Republika Hrvatska

Općinski sud u Puli-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

Posl.br. P-658/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno po sutkinji Alessandri Gržinić-Matika, u pravnoj stvari po tužbi tužiteljice VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Antonu Hrvatinu, odvjetniku u odvjetničkom društvu Hrvatin & Makovac j.t.d. Rovinj, protiv tuženika OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ingrid Roce Hrastić, odvjetnici u Rovinju, radi utvrđenja prava stvarne služnosti, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 08. svibnja 2026. godine u nazočnosti stranaka i punomoćnika stranaka, dana 19. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da u korist nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužiteljice, kao povlasnih nekretnina, postoji pravo stvarne služnosti puta, i to pravo staze na teret nekretnine označene kao k.č. *620/2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženika, kao poslužne nekretnine, u dužini od 8,29 metara, prosječne širine 1,41 metar, kako je na prilogu 3, Skici spornog prolaza na izvodu iz katastarskog plana nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Milke Kosanović, dipl.ing.geod. od 21. ožujka 2026. godine označeno točkama A-B, a koji je nalaz i mišljenje sastavni dio ove presude, što je tuženik dužan priznati kao vlasnik poslužne nekretnine te trpjeti da se u zemljišnim knjigama temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti izvrši uknjižba navedenog prava stvarne služnosti, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.681,18 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Kod ovoga suda pod posl. br. P-658/2024 dana 05. studenoga 2024. godine zaprimljena je tužba tužiteljice protiv tuženika radi utvrđenja postojanja prava služnosti puta (pravo staze).

2. U tužbenoj osnovi tužbe se navodi:

- da je tužiteljica vlasnica nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dok je tuženik vlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] Z, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina];

- da su tužiteljica i njeni prednici oduvijek, oko 100 godina do svojih nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dolazili od puta spojenog na javno dobro, odnosno cestu preko susjedne k. č. [katastarska čestica] Z, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina];

- da nitko nikada tužiteljici, niti njenim prednicima nije branio niti brani prolaz pješice (hodati) preko nekretnine u vlasništvu tuženika označene kao k. č. [katastarska čestica] Z, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a sve tim više što se na predmetne k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] može pristupiti pješice isključivo preko predmetne k. č. [katastarska čestica] Z, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina];

- da na predmetne povlasne nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], tužiteljica i njeni pravni prednici oduvijek pristupaju na prethodno opisani način;

- da je tuženik za postojanje predmetne služnosti prava staze itekako znao i prije nego je stekao predmetnu nekretninu te i dalje zna, a tužiteljica i dan danas prolazi po predmetnom putu, odnosno izvršava pravo služnosti puta tj. staze;

- da je tužiteljica suk ladno čl. 229. st. 1. i čl. 190. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dosjelošću stekla pravo stvarne služnosti puta, odnosno pravo prolaza stazom do predmetnih povlasnih nekretnina te je samim time ovlaštena hodati tom stazom te na taj način tuda puštati k sebi drage ljude na teret nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] Z, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine;

- da Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje kako je minimalni uvjet za ostvarivanje prava stvarne služnosti dosjelošću 20 godina;

- da obzirom tužiteljica i njeni prednici oduvijek, već više od 100 godina pošteno i u dobroj vjeri izvršavaju sadržaj stvarne služnosti puta i to pravo staze preko tuženikove nekretnine, tužiteljica da je zajedno sa svojim prednicima ispunila zakonske uvjete za stjecanje prava stvarne služnosti puta i to pravo staze putem dosjelosti, odnosno da je na temelju zakona stečeno navedeno pravo staze;

- da tuženik odbija da se faktično stanje predmetne služnosti upiše u zemljišne knjige.

1.2. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže sudu da nakon provedenih dokaza usvoji tužbeni zahtjev sadržaja kao u točki I. izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu od dana 11. ožujka 2025. godine tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti osporavajući navode o navodnom pravu služnosti prolaza stečenog dosjelošću, a sve uz slijedeće navode:

- da se osporavaju navodi iz tužbe da bi tužiteljica po pravnim prednicima stekla pravo služnosti prolaza preko njegove nekretnine k.č. *620 k. o. [katastarska općina], do nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina];

- da se osporavaju navodi da bi se uopće preko tuženikove nekretnine k.č. *620/2 dolazilo do predmetnih k.č. u vlasništvu tužiteljice koje da uopće ne graniče sa njegovom predmetnom *620/2 niti da bi ista činila stazu već u naravi da predstavlja kuću u vlasništvu tuženika;

- da tužiteljica ne izvršava sadržaj služnosti koju opisuje u povijesnom dijelu tužbe, a kamo li da bi istu pošteno i u dobroj vjeri posjedovala izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, kao niti po pravnim prednicima;

- da preko nekretnine u vlasništvu tuženika koja u naravi čini kuću nije nikada postojala služnost niti bi tuženik to dopustio iako su ga u nekoliko navrata raniji vlasnici k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] kao i sama tužiteljica i njezin suprug pitali da li bi pristao na osnivanje služnosti temeljem pravnog posla uz naplatu, ali tuženik na to nije pristao i uvijek se tome izričito protivio;

- da tužiteljica kao niti raniji vlasnici predmetnih nekretnina sadržaj služnosti kako ga tužiteljica opisuje u tužbi nisu izvršavali, a sve i da jesu, to nisu činili u dobroj vjeri, već bez znanja tuženika, dakle zlouporabom povjerenja, potajno i na zamo lbu do opoziva;

- da su temeljem Rješenja Narodnog odbora općine Rovinj broj 08-3841/1-58 od 22. srpnja 1959. godine zgr.č. 620/2 te k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] bile prenijete u društveno vlasništvo i kao društveno vlasništvo bile su upisane i na dan 8. listopada 1991. godine;

- da se na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo dosjelošću stjecati stvarna prava, pa tako niti pravo služnosti;

- da je Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91) koji je stupio na snagu 08. listopada 1991. godine brisao odredbu čl. 29. koja je izrijekom propisivala da se dosjelošću ne može steći pravo vlasništva na stvarima u društvenom vlasništvu, pa tako niti pravo stvarne služnosti na stvarima u društvenom vlasništvu;

- da je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 94/17) koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. godine faktično vratio u naš pravni sustav pravila o dosjelosti iz ranijeg OGZ;

- da je odredbom čl. 388. st. 4. istog zakon propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. godine kao i za stjecanje drugih stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa vrijeme proteklo prije tog dana;

- da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-58/1997, U-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999. godine ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP;

- da tužiteljica nije dokazala da je putem svojih pravnih prednika stekla dosjelošću predmetno pravo služnosti primjenom pravila OGZ-a do 06. travnja 1941. godine, odnosno da je isto putem svojih pravnih prednika stekla računajući od 08. listopada 1991. godine;

- da je tužiteljica vlasnicom predmetnih nekretnina postala 09. siječnja 2020. godine temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25. studenoga 2019. godine sklopljenim sa trgovačkim društvom Megamobil d.o.o., Zagreb;

- da je to trgovačko društvo predmetne nekretnine steklo temeljem pravomoćnog Rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju Posl.br. Ovr-3186/2015-64 (ranije Ovr-246/11) od 23. siječnja 2018. godine, u ovršnom postupku koji se vodio protiv ovršenika UG;

- da navedeno trgovačko društvo kao niti sama tužiteljica nisu nikada ušli u posjed kupljenih nekretnina, niti su izvršavali pravo stvarne služnosti preko zgr.č. 620/2 k. o. [katastarska općina];

- da je prije njih, UG predmetne nekretnine stekao od ĆG temeljem Ugovora o kupoprodaji od 19. ožujka 2003. godine, dok ih je ĆG stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji od 22. ožujka 1999. godine;

- da su ranije vlasnicima bili upisani RG i UG, svaki u ½ dijela, koji su predmetne nekretnine stekli od SG;

- da navedeni, raniji vlasnici k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nisu nikada dolazili na predmetne nekretnine niti su izvršavali pravo služnosti koje opisuje tužiteljica u tužbi, a kamoli da bi to činili u dobroj vjeri;

- da je ĆG pokrenuo izvanparnični postupak radi osnivanja nužnog prolaza, pristupa do k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji se kod ovoga suda vodio pod posl.br. R1-94/00 što da dokazuje da se predmetna služnost niti tada nije izvršavala, a ukoliko je zasigurno ne u dobroj vjeri jer je i ĆG kao i svaki prijašnji i kasniji vlasnik predmetnih nekretnina znao da mu to pravo prolaza preko zgr.č. 620/2 k. o. [katastarska općina] ne pripada, a tuženik se istome uvijek protivio;

- da nakon ĆG, vlasnikom predmetnih k.č. ponovo postaje UG koji je putem svojeg tadašnjeg odvjetnika Velimira Šoštarića iz [adresa] usmeno pitao tuženika da li bi pristao sklopiti sa njime sporazum o osnivanju služnosti prolaza preko njegove zgr.č. 620/2 k. o. [katastarska općina] uz plaćanje naknade za služnost, što je tuženik tada odbio;

- da su se tuženiku sa istim upitom obratili i tužiteljica i njezin suprug, cca 2020. godine međutim, da je tuženik i tada odbio da se kroz njegovu kuću osnuje predmetne stvarna služnost stoga, da niti tužiteljica, a niti njezini pravni prednici nisi izvršavali niti su bili pošteni posjednici kroz razdoblje od najmanje 20 godina pa da bi time stekli temeljem zakona pravo stvarne služnosti puta, pravo staze na teret zgr.č. 620/2 k. o. [katastarska općina], uostalom takvo pravo nisu stekli niti na teret nekretnina koje neposredno graniče sa predmetnima, i to k. č. [katastarska čestica] i zgr.č. 620/3, sve k. o. [katastarska općina];

- da je tuženik kod Grada Rovinja-Rovigno zatražio podatak da li je sukladno prostorno- planskoj dokumentaciji Grada Rovinja-Rovigno predviđen prolaz kroz njegovu kuću, oznake zgr.č. 620/2 k. o. [katastarska općina] do predmetnih k.č. u vlasništvu tužiteljice, a Grad Rovinj-Rovigno je u Očitovanju Klasa: 350-02/25-01/7, Ur. broj: 2163-8-05-01/3-25-2 od 14.veljače 2025. godine naveo da sukladno prostorno-planskoj dokumentaciji nije planiran prolaz kroz, odnosno preko nekretnine zgr.č. 620/2 k. o. [katastarska općina];

2.1. Slijedom svega navedenog predlaže se sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i naložiti tužiteljici naknaditi parnični trošak.

3. Radi utvrđenja relevantnih okolnosti za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, sud je proveo sljedeće dokaze:

- uvidom u zk. izvatke (list 5-7);

- uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] (list 24-58);

- uvidom u očitovanje od 14. veljače 2025. godine i 23. veljače 2002. godine Grada Rovinja glede prostornog plana za k. č. [katastarska čestica] (list 60-61 i 65);

- uvidom u izvanparnični postupak posl.br. R1-94/00 i to: čitanjem prijedloga (list 1-2), zk. izvatka (list 4-9, 13), čitanjem zapisnika od 16. veljače 2001. godine (list 15-16), čitanjem rješenja (list 24), čitanjem zapisnika od 13. lipnja 2001. godine (list 28 -29), rješenja od 11. rujna 2001. godine (list 31-32).

- uviđajem provedenog dana 18. ožujka 2026. godine uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Milke Kosanović, dipl. ing. geod. (list 71-72);

- čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke (list 79-89); saslušanjem svjedoka: VGN, EG, ZG i HG na ročištu od 18. ožujka 2026. godine (list 72-76);

- saslušanjem stranaka na ročištu od 08. svibnja 2026. godine (list 96-99).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Predmet spora je deklaratorni zahtjev tužitelja da se utvrdi dosjelošću zasnovano pravo stvarne služnosti puta i to pravo staze na teret nekretnine tuženika označene kao k.č.br. *620/2 kao poslužne, u korist povlasnih nekretnina u vlasništvu tužiteljice označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno:

- da je tužiteljica vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] do kojih nekretnina na vrhu stepeništa se može pristupiti isključivo kroz ulaz i preko k.č.br. *620/2 u vlasništvu tuženika.

7. Sporno je, da li su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava služnosti dosjelošću.

8. Dana 18. ožujka 2026. godine na licu mjesta održana je glavna rasprava kada su provedeni dokazi: uviđajem, geodetskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Milki Kosanović, dipl. ing. geod., te saslušanjem predloženih svjedoka i stranaka.

8.1. Vještak geodetske struke Milka Kosanović identificirala je pokazanu trasu pristupnog puta do predmetnih poslužnih u vlasništvu tužiteljice k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno sporan prvi dio pristupa zgrade k.č.br. *620/2 u vlasništvu tuženika i to dužinu cijele njene istočne međe, smjer sjever-jug, kroz natkriveni hodnik u prizemlju, koji služi pristup stanu u prizemlju iste zgrade, ali je ujedno i prolaz koji je ograničen metalnim kovanim vratnicama na južnoj međi iste, dok je ulaz na sjevernoj međi definiran vanjskim ulaznim vratima, što je sve prikazano u pisanom nalazu i mišljenju odnosno u skici spornog prolaza u prilogu 3 i sve fotodokumentirano (list 81- 89).

8.2. Neposrednim opažanjem suca, a navedeno i potvrđeno po vještaku utvrđeno je da gledano od ulaza lijevo - trasa prolaza nema izravne komunikacije niti sa jednim stambenim objektom s lijeve strane već je jedini izlaz na vrhu strmog stepeništa oznake k. č. [katastarska čestica]. Nadalje, konstatirano je da od Ulice Pećine i glavnog ulaza u sporno poslužno dobro, s desne strane ima jedan ulaz u stambenu jedinicu gdje završava poslužno dobro naprijed opisanom željeznom kapijom, a onda u nastavku nekretnine koja nije predmeta do povlasne na vrhu na kraju stepeništa gdje su konstatirana četiri ulaza u stambene jedinice, a sve s desne strane i obuhvaćaju k.č. *620/3, k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]. Slijedi zaključak da se na k. č. [katastarska čestica] može pristupiti isključivo i jedino preko k. č. [katastarska čestica] i da nema drugog pristupa do nekretnina tužiteljice koje se nalaze na vrhu samog stepeništa s obzirom na zatečeni iznimno visok kameni zid sa sjeverne strane, žičane ograde sa istočne strane i zida sa zapadne strane.

9. Iz iskaza saslušane svjedokinje VGN proizlazi da je ista vlasnica dviju stambenih jedinica u nizu sporne trase puta prolaza od kojih jedna u prizemlju, a druga na prvom katu od 15. lipnja 2002. godine od kada u kontinuitetu tvrdi da do svojih jedinica dolazi kroz sporni prolaz u vlasništvu tuženika, omeđen u skici priloga 3. vještaka (list 83) točkama A-B, a koje stambene jedinice pokazane po svjedokinji su identificirane po vještaku da se nalaze na k.č.br. *620/3 i k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]. Željeznu kapiju (fotografije lista 3, 4 i 5 iz nalaza vještaka - list 84-85) navodi da je ona montirala pred više od 10 godina i zaključava, a ključ kapije predala i susjedi RG, dok nije sigurna da li je to učinila i za tužiteljicu. Stambene jedinice navodi da iznajmljuje turistima, za što da je ishodila kategorizaciju i da je sporan prilaz iz ulice Pećine i njoj jedini pristup kroz dio nekretnine u vlasništvu tuženika i to kroz ovaj dio natkrivenog prostora. Tužiteljicu, navodi da je upoznala pred desetak godina i znade da su nekretnine u njezinom vlasništvu ranije bile od UG i ĆG no, nije joj poznato kako i od koga je to tužiteljica stekla, a nju i EG ovdje vidjela 5-6 puta otkako su stekli nekretninu. Konačno ističe da tužiteljica i EG mogu pristupiti isključivo preko spornog prolaza kao i ona jer drugih pristupa nemaju.

10. Svjedok EG iskazuje sudu o načinu stečenih nekretnina ovdje u parnici povlasnog dobra koje da je njegova tvrtka Megamobili d.o.o. kupila na dražbi pa se potom i upisala kroz ovršni postupak u kojem postupku je prethodno u pratnji sudskog ovršitelja i pregledao nekretnine prolazeći upravo kroz taj sporan natkriven prilaz iz ulice Pećine kuda se i na dan uviđaja prošlo sa vještakom . Tada da mu je rečeno da je to i pristupni put do kupljenih nekretnina jer su sve okolne nekretnine na vrhu ograđene. Kod tog razgledavanja navodi da nije sreo nikoga od susjeda, a potom nekretnine prodao tužiteljici koja mu je nevjenčana supruga. Nakon kupnje u ovrsi tvrdi da su saznali da je ovo područje zaštićeno od strane Konzervatorskog odjela, a kod traženja lokacijske informacije u svrhu gradnje da je tužiteljica dobila informaciju da prvotno mora riješiti pristupni put kroz služnost zbog čega je i pokrenula ovaj postupak. Svjedok navodi da je nekretninu na dražbi kupio 2018. godine, a supruzi prodao 2019. godine. Tvrdi da je mu je saslušana svjedokinja VGN predala ključeve željezne kapije dok je još njegova firma bila vlasnik, a potom angažirao njezina sina da počisti parcelu tako da redovito dolazi u [adresa] platiti tu uslugu i da obiđe nekretnine. Daljnji je navod tog svjedoka da su pri prvom pregledu uz sudskog ovršitelja nekretnine bile u jako lošem stanju šikare gotovo obrasle u šumu, kada je čuo od susjeda da su napravljeni neki temelji odnosno započeta gradnja jer je navodno izdata lokacijska dozvola međutim, da ni pomenutog UG a ni ĆG nikada nije upoznao.

11. Svjedok ZG, inače tuženikov zet iskazuje sudu o svojim saznanjima glede spornog pristupa otkada je u vezi sa tuženikovom kćerkom V od 2005. godine, navodeći u bitnome da stambena jedinica u koju se ulazi iz spornog dijela prolaza je u vlasništvu tuženika no, da u njoj stanuju on i supruga od 2009. godine, a tuženik u blizini, u ulici A. Ferri 52. Od stanara u nizu poznaje samo VGN koju povremeno viđa, dok u njezinim jedinicama u sezoni viđa druge ljude pa pretpostavlja da se radi o turistima. Tužiteljicu i svjedoka EG tvrdi da nikada nije sreo u zgradi no, da su isti došli u trgovinu gdje radi radi tog pristupnog puta u namjeri da utječe na tuženika da pristane na pristup i da će oni za to platiti iako nisu spominjali iznos. Tvrdi da mu tada nisu spominjali nikakav ugovor koji bi ostali susjedi potpisali i da nema saznanja o ustanovljenoj služnosti na trasi nakon nekretnine tuženika. Svjedok potvrđuje navode svjedoka EG da je nekretnina na vrhu doista bila neuredna, zarasla u žbunje a sada uredna no, ne zna tko ju održava niti poznaje pomenute osobe UG i ĆG.

12. Svjedokinja HG, inače supruga tuženika potvrdila je navode svjedoka O, da isti stanuje s njezinom kćeri u stambenoj jedinici u vlasništvu tuženika, kućnog broja 3, ulice Pećine, koju je tuženik kupio koncem 1998. godine od prednice U, koja je druge jedinice prodala VGN, a po njoj ona ovdje već 20 godina iako ne stanuje u tim jedinicama, a nju i sina da viđa ljeti kada u apartmanima drži turiste. Potvrđuje Ljubičine navode glede pristupa iste svojim stambenim jedinicama odnosno da prolazi kroz natkriveni dio u prizemlju nekretnine njezina supruga, s time da se ulazna vrata iz ulice nikada ne zaključavaju, dok joj to nije poznato i za željeznu kapiju koju je VGN postavila pred desetak godina. Tužiteljicu i supruga EG tvrdi da nije nikad vidjela, niti znade kako i kada su stekli nekretnine na vrhu koje su bile u šikari, koje nitko nije održavao, a ona samo u početku pred 20 godina tamo zalazila do vrha. Svjedokinja prigovara ponašanju stanara i problemima oko održavanja spornog natkrivenog prolaza jer nitko ne čisti i ne pere, a svi prolaze.

13. Tužiteljica potvrđuje navode svjedoka EG da je nekretnine stekla kupoprodajom od tvrtke Megamobil d.o.o., koja firma je nekretnine kupila na dražbi u ovršnom postupku gdje je i ona bila uključena jer je sa EG i sudskim ovršiteljem pregledala nekretnine izložene na dražbi, a onda ta firma bila jedina koja se javila na dražbovanju. Tvrdi da su toga dana pri pregledu bila otvorena glavna vrata iz ulice i metalna vrata koja je otvorila gospođa VGN kada ju je i upoznala kao susjedu. Navodi da je bila slučajnost da se VGN zatekla pri njihovom dolasku i otključala metalna vrata da razgledaju nekretninu. Nekretnine pri pregledu navodi da su bile u lošem stanju, zarasle travom i šikarom, a nakon toga dogovaraju s Ljubičinim sinom da parcelu održava uz naknadu, s obzirom da on povremeno stanuje u majčinim jedinicama izvan sezone kako VGN u tim apartmanima drži turiste. Tuženika tvrdi da su kontaktirali nakon što je firma postala vlasnik, kada nisu shvatili da osporava prolaz kroz prvi dio njegove nekretnine i da je to uslijedilo tek kasnije. U [adresa] navodi da dolazi možda jednom u dva-tri mjeseca kada boravi u hotelu i obiđe nekretnine, kada ulazna vrata iz ulice budu uvijek otključana, a ključeve metalnih vrata ima, tako da može neposredno po stepenicama do svojih nekretnina, što tuženik nikada nije sporio ili branio da bi tuda prolazila.

14. Tuženik je u svom iskazu potvrdio navode zeta i supruge da je nekretninu stekao uknjižbom 1998. godine iako ju je imao u posjedu već od 1995. godine, a posljednjih 5 godina u kontinuitetu u stanu stanuju kćerka i zet, a prije toga samo povremeno. Za VGN tvrdi da je u zgradi preko 10 godina a susjeda Sajma i duže i da za njih nije sporno da ulaze kroz glavna vrata iz ulice Pećine (prikazano na fotografiji 1, fotopriloga vještaka - list 84) jer one ni nemaju drugog pristupa izuzev ovoga do svojih jedinica. Navodi da je od EG saznao da je kupio nekretnine kada ga je kontaktirao i pitao ga da mu dozvoli prolaz i da si upiše teret, kada mu je i odgovorio da teret neće dati pa ni uz naknadu, a neka mu prolaz riješi Grad Rovinj. U odnosu na način stjecanja nekretnina tvrdi da je načuo da su prednici bili UG i ĆG no, nije mu poznato kako je do ovrhe došlo jer za nju nije znao niti je ikada vidio te ljude u zgradi, a nekretnine uvijek bile zapuštene.

15. Kod ovoga suda vođen je izvanparnični postupak posl.br. R1-94/22 po prijedlogu predlagatelja ĆG iz [adresa], protiv protustranaka [adresa], SG iz [adresa], ĐG i CG oboje nepoznata boravka i zastupanih po skrbniku za poseban slučaj, ovdje i tuženiku, OG, djelatniku CZSS Rovinj, radi osnivanja nužnog prolaza. Predmet toga postupka bi lo je osnivanje nužnog prolaza u skladu s važećim PUP-om Valdibora, Molini, Vrtovi, Trg na lokvi, Fontera, Trg na lokvi i Squerri, a kojim planom je određeno da građevinska parcela predlagatelja označena kao k. č. br. [katastarska čestica] imaju pristup iz ulice A. Ferri sa svoje sjeverne strane tj. preko zemljišta označenog kao k. č. br. [katastarska čestica], u vlasništvu protustranke SG, te preko zemljišta označenog kao k. č. br. [katastarska čestica] kao bivše društveno vlasništvo s pravom korištenja Zonta Giovannija i Zonta Tadeje. Iz tog predmeta razvidno je da je prijedlog predlagatelja zaprimljen 08. prosinca 2000. godine i uz isti priložen izvadak iz zemljišne knjige za k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] iz kojeg je razvidno da je vlasnik predmetnih bio ĆG (izdato dana 22. prosinca 1999. godine). Predmetni postupak dovršen je obustavom postupka koji je utvrđen rješenjem od 11. rujna 2001. godine, a isto uslijedilo iz razloga što predlagatelj nije uplati traženi predujam. U tome spisu iz raspravnog zapisnika od 13. lipnja 2001. godine razvidno je da se predlagatelj očitovao navodeći da pored izvanparničnog postupka osnivanja nužnog prolaza u tom predmetu, isti je pokrenuo i parnicu radi utvrđenja služnosti prolaza koji ide drugim putem i po mišljenju predlagatelja oduvijek postojao. Međutim da tu parnicu pokreće ne iz razloga da bi se tim putem u budućnosti zaista i prolazi lo već radi dobivanja građevinske dozvole, a ovaj traženi nužni prolaz da zaista želi radi faktičnog korištenja, i kako bi isti bio usklađen s urbanističkim planom.

16. Iz priloženog povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] (list 24-58) razvidan je slijed stjecanja predmetnih nekretnina ovdje povlasnih, pa se tako od pomenutog predlagatelja u izvanparničnog postupku ĆG utvrđuje da je isti prodao predmetne nekretnine UG Ugovorom o prodaji od 19. ožujka 2003. godine (Z-676/03). Nadalje, da se u odnosu na nekretnine UG obuhvaćenih i povlasnim nekretninama vodio i ovršni postupak pod posl.br. Ovr-246/11 kasnije broja Ovr-3186/2015 u kojem postupku su u dražbi nekretnine prodate tvrtki Megamobil d.o.o. i ista uknjižena 12. ožujka 2018. godine temeljem pravomoćnog rješenja o dosudi i potvrdi o uplati (Z-8043/2018). Konačno da je ovdje tužiteljica stekla povlasne nekretnine Ugovorom o kupoprodaji od 25. studenoga 2019. godine od prodavatelja Megamobil d.o.o.

17. Tužiteljica traži utvrđenje prava stvarne služnosti prolaza preko poslužne nekretnine vlasništvu tuženika označene kao k.č.br. *620/2 (poslužne), a u korist nekretnina u njezinom vlasništvu označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] (poslužne nekretnine) tvrdeći da je to pravo stečeno dosjelošću. Dakle, podnosi deklaratornu tužbu, tužbu na utvrđenje sukladno čl. 187. ZPP -a. Pružanje pravne zaštite kod deklaratorne tužbe ograničava se samo na utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja određenog sadržaja konkretnog prava ili pravnog odnosa.

18. Služnost je stvarno pravo na tuđoj nekretnini, temeljem koje se ovlaštenik može tom stvari koristiti na određeni način. U pogledu sposobnosti stjecatelja i sposobnosti stvari, služnost može dosjelošću steći svatko tko može biti ovlaštenik takve služnosti i to na stvari koja može biti objekt služnosti.

19. Prema čl. 218. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu ZV) pravo stvarne služnost se može osnovati na temelju pravnog posla, odlukom suda ili druge vlasti ili samoga zakona, kao pripadak povlasne stvari za njezina svagdašnjeg vlasnika, a na teret određene stvari kao poslužne.

20. Temeljem zakona pravo služnosti osnovat će se kada se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti (čl. 228. st. 1. ZV-a).

20.1. Stvarna služnost osniva se na temelju Zakona o dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio (čl. 229. st. 1. ZV-a).

20.2. Stavkom 2. čl. 229. ZV-a propisano je da se ne može dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

21. Prijedlog predlagatelja ĆG radi osnivanja nužnog prolaza za svoje nekretnine ovdje povlasnima iz izvanparničnog postupka posl.br. R1-94/00 ukazuje na zaključak da prolaza do nekretnina sada u vlasništvu tužiteljice nije bilo, a prostornim planom predviđena kao građevinska parcela kojoj je pristup bio osiguran iz drugog pravca. Da li je, ĆG pokrenuo parnični postupak i kakav je ishod toga postupka, ovome sudu nije poznato.

22. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da nekretnine ovdje navedene kao povlasne do dolaska tužiteljice koja je angažirala Ljubičinog sina da ih održava košnjom, su predstavljale zapuštenu i neodržavanu površinu koju je svjedok EG opisao kao prvi puta viđenu kao "šumu", što ukazuje na zaključak da ih nitko nije posjedovao, da ju nitko nije održavao, da ničemu nisu služile i predstavljale samo potencijalno gradilište i investiciju, kakva je ona sada i za tužiteljicu.

23. Sud je stava, da na temelju provedenih dokaza predloženih po tužiteljici, na kojoj i je teret dokaza, ista nije dokazala pretpostavke da se služnost izvršavala ni po kome od njezinih prednika, a od trenutka stjecanja nekretnine u dražbi po kupcu , tuženik jasno dao do znanja da se služnosti protivi i da ju nitko prije njih nije izvršavao, niti je osnovana jer se istome protivio i u povijesti prethodnim kupcima koji zapravo nekretninu nisu ni koristili. Glede zahvata u cilju započete gradnje na povlasnim nekretninama ni jednome od saslušanih svjedoka navedene okolnosti nisu poznate, niti su ikada vidjeli u predmetnoj zgradi pomenute prednike (UG, ĆG) da bi se uopće moglo zaključiti, da li su isti koristili nekretnine i kuda su uopće dolazili u predmetnu zgradu iako je glavni ulaz iz ulice Pećine uvijek otključan, s obzirom je susjeda VGN pred desetak godina počela zaključavati metalni portun, a te ključeve nisu imali.

24. Slijedom navedenog sud je odlučio odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

25. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Slijedom navedenog, s obzirom je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, ista je dužna naknaditi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje ove parnice tuženiku.

25.1. Tuženik je podnio zahtjev za naknadu parničnog troška prema Tar. br 7. toč. 2., u visini predviđene jednokratne nagrade od 250 bodova, odnosno 500,00 eura, uz pripadajući iznos PDV-a od 25% - 125.00 eura ili ukupno 625,00 eura.

25.2. Sud je u cijelosti priznao nastao trošak i donio odluku kao u točki II. izreke ove presude, sukladno odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP-a i troškovima odmjerenima u skladu s propisanom Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika - Tar. br. 7. toč. 2.

U Rovinju, 19. lipnja 2026. godine

Sutkinja:

Alessandra Gržinić-Matika

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno, od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.