REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Rabu

Šetalište Markantna Dominisa 4

51280 Rab

Poslovni broj: P-1303/2021.-36.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, po sucu tog suda Lauri Puljar- Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vigra d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 16195452780, zastupan po punomoćniku Predragu Jengiću, odvjetniku u Rabu, protiv tuženika 1. BI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Beloši, odvjetniku u Zagrebu, i 2. LI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Lenki Banjanin, odvjetnici u Rijeci, radi isplate, nakon zaključenja glavne i javne rasprave dana 19. svibnja 2026., održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Anamarije Jengić Bujan, odvjetnici u Rijeci, te 2. tuženice i njene punomoćnice, a u odsutnosti uredno pozvanog 1. tuženika, dana 19. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima GI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i LI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] solidarno isplatiti tužitelju VIGRA d.o.o. [adresa], OIB: 16195452780 iznos od 11.054,01 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 19. lipnja 2026. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se izračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Tužitelj se odbija sa zahtjevom za isplatu preko iznosa od 11.054,01 EUR do iznosa od 15.875,05 EUR, odnosno za iznos od 4.821,04 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.

III. Tuženici 1. BI i 2. LI su dužni solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.820,80 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbijaju se tuženici 1. BI i 2. LI sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je tuženicima u 2018. godini izveo zemljane radove na njihovom gradilištu u [adresa] na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to radove iskopa i odvoza iskopanog materijala, dovoz pijeska i tampona (drobljenog kamena). Radove su naručili tuženici, a po završetku je 1. tuženik BI zamolio da se račun izda na njegov ugostiteljski obrt [obrt]. Kako nije imao sredstava, storniran je račun na njegov obrt te je predložio da se građevinski radovi fakturiraju na obrt njegove supruge za iznajmljivanje apartmana. Njegova supruga, ovdje 2. tužena LI, odbila je platiti dug sa računa svog obrta jer su u međuvremenu poremećeni odnosi između tuženika kao bračnih drugova te je pokrenuta brakorazvodna parnica. Storniran je i račun izdan na obrt 2. tužene, te su izdani novi računi na ime 1. tuženika ŠI. Unatoč opomeni, tuženici nisu podmirili dug tužitelju. Iako se građevinsko zemljište vodi na 1. tuženika, zabilježen je spor radi utvrđenja bračne stečevine na tim nekretninama koji je pokrenula 2. tužena i time potvrdila da su građevinski radovi izvedeni po želji i nalogu oba tuženika. Budući tuženici odbijaju platiti dug, ustaje predmetnom tužbom te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 24. listopada 2022. predlaže donijeti presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu 1.tuženik BI osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da radovi kako ih je tužitelj u tužbi opisao predstavljaju građevinske radove i za iste je propisana obveza sklapanja ugovora o građenju i to u pisanom obliku budući je riječ o formalnom ugovoru. Međutim, u dostavljenoj tužbi se ne vidi pravna osnova iste budući tužitelj nije priložio ugovor o građenju niti druge dokazne materijale kao što je narudžbenica, zatim građevinska knjiga iz kojih se jasno može vidjeti da su radovi naručeni i da su isti izvršeni. Navodi da tužitelj tužbu temelji jedino i isključivo na računima iz kojih se ne može razaznati da li su radovi doista dogovoreni te slijedom toga da li su izvršeni, kao niti to s kim su točno dogovoreni obzirom je priložene fakture bez utemeljenih razloga stornirao par puta i na taj način mijenjao datum isporuke i datum izvršenja građevinskih radova kao i osobe koji su dužni platiti navede iznose. Iz priloženih faktura ne samo da se ne može vidjeti da li su građevinski radovi doista izvedeni i kada točno, nego kada i s kim su uopće dogovoreni te na kojem temelju su napravljeni te za račun koga, odnosno koja osoba ih je naručila. Izvođač radova je dužan voditi građevinsku knjigu za sve radove koje izvodi, a želi ih naplatiti naručitelju. Troškovnik izvedenih radova nije moguće izraditi bez prethodno izrađene građevinske knjige pa nije jasno na kojem temelju su izrađeni dostavljeni račun. Pored navedenog nedostatka, prva faktura izdana je na ugostiteljski obrt [obrt], druga faktura na [obrt]obrt za iznajmljivanje apartmana, da bi treća faktura bila izdana na 1. tuženika dok je tužba upravljena na tuženike čime je tužitelj pasivno legitimirao pogrešne osobe. Fakture koje je tužitelj dostavio uz tužbu su ne samo zbunjujuće nego i kontradiktorne same sebi obzirom je prva faktura izdana isključivo na iznos od 97.200,00 kn i upravljena na ugostiteljski obrt [obrt] da bi na kraju protiv 1. tuženika bila istaknuta uz navedenu fakturu i faktura u iznosu od 22.275,00 kn pa nije jasno kako je nastala stanovita faktura obzirom je, kako tužitelj tvrdi, stornirao fakture izdane na račun ugostiteljski obrt [obrt] obzirom da isti nije imao sredstva te se pokušao namiriti od tuženika izdavanjem ostalih faktura. Nejasno je i nelogično da faktura u iznosu od 22.275,00 kn nije vidljiva prilikom faktura izdanih na ugostiteljski obrt [obrt] pa je nelogično odakle i kako se pojavila u fakturi upravljenoj na 1.tuženika.

3. U odgovoru na tužbu 2. tužena LI osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da je netočno da bi sa tužiteljem bila u poslovnom odnosu a niti su ikada dogovarali bilo kakve poslove. Iz samog historijata tužbe razvidno je da poslove nije naručila ni osobno ni kao vlasnik obrta koji se navodi. Poslovni odnosi 1.tuženika i tužitelja joj nisu poznati, a niti o tome ima ikakvih saznanja. Izričito ukazuje da u niti jednom razgovoru ili dogovoru sa zz tužitelja i 1.tuženikom nije sudjelovala, nikada joj nikakvi radovi nisu predani a niti je iste naručila. Ukazuje da se računi mogu izdati isključio i jedino na naručioca, onog tko je poslove naručio i primio, pa je ovakav historijat tužbe nerazumljiv i neprihvatljiv. Iz priloženih računa je razvidno da su manipuliranje tužitelja sa poslovnom dokumentacijom koja je dostavljena uz tužbu . Tužitelj bi trebao zanati da ugovor o građenju prema odredbi čl. 620 st. 2. Zakona o obveznim odnosima mora biti u pisanom obliku, kao i činjenicu kada je i za koga ako je vršio radove jer njen obrt nije niti otpočeo sa radom, otvoren i zatvoren za manje od mjesec dana.

4. Podneskom od 24. listopada 2022. tužitelj se očitovao da se predmetni radovi izvršeni na nekretnini glede koje je u tijeku postupak radi utvrđenja bračne stečevine, te da su isti naručeni i izvedeni tijekom trajanja braka između 1. tuženika i 2. tužene. Navodi da sukladno odredbi čl. 44. Obiteljskog zakona za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Slijedom navedenoga, a obzirom da su zemljani radovi na gradilištu koje predstavlja bračnu stečevinu tuženika izvedeni u cijelosti uz nedvojbenu suglasnost i znanje oba tuženika, isti su za njihovo plaćanje i solidarno odgovorni. Potvrđuje da je propisan obvezan pisani oblik ugovora o građenju, no sama činjenica da nema zaključenog ugovora u pisanom obliku ne znači da obveze preuzete po strankama nemaju pravni učinak, jer se usmeno zaključeni ugovor smatra valjanim, iako nije sklopljen u pisanom obliku, ako su ispunjene obveze u cijelosti ili u pretežitom dijelu obveze koje su iz njega nastale. Tužitelj je svoju obvezu u cijelosti ispunio i prema nalogu tuženika izveo zemljane radove na gradilištu u [adresa] na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] koje 1.tuženik ni 2.tužena nisu osporili, već su izvedene radove prihvatili ali ih nisu platili. Jedina greška tužitelja je bila što je na višestruke zamolbe tuženika da mijenja obveznika plaćanja računa višekratno izašao tuženiku u susret. Tk nakon što je „nasjeo“ na očitu namjeru tuženika da ne plate radove koji su već bili izvedeni, nije mu preostalo ništa drugo već u sudskom postupku dokazivati da je izveo radove i da iste ima pravo naplatiti.

5. Istim podneskom tužitelj kao novi eventualno-komulativni tužbeni zahtjev postavlja identičan glavni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 119.475,00 kn/15.875,05 EUR ali s promjenom početka tijeka zakonskih zateznih kamata (prvotnim tužbenim zahtjevom potražuje zakonske zatezne kamata tekuće od 05.12. 2020. do isplate a navedenim od časa donošenja presude do isplate), time da mijenja pravnu osnovu potraživanja na stjecanje bez osnove.

6. Promjena pravne osnove tužbenog zahtjeva ne smatra se preinačenjem tužbe kao niti skraćenje tijeka zakonskih zateznih kamata sukladno odredbi čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19,080/20 – dalje: ZPP).

7. Na pripremnom ročištu održanom dana 23. studenog 2022. tužena 2. LI je istakla prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda uz obrazloženje da su prema navodima tužitelja u poslovnom odnosu bili tvrtka tužitelja i ugostiteljski obrt [obrt]. Isti prigovor je odbijen na istom ročištu kao neosnovan iz razloga jer se postupak u ovom predmetu vodi između pravne osobe tužitelja Vigra d.o.o. i tuženika fizičkih osoba 1. BI i 2. LI, radi isplate, a za suđenje u takvim vrstama sporovima je sukladno odredbi čl.34. st. 2. ZPP-a nadležan općinski sud.

8. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi čitanjem dokumentacije priložene spisu koja uključuje račun br. 22-1-1 od 15.11.2018. (list 4 spisa), račun br.. 29-1-1 od 17.12.2018. (list 5 spisa), račun br. 30-1-1 od 17.12.2018. (list 6 spisa), račun br.32- 1-1 od 28.12.2018. (list 7 spisa), račun br. 43-1-1 od 20.11.2011. (list 8 spisa), račun br. 44-1-1 od 20.11.2020. (list 9 spisa), račun 45-1-1 od 20.11.2020. (list 10 spisa), račun 46-1-1 od 20.11.2020. (list 11 spisa), zemljišnoknjižni izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 12-14 spisa), izvadak iz obrtnog registra [obrt], obrt za iznajmljivanje apartmana, vl. LI, [adresa]/1a, [adresa] (list 31 spisa), prijavu početka ili nastavka radova od 25.10.2018. (list 38 spisa), te drugu dokumentaciju priloženu spisu, izvedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku građevinske struke dipl.ing. građevine Draganu Blaževiću iz Rijeke, A. Kovačića 22, koji je sačinio pisani nalaz i mišljenje od 26.03.2024. (list 76-85 spisa), saslušani su svjedoci ČI, JI i MI, te zakonski zastupnik tužitelja DI i tuženici 1. BI i 2. LI u dokazne svrhe.

9. Obzirom na nespornu činjenicu da vezano za predmetne radove nije zaključen pisani ugovor, da ne postoji dokumentacija vezano za zaključenje tog ugovora i vođenje/nadzor radova, nije moguć dokazni prijedlog 2. tužene da se od tužitelja pribave dokazi o ponudi za radove, dokaze o prihvatu ponude, ugovor o izvođenju radova, građevinska knjigu ili/i građevinski dnevnik (vrijeme izvršenja radova), zapisnik o uvođenju u gradilište, te zapisnik o preuzimanju radova, jer tužitelj takvom dokumentacijom ne raspolaže.

10. Kao nepotreban odbijen je dokazni prijedlog 2. tužene da se na okolnosti da je naručitelj predmetnih radova ugostiteljski obrt [obrt] saslušaju svjedoci NI i TI jer je na temelju izvedenih dokaza stanje stvari razjašnjeno za presuđenje pa izvođenje tih dokaza nije potrebno. Pored toga, ovi dokazni prijedlozi su bez opravdanih razloga predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka (čl.299. ZPP) pa su kao takvi nedopušteni.

11. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 15.875,05 EUR. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je temeljem usmenog ugovora sa tuženicima kao naručiteljima, na nekretninama bračne stečevine tuženika k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok su tuženici još bili u braku, uz znanje i suglasnost oba tuženika, izvršio zemljane građevinske radove - radove iskopa i odvoza iskopanog materijala, dovoz pijeska i tampona (drobljenog kamena).

13. Za navedene građevinske radove tužitelj je izdao više računa koji nisu plaćeni i to:

- račun br. 22-1-1 od 15.11.2018. u iznosu od 97.200,00 kuna/12.900,65 EUR, s datumom isporuke 14.11.2018. i datum dospijeća 30.11.2018. i račun br. 29 -1-1 od 17.12.2018. u iznosu od 97.200,00 kn/12.900,65 EUR, s datumom isporuke 17.12.2018. i datum dospijeća 01.01.2019., na ime naručitelja u.o. Bambooocho Lopar [adresa],

- račun 30-1-1 od 17.12.2018. u iznosu od 97.200,00 kuna/12.900,65 EUR, s datumom isporuke 17.12.2018.i datum dospijeća 01.01.2019, račun br.32 -1-1 od 28.12.2018. u iznosu od 22.275,00 kn/2.956,40 EUR s datumom isporuke 17.12.2018.i datum dospijeća 12.01.2019., račun br. 43-1-1 od 20.11.2020. u iznosu od 97.200,00 kuna/12.900,65 EUR s datumom isporuke 20.11.2020.i datum dospijeća 05.12.2020., račun 44-1-1 od 20.11.2020. u iznosu od 22.275,00 kn/2.956,40 EUR s datumom isporuke 20.11.2020. i datum dospijeća 05.12.2020., na ime naručitelja [obrt], [adresa],

- račun br. 45-1-1 od 20.11.2020. u iznosu od 97.200,00 kuna/12.900,65 EUR s datumom isporuke 20.11.2020. i datum dospijeća 05.12.2020. i račun 46 -1-1 od 20.11.2020. u iznosu od 22.275,00 kn/2.956,40 EUR s datumom isporuke 20.11.2020. i datum dospijeća 05.12.2020., na ime naručitelja BI, [adresa].

14. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija 1. i 2. tuženika odnosno solidarna odgovornost 2. tužene.

15. Temeljem suglasnih iskaza 1. tuženika BI, zz tužitelja DI, svjedoka MI utvrđeno je da su zemljani građevinski radovi na nekretninama k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to radovi iskopa i odvoza iskopanog građevinskog materijala, dovoza pijeska i tamponiranja , usmeno dogovoreni između 1. tuženika BI i zz tužitelja DI posredstvom odnosno na inicijativu svjedoka RI (1. tuženikov prijatelj) koji je u to vrijeme bio zaposlenik Vigre d.o.o. (bagerist). Prema 1.tuženikovu iskazu, radovi su započeti u rujnu/listopadu 2018., trajali su oko dvadesetak do mjesec dana, te su cijelosti dovršeni. Nije bilo primjedbi na kvalitetu izvršenih radova. Što se tiče cijene radova, ista je usmeno dogovorna između zz tužitelja DI i 1. tuženika BI prema količini odnosno kubiku odvoza i dovoza materijala bez dogovora o jediničnoj cijeni. Tuženik 1. BI navodi da se obvezao ispoštovati svaki ispostavljeni račun od strane računovodstva tužitelja.

16. Isto je potvrđeno i iskazom svjedoka ČI (njegova tvrtka Instal Promet Kanižaj je kasnije na istom gradilištu gradila objekte), koji navodi da mu je 1.tuženik osobno rekao da je sa zz tužitelja dogovorio tzv. zemljane radove na predmetnim nekretninama.

17. Da su predmetni zemljani građevinski radovi dogovoreni između tužitelja i 1. tuženika BI i započeti krajem rujna 2018., potvrdio je u svojim iskazom i svjedok JI (otac 2. tužene), koji je uz to naveo da su tuženici tada još bili u braku te su, kada je tvrtka tužitelja započela sa radovima, otputovali na godišnji odmor u Kinu pa je osobno 2-3 puta obilazio gradilišta u to vrijeme. Potvrđuje da ga je zz tužitelja DI nazvao telefonom i rekao da je za predmetne radove ispostavio račun na obrt 2. tužene, na što mu je odgovorio da mu ne može pomoći jer su u tuženici u fazi razvoda a da 2. tužena nije naručila te radove.

18. Prema suglasnim iskazima 1.tuženika BI i 2. tužene LI predmetni radovi su izvršeni u sklopu njihove zajedničke investicije koju su planirali dok su bili u braku. Prema njihovim iskazima, trebale su se izgraditi dvije stambene jedinice, prvo su planirali da u jednoj zgradi bude pub, od čega su odustali zbog nedostatka radnika u ugostiteljstvu, te su odlučili u jednoj stambenoj jedinici napraviti šest dvosobnih apartmana a u drugoj četiri jednosobna apartmana. Dio zemljišta su kupili od ZI a preostali dio zemljišta im je darovao 1. tuženikov stric OI, te je tako objedinjeno gradilište. Što se tiče financijskih sredstava, 2. tužena navodi da se na 1. tuženikov obrt (u.o. [obrt]) nisu mogla isplatiti financijska sredstva zbog poreznih malverzacija zbog čega ju je 1.tuženik prisilio da za tu investiciju otvori obrt koji će biti nositelj kredita ([obrt] obrt za iznajmljivanje apartmana, [adresa]). Obrt je zatvorila nakon tri tjedna kada je otišla zbog obiteljskog nasilja kod svojih roditelja, a 1. tuženik je zbog obiteljskog nasilja završio u zatvoru. Tuženik 1. BI navodi da radovi nisu plaćeni jer je završio u zatvoru, bili su u procesu razvoda braka te je 2. tužena bez njegovog znanja raskinula ugovor o kreditu sa Partner bankom koja je pratila tu investiciju i „spustila“ 600.000,00 EUR od ukupno ugovorenih milijun EUR, te je je vratila taj novac banci. Navodi da 2.tužena želi sve obveze prebaciti na njega a nekretnine podijeliti na pola. Žao mu je što je došlo do ovog spora i priznaje prvi račun na iznos od 90.000,00 kuna a za drugi račun nije niti znao da postoji. Prvi račun je glasio na njegov obrt [obrt] ali je Partner banka htjela da korisnik kredita bude obrt [obrt] te su na taj račun sjeli i prvi novci, zbog čega je izdan drugi račun na obrt [obrt] u istom iznosu.

19. Iz sadržaja zemljišnoknjižnog izvatka zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slijedi da je kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] oranica sa 789 m2 i i k. č. [katastarska čestica] oranica sa 424 m2, upisan 1. tuženik BI, time da je zabilježen spor – rješenje suda P Ob-113/2019. od **.**.2019., LI kao tužitelja protiv ŠI kao tuženika, radi utvrđenja bračne stečevine na navedenim nekretninama (zk. Izvadak izdan 12.12.2021.). U ovom predmetu tuženici ne osporavaju da su predmetne nekretnine njihova bračna stečevina. Na ročištu održanom dana 19. 05.2026., tuženici su suglasno naveli da je spor bračne stečevine vezano za predmetne nekretnine u međuvremenu pravomoćno okončan na način da su utvrđeni suvlasnicima u jednakim dijelovima na obje predmetne nekretnine.

20. Slijedom naprijed utvrđenog činjeničnog stanja, činjenice da 1. tuženik u iskazu priznaje da je posredstvom svjedoka i prijatelja MI dogovorio izvršenje predmetnih radova sa tvrtkom tužitelja, neosnovan je 1.tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

21. Prema odredbi članka 620. stavku 1. Zakona o obveznom odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu. Ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku (stavak 2.). Ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo članak 290. stavak 1. ZOO-a.

22. Prema odredbi čl. 294. ZOO-a ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. (članak 294. ZOO-a).

23. Obzirom da predmetni usmeni ugovor o izvršenju zemljanih građevinskih radova nije ispunjen niti u pretežitom dijelu jer, neovisno o tome da je tužitelj u cijelosti ispunio ugovornu obvezu, svoju ugovornu obvezu plaćanja izvedenih radova/računa 1. tuženik kao naručitelj nije ispunio, isti nije konvalidirao te se smatra ništetnim.

24. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO koja regulira posljedice ništetnosti propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

25. Prema citiranoj zakonskoj odredbi pravna posljedica ništetnosti je nastanak obveze restitucije tj. vraćanja onog što je na temelju ništetne odredbe primljeno. Obveza restitucije nije obveza koja ima svoju pravnu osnovu u pravnom poslu odnosno ugovoru (čl. 247. u svezi s čl. 20. st. 1. ZOO), već u izvanugovornom obveznom odnosu stjecanja bez osnove.

26. Pravilo o stjecanju bez osnove propisano je u odredbi članka 1111. ZOO koji glasi: (1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.(2) Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. (3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

27. Što se tiče sporne činjenice pasivne legitimacije odnosno solidarne odgovornosti 2. tužene LI, valja istaći da da su predmetne nekretnine nesporno bračna stečevina 1. i 2. tuženika u jednakim dijelovima, da su predmetni radovi izvršeni u sklopu zajedničke investicije 1. i 2. tuženika za vrijeme braka, a kako je to gore navedeno, da je 2. tužena bila upoznata sa dogovorom tadašnjeg supruga 1. tuženika da se izvrše predmetni radovi te se istima nije protivila odnosno odobravala ih je.

28. Slijedom gornjeg, mišljenje je ovog suda da neovisno o tome da 2. tužena LI nije osobno naručila predmetne radova a niti sudjelovala u dogovorima sa tužiteljem vezano za njihovo izvršenje, postoji njena pasivna odnosno solidarna odgovornost sa 1. tuženikom II kao naručiteljem radova namiriti predmetno potraživanje tužitelja obzirom je nastalo u stjecanju bračne stečevine 1. i 2. tuženika temeljem odredbe čl. 35. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23). S tim u vezi je irelevantno kako je odnosno na čije je ime tužitelj u poslovnim knjigama prikazivao predmetne radove – naručitelja radova.

29. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, tuženici ne osporavaju da je tužitelj izvršio radove navedene u priloženim računima. Tužitelj je za izvršene radove izdao više računa s promjenom datuma isporuke/izvršenja, datuma dospijeća i naručitelja radova, kako je to naprijed utvrđeno. Ukupna vrijednost radova po izdanim računima je 15.857,05 EUR, koji iznos tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom. Računi na manji iznos od 22.275,00 kn/2.956,40 EUR uključuju dio radova/usluga već obuhvaćenih u računima na veći iznos od 97.200,00 kuna/12.900,65 EUR (prijevoz iskopa, pijesak 0-16, pijesak 0-4, rad stroja cat), te je nejasno zbog čega su izdana dva računa za iste radove, čime je dovedena u pitanje količina izvedenih radova odnosno da su radovi koje je tužitelj nesporno izveo izvršeni u količini navedenoj u računima.

30. Prema nalazu i mišljenju vještaka Dragana Blaževića nije moguće utvrditi o kojim količinama radova i materijala se radi. Svi predmetni radovi prekriveni su naknadnim radovima, zaraslom travom ili završnim slojem tla na drugom objektu te ih nije moguće izmjeriti niti s te osnove kvantificirati. Kao takve može ih se prihvatiti unutar vrsta radova koji su u njima sadržani. Prema njegovoj procjeni, vrijednost odnosno ukupna cijena predmetnih građevinskih radova – radovi iskopa i odvoza iskopanog materijala, dovoz pijeska i tampona (drobljenog kamena) koja se odnosi se na specifikaciju u računima br. 45-1-1 i 46-1-1 od 20.11.2020. (posljednje izdani računi na ime naručitelja BI), iznosi bez PDV-a 8. 843,21 EUR a sa PDV-om 11.054,01 EUR.

31. Na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka stranke nisu imale primjedbe, te ga i ovaj sud prihvaća cijeneći ga stručnim i objektivnim, u skladu sa danom zadaćom.

32. Slijedom gornje, sud utvrđuje ukupnu vrijednost izvršenih radova prema sadašnjim cijenama iznosu od 11.054,01 EUR te je u toj visini tužbeni zahtjev prihvaćen, dok je u preostaloj visini, preko iznosa od 11.054,01 EUR do iznosa od 15.875,05 EUR, za iznos od 4.821,04 EUR, tužbeni zahtjev je odbijen, temeljem citirane odredbe čl. 323. st.1., čl. 1111. ZOO i čl. 20. st.1. ZOO.

33. O kamatama je odlučeno temeljem čl. 29. ZOO. O tijeku zakonskih zateznih kamata odlučeno je temeljem čl. 1115. ZOO.

34. Zato je presuđeno kao u točkama I. i II. Izreke.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP -a. Tužitelj je osnovano pokrenuo predmetni parnični postupak radi isplate, ali je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 70%, dok je uspjeh tuženika 30% pa ukupni uspjeh tužitelja iznosi 40%.

36. Tužitelji su sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), kao potrebni za vođenje parnice priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. Tarife), trošak sastava podneska od 18.03.2026. 500,00 EUR po tbr. Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. Tarife, trošak zastupanja na ročištima dana 23.11.2022., 04.11.2025., 04.03.2026. i 19.05.2026. iznos od 2.000,00 EUR (4 x 500,00 EUR) po Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife, zastupanja na ročištu dana 21.10.2022. iznos od 100,00 Tbr. 54. Tarife po Tbr. 9/5 i Tbr. 54. Tarife, trošak PDV-a od 775,00 EUR, te trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 471,98 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu 102,51 EUR ovu presudu u iznosu od 102,51 EUR – ukupno 4.552,00 EUR.

37. Tužitelju nisu priznati troškovi za sastav podnesaka od 12.11.2025. kojim se „preinačuje“ pravna osnova tužbe, te za sastav podneska od 18.03.2026., kojim se dostavlja adresa svjedoka, jer isti kao takvi nisu bili potrebni za vođenje parnice. Troškovi zastupanja na ročištu dana 02.11.2022. koje je odgođeno prije početka raspravljanja su priznati u omjeru od 50 bodova po Tbr. 9/5 Tarife a ne u traženo omjeru od 100 % po Tbr. 9/1 Tarife.

38. Priznate troškove od 4.552,00 EUR tuženici su dužni naknaditi tužitelju u omjeru od 40% odnosno u iznosu od 1.820,80 EUR.

39. Zato je riješeno kao u točki III. i IV. izreke.

U Rabu, 19. lipnja 2026.

SUDAC

Laura Puljar-Matić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno.