REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br: P-2768/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja JM (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukelić, odvjetnik u Bjelovaru, protiv ŠM (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Maro Ogresta, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. svibnja 2026. godine u prisutnosti tužitelja i tuženice osobno i punomoćnika stranaka, dana 19. lipnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e:
I Nalaže se tuženici platiti tužitelju iznos od 254,52 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (19.6.26.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
II Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.338,24 eura.
III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.997,50 eura, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je sa tuženicom imao zaključen ugovor o najmu te da mu je ista ostala dužna iznos od ukupno 6.592,76 eura koji iznos sa kamatom do dana donošenja ove presude do isplate potražuje od tuženice, uz naknadu troškova parničnog postupka.
2. Tuženica činjenicu zaključenja ugovora o najmu priznaje, ali visinu zahtjeva osporava u cijelosti. Pri tome tijekom postupka navodi da je došlo do njezinog propusta kod plaćanja nekoliko računa režijskih troškova, ali da je kod tužitelja ostao polog u iznosu od 500,00 eura, koji je i više nego dovoljan za plaćanja onih troškova koje je ona greškom propustila platiti. Zbog toga zahtjev predlaže odbiti u cijelosti i potražuje naknadu parničnog troška.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor, raskid ugovora, promete po računu, priznanice, račune, fotografije, snimke, proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje FM i saslušane su stranke, uz dopunsko saslušanja, u svrhu dokazivanja.
3.1. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
4. U odnosu na potraživanje najamnine sud je utvrdio:
-da je ugovoreno plaćanja najamnine u iznosu od 300,00 eura mjesečno, koji iznos dospijeva prvog dana u mjesecu za tekući mjesec, a prema ugovoru o najmu stana koji su, što je nesporno, stranke zaključile dana 1.9.2019. godine;
-da je obveza tuženice bila najamninu plaćati na ruke tužitelja ili njegove supruge, FM;
-da je tuženica predala tužitelju u trenutku zaključenja ugovora polog u iznosu od 500,00 eura i 300,00 eura na ime zakupnine za prvi mjesec, dakle rujan 2019. godine: 4.1. Tužitelj je dana 1.7.2021. godine otkaza ugovor o najmu i u istome kao razloge naveo:
-da tuženica nije održavala stan pri čemu posebno navodi balkonska vrata;
-da ne plaća uredno režijske troškove i navodi dug za vodu i čistoću za veljaču 2021. godine i pričuvu za travanj 2020. godine;
-da se nekorektno ponaša prema tužitelju;
-da je stan potreban kćeri tužitelja, koja studira u Zagrebu i u stan će se useliti najkasnije 1.9.2021. godine;
-da otkazni rok teče od 1.7.2021. godine i da se na isti primjenjuje čl. VI ugovora o najmu, što znači da tuženica iz stana treba iseliti u roku od 15 radnih dana, a prema daljnjoj komunikaciji tuženice i odvjetnika tužitelja taj je dan trebao biti 21.7.2021. godine;
-da tužitelj preuzima obvezu tuženici vratiti polog od 500,00 eura, a tuženica mora platiti dospjele režijske troškove, popraviti balkonska vrata i eventualno naknadno utvrđena oštećenja.
4.2. Tužitelj s osnova neplaćenih najamnina potražuje iznos od 5.100,00 eura iz čega proizlazi da tvrdi da mu tuženica duguje najamnine za 17 mjeseci.
4.3. Supruga tužitelja i sam tužitelj tijekom saslušanja tvrde i iskazuju da je tuženica, za one mjesece za koje je najamninu platila, to činila na ruke tužitelja, a kako su se stranke i dogovorile. Tek u svojem dopunskom saslušanju tužitelj takav način plaćanja mijenja i tvrdi da je tuženica plaćala na ruke njemu ili njegovoj kćeri i to na način da je novac ostavljala u poštanskom sandučiću.
4.4. Tuženica tvrdi i iskazuje da je svaku mjesečnu najamninu plaćala tužitelju na ruke, kada je on dolazio u Zagreb i da je iz njezinog prometa po računu vidljivo da svaki mjesec podiže 300,00 eura što odgovara iznosu mjesečne najamnine i to sve do srpnja 2021. godine. Priznaje da najamninu za kolovoz 2021. godine nije platila, ali se tužitelj za to dugovanja naplatio iz pologa o 500,00 eura koji joj nije vraćene.
4.5. Analizom svih provedenih dokaza ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz i tvrdnju tuženice da je najamninu uredno mjesečno plaćala na ruke tužitelju i to za sve mjesece osim za kolovoz 2021. godine.
4.6. Naime, iskaz tuženice sa ostalim provedenim dokazima čini logičnu i uvjerljivu cjelinu koji dokazi potvrđuje tvrdnju i iskaz tuženice. Točno je da se po tekućem račun prati isplata do 300,00 eura koja se povezuje sa svakim mjesecom. Da jedan mjesec ona podigla 250,00 eura i da je platila umanjenu najamninu, jer su u stanu bili radovi i tužitelj je pristao na plaćanje umanjene najamnine. Činjenica radova potvrđena je porukom izvođača koji definira tijek radova u travnju mjesecu 2020. godine. Nadalje, nije životno i logično da postoji dug od čak 5.100,00 eura, kako to tvrdi tužitelja, a da isti u otkazu ugovora tako visoki dug ne navodi kao jedan od razloga za otkazu ugovora. Tim više, što je tužitelj u otkazu ugovora detaljno popisao režijske troškove za koje je utvrdio da tuženica nije platila. Osim toga, tužitelj u dopunskom saslušanju mijenja svoj iskaz i iskaz supruge i tvrdi da je novac znala preuzimati i njegove kćer o čemu u prvom iskazu nije bilo spomena.
5. Radi svega utvrđenog (4. -4.6.) sud nalazi da je tuženica svoju obvezu najamnine u iznosu od 300,00 eura uredno podmirivala do 31.7.2021. godine i da tužitelj neosnovano potražuje istu, jer mu je najamnina plaćena.
6. U odnosu na potraživanje režijskih troškova Zagrebačkog holdinga d.o.o.:
-tuženica neosnovano tvrdi da je sve račune platila, što dokazuje prometom po svojem računu, osim za veljaču 2021. godine, što priznaje da je propustila platiti;
-naime, uspoređujući izvode njezinog prometa po računu i računu kćerke tužitelja utvrđuje se da tuženica nije platila račune za siječanj 2021. godine; te do svibnja do kolovoza 2021. godine te se prihvaća iskaz tužitelja da je tek ulaskom u stan pronašao određene račune, a da je za dio išao u komunalna društva kako bi utvrdio što je od dugova ostalo;
6.1. Uspoređujući ono što je bila obveza tuženica sud utvrđuje da je za razdoblje za koje tužitelj potražuje troškove Zagrebačkog holdinga d.o.o. tuženica trebala platiti ukupno 924,61 kn.
7. U odnosu na troškove pričuve, a suprotno tvrdnji tuženice, i to iz njezinog prometa po računu proizlazi da pričuvu nije platila upravo za mjesece za koje pričuv potražuje tužitelj, dakle, za travanj 2020. godine i od travnja do kolovoza 2021. godine, u ukupnom iznosu od 1.444,23 kn.
8. U odnosu na troškove Toplinarstva sud utvrđuje da iz prometa po računu tuženice ne proizlazi da je ista za razdoblje od svibnja do kolovoza 2021. godine plaćala te račune pa je za te mjesece nastao dug u iznosu od 459,91 kn.
9. Uspoređujući promet po računu tuženice i račune i podatke o plaćanju sud utvrđuje da tuženica nije platila plin u iznosu od 162,93 kn, jer su računi isporučeni za mjeseca kada je ona bila u stanu.
10. Tuženica neosnovano osporava dug po računu za uslugu očitanja grijanja u iznosu od 78,75 kn, jer se isti odnosi na prvu polovicu 2021. godine, a ona dokazuje plaćanja za godinu ranije, što nije predmet ovog spora.
11. konačno, zahtjev za troškove isporučene struje jest također osnovan, jer zaostao dug za struju od lipnja 2021. do kolovoza 2021. godine i dug po obračunu u iznosu od 148,50 kn, dakle, ukupno je tuženica dužna 355,12 kn.
12. Tako je utvrđeno da tužitelj s osnove režijskih troškova potražuje iznos od 3.425,55 kn.
13. U odnosu na dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na oštećeni krevet, koji je, kako tvrdi tužitelj bio neupotrebljiv te je kupljen novi, kao i u odnosu na ostala oštećena, koja tužitelj dokazuje fotografijama, sud utvrđuje da tužitelj niti osnov niti visinu svojeg zahtjeva u tom dijelu nije dokazao, a na njemu je bio teret dokazivanja tih odlučnih činjenica.
13.1. Naime, uvidom u fotografije sud prihvaća i iskaz tuženice, da je stan nije bio novo opremljen, već se radi o starijoj opremi, koja je morala biti "pohabana" po prirodi stvari. U takvoj situaciji, a kod zahtjeva za naknadu štete zbog uništenja stvari, jer to predstavlja zahtjev tužitelja, treba imati u vidu stanje stvari upravo zbog starosti i vrijednosti stvari koja nije nova ne može biti ekvivalentna novo nabavnoj cijeni. Sud nema znanja da bi sam mogao utvrditi vrijednost starijih stvari u stanu i takvu cijenu usporediti s novom stvari. Osim toga, iz fotografija nije bilo moguće utvrditi da je krevet bio u takvom stanju da ga je trebalo baciti da bi se tužitelju mogao priznati dio zahtjeva koji se odnosi na kupnju novog kreveta. Tužitelj čak nije niti dostavio račun iz kojeg bi se moglo utvrditi da je krevet kupljen i da je koštao 2.878,00 kn.
13.2. Cijeneći sve utvrđeno sud nalazi da dio zahtjeva u iznosu od 7.878,00 kn, koji se odnosi na navodna oštećenja u stanu i kupnju novog kreveta nije osnovan, jer tužitelj u odnosu na taj dio zahtjeva nije niti predložio adekvatne dokaze na okolnost utvrđivanja osnove i visine zahtjeva.
14. Na temelju svega utvrđenog suda nalazi da tuženica duguje tužitelju 3.425,55 kn na ime režijskih troškova koji su nastali za vrijeme kada je ona bila u najmu, time što nije sporno da je to bilo do kolovoza 2021. godine, jer tuženica priznaje da je iz stana iselila tek na kraju tog mjeseca.
14.1. S obzirom na nespornu činjenicu da tuženica nije platila najamninu za kolovoz 2021. godine, jer i to priznaje dužna je tužitelju iznos od 300,00 eura.
14.2. Tužitelj priznaje da polog koji mu je tuženica dala u iznosu od 500,00 eura prilikom zaključenja ugovora nije vraćen tuženici.
15. Dakle, ukupna obveza tuženice jest 454,52 eura za režije i 300,00 eura za najamninu za kolovoz 2021. godine, odnosno ukupno 754,52 eura, od kojeg iznosa treba oduzeti polog od 500,00 eura čime se utvrđuje da je potraživanje tužitelja osnovano do iznosa od 254,52 eura sa kamatom od dana donošenja ove presude, kako to tužitelj potražuje, po stopi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05).
15.1. Za ostatak zahtjeva u iznosu od 6.338,24 eura tužitelj je odbijen.
16. Odluka o naknadi troškova postupka tuženice temelji se na odredbi čl. 154. st. 2 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 2513, 70/19, 80/22 – u daljnjem tekstu ZPP), a trošak se odnosi na troškove zastupanja tuženice putem odvjetnika.
16.1. Sud je tuženici kao nužan i potreban za vođenje ovog spora priznao trošak sastava odgovora na tužbu, pristupa na roč. 20.9.22, 24.11.22, 23.2.23, 22.2.24, 19.12.24, 17.3.26. i 13.5.26. po 200,00 eura i za roč. 6.10.25. 100,00eura ili ukupno 1.700,00 eura što je uvećano za 425,00 eura PDV-a i daje trošak u iznosu od ukupno 2.125,00 eura.
16.2. Tuženica je u sporu uspjela u omjeru 97%, a tužitelj u omjeru od 3% pa je tužitelj dužan tuženici naknaditi 94% priznatog troška, odnosno iznos od 1.997,50 eura.
16.3. Tuženici nije priznat sastav podneska od 7.5.2024. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog spora.
U Zagrebu, 19. lipnja 2026. godine
Sutkinja:
Romana Hukelj
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.
