Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-162/2025-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Željki Matijević, u pravnoj stvari tužitelja CIMOLAI S.P.A., OIB: 88841332177, sa sjedištem u [adresa], CAP 00144, Scala C, Kat 4, Int. 8, kojeg zastupaju punomoćnici Mladen Prka i Elias Ernst, odvjetnici u S, U, Prka i Partneri, odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Gundulićeva 15, protiv tuženika PODUZEĆE ZA CESTE, društvo s ograničenom odgovornošću, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], F [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi utvrđivanja osporene tražbine, nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2026., na ročištu za objavu sudske odluke održanom 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se osnovanost tražbine tužitelja CIMOLAI S.P.A., OIB: 88841332177, sa sjedištem u [adresa], CAP 00144, Scala C, Kat 4, Int. 8 , prema tuženiku PODUZEĆE ZA CESTE, društvo s ograničenom odgovornošću, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu 125.515,71 EUR (sto dvadeset pet tisuća petsto petnaest eura i sedamdeset jedan cent), a koja je prijavljena u predstečajnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem St-424/2024.

II. Nalaže se tuženiku da tražbinu iz točke I. izreke ove presude namiri tužitelju sukladno potvrđenom Planu restrukturiranja od 26. ožujka 2025., izmijenjenom 1. travnja 2025., pod jednakim uvjetima kao i tražbine vjerovnika skupine A, na način da se 70% utvrđenog iznosa tražbine od 125.515,71 EUR otpisuje, a preostalih 30% isplaćuje nakon isteka počeka od 12 mjeseci od pravomoćnosti ove presude, u 48 jednakih mjesečnih rata, bez kamata, pri čemu prva rata dospijeva 15. dana u mjesecu nakon isteka navedenog počeka, a svaka sljedeća rata dospijeva 15. dana u svakom narednom mjesecu.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva utvrđenje osnovanosti tražbine u preostalom iznosu 1.524.768,19 EUR (jedan milijun petsto dvadeset četiri tisuće sedamsto šezdeset osam eura i devetnaest centi).

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem ovog suda broj St-424/2024 od 10. srpnja 2024. otvoren predstečajni postupak nad tuženikom (tamo dužnikom) te su istim rješenjem vjerovnici pozvani prijaviti svoje tražbine. Tužitelj je 7. kolovoza 2024. prijavio tražbinu u ukupnom iznosu 1.650.283,90 EUR, a ista proizlazi iz tri izdana i dospjela računa te iz konačnog obračuna izvršenih, a nefakturiranih radova od 15. prosinca 2022.

2. Račun 259/E od 31. srpnja 2022. glasi na iznos glavnice u visini 148.373,12 EUR, a zatezne kamate iznose 30.966,81 EUR, odnosno potraživanje po predmetnom računu iznosi ukupno 179.339,93 EUR.

3. Račun 307/E od 31. kolovoza 2022. glasi na iznos 303.755,64 EUR. Tužitelj ističe da je predmetna tražbina djelomično podmirena prijebojem u iznosu 222.527,25 EUR od 30. prosinca 2023. Imajući u vidu pravila o uračunavanju, glavnica predmetnog potraživanja iznosi 122.741,55 EUR, dok kamate iznose 8.039,51 EUR, odnosno ukupno potraživanje po predmetnom računu iznosi 130.781,06 EUR.

4. Račun 349/E od 30. rujna 2022. glasi na iznos 48.167,16 EUR, a kojem iznosu treba nadodati zatezne kamate u iznosu 9.464,48 EUR, čime ukupna tražbina po tom računu iznosi 57.631,64 EUR.

5. Obavijest o zahtjevu – Troškovnik – Sažetak glasi na iznos 1.085.844,57 EUR, a kojem iznosu valja dodati iznos zateznih kamata u visini 196.686,70 EUR, a ukupni iznos tražbine po tom dokumentu iznosi 1.282.531,27 EUR.

6. Dalje navodi da je tuženik sklopio ugovor o javnoj nabavi za izvođenje radova i to Ugovor o izvođenju radova na izgradnji, montaži i antikorozivnoj zaštiti čelične konstrukcije za potrebe projekta „Izgradnja nadvožnjaka Duga ulica – Borinačka ulica i prilazne prometnice u gradu Vinkovcima“ broj EVV-5/18-1 od 18. listopada 2017 (dalje: Ugovor o javnoj nabavi).

7. Tužitelj je s tuženikom sklopio Ugovor o izvođenju radova na izgradnji, montaži i antikorozivnoj zaštiti čelične konstrukcije za potrebe projekta „Izgradnja nadvožnjaka Duga ulica – Borinačka ulica i prilazne prometnice u gradu Vinkovcima“ broj EVV-5/18-1 od 22. siječnja 2022 (dalje: Ugovor).

8. Tuženik je tužitelja angažirao kao podizvođača u svrhu izvršavanja specifičnih radova u vezi s izgradnjom, montažom i antikorozivnom zaštitom čelične konstrukcije nadvožnjaka Duga ulica – Borinačka ulica u gradu Vinkovcima u skladu s projektno – tehničkom dokumentacijom i ugovornim troškovnikom, koji čine sastavni dio predmetnog Ugovora.

9. Tuženik je u cijelosti osporio potraživanje tužitelja – tamo vjerovnika s obrazloženjem da postoji potraživanje dužnika prema vjerovniku pa je u stečajnom postupku ovaj sud 28. listopada 2024. donio rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama. Tužitelj je 5. studenog 2024. podnio žalbu protiv tog rješenja, a predmetna žalba odbijena je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-4522/2024 od 2. prosinca 2024., pa je tužitelj podnio ovu tužbu radi utvrđenja osporene tražbine, s obzirom da je 9. travnja 2025. rješenjem ovog suda, poslovni broj St-424/2024, potvrđen Plan restrukturiranja tuženika od 26. ožujka 2025., izmijenjen 1. travnja 2025.

10. Tužitelj ističe da tuženik ni u jednom trenutku nije osporio ili na bilo koji način kvalificirao tuženikovu tražbinu kao nevaljanu ili nepostojeću, već je samo naveo da i on ima tražbinu prema tužitelju, iz čega ne proizlazi da tražbina tužitelja prema tuženiku ne postoji. Nadalje, tužitelj smatra da iz navoda o postojanju tražbine dužnika prema vjerovniku (ovdje tužitelju) proizlazi činjenica da tužitelj ima tražbinu prema tuženiku.

11. Tužitelj u cijelosti osporava postojanje tuženikove tražbine, a smatra da tuženik ne može u predstečajnom postupku dokazivati postojanje svoje navodne tražbine. Također ističe da tuženik u svojem osporavanju nije uopće naveo iznos tražbine niti kada je ista navodno dospjela. Smatra da tuženik nije ovlašten isticati procesni prigovor radi prebijanja u predstečajnom postupku, a sve i da je ovlašten isticati taj prigovor, tuženik ničim nije dokazao postojanje svoje navodne tražbine niti je naznačio u kojem iznosu ta tražbina postoji.

12. Predlaže sudu donijeti presudu kojom bi se utvrdila osnovanost osporene tražbine u iznosu 1.650.283,90 EUR te naložilo tuženiku namirenje iste, kao i naložila naknada troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

13. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba u ovoj pravnoj stvari preuranjena pa bi je sud kao takvu trebao odbaciti. Ne osporava da je otvoren predstečajni postupak nad tuženikom. Ne osporava da je tužitelj prijavio svoju tražbinu po tri računa i dokumentu za kojeg smatra da ne sadrži elemente koje bi morao imati račun sukladno knjigovodstvenim i poreznim propisima koji ureduju obavezni sadržaj računa pa zaključuje da se na temelju njega ne može potraživati bilo što od tuženika. Dalje navodi da nije koristio pretporez po dokumentu koji glasi na iznos 1.085.844,57 EUR jer se on ne može smatrati računom ni dokumentom na temelju kojeg bi nastala bilo kakva obveza tuženika prema tužitelju. Osim toga, ističe da taj dokument nema ni datum izdavanja ni dospjelosti pa nije jasno od kada bi to tuženik došao u zakašnjenje, a tužitelj imao pravo obračunavati zatezne kamate.

14. Ne osporava da je sklopio ugovor s naručiteljem Gradom Vinkovcima, a da je predmet ugovora bilo izvođenje radova na nadvožnjaku Duga ulica - Borinačka cesta i prilazne prometnice u Vinkovcima. Tuženik je na tom poslu sklopio ugovor s tužiteljem kao podizvođačem, a tužitelj je bio i nominiran kao podizvođač u ugovoru koji je tuženik sklopio s Gradom Vinkovcima.

15. Ističe da je odredbama Ugovora o izvođenju radova na izgradnji, montaži i antikorozivnoj zaštiti čelične konstrukcije za potrebe projekta ”lzgradnja nadvožnjaka Duga ulica - Borinačka ulica i prilazne prometnice u Gradu Vinkovcima” broj EVV-5/18- 1, sklopljenog između tužitelja kao podizvođača i tuženika kao glavnog izvođača definiran međusobni odnos stranaka na tom poslu. Tako je člankom 7.2 ugovoreno da podizvođač nema pravo povećanja cijene ili isplate neke druge naknade pozivajući se na to da u vrijeme sklapanja ugovora nije bio detaljno upoznat s prilikama na mjestu izvođenja radova.

16. Nadalje, ističe da je člankom 8. utvrđena cijena radova u iznosu 3.200,00 EUR za tonu konstrukcije, koja cijena je podrazumijevala izradu svih elemenata konstrukcije sa svim potrebnim radovima na transportu i montaži iste na mjestu ugradnje. Ukupna cijena radova je ugovorena u iznosu 2.278.400,00 EUR. Način plaćanja ugovoren je tako da se plaćanje vrši do 60% u eurima, a ostatak od 40% u hrvatskim kunama po srednjem tečaju kune prema euru HNB-a.

17. Naglašava da je odredbom članka 9.1. ugovorena uplata avansa od 30% procijenjene vrijednosti posla, što iznosi 683.520,00 EUR u roku od 15 dana od potpisa ugovora i primitka garancije za avans od podizvođača. Avans je uplaćen 30. lipnja 2021. Za preostalih 30%, u iznosu 683.520,00 EUR, ugovoreno je plaćanje kao avans kada 90% materijala bude nabavljeno i minimalno 25% konstrukcije izvedeno i podizvođač dostavi garanciju za avans. Taj iznos uplaćen je 31. srpnja 2022.

18. Tuženik je kao avans uplatio 1.367.040,00 EUR ili 60% ukupno ugovorenih radova. Na taj način je sukladno ugovoru bila definirana nepromjenjivost cijena radova sukladno odredbi članka 8.2. ugovora.

19. Ostatak cijene radova od 40% ugovoren je u članku 9.2 na način da tužitelj kao nominirani podizvođač račune ispostavlja tuženiku, koji te račune dostavlja uz svoj račun za taj mjesec, a nakon toga naručitelj Grad Vinkovci vrši plaćanje toga računa izravno tužitelju obzirom da je on nominirani podizvođač. Člankom 10. je ugovoreno da će konačni obračun izvršiti u roku od 30 dana od uspješno izvršene primopredaje naručitelju Gradu Vinkovcima, koja primopredaja je obavljena 29. prosinca 2023., a sve nakon uspješno obavljenog tehničkog pregleda i izdane uporabne dozvole. Tužitelj nije nikada do sada izvršio obračun s tuženikom. Smatra da se uspješnom primopredajom posla između tužitelja i tuženika smatrala primopredaja mosta naručitelju Gradu Vinkovcima, 29. prosinca 2023.

20. Pretpostavka za isplatu iznosa utvrđenog po konačnom obračunu je bila da se napravi konačni usklađeni obračun i da tužitelj dostavi tuženiku jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku. Konačni obračun nije nikada sačinjen niti je dostavljeno jamstvo za garantni rok.

21. Ističe da je tužitelj kasnio s početkom izvođenja radova, ali i sa završetkom radova za što mu je tuženik imao pravo sukladno članku 36. obračunati ugovornu kaznu u iznosu 2 promila dnevno, a najviše do 10% vrijednosti radova. Tužitelj je kasnio s izvođenjem radova dvije godine, tako da mu tuženik ima pravo obračunati ugovornu kaznu u iznosu 10%, što iznosi 227.840,00 EUR. Tužitelj nije tražio produljenje roka sukladno članku 16.4. Ugovora.

22. Za više radove sukladno članku 41.3 tužitelj je morao imati suglasnost tuženika, koju je morao zatražiti i dobiti od tuženika pisanim putem, što nije učinio. Za izvantroškovničke radove sukladno članku 41.4. tužitelj je također morao imati pisanu suglasnost tuženika koju nije zatražio niti dobio pa smatra da tužitelj nema pravo obračunati više radove, izvantroškovničke radove, a ni tražiti povećanje cijena ugovorenih radova jer je primio avans, ugovorena je nepromjenjivost cijena, a kasnio je s izvođenjem radova.

23. Navodi da su plaćeni svi izdani računi pa i računi koji su predmetom ovoga postupka, osim iznosa 125.515,71 EUR za koji iznos tuženik vrši prijeboj s ugovornom kaznom u iznosu 227.840,00 EUR, kako je to i naveo kao razlog osporavanja tražbine.

24. Za dokument na iznos 1.085.844,57 EUR nema nikakve pravne osnove za izdavanje, a isti nema elemente računa, tako da na temelju njega nije nastala obveza za tuženika.

25. Osim toga, kada bi tužitelj imao kakvu osnovanu tražbinu prema tuženiku ne bi mogao isticati kondemnatorni tužbeni zahtjev prema tuženiku. Pogotovo ne može isticati tužbeni zahtjev da mu se izvrši isplata "u ukupnom iznosu od 1.650.283,90 EUR sukladno potvrđenom Planu restrukturiranja od 26. ožujka 2025. izmijenjenom 1. travnja 2025.”

26. Smatra da bi tužitelj mogao tražiti isplatu iznosa koji bi mu pripadao uz umanjenje u skladu s Planom restrukturiranja navedenom u apsolutnom iznosu nakon umanjenja, a ne cjelokupnog iznosa 1.650.283,90 EUR.

27. Konačno, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

28. Tužitelj se podneskom od 9. rujna 2025. očitovao na tuženikove navode iz odgovora na tužbu. U odnosu na tuženikove navode o preuranjenosti tužbe naveo je da je propisan jedino krajnji rok u kojem vjerovnik mora pokrenuti parnicu kako bi očuvao svoju tražbinu, a da ni u jednoj odredbi nije propisana zabrana da tužba bude podnesena i ranije. Smatra da je svrha takvog uređenja zaštita vjerovnika od prekluzije, a ne ograničavanje njihova prava na pristup sudu, a da bi tumačenje koje zagovara tuženik vodilo do pravne nesigurnosti i da je protivno načelu ekonomičnosti postupka pa smatra da bi tuženikov prigovor preuranjenosti valjalo u cijelosti odbiti.

29. Dalje navodi da su pravno irelevantni tuženikovi navodi o tome da dokument „Troškovnik – Sažetak“ ne predstavlja valjan račun jer ne sadrži sve elemente propisane poreznim i računovodstvenim pravilima, jer obveza plaćanja ne proizlazi iz forme računa, nego iz ugovora i izvršenih radova. Smatra da je ključni dokaz za utvrđivanje činjenica korespondencija stranaka. U tom smislu posebno ističe elektroničku poštu od 14. travnja 2022. u kojoj je predstavnik tuženika SH izdao jasan nalog tužitelju za početak proizvodnje elemenata mosta te zapisnik „Report for Handover of works“ od 9. prosinca 2022., potpisan od obje strane, kojim se potvrđuje da su radovi dovršeni i primljeni bez ikakvih primjedbi. Smatra da je time obveza tuženika na plaćanje postala konačno i nedvojbeno utvrđena.

30. Vezano za tuženikove tvrdnje da ima tražbinu prema tužitelju, ističe da je tuženik u predstečajnom postupku osporio tužiteljevu tražbinu tek općenito, bez navođenja iznosa, osnove ili dospijeća navodne protutražbine, a da paušalno osporavanje nema pravni učinak. Smatra da tuženik u ovoj parnici ne može naknadno nadopunjavati razloge osporavanja niti isticati prijeboj, odnosno da bi to bilo protivno načelu prekluzije i pravnoj sigurnosti. Dodatno ističe da elektronička pošta od 14. travnja 2022. pokazuje da je upravo tuženik bio taj koji je inicirao izmjene u projektu, konkretno u sustavu odvodnje mosta pa posljedice tih izmjena, koje je tražio naručitelj, ne mogu sada služiti kao podloga za prigovor prijeboja.

31. U odnosu na tuženikove navode o tome da su radovi kasnili i nisu bili kvalitetni navodi da su dogovoreni opsezi kontrole kvalitete, uključujući opsege ultrazvučnog ispitivanja zavara, što dokazuje da je kvaliteta bila predmet stručne kontrole i usuglašavanja, a izmjene u sustavu odvodnje bile su zahtjev samog naručitelja, što isključuje mogućnost da se posljedice tih izmjena svaljuju na tužitelja. Također ističe da je zapisnik o primopredaji radova od 9. prosinca 2022. potpisan bez ijedne primjedbe, što pokazuje da su radovi izvršeni uredno i u cijelosti prihvaćeni.

32. U podnesku od 24. rujna 2025. tuženik je naveo da su stranke 22. siječnja 2021. sklopile Ugovor o izvođenju radova na izgradnji, montaži i antikorozivnoj zaštiti čelične konstrukcije za potrebe projekta "lzgradnja nadvožnjaka Duga ulica - Borinačka ulica i prilazne prometnice u Gradu Vinkovcima” broj EVV-5/18-1 i da je tužitelj tada i preuzeo projektnu dokumentaciju i započeo s izradom radioničkih nacrta za izradu metalne konstrukcije. Dalje navodi da je tuženik 30. lipnja 2021. izvršio uplatu 30% avansa u iznosu 683.520,00 EUR, nakon što je tužitelj dostavio bankarsku garanciju. Smatra da tužitelj nije morao čekati nalog tuženika da započne s izvođenjem radova jer je bio ugovoren rok u kojem su se radovi morali dovršiti, a to je bio 30. rujna 2021., a zbog toga smatra da elektronička poruka inženjera SH od 14. travnja 2022. nema nikakvog značaja za ispunjavanje obveza tužitelja po osnovi dinamike ugovorenih radova i isplate cijene tih radova. Ističe da u toj poruci inženjer SH obavještava tužitelja da su izmjene projekta, koje se odnose na pozicije 7a, 7b i 7c koje su dostavljene ranije, a koje se odnose na sustav odvodnje mosta odobravaju i da se mogu proizvoditi, a da se radi o manjim izmjenama koje se odnose na sustav odvodnje i koje pozicije nemaju značaj na samu nosivu konstrukciju mosta. Smatra da je tužitelj do 14. travnja 2022. morao već završiti sve radove, a zbog kašnjenja radova navedene pozicije su se montirale tek u travnju 2022.

33. Također je istaknuo da je tužitelj radove morao predati naručitelju – Gradu Vinkovcima, što nije učinio, a da je člankom 10.1. određeno da će se obračun između tužitelja kao podizvođača radova i tuženika kao glavnog izvođača obaviti u roku od 30 dana od kumulativnog ispunjenja slijedećih uvjeta: nakon što se uspješno obavi primopredaja objekta naručitelju, a uspješnom primopredajom smatra se uspješno obavljen tehnički pregled objekta sukladno odredbama članaka 33., 34. i 35. ugovora te nakon što podizvođač preda naručitelju ili glavnom izvođaču jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku za kvalitetu izvedenih radova u vidu bankarke garancije. Tužitelj do danas nije izdao garanciju za otklanjanje nedostataka u garantnom roku pa tuženik smatra da tužitelj nema pravo vršiti bilo kakav konačni obračun, a da se dokument koji je tužitelj nazvao Obavijest o zahtjevu – Troškovnik - Sažetak na iznos 1.085.844,57 EUR ne može smatrati obračunom radova, koje nije niti predao naručitelju.

34. Pojašnjava da je konačni obračun radova dvostrani akt koji moraju sačiniti zajedno naručitelj posla i izvođač radova i potpisati ga kao usuglašeni dokument u smislu vrste i opsega radova koji su izvedeni i u odnosu na cijenu tih radova. Također navodi da su radovi između tužitelja i tuženika ugovoreni u skladu s člankom 8. ugovora na način da je cijena tone materijala 3.200,00 EUR, a da se količina procjenjuje na 712 tona, što ukupno iznosi 2.278.400,00 EUR. Naglašava da je po članku 8.2. određeno da je cijena nepromjenjiva.

35. Dalje navodi da je u članku 9. ugovoreno da će tuženik platiti iznos od 30% avansom po ispunjavanju uvjeta za tu isplatu te daljnjih 30% avansom kada se ispuni uvjet za to. Tuženik je navedene avanse platio po ispunjavanju uvjeta i time je platio iznos od 60% ukupno ugovorene cijene radova. Ostatak od 40% je plaćan u skladu s člankom 9.2. ugovora na način da je tužitelj ispostavljao obračunske situacije koje mu je izravno plaćao naručitelj i ti radovi su također plaćeni, tako da tuženik po osnovi ugovorenih radova i ugovorene cijene ovih radova nema više što plaćati tužitelju.

36. Smatra da iznos iz dokumenta „Obavijest o zahtjevu – Troškovnik - Sažetak“ predstavlja potraživanje koje premašuje iznos ugovorene cijene radova od 2.278.400,00 EUR. Iz specifikacije potraživanja po tom dokumentu vidljivo je da se vrši obračun za višu kvalitetu čelika, veći trošak sirovina, veće troškove napajanja električnom energijom i plinom u radionici, troškove opskrbe energijom na gradilištu i druge manje stavke, a da je iz članka 8.5. Ugovora vidljivo koje je sve obveze preuzeo tužitelj i koje sve stavke obuhvaća ugovorena cijena radova. Tužitelj sada traži milijun eura za neke povećane troškove i razlike u cijeni radova. Tuženik ističe da u projektnoj dokumentaciji nije bilo nikakvih značajnijih izmjena koje bi utjecale na povećanje troškova električne energije, plina, nabavke materijala ili bilo kojeg drugog troška proizvodnje. Također, smatra da ako su se cijene tih elemenata povećale , tada bi se moglo raditi o tome da tužitelj potražuje razliku u cijeni zbog povećanja tih troškova, ali da tužitelj nema pravo potraživati navedenu razliku u cijeni jer je cijena ugovorena kao nepromjenjiva i isplaćen je avans za nabavku materijala i financiranje troškova proizvodnje od 60%, što je po mišljenju tužitelja iznimno visoki avans. Smatra da ima pravo obračunati tužitelju ugovornu kaznu u iznosu 2 promila dnevno, a najviše do 10% ukupno ugovorene cijene radova, a s obzirom da je tužitelj kasnio s izvođenjem radova više od godinu dana.

37. Tužitelj je u podnesku od 24. listopada 2025. istaknuo da iz cjelokupne korespondencije koju dostavlja u spis proizlazi da tužitelj nije bio u zakašnjenju s izvršenjem ugovornih obveza te da je izvršenje bilo stalno uvjetovano izmjenama i zahtjevima naručitelja. Također, ističe da su rokovi produživani suglasno i dokumentirano, uz priznanje objektivnih okolnosti (poremećaji na tržištu, promjene u projektnoj dokumentaciji) te da je tužitelj u svakom trenutku postupao savjesno, pravodobno i u skladu s uputama naručitelja.

38. Stalna je sudska vještakinja Dubravka Herceg u svom nalazu i mišljenju (list 412-433 spisa) navela da je na računu broj 259/E od 31. srpnja 2022. fakturirano 165.595 kg materijala po cijeni od 2,24 EUR ili ukupno 370.932,80 EUR, a ukupni iznos računa umanjen je za uplate po avansima i to po fakturi broj 184/E od 30. lipnja 2021. i fakturi broj 247/E od 29. srpnja 2022. u iznosu 222.559,68 EUR, odnosno dva puta po 30%, a ukupan iznos računa, umanjen za uplaćeni avans, iznosi 148.373,12 EUR. Nadalje, na računu broj 307/E od 31. kolovoza 2022. fakturirano je 339.013 kg materijala po cijeni od 2,24 EUR ili ukupno 759.389,12 EUR, a ukupni iznos računa umanjen je za uplate po avansima i to po fakturi broj 184/E od 30. lipnja 2021. i fakturi broj 247/E od 29. srpnja 2022. u iznosu 455.633,48 EUR, odnosno dva puta po 30%, a ukupan iznos računa, umanjen za uplaćeni avans, iznosi 303.755,64 EUR. Na računu broj 349/E od 30. rujna 2022. fakturirano je 53.758 kg materijala po cijeni od 2,24 EUR ili ukupno 120.417,92 EUR, a ukupni iznos računa umanjen je za uplate po avansima i to po fakturi broj 184/E od 30. lipnja 2021. i fakturi broj 247/E od 29. srpnja 2022. u iznosu -72.250,76 EUR, odnosno dva puta po 30%, a ukupan iznos računa, umanjen za uplaćeni avans, iznosi 48.167,16 EUR. Dalje navodi da tužitelj po računima potražuje ukupno 500.295,92 EUR, a Troškovnik - Sažetak od 15. prosinca 2022. iznosi 1.085.844,57 EUR pa tužitelj s tom ispravom potražuje od tuženika 1.586.140,49 EUR. Tužitelj je 30. rujna 2022. ispostavio račun broj 350/E. Na računu broj 350/E od 30. rujna 2022. fakturirano je 228.509 kg materijala po cijeni od 2,24 EUR ili ukupno 511.860,16 EUR, a ukupan iznos računa umanjen je za uplate po avansima i to po fakturi broj 184/E od 30. lipnja 2021. i fakturi broj 247/E od 25. srpnja 2022. u iznosu -307.116,10 EUR (dva puta po 30%). Ukupan iznos računa, umanjen za uplaćeni avans, iznosi 204.744,06 EUR. Tužitelj je 31. prosinca 2022. ispostavio račun broj 524/E s opisom „CREDIT NOTE AS AGREED“ financijsko odobrenje - knjižna obavijest u iznosu 427.271,31 EUR.

39. U odnosu na uplatu predujma vještakinja je navela da je 15. srpnja 2021. izvršena uplata 30% ugovorenog predujma u iznosu 683.520,00 EUR, a 31. kolovoza 2022. izvršena je uplata dodatnih 30% ugovorenog predujma u iznosu 683.520,00 EUR ili ukupno 1.367.040,00 EUR, što čini 60% predujma ugovorenog iznosa (2.278.400,00 EUR X 60% = 1.367.040,00 EUR).

40. Vještakinja je pojasnila da početno stanje 1. siječnja 2022. od 5.250.000,00 kuna čini uplata predujma od 15. srpnja 2021. u iznosu 683.520,00 EUR. Nadalje, 30. kolovoza 2022. izvršena je uplata za pokriće devizne uplate u iznosu 3.201.811,20 kuna, a 31. kolovoza 2022. u iznosu 1.950.945,88 kuna. U kunama plaćen predujam od 60% iznosi 10.402.757,08 kuna. Predujam u iznosu od 10.402.757,08 kuna zatvaran je uglavnom po računima koji je tužitelj kao inozemni dobavljač ispostavio tuženiku. Tužitelj je dio radova izvodio i preko podružnice CIMOLAI S.P.A., Rijeka, Užarska 28, a predujmom u iznosu 1.200.000,00 kuna od 31. listopada 2022. zatvorena je obveza prema tužiteljevoj podružnici u Rijeci. Tijekom izvršenih uplata predujma iz kuna u EUR nastala je tečajna razlika u iznosu 124.329,06 kuna.

41. U odnosu na podmirenje obveza prema tužiteljevoj podružnici u Rijeci, vještakinja je istaknula da je uvidom u konto karticu tuženika za inozemnog dobavljača CIMOLAI S.P.A. (2210) za 2022. vidljivo da je ukupan iznos knjiženih ulaznih računa 10.024.126,14 kuna. Predmetni iznos umanjen je s knjiženjem financijskog odobrenja po knjižnoj obavijesti u iznosu 3.219.916,59 kuna, što odgovara iznosu 427.271,31 EUR po dostavljenom računu 524/E od 31. prosinca 2022. od tužitelja. Tijekom 2022. zatvoren je dug po računima po izvršenim uplatama predujma u ukupnom iznosu 9.078.428,02 kune, a drugih uplata nije bilo. Naglasila je da po stanju kartice iznosi duga na kraju 2022. (s danom 31. prosinca 2022.) iznose 945.698,12 kuna. Od uplaćenog predujma po Ugovoru iznos od 1.200.000,00 kuna knjižen je za zatvaranje računa br. 2. i to 31. listopada 2022. od Podružnice CIMOLAI S.P.A. u Rijeci. Po knjigovodstvenoj kartici svi računi Podružnice su i plaćeni te s 31. prosinca 2022. nema duga.

42. Konačno, navela je da je 1. siječnja 2023. izvršena konverzija kuna po fiksnom tečaju od 7,53450 u EUR te stanje duga prema tužitelju tada iznosi 125.515,71 EUR ( 945.698,12 kuna / 7,53450). Nadalje, 30. travnja 2024. izvršeno je temeljnicom broj 35 zatvaranje preplata po nekim računima, s dugom po drugima pod nazivom usklađenje i to je izvršeno zatvaranje po starosti duga po računu te je od tada stanje duga po računu broj 350/E od 30. rujna 2022. u iznosu 125.515,71 EUR.

43. Dakle, vještakinja je mišljenja da stanje duga tuženika na 1. siječnja 2025. prema tužitelju iznosi 125.515,71 EUR i to po računu 350/E od 30. rujna 2022.

44. Podneskom od 13. ožujka 2026. tuženik je istaknuo da jedino dugovanje koje ima evidentirano prema tuženiku iznosi 125.515,71 EUR, ali da to potraživanje nije dospjelo jer će se u skladu s člankom 9.11. Ugovora 10% od ukupno ugovorenog iznosa platiti po konačnom obračunu izvršenih radova putem okončane situacije koju će glavni izvođač predati naručitelju nakon dovršetka radova i pregleda izvršenog prilikom primopredaje radova nakon otklona eventualnih nedostataka te dostave jamstva za otklanjanje nedostatka u jamstvenom roku. Istaknuo je da tužitelj do danas nije s njim izvršio primopredaju radova i okončani obračun i nije dostavio jamstvo za dobro obavljeni posao od 10% radova, tako da niti ne može od tuženika potraživati 10% vrijednosti ugovorenih radova.

45. Tužitelj je podnescima od 25. ožujka 2026. i 14. svibnja 2026. specificirao tužbeni zahtjev u skladu s planom restrukturiranja.

46. Na ročištu od 2. travnja 2026. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Dubravke Herceg. Naveo je da iz nalaza proizlazi da sami računi 259, 307 i 349 iskazuju vrijednost bruto izvedenih radova te odbitke po osnovi ranije plaćenog avansa, a tek potom neto iznos za uplatu. Smatra da iz tog proizlazi da avans nije neutralizirao te račune odnosno da računi nisu podmireni nego se kroz njih obračunavao. Također smatra da iz nalaza i mišljenja nije razvidno da su ti utuženi računi naknadno podmireni zasebnim jasno identificiranim plaćanjima, a da vještakinja nije imala uvid u konkretnu izjavu o prijeboju na temelju koje bi se moglo zaključiti da su ta potraživanja prestala prijebojem. Nadalje, za račun 307 nalaz utvrđuje da vjerovnik ističe djelomično podmirenje prijebojem te da je od stranaka bila zatražena i preslika izjave o prijeboju ako ona postoji. Također, završno mišljenje vještakinje se oslanja na interno usklađenje tuženika provedeno temeljnicom 35 od 30. travnja 2024. pa tužitelj smatra da se iz samog nalaza ne može izvesti zaključak da su predmetni računi podmireni ili da je tražbina prestala samo zato što je prethodno bio isplaćen avans niti da su spomenuti prijeboji dokazani na način potreban za izvođenje takvog zaključka.

47. Stalna sudska vještakinja Dubravka Herceg na ročištu od 2. travnja 2026. iskazala je da je iz nalaza vidljivo da je u skladu s ugovorom 15. srpnja 2021. uplaćeno 30 % avansa u iznosu 683.520,00 EUR, a drugi dio od 30 % uplaćen je 31. kolovoza 2022. u istom iznosu, dakle ukupno je uplaćeno predujma u iznosu 1.367.040,00 EUR, što odgovara iznosu od 60 % ugovorenog iznosa koji je bio 2.278.400,00 EUR. Dakle izvršen je cjelokupni ugovoreni predujam. Kod knjiženja po datumima na kartici računa izvršeno je zatvaranje po izvršenim uplatama avansa te je do toga došlo u knjigovodstvu tuženika pa su pojedini računi plaćeni manje, a pojedini preplaćeni te se izvršilo zatvaranje računa tim iznosima da bi se svelo da je jedan račun u dugu, tako da je išlo po starosti zatvaranja i na kraju je ostao neplaćeni račun u iznosu 125 .515,71 EUR, po računu 350/E, s tim da tužitelj navodi da je taj račun dospio 30. rujna 2022. Naglasila je da ovdje nedostaje okončana situacija koja nikada nije napravljena, a po njoj bi se točno utvrdilo kolika je vrijednost izvedenih radova, koliko je ispostavljeno računa i šta je još po njoj iznos za uplatu. U ugovoru stoji da bi okončana situacija trebala iznositi 10 % ugovorenog iznosa. U tom smislu pretpostavlja da tuženik smatra da se taj posljednji račun ne treba naplatiti jer je taj iznos manji od 10 % ugovorenog iznosa, ali okončana situacija nije napravljena.

48. Također je navela da je tužitelj ispostavio račune po dvije osnove. Prvo kao CIMOLAI S.P.A. u iznosu 10.024.126,14 kuna te preko podružnice u Rijeci u iznosu 7.779.060,10 kuna. Dakle, tužitelj je ukupno ispostavio račune u iznosu 17.803.186,24 kn, sveukupno 2.362.888,88 EUR, a što bi bio iznos koji je i po ugovoru predviđen.

49. Konačno, navela je da je neto iznos računa podmiren najvećim dijelom s knjižnom obavijesti koju su ispostavili 31. prosinca 2022. po računu 524/E, u iznosu 427.271,31 EUR. Tom knjižnom obavijesti tužitelj je umanjio neto iznose potraživanja po tri računa za iznos 427.271,31 EUR, a dug je ostao u iznosu 125.515,71 EUR.

50. Na ročištu od 14. svibnja 2026. svjedok SH naveo je da se tužitelj obvezao izraditi čeličnu konstrukciju, ali i izraditi izvedbeni projekt čelične konstrukcije mosta. U tu svrhu tužitelju su dostavljeni svi glavni projekti i druga dokumentacija koja je bila potrebna za izradu projekta. Tužitelj je angažirao revidenta - profesora UH s Građevinskog fakulteta u Splitu, za pregled izrađenih projekata i davanja odobrenja za izvedbeni projekt. Tužitelj je dobio poprilično veliki avans, čak 60%, što je bilo neuobičajeno. Postupak je trebao teći na način da je ovdje tužitelj trebao dostaviti izvedbeni projekt, nakon čega je trebala uslijediti suglasnost revidenta pa bi se potom krenulo u izradu. Međutim, cijeli postupak je išao dosta sporo pa je svjedok, kao predstavnik tuženika, tužitelju poslao skice koje bi trebalo ispoštovati prilikom izrade izvedbenog projekta, s detaljima kao što je primjerice rasvjeta. Nakon izrađenog projekta revident je izdao suglasnost i krenulo se u izradu konstrukcije koja se izrađivala u Italiji. V su organizirali radnike za postavljanje konstrukcije i radovi su se obavljali predviđenom dinamikom izvođača. Nakon završetka radova sastavili su zapisnik o izvršenim radovima. Istaknuo je da je dinamika bila u skladu s onim što je zacrtao izvođač, a da je izvođač bio u kašnjenju u odnosu na ugovor. U odnosu na primopredaju radova iskazao je da postoji dokument – izjava na engleskom i hrvatskom, što nije u skladu s ugovorom jer je ugovorom dogovoreno da se sastav i primopredajni zapisnik. Izjava sadrži dijelove onoga što bi trebao sadržavati zapisnik o primopredaji, u toj izjavi konstatiran je datum završetka radova, da je kvaliteta radova uredna te da je Grad Vinkovci ispunio sve financijske zahtjeve tužitelja. Nije napravljen konačni obračun. Također je konstatirano i da tuženik neće potraživati ugovornu kaznu zbog kašnjenja izvođača u radovima, ako izvođač dostavi svu potrebnu dokumentaciju da bi se mogao izvršiti tehnički pregled. Naglasio je da je tužitelj uvjetovao da se u zapisnik unese odredba o odustajanju od potraživanja ugovorne kazne zato da bi predao dokumentaciju. Svjedok je poslao e-mail tužitelju u kojem je naveo da ima nekakvih prijedloga za nekoliko izmjena koje treba izvršiti u izvedbenom projektu te da su osim revidenta angažirali inženjera D, a koji je imao zadovoljavajuće mišljenje i da se sačeka mišljenje o kvaliteti izvedbenog projekta, a da je tuženik odgovorio s rokovima. Istaknuo je da je konstrukcija težila oko 800 tona, a ove izmjene su na možda jednoj toni cjelokupne konstrukcije. Koliko mu je poznato tužitelj nije predao jamstvo tuženiku za nedostatke u garantnom roku. Ugovorom koji su potpisali točno je definirano na koji način tužitelj treba tražiti odgodu roka i pod kojim uvjetima, a s obzirom da tužitelj nije podnosio zahtjev za produženje roka, a ušao je u zakašnjenje tražio je da mu dostave novi plan kada će biti most gotov, da može podnijeti zahtjev krajnjem naručitelju. Međutim, tužitelj je poslao novi vremenski plan, ali ne i zahtjev sukladno ugovoru za produženje roka. Nikada nije pisanim aneksom ugovora produljen rok za izvođenje radova. Sam tužitelj je kreirao tekst izjave koja je sastavljena umjesto zapisnika o primopredaji.

51. Svjedok FH na ročištu od 14. svibnja 2026. iskazao je da je kod tužitelja tehnički direktor i projekt manager te je vodio infrastrukturne, konstrukcijske radove na mostu, nadvožnjaku u Vinkovcima. Poznat mu je projekt od potpisivanja ugovora pa do zaključenja i poznaje sve uvjete. Tužitelj je radio samo dio projekta i to kao podizvođač čelične konstrukcije mosta. Ugovor između stranaka potpisan je u siječnju 2021. i uključuje izgradnju i montažu metalnih konstrukcija na gradilištu. Ugovoreni rok je bio studeni 2021., a tužitelj je počeo radove godinu dana kasnije. Razlog kašnjenja je bio da inicijalni projekt nije bio dovršen, a koji je tužitelju bio dan nakon potpisivanja ugovora i nedostajali su mnogi građevinski detalji te to tužitelju nije omogućilo dovršenje radova. Kad je tužitelj započeo isporuku čelične konstrukcije, armirani beton još nije bio dovršen, a što je bila obveza tuženika i radovi na gradilištu nisu se dovršili dovoljno da bi tužitelj krenuo u nastavak posla. Tužitelj nije uzrokovao nikakvo kašnjenje glavnog projekta, a sam je pretrpio kašnjenje od čak jedne godine kako bi mogao početi sa svojim dijelom radova. Tužitelj je završio svoje radove 9. prosinca 2022. kada je potpisana izjava o primopredaji u kojoj jasno piše da je s njihove strane sve bilo uredno izvršeno. S ekonomskog stajališta ugovor određuje da je trošak 3.200,00 EUR po toni na temelju težine konstrukcije. Stoga dolazi da je konačan iznos 787 tona x 3.200 eura po toni i iznosi 2.518.000,00 EUR. Cjelokupni iznos je bio fakturiran tuženiku, ali nije u cijelosti plaćen. Što se tiče plaćanja avansa ugovorom su predviđene 2 rate po 30 % avansa, odnosno dvije tranše, koje je tuženik i platio. Ovi predračuni ne zamjenjuju fakture za izvršenje radova jer je rad obračunat, a izvršen je proporcionalni odbitak od avansnih faktura – predračuna. Uz ugovoreni iznos 2.518.000,00 EUR tužitelj je također imao dodatne troškove koji su se nakupili, traženo je plaćanje istih od tuženika, ali nisu dobili odobrenje za te fakture iako su radovi izvršeni. Sveukupno gledajući spomenuti dodatni troškovi vrijede nešto više od 1.000.000,00 EUR. Što se tiče proizvodnje u radioni napominje da je veliki dio troškova otišao na čelik visoke kvalitete koji je bio potreban, na jednu stavku dodatnih troškova, a nakon što su radovi započeli godinu dana kasnije od predviđenog, cijene materijala i toplinske energije porasle su i time se trošak pokazao puno većim. Što se tiče prikazivanja ovih troškova s tehničkog gledišta dobili su od SH u pisanom obliku odgovor da nastave dalje s projektom. Rekao im je da će za vrijeme trajanja i na kraju projekta biti nadoknađeni troškovi. Nije postojalo odobrenje za fakturiranje, već samo uputa da nastave s radovima. Nadali su se da će na kraju moći sjesti i pričati s tuženikom, ali to se nije dogodilo.

52. Svjedok VH na ročištu od 14. svibnja 2026. naveo je da je bio voditelj gradilišta, direktor gradilišta kod tužitelja, za gradnju predmetne građevine. Uvijek je bio prisutan s tuženikom i klijentom tijekom sastanaka. Mogao je uočiti stanje kašnjenja radova općenito od strane tuženika, a također i potrebne izmjene i dodatne radove koji su bili potrebni. Postojalo je opće kašnjenje u građevinskim radovima čemu je svjedočio, a između ostalog navodi betonske stupove i stupove mostova. U nekoliko navrata mogao je svjedočiti promjeni ugovornih uvjeta i odredaba i nepoštivanju od strane tuženika što je usporilo izvršenje radova. Sve izmjene i promjene koje je tužitelj imao podijeljene su s tuženikom. Tuženik je bio odgovoran za stavljanje površina na raspolaganje tužitelju u skladu s projektom. Kao poteškoće s kojima se tužitelj susreo navodi da forme dizalica za podizanje mosta nisu bile spremne te tako ni pristupne točke samom gradilištu. Tijekom gradnje tuženik je napravio daljnje izmjene u projektu što je zahtijevalo izmjenu postojećih konstrukcija u Vinkovcima. Zbog nekih grešaka u betonu od strane tuženika neki strukturalni elementi morali su se po drugi puta obnoviti u Italiji. Unatoč svim promjenama i neočekivanim događajima smatra da je tužitelj ispravno obavio posao koji je bio odobren od tuženika, a na kraju radova, 9. prosinca 2022., tuženik je potpisao izjavu o uredno obavljenim radovima sukladno projektu. Tuženik je oduvijek bio svjestan razvoja projekta, problema i rješenja koje je tužitelj predložio, no nikada nije želio podmiriti i ekonomski priznati ovu vrstu izmjena te novonastalih dodatnih troškova. Što se tiče dokumentacije vezane uz projekt tuž itelj je uvijek poštivao ugovorne obveze, uključujući sve potrebne dokumente.

53. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u rješenje ovog suda o otvaranju predstečajnog postupka nad dužnikom, poslovni broj: St-424/2024-8 od 10. srpnja 2024. (list 6-9 i 270-273 spisa), ugovor o izvođenju radova izgradnje nadvožnjaka i prilazne prometnice za potrebe projekta „Izgradnja nadvožnjaka Duga ulica – Borinačka ulica i prilazne prometnice u gradu Vinkovcima“, broj EVV-5/18-1 (list 13-40 spisa), ugovor o izvođenju radova na izgradnji, montaži i antikorozivnoj zaštiti čelične konstrukcije za potrebe projekta „„Izgradnja nadvožnjaka Duga ulica – Borinačka ulica i prilazne prometnice u gradu Vinkovcima“, broj EVV -5/18-1 s troškovnikom (list 41-93 spisa), ovjereni prijevod računa 259/E (list 96-102 spisa), ovjereni prijevod računa 307/E (list 104-114 spisa), ovjereni prijevod računa 349/E (list 116-118 spisa), Obavijest o zahtjevu – Troškovnik – Sažetak (list 120-140 spisa), rješenje ovog suda o potvrdi plana restrukturiranja, poslovni broj: St-424/2024-159 od 9. travnja 2025. (list 141-164 i 300-323 spisa), plan financijskog i operativnog restrukturiranja (list 165-240 spisa), zapisnik o primopredaji radova izgradnje nadvožnjaka i lokalne ceste LC 46006 za potrebe projekta „Izgradnja nadvožnjaka Duga ulica – Borinačka ulica i prilazne prometnice u gradu Vinkovcima“, broj EVV - 5/18-1 (list 255-258 spisa), rješenje ovog suda o utvrđenim i osporenim tražbinama, poslovni broj: St-424/2024-26 od 28. listopada 2024. (list 259-269 spisa), e-mail korespondenciju od 14. travnja 2022. (list 278-283 spisa), ovjereni prijevod izjave od 9. prosinca 2022. (list 284-291 spisa), potvrdu o provedenoj uplati od 31. kolovoza 2022. (list 324 spisa), potvrdu o provedenoj uplati od 31. kolovoza 2022. (list 325 spisa), potvrdu o provedenoj uplati od 15. srpnja 2021. (list 326 spisa), e-mail korespondenciju (list 333-359 spisa), ovjereni prijevod e-mail korespondencije (list 361-402 spisa), proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Dubravki Herceg (list 412-433 i 572-574 spisa) te proveo dokaz saslušanjem svjedoka SH (list 586-588 spisa), DH (list 588-589 spisa) i NH (list 589-590 spisa).

54. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporene tražbine u iznosu 1.650.283,90 EUR.

55. Sporno je postojanje tužiteljeve tražbine prema tuženiku te njezina visina.

56. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

57. Na temelju odredbe članka 492.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP) u postupku pred trgovačkim sudovima odlučne činjenice utvrđuju se, u pravilu, na temelju isprava.

58. Između stranaka nije sporno da je rješenjem ovog suda, poslovni broj: St - 424/2024-8 od 10. srpnja 2024. otvoren predstečajni postupak nad tuženikom.

59. Također, nije sporno ni da je tužitelj kao vjerovnik u tom predstečajnom postupku prijavio svoju tražbinu u iznosu 1.650.283,90 EUR, po tri računa (259/E, 307/E i 349/E) i dokumentu pod nazivom „Obavijest o zahtjevu – Troškovnik – Sažetak“.

60. S obzirom na to da je tuženik kao dužnik u predmetnom predstečajnom postupku osporio tražbinu tužitelja kao vjerovnika, to je rješenjem ovog suda o utvrđenim i osporenim tražbinama, poslovni broj: St-424/2024-26 od 28. listopada 2024., primjenom odredbi članka 48. stavka 1. i članka 50. stavka 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“, 71/15., 104/17., 36/22., 27/24. – dalje: SZ) tužitelj upućen na parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine.

61. Kako je tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka isticao da je tužba u ovoj pravnoj stvari preuranjena pa bi se trebala odbaciti, valja se prvenstveno očitovati na te tuženikove navode.

62. Ovaj sud smatra da takvi navodi tuženika nisu osnovani. Naime, sama okolnost da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena prije pravomoćnosti rješenja kojim se potvrđuje plan restrukturiranja po mišljenju ovog suda ne predstavlja procesnu zapreku za vođenje parnice jer tužba nije podnesena nakon proteka roka od osam dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana restrukturiranja.

63. Po ocjeni ovog suda, rok od osam dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana restrukturiranja ima karakter prekluzivnog roka, odnosno predstavlja krajnji rok u kojem vjerovnik može zahtijevati utvrđenje osporene tražbine sudskim putem.

64. Suprotno tumačenje, prema kojem bi tužbu podnesenu prije pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana restrukturiranja trebalo odbaciti kao preuranjenu, iako su u međuvremenu nastupile sve pretpostavke za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, predstavljalo bi pretjerani formalizam koji nije u skladu s načelom ekonomičnosti postupka i koji bi ograničavao pravo stranke na pristup sudu.

65. Zbog svega navedenog, ovaj sud smatra da nema mjesta odbacivanju tužbe u ovoj pravnoj stvari kao preuranjene. Uz to, rješenje kojim se potvrđuje plan restrukturiranja poslovni broj: St-424/2024-159 doneseno 9. travnja 2025. u međuvremenu je postalo pravomoćno.

66. U odnosu na sam predmet spora u ovoj pravnoj stvari, valja istaknuti da je odredbom članka 50. stavka 3. SZ-a propisano da se u parnici iz članka 50. stavka 2. SZ-a može zahtijevati utvrđenje tražbine samo na temelju osnove i u iznosu kako je naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu.

67. Kako je tužitelj svoju tražbinu prijavio na temelju računa i dokumenta pod nazivom „Obavijest o zahtjevu – Troškovnik – Sažetak“, a koji proizlaze iz ugovornog odnosa stranaka, to u ovoj pravnoj stvari tužitelj može zahtijevati utvrđenje tražbine samo na temelju te osnove, odnosno na temelju konkretnog ugovornog odnosa i u iznosu koji je prijavljen, a to je 1.650.283,90 EUR.

68. U tom smislu trebalo je utvrditi postoji li obveza tuženika koja proizlazi iz tog ugovornog odnosa.

69. Naime, stranke su 22. siječnja 2021. sklopile Ugovor o izvođenju radova na izgradnji, montaži i antikorozivnoj zaštiti čelične konstrukcije za potrebe projekta „Izgradnja nadvožnjaka Duga ulica – Borinačka ulica i prilazne prometnice u gradu Vinkovcima“ broj EVV-5/18-1 (dalje: Ugovor).

70. U tom ugovornom odnosu tužitelj je bio podizvođač, a tuženik glavni izvođač.

71. Odredbom članka 1.2. Ugovora određeno je da se taj Ugovor realizirao u okviru projekta Izgradnje nadvožnjaka Duga ulica - Borinačka ulica i prilazne prometnice (Borinačka ulica) u gradu Vinkovcima.

72. Nadalje, predmet Ugovora određen je odredbom članka 6. pa je u tom smislu navedeno izvođenje radova na izgradnji, montaži i antikorozivnoj zaštiti čelične konstrukcije nadvožnjaka Duga ulica – Borinačka ulica u gradu Vinkovcima i to u skladu s projektno – tehničkom dokumentacijom iz stavka 6.3. Ugovora i ugovornim troškovnikom. U odredbi članka 6.3. Ugovora navedeni su svi projekti i ostala dokumentacija na temelju kojih su se izvodili predmetni radovi.

73. Cijena je ugovorena odredbom članka 8.1. Ugovora. Tako je određeno da cijena iznosi 3.200,00 EUR / tona po jediničnim cijenama i u okviru vrsta radova i količina iskazanih u ugovornom troškovniku. Preliminarna procjena količina iznosi 712 tona pa je ukupan iznos rezultata radova procijenjen na 3.200,00 EUR / tonu x 712 tona = 2.278.400,00 EUR.

74. Također, u toj odredbi navedeno je i da su ugovorne strane suglasne da će konačni ukupni iznos radova biti utvrđen od 3.200 EUR / tonu x količine koje će biti predstavljene na popisu količina utvrđenih na crtežima radnji koje je izvršio podizvođač.

75. U odredbi članka 8.3. Ugovora ugovoreno je da cijena pokriva sve obveze i troškove podizvođača iz Ugovora i sve što je potrebno za točno izvođenje i dovršenje ugovorenih radova i otklanjanje svih nedostataka, kao i sve dodatne obveze koje na temelju Ugovora treba izvršiti podizvođač (npr. obveze stručne i poslovne suradnje, nostrifikacije, kontrole i sve ostale troškove urednog poslovanja).

76. Odredbom članka 8.4. Ugovora određeno je da su u navedenu cijenu radova uključeni svi troškovi rada, materijala, opreme, rada strojeva, transporta, korištenja prometnica, pristojbi, poreza, osiguranje, kao i svi drugi troškovi i izdaci podizvođača potrebni za dovršenje radova do potpune funkcionalnosti i primopredaja na upotrebu mosta iz članka 6.1. Ugovora.

77. Plaćanje je određeno odredbom članka 9.1. Ugovora pa je tako ugovoreno da se plaćanje vrši do 60% potraživanja u eurima, a ostatak od 40% u hrvatskim kunama po srednjem tečaju kune prema euru HNB-a zadnjeg dana u mjesecu obračuna prema građevinskoj knjizi.

78. Nadalje, istom odredbom određeno je da će 30% procijenjenog ugovornog iznosa (683.520,00 EUR) glavni izvođač (ovdje tuženik) platiti podizvođaču (ovdje tužitelju) kao avans u roku od 15 dana od datuma stupanja Ugovora na snagu i primitka od strane podizvođača garancije za avans. Također, stipulirano je i da će protekom 15 dana nakon inspekcije u pogonu podizvođača, kojom je utvrđeno da je minimalno 90% materijala potrebno za izgradnju mosta nabavljeno i da je minimalno 25% konstrukcije izrađeno, kao i primitka od strane podizvođača garancije za avans, glavni izvođač platiti kao avans dodatnih 30% procijenjenog ugovornog iznosa (683.520,00 EUR).

79. Na temelju provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i izvršenog uvida u provedene uplate, koje su priložene u ovom spisu, ovaj sud je utvrdio da je tuženik 15. srpnja 2021. uplatio tužitelju 30% ugovorenog predujma u iznosu 683.520,00 EUR, a 31. kolovoza 2022. izvršio uplatu dodatnih 30% ugovorenog predujma u iznosu 683.520,00 EUR ili ukupno 1.367.040,00 EUR, što iznosi 60% predujma ugovorenog iznosa pa sud zaključuje da je tuženik isplatio tužitelju cjelokupni iznos avansa u skladu s odredbom članka 9.1. Ugovora.

80. Nadalje, provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno je da je nakon evidentiranja uplata avansa i knjižne obavijesti od 31. prosinca 2022. (račun broj 524/E u iznosu 427.271,31 EUR), kojom su umanjena potraživanja tužitelja, ostao nepodmiren dug tuženika po računu br. 350/E u iznosu 125.515,71 EUR.

81. S obzirom na to da veći dio svoje prijavljene tražbine tužitelj temelji na dokumentu pod nazivom „Obavijest o zahtjevu – Troškovnik – Sažetak“, valja se posebno osvrnuti na njegov sadržaj.

82. Naime, uvidom u Obavijest o zahtjevu – Troškovnik – Sažetak sud je utvrdio da je u toj ispravi tužitelj tuženiku obračunao višu kvalitetu čelika, veći trošak sirovina između siječnja 2021. i prosinca 2021., veće troškove za napajanje električnom energijom u radionici, veće troškova opskrbe plinom u radionici, veće troškove za prijevoz iz Italije, razne troškove inženjeringa kao i troškove dodatnih radova.

83. Odredbom članka 7.2. Ugovora stipulirano je da podizvođač nema pravo zahtijevati povećanje cijene ili isplatu neke druge naknade pozivajući se na to da u vrijeme sklapanja Ugovora nije bio detaljno upoznat s prilikama na mjestu izvođenja radova.

84. Posebno valja istaknuti odredbu članka 8.2. Ugovora, kojom je stipulirana nepromjenjivost jediničnih cijena navedenih i upisanih u troškovniku i to za cijelo vrijeme trajanja Ugovora.

85. U toj odredbi navedeno je da su ugovorne strane suglasne da jedinična cijena vrijedi i za viškove odnosno manjkove radova, a da podizvođač nema pravo na povećanje ovih cijena u slučaju promijenjenih okolnosti, privremenog prekida radova, tržišne promjene cijena materijala, inflacije i ostalog.

86. Kada se uzmu u obzir navedene odredbe članaka 7.2. i 8.2. Ugovora, kao i ranije citirane odredbe članka 8.3. i 8.4. Ugovora koje određuju što je sve uključeno u cijenu, ovaj sud smatra da tužitelj nema pravo od tuženika potraživati naknadu troškova koji se odnose na povećanje cijena materijala, energenata, prijevoza, rada ili drugih ulaznih troškova nastalih tijekom izvršenja ugovora.

87. Naime, ugovorne strane izričito su ugovorile nepromjenjivost jediničnih cijena za cijelo vrijeme trajanja ugovora te su rizik promjene tržišnih okolnosti, uključujući promjene cijena materijala, inflaciju i druge slične okolnosti odredbama Ugovora prenijele na podizvođača, ovdje tužitelja pa je mišljenje ovog suda da porast troškova poslovanja tijekom izvršenja Ugovora ne može predstavljati valjanu pravnu osnovu za nastanak dodatne obveze tuženika prema tužitelju.

88. Osim toga, prema odredbi članka 627. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. , 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23; dalje – ZOO), ako je ugovoreno da se cijena radova neće mijenjati u slučaju da se nakon sklapanja ugovora povećaju cijene elemenata na temelju kojih je ona određena, izvođač može, usprkos takvoj odredbi ugovora, zahtijevati izmjenu cijene radova ako su se cijene elemenata, a bez njegova utjecaja, povećale u tolikoj mjeri da bi cijena radova trebala biti veća za više od deset postotaka.

89. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao da se cijena promijenila za više od deset postotaka, pa da bi u tom smislu mu pripadalo zakonsko pravo na na naknadu za povećanje cijene. Uz to, prema stavku 2. istog članka, i u tom slučaju izvođač može zahtijevati samo razliku u cijeni koja prelazi deset postotaka, osim ako je do povećanja cijene elemenata došlo poslije njegova dolaska u zakašnjenje.

90. U odnosu na dio potraživanja koji se odnosi na navodne dodatne radove, sud ističe da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da su isti bili ugovoreni ili naknadno odobreni na način predviđen Ugovorom.

91. Naime, odredbom članka 41.3. Ugovora određeno je da su „više radovi“ ugovoreni radovi po troškovničkim stavkama koji prelaze ugovorene količine. Potreba za „više radovima“ utvrđuje se pisanim izvješćem nadzornog inženjera. Podizvođač može uz suglasnost nadzornog inženjera izvršiti i situirati „više radove“ na pojedinim stavkama iz troškovnika, ali ne preko ugovorene cijene iz članka 8. Ugovora, a izvršeni „više radovi“ bit će plaćeni podizvođaču samo ako postoji uredna pisana suglasnost nadzornog inženjera. U slučaju da bi izvođenje „više radova“ dovelo do prekoračenja ugovorene cijene iz članka 8. Ugovora radovi se mogu izvesti samo uz pisanu suglasnost nadzornog inženjera i glavnog izvođača, u suprotnom neće biti plaćeni.

92. Povezano s time, odredbom članka 41.4. Ugovora propisano je da su izvantroškovnički radovi nepredviđeni radovi koji nisu bili uključeni u osnovni ugovor, ali su postali nužni za izvođenje radova opisanih u njima i kada takve dodatne radove nije moguće tehnički ili ekonomski odgojiti od ugovora bez znatnih poteškoća ili znatnog povećanja troškova za naručitelja. Također je navedeno da se potreba za dodatnim radovima utvrđuje pisanim izvješćem nadzornog inženjera, ali da će ih podizvođač izvesti nakon što glavni izvođač prihvati ponudu podizvođača. Takvi radovi izvode se uz pisanu suglasnost nadzornog inženjera i glavnog izvođača, a u suprotnom neće biti plaćeni.

93. Dakle, ranije citiranim odredbama Ugovora propisano je da izvođenje „više radova“ i izvantroškovničkih radova pretpostavlja prethodnu pisanu suglasnost tuženika kao glavnog izvođača i/ili nadzornog inženjera, a tužitelj nije dokazao da je takvu suglasnost ishodio.

94. Sama činjenica da su tijekom izvođenja radova postojale određene izmjene projektne dokumentacije ili komunikacija između ugovornih strana ne predstavlja dokaz da je tuženik preuzeo obvezu plaćanja dodatnih radova u utuženom iznosu.

95. Odredbom članka 20. stavka 1. ZOO propisano je da obveze nastaju na osnovi pravnih poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvom bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira.

96. Primjenom gore citirane odredbe ovaj sud zaključuje da tražbina tužitelja iz predmetnog Ugovora prema tuženiku iznosi 125.515,71 EUR.

97. Osim toga, podneskom od 13. ožujka 2026. tuženik je istaknuo da jedino dugovanje koje ima evidentirano prema tuženiku iznosi 125.515,71 EUR, ali da to potraživanje nije dospjelo jer će se u skladu s člankom 9.11. Ugovora 10% od ukupno ugovorenog iznosa platiti po konačnom obračunu izvršenih radova putem okončane situacije koju će glavni izvođač predati naručitelju nakon dovršetka radova i pregleda izvršenog prilikom primopredaje radova nakon otklona eventualnih nedostataka te dostave jamstva za otklanjanje nedostatka u jamstvenom roku. Istaknuo je da tužitelj do danas nije s njim izvršio primopredaju radova i okončani obračun, tako da niti ne može od tuženika potraživati 10% vrijednosti ugovorenih radova.

98. Međutim, nesporno je među strankama da je primopredaja izvršena na način da je potpisan dokument– izjava na engleskom i hrvatskom, a koja sadrži dijelove onoga što bi trebao sadržavati zapisnik o primopredaji, u toj izjavi konstatiran je datum završetka radova, da je kvaliteta radova uredna te da je Grad Vinkovci ispunio sve financijske zahtjeve tužitelja. Također je konstatirano i da tuženik neće potraživati ugovornu kaznu zbog kašnjenja izvođača u radovima, ako izvođač dostavi svu potrebnu dokumentaciju da bi se mogao izvršiti tehnički pregled.

99. Stoga sud smatra da se utvrđeno dugovanje temelji na jasnom i logičnom zaključku provedenog vještačenja, a koje je otklonilo prigovore stranaka i koji su iznos potvrdile obje strane, kada uzmemo u obzir otklonjene prigovore.

100. Kako je odredbom članka 50. stavka 3. SZ-a propisano da uz zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporene tražbine za koju ne postoji ovršna isprava vjerovnik može zahtijevati namirenje tražbine u opsegu koji je određen potvrđenim planom restrukturiranja, a utvrđena je osnovanost tužiteljeve tražbine u iznosu 125.515,71 EUR, valjalo je odlučiti kao u izreci presude i naložiti tuženiku namirenje utvrđene tražbine u opsegu koji je određen potvrđenim planom restrukturiranja.

101. Iako je tuženik osporavanje tražbine u predmetnom predstečajnom postupku temeljio na postojanju svoje tražbine prema tužitelju, a iste navode je ponavljao i tijekom ovog postupka, ovdje valja navesti da sud takve navode tuženika nije cijenio kao prigovor radi prebijanja.

102. Naime, prigovor radi prebijanja mora biti istaknut tako da nema nikakve dvojbe da je istaknut, a samo navođenje činjenice da i tuženik ima tražbinu prema tužitelju ne znači da se radi o takvom prigovoru. Takvo je stajalište zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-3027/90 od 23. svibnja 1991.

103. Odredbom članka 154. stavka 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

104. Nadalje, istom odredbom propisano je da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

105. Primjenom navedene odredbe ovaj sud je utvrdio da je tužitelj u pogledu osnove zahtjeva uspio u iznosu 100%, s obzirom da je dokazao osnovanost utužene tražbine, ali u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio je sa 7,6% jer je dokazao osnovanost tražbine u iznosu 125.515,71 EUR, a ukupni utuženi iznos je 1.650.283,90 EUR. Kada se navedeni postotci zbroje dobije se iznos 107,6%, koji podijeljen s dva iznosi 53,8%.

106. Dakle, uspjeh tužitelja u ovoj parnici iznosi 53,8%, dok uspjeh tuženika iznosi 46,2%.

107. Kako je utvrđeno da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, ovaj sud je primjenom odredbe članka 154. stavka 4. ZPP -a odredio da svaka stranka snosi svoje troškove pa je odlučeno kao u točki IV. izreke.

U Osijeku 19. lipnja 2026.

Sutkinja

Željka Matijević

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude može se izjaviti žalba Visokom Trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.