REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ovr-1933/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Gorani M iljević, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Miljević i partneri j.t.d. u Zagrebu, Vlaška 69, protiv protivnika osiguranja Sveučilište u Zagrebu - Arhitektonski fakultet OIB: 42061107444, Zagreb, Kačićeva ulica 26, zastupan po punomoćniku Ani-Mariji Žužul Horvat, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Bušurelo & Žužul u Zagrebu, radi osiguranja privremenom mjerom, dana 19. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Arhitektonski fakultet sveučilišta u Zagrebu, Fra Andrije Kačića Miošića 26, Zagreb, OIB: 42061107444 da tužiteljici LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] omogući polaganje razredbenog/prijemnog ispita za upis na sveučilišni prijediplomski studij Arhitektura i urbanizam za akademsku godinu 2026./2027. u alternativnom terminu koji neće biti održan u subotu 27. lipnja 2026. g.

II. Tuženik Arhitektonski fakultet sveučilišta u Zagrebu, Fra Andrije Kačića Miošića 26, Zagreb, OIB: 42061107444 je dužan odrediti alternativni termin pod jednakim uvjetima sadržaja, trajanja i načina provedbe ispita kao i za ostale pristupnike.

III. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja postupka pokrenutog tužbom LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv Arhitektonski fakultet sveučilišta u Zagrebu, Fra Andrije Kačića Miošića 26, Zagreb, OIB: 42061107444 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, dana 1. lipnja 2026. g. radi povrede prava osobnosti.

IV. Žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri ne odgađa njezinu provedbu .".

II. Nalaže se predlagateljici osiguranja naknaditi protivniku osiguranja trošak postupka u iznosu od 250,00 EUR, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Predlagateljica osiguranja, kao tužiteljica, podnijela je protiv protivnika osiguranja Sveučilište u Zagrebu - Arhitektonski fakultet, kao tuženika, tužbu radi utvrđenja da je tuženik povrijedio pravo osobnosti tužiteljice te radi naknade neimovinske štete, a koji postupak se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem: Pn- 1220/2026, uz koju tužbu tužiteljica je podnijela i prijedlog za određivanje privremene mjere. Prijedlogom za osiguranje privremenom mjerom predlagateljica traži da se tuženiku, kao protivniku osiguranja, naloži da tužiteljici, kao predlagateljici osiguranja, omogući polaganje razredbenog/prijemnog ispita za upis na sveučilišni prijediplomski studij Arhitektura i urbanizam za akademsku godinu 2026./2027. u alternativnom terminu koji neće biti održan u subotu 27. lipnja 2026., da joj je protivnik osiguranja dužan odrediti alternativni termin pod jednakim uvjetima sadržaja, trajanja i načina provedbe ispita kao i za ostale pristupnike, da privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja postupka pokrenutog tužbom tužiteljice protiv tuženika pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, dana 1. lipnja 2026. radi povrede prava osobnosti, kao i da žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri ne odgađa njezinu provedbu. Predlagateljica osiguranja potrebu određivanja privremene mjere obrazlaže ispunjenjem uvjeta iz odredbe čl. 346. stavak 1. Ovršnog zakona (dalje: OZ), odnosno da vjerojatnost postojanja predmetne tražbine u konkretnom slučaju proizlazi iz historijata same tužbe te dokaza priloženih uz istu, a pitom je privremena mjera nužna radi sprječavanja nastanka nenadoknadive štete, da će tužiteljica trajno izgubiti mogućnost sudjelovanja u upisnom postupku za akademsku godinu 2026./2027. ukoliko joj ne bude omogućeno polaganje prijemnog ispita u alternativnom terminu prije održavanja ispita 27. lipnja 2026. g. ili poslije 27. lipnja 2026., da naknadna sudska zaštita u tom slučaju više ne bi mogla ukloniti pos ljedice povrede. Zbog navedenog predlagateljica osiguranja ističe da je učinila vjerojatnim postojanje svog prava - postojanje povrede prava osobnosti, opasnost nastanka nenadoknadive štete te konačno hitnost donošenja mjere, da s druge strane, protivnik osiguranja određivanjem alternativnog termina ne trpi nikakvu nerazmjernu štetu, osobito jer je moguće organizirati poseban termin pod jednakim uvjetima i uz zaštitu integriteta postupka, a što dokazuje činjenica da se za osobe sa invaliditetom može osigurati alternativni termin za polaganje. Slijedom navedenog, predlaže, temeljem čl. 346. st. 1. u vezi sa čl. 347. st. 1. toč. 4. i st 4. Ovršnog zakona donijeti rješenje o privremenoj mjeri sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno u izreci ovog rješenja pod navodnim znacima.

2. Tužba s prijedlogom za određivanje privremene mjere je dostavljena tuženiku na odgovor te je isti podnio odgovor na tužbu i ujedno se očitovao na prijedlog za određivanje privremene mjere na način da se u cijelosti protivi podnesenom prijedlogu za određivanje privremene mjere. Protivnik osiguranja prije upuštanja u raspravljanje o podnesenom prijedlogu za određivanje privremene mjere ističe prigovor stvarne nenadležnosti naslovljenog suda za odlučivanje o predloženoj mjeri navodeći da predlagateljica osiguranja prijedlogom privremene mjere u bitnom traži da naslovljeni parnični sud naloži tuženiku postupanje suprotno izreci Rješenja kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za određivanje alternativnog termina razredbenog ispita , no međutim, da pitanje zakonitosti predmetnog Rješenja može biti predmet isključivo upravnog spora pred nadležnim upravnim sudom, što proizlazi i iz pouke o pravnom lijeku sadržane u samom Rješenju, da Općinski sud u parničnom postupku radi naknade štete nije stvarno nadležan odlučivati o zakonitosti upravnog akta odnosno predmetnog Rješenja niti privremenom mjerom nalagati postupanje kojim bi se to Rješenje faktično stavilo izvan snage, da drugim riječima, tužiteljica privremenom mjerom ne traži osiguranje tražbine koja je u nadležnosti naslovljenog suda i predmet ove parnice, nego traži ostvarenje pravne zaštite koja pripada području upravnog sudovanja, a o čemu naslovljeni sud ni po kojem osnovu nije nadležan odlučivati , a ukoliko predlagateljica osiguranja smatra da je Rješenje protivnika osiguranja nezakonito, na raspolaganju joj stoji pravni put pred nadležnim upravnim sudom, a ne parnični postupak radi naknade štete u kojem traži donošenje privremene mjere kojom bi se, izvan upravnog spora, naložilo drugačije postupanje tuženika u razredbenom postupku. Nadalje navodi da iz sadržaja prijedloga za određivanje privremene mjere proizlazi da se podneseni prijedlog za određivanje privremene mjere sadržajno uopće ne odnosi na tražbinu koja je predmet ovog postupka odnosno postavljenog tužbenog zahtjeva, da je predmet ovog parničnog postupka zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je došlo do navodne povrede prava osobnosti (toč. 1. petita) te zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 5.000,00 EUR zbog navodne povrede prava osobnosti (toč. II. petita), da prema tome, po sadržaju postavljenog tužbenog zahtjeva navodna tražbina tužiteljice formalno-pravno predstavlja nenovčanu tražbinu na utvrđenje (toč. I. petita) te novčanu tražbinu na isplatu (toč. II. petita) , dok s druge strane predloženom privremenom mjerom tužiteljica traži donošenje rješenja o osiguranju radi osiguranja nenovčane tražbine, za koju navodi da se sastoji od naloga tuženiku da prestane povređivati pravo osobnosti tužiteljice, te u točki I. predlaže određivanje privremene mjere kojom bi se tuženiku naložilo da tužiteljici omogući polaganje prijemnog ispita u alternativnom terminu koji neće biti održan u subotu 27. lipnja 2026., a u točki II. predlaže naložiti tuženiku alternativan termin pod jednakim uvjetima sadržaja, trajanja i načina provedbe ispita kao i za ostale pristupnike , da suprotno iznesenim navodima tužiteljice iz podnesenog prijedloga, tužiteljica u postupku nigdje nije postavila niti na bilo ko ji način istaknula nenovčanu tražbinu na činidbu (nalog tuženiku da prestane povređivati pravo osobnosti tužiteljice), a iz čega je razvidno da između tražbine koja je predmet ove parnice i tražbine koja se navodno osigurava predloženom privremenom mjerom ne postoji potreban identitet , odnosno da se predloženom privremenom mjerom ne osigurava tražbina koja je predmet tužbenog zahtjeva, već se traži ostvarenje druge, nenovčane tražbine, i to tražbine na činidbu koja uopće nije predmet ove parnice, da je radi navedenog, podneseni prijedlog u cijelosti neosnovan već samo zbog navedenog razloga. Protivnik osiguranja nadalje navodi da na strani tužiteljice nije ispunjena niti jedna zakonska pretpostavka za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine sukladno odredbi čl. 346. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje u tekstu: OZ), da predlagateljica nije učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine, da naprotiv, jedino što je u ovom trenutku egzistentno jest Rješenje tuženika kojim je njezin zahtjev za određivanje alternativnog termina odbijen, a postojanje predmetnog Rješenja ne upućuje na vjerojatnost postojanja prava tužiteljice, nego upravo suprotno, u ovom trenutku postoji važeća odluka tuženika kojom je utvrđeno da zahtjev tužiteljice nije osnovan. Predlagatelj osiguranja dodatno ističe da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj pripada pravo na alternativni termin prijemnog ispita, da takvo pravo ne proizlazi iz Natječaja, niti iz Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, ne proizlazi ni iz Pravilnika o studiranju na prijediplomskim i diplomskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, niti proizlazi iz članka 40. Ustava RH ili članka 9. Konvencije, da sloboda vjeroispovijedi ne daje apsolutno i neograničeno pravo zahtijevati odstupanje od općih, neutralnih i unaprijed objavljenih pravila razredbenog postupka, da tužiteljica također nije učinila vjerojatnim postojanje povrede prava osobnosti jer puka činjenica da tužiteljica nije zadovoljna odlukom tuženika ne znači da joj je povrijeđeno pravo osobnosti, da tuženik nije postupao prema tužiteljici zbog njezine vjerske pripadnosti, nije joj osporio pravo na vjeru niti pravo da subotu smatra danom odmora, nego je odbio zahtjev za iznimkom od pravila Natječaja koja se jednako primjenjuju na sve pristupnike , a takvo postupanje ne može predstavljati vjerojatnu povredu prava osobnosti. Nadalje navodi da osim što nije učinjeno vjerojatnim postojanje tražbine, tužiteljica nije učinila vjerojatnim ni da je mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja prijeti sukladno odredbi čl. 346. st. 1. toč. 2. OZ, da tužiteljica opasnost u bitnom izvodi iz tvrdnje da joj neće biti omogućeno polaganje prijemnog ispita u terminu koji nije subota te će trajno izgubiti mogućnost sudjelovanja u upisnom postupku za akademsku godinu 2026./2027, no međutim da takva okolnost ne predstavlja nenadoknadivu štetu u smislu pretpostavki za određivanje privremene mjere. Prije svega, tužiteljica već u ovoj parnici tvrdi da joj je zbog postupanja tuženika nastala šteta i upravo radi toga traži novčanu naknadu. Time sama tužiteljica pravnu posljedicu koju navodi tretira kao štetu koja se može reparirati novčanom naknadom, što je u izravnoj suprotnosti s tvrdnjom da joj prijeti nenadoknadiva šteta. Dodatno, tužiteljica evidentno nije prisiljena birati između vjeroispovijedi i obrazovanja s obzirom da je njezin željeni studij dostupan i u sklopu Sveučilišta u Splitu, gdje tužiteljica dodatnoj provjeri znanja lako može pristupiti u za to predviđenom terminu koji nije subota. Nadalje navodi da bi predložena privremena mjera bila protivna prisilnim propisima i moralu društva jer bi njezinim određivanjem sud naložio tuženiku postupanje protivno objavljenim uvjetima Natječaja, Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti i Pravilniku o studiranju na prijediplomskim i diplomskim studijima Sveučilišta u Zagrebu , da bi time tuženiku naložilo da za tužiteljicu uspostavi poseban režim polaganja prijemnog ispita koji nije predviđen Natječajem i koji nije dostupan ostalim pristupnicima , da bi određivanje takve mjere dovelo do povrede prava svih ostalih pristupnika koji sudjeluju u istom razredbenom postupku, da bi svi ostali pristupnici polagali provjeru posebnih sposobnosti u jedinstvenom terminu, pod jednakim uvjetima i uz očuvanje anonimnosti postupka, dok bi tužiteljica polagala u izdvojenom, individualnom terminu, u okolnostima koje nisu jednake okolnostima drug ih pristupnika. Time bi se narušila ravnopravnost kandidata, jednakost kriterija, objektivnost i nepristranost vrednovanja i integritet razredbenog postupka. Naposljetku, tuženik ističe da privremena mjera ne smije služiti tome da se unaprijed ostvari konačni cilj tužiteljice , da se u konkretnom slučaju predloženom mjerom ne bi samo privremeno očuvalo postojeće stanje, nego bi se stvorilo novo stanje i tužiteljici omogućilo ostvarenje upravo onoga što joj je Rješenjem tuženika odbijeno, da bi se time privremenom mjerom zaobišao upravni spor i faktično bi se ostvario učinak koji može biti predmet jedino i isključivo odgovarajućeg upravnog spora. Slijedom svega navedenoga, a kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere jer tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje tražbine, nije učinila vjerojatnom opasnost nastanka nenadoknadive štete, predložena mjera nije u identitetu s tražbinom koja je predmet ove parnice, a njezino određivanje bilo bi protivno prisilnim propisima te bi narušilo prava i ravnopravnost svih ostalih pristupnika, predlaže u cijelosti odbiti prijedlog za određivanje privremene mjere, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U odnosu na istaknuti prigovor stvarne nenadležnosti ovoga suda valja navesti da je odredbom čl. 292 st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje u tekstu: OZ), propisano da su općinski sudovi nadležni određivati i provoditi osiguranje, osim ako zakonom to nije povjereno nekom drugom sudu. Sukladno navedenom za utvrditi je kako je prigovor stvarne nenadležnosti ovoga suda, istaknut od strane tuženika, neosnovan.

4. Prijedlog za određivanje privremene mjere nije osnovan.

5. Prema odredbama čl. 346. i 347. OZ-a, privremena mjera može se odrediti radi osiguranja nenovčane tražbine ili radi privremenog uređenja spornog odnosa među strankama kada je to potrebno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili iz drugih važnih razloga. Međutim, svrha privremene mjere nije ostvarenje samostalnog prava koje nije predmet parničnog postupka, već osiguranje djelotvorne zaštite tražbine o kojoj se odlučuje u glavnoj stvari.

6. U konkretnom slučaju tužiteljica tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da joj je postupanjem tuženika povrijeđeno pravo osobnosti time što joj nije omogućeno pristupanje prijemnom ispitu u terminu različitom od unaprijed određenog, kao i naknadu štete u iznosu od 5.000,00 EUR. Predmet spora stoga je ocjena zakonitosti i dopuštenosti postupanja tuženika koje se već dogodilo te eventualna građanskopravna odgovornost tuženika za nastalu štetu.

7. Nasuprot tome, predloženom privremenom mjerom zahtijeva se da se protivniku osiguranja naloži omogućavanje pristupanja prijemnom ispitu u posebnom terminu. Takva mjera po svom sadržaju ne služi osiguranju tražbine koja je predmet ovog postupka niti je podobna osigurati ostvarenje zahtjeva za utvrđenje povrede prava osobnosti ili zahtjeva za naknadu štete. Između tražbine koja je predmet tužbe i sadržaja predložene mjere ne postoji potrebna pravna i funkcionalna povezanost kakvu pretpostavljaju odredbe Ovršnog zakona o privremenim mjerama.

8. Naime, određivanjem predložene mjere ne bi se privremeno uredio sporni odnos koji je predmet ove parnice, već bi se uspostavilo novo pravno i faktično stanje koje nije obuhvaćeno postavljenim tužbenim zahtjevom. Tužiteljica tužbom ne zahtijeva da se tuženiku naloži organiziranje dodatnog termina prijemnog ispita niti postavlja zahtjev za činidbu takvog sadržaja, već traži utvrđenje navodne povrede prava i naknadu štete zbog već donijete odluke tuženika. Stoga se predloženom mjerom ne štiti tražbina iz tužbe, nego se nastoji ostvariti zasebno materijalno pravo koje nije predmet odlučivanja u ovom postupku.

9. Pritom valja istaknuti da privremena mjera, kao sredstvo osiguranja, ima akcesornu narav te ne može služiti ostvarivanju pravne zaštite šire od one koja se zahtijeva tužbom. Prihvaćanjem predložene mjere predlagateljica osiguranja bi prije donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva ostvarila pravo na pristupanje prijemnom ispitu u posebnom terminu, premda takav zahtjev nije postavljen u tužbi. Time bi privremena mjera izgubila svoj karakter sredstva osiguranja te bi se pretvorila u instrument ostvarivanja samostalne i konačne pravne zaštite.

10. Osim toga, učinci takve mjere bili bi u bitnome konačni, budući da bi predlagateljici osiguranja bilo omogućeno polaganje prijemnog ispita u posebnom terminu prije pravomoćnog okončanja postupka, pa bi se na taj način faktično ostvario cilj koji se privremenom mjerom želi postići, a ne bi se samo osiguralo ostvarenje tražbine koja je predmet spora.

11. Slijedom navedenog, sud ocjenjuje da predložena mjera nije usmjerena na osiguranje tražbine koja je predmet ovog postupka niti predstavlja privremeno uređenje spornog odnosa u smislu čl. 346. i 347. OZ-a, već ostvarenje zasebnog zahtjeva koji nije obuhvaćen tužbenim zahtjevom, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njezino određivanje te je prijedlog valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

12. Odredbom čl. 14. OZ-a propisano je da je ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužan ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje. Nadalje, prema st. 7. istoga članka o troškovima postupka odlučuje sud u ovršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja.

13. Vrijednost predmeta spora u parnici na koju se odnosi postupak osiguranja iznosi 5.000,00 eura.

14. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr. 52. st. 3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je u Tbr. 54. propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

15. Sud je protivniku osiguranja priznao naknadu troškova osiguranja u vidu sastava očitovanja na prijedlog za određivanje privremene mjere u iznosu od 100 bodova (Tbr. 11/1 u svezi s Tbr. 7/1 Tarife) što uz vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) daje iznos od 200,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV -a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 250,00 eura, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 19. lipnja 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. predlagatelja osiguranja

- pun. protivniku osiguranja