REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1707/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Saši Bušić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ČAČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 22, OIB: 26187994862 isplatiti tužiteljici ČAČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete ukupni iznos od 3.660,00 eur zajedno sa tekućom zateznom kamatom i to: - na iznos od 3.460,00 eur od dana podnošenja Odštetnog zahtjeva dana 20.02.2024.g. - na iznos od 70,00 EUR od 15.3.2024.g., - na iznos od 65,00 EUR od 8.1.2024.g., pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznos 200,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana 4.3.2026. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.559,32 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2026. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 700,00 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 14.11.2023.g., oko 07,20 sati, u Zagrebu, na raskrižju Ulice Kerestinečkih žrtava i Jagnedje, ozlijeđena kao suvozač vozila reg. oz. [registarska oznaka] u prometnoj nesreći na način da je na desnu bočnu stranu vozila u kojem se nalazila, naletjelo osobno vozilo reg. oz. [registarska oznaka], uslijed čega je zadobila tjelesne ozljede. Vozilo s kojim je skrivljena nesreća je u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo uredno osigurano kod tuženika. U navedenoj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede radi kojih joj je pružena liječnička pomoć. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica je trpjela fizičke bolove i strah, došlo je do smanjenja njezine opće životne i radne sposobnosti, zbog čega trpi duševne boli, te joj je tijekom razdoblja liječenja i mirovanja bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužiteljica se radi naknade štete za zadobivene ozljede u cilju mirnog rješenja spora dana 20.2.2024.g. obratila tuženiku Odštetnim zahtjevom, međutim tuženik nije dostavio prihvatljivu ponudu. Slijedom, tužiteljica je radi zaštite svojih prava prisiljena ustati tužbom te potražuje naknadu za sastav Odštetnog zahtjeva u skladu s odvjetničkom tarifom. Obzirom je tuženik u mirnom postupku za povrede prava osobnosti isplatio tužiteljici nesporni iznos naknade štete od 1.500,00 EUR to tužiteljica potražuje daljnji iznos naknade umanjen za nesporno isplaćeni iznos, naknadu štete od 4.600,00 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja Odštetnog zahtjeva dana 20.2.2024.g., pa do isplate. Tužiteljici je tijekom provođenja liječenja zbog posljedica predmetne nesreće indiciran pregled kod specijalista neurologa, a obzirom na duge liste čekanja, ista je potrebne preglede morala obaviti privatno, zbog čega tužiteljica na ime troškova liječenja potražuje ukupan iznos od 135,00 EUR, koji potražuje sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja svakog pojedinog računa, specificirano kako slijedi: - račun br. 1055/P1/1 u iznosu od 70,00 EUR od 15.3.2024.g. - račun br. 234-zg-11 u iznosu od 65,00 EUR od 8.1.2024.g. pa sve do isplate. Zbog posljedica predmetnog štetnog događaja i provođenja liječenja, tužiteljica je bila na bolovanju u razdoblju od 14.11.2023.g. do 29.1.2024.g. u kojem razdoblju je primala naknadu plaće u manjem iznosu od onog kojeg bi po redovitom tijeku stvari primila na ime plaće da nije bila na bolovanju. Slijedom navedenog, tužiteljica na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade, potražuje ukupan iznos od 337,91 EUR zajedno s pripadajućom kamatom od dana dospijeća, svakog pojedinog obroka plaće, specificirano kako slijedi: - za mjesec studeni 2023.g. iznos od 38,55 EUR od 15.12.2023.g., - za mjesec prosinac 2023.g. iznos od 21,68 EUR od 15.1.2024.g., - za mjesec siječanj 2024.g. iznos od 277,68 EUR od 15.2.2024.g. pa sve do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da se dana 14.11.2023. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužiteljica stradala kao suvozač u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] te da je za prometnu nezgodu odgovoran vozač koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Obzirom je vozilo reg. oznake [registarska oznaka]

-DU u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 016248399875, tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i odgovornost. Sastavni dio navedene police čine Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti u primjeni od 08.12.2020. godine. Tuženik osporava utuženu visinu štete kako u ukupnom iznosu, tako i po pojedinim zatraženim vidovima štete, kao i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate. Tužiteljica se sa zahtjevom za naknadu štete obratila tuženiku tijekom mirnog postupka, te joj je tuženik po osnovi neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći dana 28.02.2024.g. isplatio ukupni iznos od 1.500,00 eur. Tuženik smatra kako je navedenom isplatom tužiteljici u cijelosti i pravično naknađena šteta, a s obzirom na postojeću dokumentaciju te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Posebno ako se uzme u obzir da je iz medicinske dokumentaciju dostavljene uz tužbu razvidno da je tužiteljica zadobila natučenje glave, ramena i bedrene kosti, dakle lake tjelesne ozljede, uz propisanu terapiju poštedom od napora te analgeticima po potrebi, dok je na funkcijskim snimkama cervikalne kralježnice vidljiva uredna gibljivost u svim smjerovima te je utvrđeno da nema instabiliteta, dok je daljnja medicinska dokumentacija učinjena na inicijativu tužiteljice te nije utjecala na tijek i ishod liječenja, stoga je evidentno da je liječenje tužiteljice bilo urednog tijeka te se ista u potpunosti oporavila od zadobivenih ozljeda. Nadalje, obzirom tuženik osporava visinu naknade štete kako ju potražuje tužiteljica. Naime, za sve one posljedice koje su danas prisutne kod tužiteljice, a nisu u svezi sa štetnim događajem, tuženik ne može odgovarati, stoga je radi utvrđenja tog činjeničnog stanja, nužno izvršiti uvid u cjelokupni ovjereni zdravstveni karton tužiteljice i ostale gore predložene dokaze. Tuženik nadalje osporava opravdanost troška liječenja tužiteljice u Poliklinici A.B.R. te Croatia poliklinici vezano uz neurološke preglede, obzirom se radi o troškovima koji nisu bili inicirani medicinskom dokumentacijom u redovnom tijeku liječenja. Tuženik ističe da učinjeni neurološki pregledi nisu bili preporučeni od strane nadležnog liječnika, već je tužiteljica otišla neurologu na vlastiti zahtjev i inicijativu, stoga troškovi takvog liječenja ne mogu padati na teret tuženika. Navedeno posebice obzirom navedeni neurološki pregledi nisu imali utjecaja na tijek niti ishod liječenja. Neovisno o navedenom, sve i da je tužiteljica od strane liječnika upućena kod neurologa, ista je navedene preglede mogla ostvariti na teret HZZO-a, a obzirom nije, na njoj leži teret dokaza zbog čega to nije učinila. Tuženik ne osporava osnovu ni visinu potraživanja tužiteljice po osnovi izgubljene zarade, međutim izričito osporava tijek zakonskih zateznih kamata koje tužiteljica potražuje na pojedine iznose od 15. - og dana u mjesecu kada je primila naknadu plaću. Ovo iz razloga jer tužiteljica izgubljenu zaradu od tuženika potražuje tek predmetnom tužbom, dok istu nije potraživala odštetnim zahtjevom, stoga tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje s ispunjenjem navedene obveze prije nego je mogao za nju saznati. Tuženik također osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužiteljica potražuje na ime tuđe pomoći i njege od dana podnošenja odštetnog razloga, a iz razloga što se radi o nerepariranoj šteti pa se zakonske zatezne kamate na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Zaključno, tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u povijest bolesti tužiteljice, nalaz i mišljenje medicinskog vještaka Joško Filipušć, iskaz vještaka na ročištu održanom 3.03.2026. godine, iskaz tužiteljice, priležeći podnesci te zapisnici s ročišta.

4. Među strankama je nesporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost, sporna je osnov i visina tužbenog zahtjeva. Nesporno je da je tuženik isplatio tužiteljici iznos naknade štete 1.500,00 eur.

5. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da preglede koje je obavila u ustanovama ABR i Poliklinici Croatia da je mogla obaviti i preko HZZO-a ali ju je obiteljski liječnik savjetovao da to obavi preko navedenih ustanova jer će dugo čekati ako to obavi preko HZZO-a. Navodi da joj je suprug pružao tuđu pomoć i njegu. Nije mogla ni kuhati, niti prati veš niti se brinuti o djeci, sve je to morao raditi suprug. Nije se pokušala prijaviti preko HZZO-a, a iz razloga jer joj je tako rekao obiteljski liječnik. Suprug je živio i živi na istoj adresi gdje živi i ona zove se ČA.

6. Prema nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da je tužiteljica trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 8 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 6 tjedana. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u pojačane napore. Pretrpjela je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta u trajanju od 90 dana kumulativne naravi bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od učešća u prometu radi mogućih novih ozljeđivanja (nalazi neuropsihijatra i psihologa - anksioznost prisutna do kolovoza 2024. godine). Kod tužiteljice je zbog zaostalog C-B sindroma ic promjena u EKA došlo do smanjenja životne aktivnosti za 4% trajno. Shodno ovom postotku imenovana će morati ulagati pojačane napore. Dok se nalazila na kućnom liječenju bila joj je potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno kroz 3 tjedna jer je nosila imobilizaciju. Nakon toga još 30 dana po 1 sat dnevno zbog povremene imobilizacije i poštede, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova. Naruženje nije zaostalo.

7. Na ročištu dana 3. ožujka 2026. godine na primjedbe iz podneska od 27. svibnja 2025. godine, vještak izjavljuje da je cerviko brahijalni sindrom kod tužiteljice dijagnosticiran i potvrđen od strane neuropsihijatra koji je specijalist neurologije i psihijatrije te je kao takav kompetentan za postavljanje navedene dijagnoze. Isti je zaključio da se radi o cerviko brahijalnom sindromu post traumatske etiologije pa je iz tih razloga sugestija tuženika da se radi o nekakvoj kroničnoj manifestaciji pogrešna. Isto tako pogrešan je navod iz podneska tuženika da je dijagnozu cerviko brahijalnog sindroma postavio specijalist psihijatar. Kao što sam već ranije naveo dijagnozu je postavio neuropsihijatar. Procjena trajanja i intenziteta bolova donijeta je sukladno težini ozljeda koje je tužiteljica u štetnom događaju zadobila kao i prema načinu i duljini trajanja liječenja. Navedenu ocjenu smatram primjerenom svemu navedenom. Što se procjene trajanja i intenziteta straha tiče ista je obrazložena podacima iz nalaza neuropsihijatra i psihologa koji govori u prilog intenziteta tegoba i duljine trajanja liječenja a što je sve tom prigodom uzeto u obzir. Ukoliko bude nekakvih daljnjih upita ili primjedbi u odnosu na psiho status tužiteljice i procjenu trajanja intenziteta straha predlažem da se o tome očituje vještak psihijatar. Smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 4 % procijenjeno je sukladno zaostalom kliničkom statusu vratne kralježnice kao i oštećenjima o kojima svjedoči EKA pretraga i kao zbog zaostalog post traumatskog cerviko brahijalnog sindroma. Procjena potrebe za tuđom pomoći cijenjena je isključivo u onom periodu u kojem je tužiteljica nosila imobilizaciju i u kojem je bila na poštedi. Navedena procjena je u potpunosti primjerena i realna. Navodim da se kod tužiteljice kao dijagnoza trzajne ozljede vrata prvi puta javlja 20. studenog 2023. uz napomenu da je tužiteljici prilikom prvog pregleda dana 14. studenog 2023. godine postavljena imobilizacija za vrat u obliku mekog ovratnika. Nadalje izjavljujem da prema stavu i mišljenju vještaka sudske medicine, a kada je u pitanju trzajna ozljeda vratne kralježnice ista se prihvaća ili dovodi u uzročno posljedičnu povezanost sa štetnim događajem do 21 dan po ozljeđivanju. Kako nema nikakvih podataka da je u periodu od trenutka stradavanja pa do trenutka dijagnosticiranja trzajne ozljede vrata tužiteljica imala nekakvu drugu sličnu ozljedu onda sam istu prihvatio kao izravnu posljedicu ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju. U odnosu na FSVK od 5. prosinca 2023. godine izjavljujem da citirane snimke pokazuju blaži pomak kralješaka u četiri dinamička segmenta, a koji su po mjerama pomaka na granici fiziološkog nalaza. Pod cerviko brahijalnim sindrom smatra se bolna i ograničena pokretljivost vratne kralježnice gdje se bolovi iz vrata šire preko ramena u nadlaktice. Navedeno je posljedica ozljede vratne kralježnice odnosno kompromitacije korjenova živaca u predjelu vrata. Trajno stanje kod tužiteljice bilo je poznato 22. kolovoza 2024. godine. Tuđa pomoć je cijenjena u onom periodu u kojem je tužiteljica bila limitirana kod vršenja svih svakodnevnih aktivnosti, a uslijed imobilizacije koja je u određenom stupnju kao takva to onemogućavala, dakle sve poslove koji zahtijevaju punu mobilnost vratne kralježnice poput svih radnji koje zahtijevaju prisilni pognuti položaj vrata, a to su određeni kućanski poslovi, rad za stolom, rad za računalom i sl. U istom periodu zbog popratnih tegoba nije mogla vršiti poslove težih fizičkih aktivnosti kao npr. podizanje težeg tereta, čišćenje i sl. Tužiteljici nije cijenio nikakvo moguće trajno smanjenje životne aktivnosti s osnove oštećenja psihičkog ili duševnog zdravlja. U odnosu na opravdanost računa u Poliklinici ABR (neurološki pregled) i Poliklinici Croatia (neurološki pregled) izjavljujem da su iste usluge mogle biti ostvarene i o trošku HZZO-a ali su medicinski opravdane.

8. Sud je odbio tuženika za novim medicinskim vještačenjem, iz razloga jer je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Joška Filipušića koji je utvrdio da je cervikobrahijalni sindrom kod tužiteljice dijagnosticiran i potvrđen od strane neuropsihijatra, a koji je kompetentan za postavljanje navedene dijagnoze te se ne radi o kroničnoj manifestaciji nego je nastala u štetnom događaju. U odnosu na duševne boli radi smanjenja životne i radne aktivnosti vještak je procijenio sa 4 %, a sukladno zaostalom kliničkom statusu vratne kralježnice kao i oštećenjima o kojima svjedoči EKA pretraga i zaostalog post traumatskog cervikobrahijalnog sindroma. Procjena trajanja i intenziteta bolova vještak je donio sukladno težini ozljeda koje je tužiteljica u štetnom događaju zadobila i duljini trajanja liječenja. Vještak je procijenio trajanje i intenzitet straha, a prema nalazu neuropsihijatra i psihologa koji govori intenzitet tegoba i duljine trajanja liječenja što je vještak uzo u obzir. U odnosu na tuđu pomoć vještak je utvrdio da je tužiteljica bila limitirana kod vršenja svih svakodnevnih aktivnosti, uslijed imobilizacije koje je tužiteljicu u određenom stupnju kao takva onemogućavala, sve poslove koji zahtijevaju punu mobilnost vratne kralježnice što se odnosi na određene kućanske poslove, rad za stolom, rad za računalom te nije mogla vršiti poslove težih fizičkih aktivnosti što je sud uzeo u obzir.

9. Sud je dao vjeru vještaku da je svoje vještačenje iznio savjesno u skladu s pravilima znanosti i vještine na postavljena pitanja odgovorio i objasnio nalaz i mišljenje prema čl. 258. i 259. ZPP-a. Sud je odbio tuženika s prijedlogom vještačenja po vještaku sudske medicine na okolnost uzročne veze između štetnog događaja i cervikobrahijalnog sindroma kao i prijedlogom da se provede kombinirano prometno sudsko-medicinsko vještačenje, jer je medicinski vještak utvrdio, a prema povijesti bolesti, a koja je utvrđena nakon štetnog događaja iz čega proizlazi da je u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja. Sud je odbio tuženika sa prijedlogom za saslušanje supruga tužiteljice jer nije naveden razlog na koju bi se okolnost saslušao svjedok, a u odnosu na pružanje tuđe pomoći i njege sud je prihvatio iskaz tužiteljice da joj je tuđu pomoć i njegu pružao suprug, a što je u svezi iskaza vještaka da je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Iskaz tužiteljice je životan i logičan da bi joj suprug pružao tuđu pomoć i njegu jer živi u životnoj zajednici sa tužiteljicom i životno i logično je da bi joj on pružao tuđu pomoć i njegu.

10. Vrhovni sud RH na sjednici građanskog odjela održane 15.06.2020., zauzeo je pravno shvaćanje kojim je izmijenio orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50 % te se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete a što je sud uzeo u obzir prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva. Sud ukazuje na činjenicu da se i VSRH prilikom donošenja odluke o mjenjanju orijentacijskih kriterija koristio podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije , a nakon promjene orijentacijski kriterija od 2020. do 2025. došlo je do inflacije od 30% , što je sud uzeo u obzir prilikom odlučivanja. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade u slučaju povrede prava osobnosti sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazivanih tjelesnih boli, duševnih boli, pretrpljenog straha, stoga je valjalo slobodnom ocjenom temeljem čl. 223. ZPP-a i odredbe čl. 1100. ZOO-a, odlučiti da je primjereni iznos pretrpljenih tjelesnih boli 1.500,00 eur, pretrpljenog straha 1.800,00 eur, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 1.500,00 eur, a odbio s dijelom tužbenog zahtjeva iznos 700,00 eur kao neprimjeren.

11. Sud je utvrdio da je tužiteljici pružena tuđa pomoći njega od osobe kojoj to nije profesionalna djelatnost, a satnica NKV radnika iznosi oko 8,00 eur, stoga je valjalo slobodnom ocjenom temeljem čl. 223. ZPP-a, odlučiti da je primjereni iznos neto satnice 5,00 eur, te utvrditi ukupni primjereni iznos od 360,00 eur, a prema odredbi čl. 1095 ZOO-a.

12. Sud je odlučio o ukupnom primjerenom iznosu u odnosu na povrede prava osobnosti, te umanjivši za isplaćeni iznos od 1.500,00 eur, dosudio na ime prava osobnosti tuđe pomoći i njege iznos 3.660,00 eur.

13. Sud je dosudio na iznos nematerijalne štete zakonske zatezne kamate koje teku od dana podnošenja zahtjeva za štetu tuženiku, pa do isplate a prema čl. 1103 ZOO-a, jer obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe.

14. Sud je dosudio na dosuđenu materijalnu štetu zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, jer prema čl. 12 Zakona obveznim osiguranjima u prometu koji je u svezi sa stavkom 1. točkom 2 i 4 navedenog zakona, ovdje tuženik dužan je u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi, ovdje tužitelju dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni, tužitelj uz presuđeni iznos materijalne štete ima pravo potraživati isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, za iznos 3.460,00 eur, a za iznos 200,00 eur od dana povećanja tužbenog zahtjeva pa do isplate iz razloga jer je povećanje tužbenog zahtjeva učinjeno za vrijeme vođenja postupka što ga prema praksi Vrhovnog suda RH zakonske zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva teku od dana povećanja tužbenog zahtjeva pa do isplate.

15. Uvidom u račune za troškove liječenja i to račun broj 1055/P1/1 u iznosu od 70,00 eur od 15.03.2024. i uvidom u račun broj 234/ZG/11 u iznosu od 65,00 eur od 8.01.2024., a koji se odnosi na preglede neurologa, a vještak je iskazao kako su isti bili medicinski opravdani, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje troškove liječenja. Iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio da ju je obiteljski liječnik savjetovao da navedene preglede obavi preko navedenih ustanova jer će dugo čekati ako to obavi preko HZZO-a, stoga je sud prihvatio navedeni iskaz, jer je opće poznato da se za preglede čeka duže vrijeme nego ako se obave kod privatnika. Sud je tužiteljici dosudio na ime troškova liječenja 70,00 eur (čl. 1095. ZOO-a) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.,204. pa do isplate i iznos od 65,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8.01.2024. godine od dana plaćanja računa pa do isplate.

16. Sud je dosudio parnični trošak tužitelju temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a (uspjeh prema tužbenom zahtjevu oko 88 %) u iznosu od 2.559,32 eur koji se sastoji od: odštetni zahtjev od 20.02.2024. – 100 bodova, tužba 2.09.2024. - 100 bodova, podnesak 10.10.2024. - 100 bodova, podnesak 29.10.2024. - 100 bodova, podnesak 24.01.2025 - 25 bodova, ročište 13.03.2025. - 100 bodova, podnesak 18.03.2025. - 25 bodova, podnesak 11.04.2025 – 25 bodova, podnesak 8.07.2025. – 25. bodova, ročište 22.01.2026 - 100 bodova, ročište 3.03.2026. - 100 bodova, ročište 9.04.2026.

- 100 bodova, ročište za objavu presude – 50 bodova, a što ukupno iznosi za rad odvjetnika prema OT umanjeno za 12 % 1.672,00 eur, PDV 418,00 eur, troškovi medicinskog vještačenja 250,00 eur, trošak pristojbe plaćanja tužbe 48,59 eur, trošak pristojbe na presudu 170,73 eur.

U Zagrebu, 19. lipnja 2026.

Sudac:

Saša Bušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun

- tuženiku