove zbog bolova u rukama, a niti mu je poznato je li na to radno mjesto zaposlen neki drugi radnik. Prije toga, tvrdi tužitelj on se uzdržavao povremenim radom no nije imao trajno zaposlenje niti je prijavio bolovanje.

9. 2. Na iste okolnosti saslušan je svjedok RK, direktor Zlinje d.o.o. Imenovani svjedok u svome iskazu (list spisa br. 189) navodi da je koncem ljeta 2017. prema sporazumu sa tužiteljem sačinjen pisani ugovor o radu, takav ugovor nije bio ovjeren niti predat nadležnim tijelima zdravstvenog odnosno mirovinskog osiguranja, da je tužitelj trebao vršiti prekrcaj robe iz skladišta i dostavu, no da je početak posla odgođen za kraj mjeseca listopada 2017. dok tužitelj ne završio potrebnu edukaciju. Nakon nekog vremena kako dalje navodi svjedok tužitelj ga je obavijestio da nije u mogućnosti početi s poslom a poslije mu se više nije javljao niti tražio zaposlenje, potrebe tog radnog mjesta on je riješio preraspodjelom poslova sa ostalim svojim zaposlenicima. Sam tužitelj kada mu se javio da nije u mogućnosti početi s poslom, navodi dalje svjedok, nije spominjao prijavu radi eventualnog bolovanja niti je među njima potpisan konačan ugovor.

9. 3. Upitan na iste okolnosti kod ponovnog saslušanja (list spisa br. 190). tužitelj navodi da je ovo jedini pisani ugovor o radu kojega je on zaključio, da prije toga nikada nije bio zaposlenik po ugovoru o radu, da nakon prometne nesreće također nije bio zaposlen a da je sada u mirovini.

1 0

10. Sukladno odredbi čl. 1095. st. 2. ZOO ozlijeđena osoba ima pravo na naknadu štete zbog gubitka bilo koje zarade koju je ranije ostvarivala ako je zbog narušenja zdravlja odnosno nanošenja tjelesne ozljede više nije mogla ostvarivati.

10. 1. Prema odredbi čl. 1089. ZOO kod ocjene visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitim tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

10. 2. Ocjenom svih provedenih dokaza, a uvažavajući stručno mišljenje vještaka, sud je ocijenio da tužitelju ne pripada pravo na ovakav vid naknade.

10. 3. Imajući u vidu sadržaj priloženog ugovora o radu, činjenicu da takav ugovor nije evidentiran kod nadležnih tijela, da tužitelj ničim nije potkrijepio svoju tvrdnju o tome da je tražio stalno zaposlenje, da je po zanimanju ugostitelj i nezaposlen dugi niz godina, svakako je dvojbena i teško prihvatljiva tužiteljeva tvrdnja da je baš u listopadu 2017. trebao prihvatiti zaposlenje na radnome mjestu skladištara. Samim time tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi prema redovitom tijeku stvari u utuženom razdoblju primao kao zaposlenik tvrtke Zlinje d.o.o. plaću od 4.800,00 kn, a niti je dostavio podatke o tome koliku je zaradu ostvarivao prije odnosno u vrijeme štetnog događaja.

10. 4. Jednako tako tužitelj nije dokazao niti da bi ostvarenje očekivane zarade bilo spriječeno štetnom radnjom. Ovo stoga jer iz vještačkog nalaza dr Igora Borića te nalaza vještaka specijaliste medicine rada jasno proizlazi da ozljede koje je zadobio tužitelj dana 7. listopada 2017. u pravilu ne dovode do privremene nesposobnosti za rad dulje do 30 dana.

10. 5. Samim time neprihvatljiva je tužiteljeva tvrdnja da je upravo zbog posljedica prometne nesreće od 7. listopada 2017. bio radno nesposoban sve do veljače 2019. On sam u iskazu navodi da je po ugovoru o radu trebao započeti s obavljanjem poslova u studenome 2017., da se nije osjećao fizički sposoban za te poslove no nije predočio sudu bilo koju ispravu ili liječnički nalaz iz kojega bi proizlazilo da je bio nesposoban za rad. Ovo tim više je tužitelju Shanzov ovratnik skinut već 20. listopada 2017., a iz nalaza sudskomedicinskog vještaka jasno proizlazi da okolnost što je tužitelj uzimao određene psihotropne lijekove nije predstavljala zapreku za obavljanja poslova.

10. 6. Utvrdivši tako u postupku da tužitelj nije dokazao pretpostavke za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade niti je opravdano njegovu nezaposlenost povezati sa šetnim događajem od 7. listopada 2017. sud je odbio postavljeni tužbeni zahtjev odlučivši kao u toč. III izreke.

11. O parničnim je troškovima odlučeno prema odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP), a obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici. Pri tome je sud vodio računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, a primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a određena je naknada samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Jednako je tako kod odlučivanja o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane valjalo primijeniti tarifu i vrijednost boda koji je na snazi u vrijeme donošenja odluke (Tbr .48/3 Tarife)

1 1

11. 1. Tužitelj je u ovoj parnici s obzirom na osnov tužbe uspio sa cca 50% (na ime neimovinske štete). Kada se ima u vidu da je njegovo ukupno novčano potraživanje iznosilo 8722,68 EUR-a, a da mu je dosuđen iznos od 1305,50 EU-a, proizlazi da je tužitelj s obzirom na visinu tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 15%, što zbrojeno s 50% daje 65% i podijeljeno s dva daje svotu od 32,50% i to predstavlja konačan omjer tužiteljevog uspjeha u ovoj parnici.

11. 2. Slijedom toga proizlazi da tuženikov omjer uspjeha u parnici iznosi 67,50%, a oduzimanjem postotka stranke koja je u manjoj mjeri uspjela od postotka one stranke koja je uspjela u većoj mjeri, dobije se konačan tuženikov uspjeh u parnici od 35%. Stoga je tužitelj dužan naknaditi tuženiku 35% pripadajućih troškova na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku.

11. 3. Prema stanju spisa i vrijednosti predmeta spora potrebni su bili troškovi zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu (200 EUR-a), zastupanje na ročištima od 28. siječnja 2019., 31. kolovoza 2022., 11. ožujka 2025. i 7. svibnja 2026., za svaku radnju po 500 EUR-a te za sastav podnesaka od 25. veljače 2021., 24. travnja 2023., 4. rujna 2023., 24. lipnja 2024. i 16. veljače 2026., za svaku radnju po 500 EUR-a što ukupno iznosi 4.700 EUR-a. Ovaj iznos uvećan je za pripadajuću stopu PDV-a (1.175 EUR-a) slijedom čega ukupan trošak tuženika na ime zastupanja iznosi 5.875 EUR-a.

11. 4. Shodno tome uvažavajući činjenicu da je konačan tuženikov omjer uspjeha u ovoj parnici 35% sud je obvezao tužitelja u tom omjeru naknaditi mu troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to u iznosu od 2.056,25 EUR-a. Stoga je i odlučeno kao u toč. IV izreke.

11. 5. Imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti predujmio sve troškove vještačenja i da je takav trošak bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici, a u skladu sa već ustaljenom sudskom praksom, sud je tužitelju u cijelosti priznao takve izdatke odlučivši kao u toč. V izreke. Na ime troškova vještačenja u postupku je plaćeno vještacima ukupno 1.440,50 EUR-a pa je takav izdatak tužitelju priznat i tuženiku naložena isplata.

12. Zbog navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Korčuli, 18. lipnja 2026.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).