REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Pn-1173/25-21

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku dr.sc. Krešimiru Škarici, odvjetniku iz odvjetničkog društva Krešimir Škarica & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. OIB:94472454976 iz Zagreba, Listopadska ulica 2, zastupanog po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Grgić & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 26. svibnja 2026. godine, u nazočnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja Marijete Pavlović, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Ivice Ćosića, odvjetnika, dana 19. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. OIB:94472454976 iz Zagreba, Listopadska ulica 2, platiti tužitelju GI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade imovinske štete na vozilu iznos od 7.200,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. ožujka 2025. godine do isplate, zatim platiti zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos od 5.400,00 eura od 04. ožujka 2025. godine do 27. srpnja 2025. godine, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.360,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2026. godine do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete na vozilu u iznosu od 5.400,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. veljače 2025. godine do isplate kao neosnovan.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 7.200,00 eura od 03. veljače 2025. godine do 03. ožujka 2025. godine kao neosnovan.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 5.400,00 eura od 03. veljače 2025. godine do 03. ožujka 2025. godine kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je tužitelj stradao dana 27. travnja 2023. godine u 13,10 sati na Miroševečkoj cesti 23 u Zagrebu, kao vozač osobnog vozila marke Suzuki S-Cross, registracijske oznake [registarska oznaka], kada je JI uslijed obijesne i neprimjerene vožnje izgubio nadzor nad vozilom marke Volkswagen Golf, registracijske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika. Nastavno punomoćnik tužitelja je ističući da je na vozilu tužitelja, koje je bilo novo, kupljeno tri, četiri mjeseca prije ovog štetnog događaja, nastala totalna šteta u iznosu od 18.000,00 eura, naglasio da se tužitelj obratio tuženiku s prijavom štete u cijelu mirnog rješenja spora, na što se tuženik oglušio, već je tijekom ovog postupka, točnije dana 27. srpnja 2025. godine platio tužitelju na ime naknade štete na vozilu iznos od 5.400,00 eura. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio na ime naknade imovinske štete na vozilu iznos od 12.600,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, odnosno tekućom od 03. veljače 2025. godine do isplate, kao i platiti zakonsku zateznu kamatu tekuću na nesporno plaćeni iznos od 5.400,00 eura od 03. veljače 2025. godine do 27. srpnja 2024. godine, što je očita omaška u pisanju, jer je tuženik navedeni iznos na ime naknade štete platio dana 27. srpnja 2025. godine, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući kako nije sporno da se dana 27. travnja 2023. godine dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao tužitelj u svojstvu vozača osobnog vozila, dok je drugi sudionik nesreće upravljao osobnim vozilom osiguranim od AO kod tuženika. Nastavno punomoćnik tuženika je naglasio da je do predmetne prometne nesreće došlo na način da je tužitelj uključujući se u promet oduzeo prednost vozila osiguraniku tuženika, koji je u manjem dijelu suodgovoran za predmetnu prometnu nesreću, jer je vozilom upravljao brzinom većom od dopuštene, s time da tuženik prihvaća da je na vozilu tužitelja nastala šteta u visini od 18.000,00 eura te će sukladno suodgovornosti osiguranika tuženika u omjeru od 30% u kraćem roku platiti tužitelju naknadu za štetu na vozilu u iznosu od 5.400,00 eura, ali osporava utuženi početak tijeka zateznih kamata. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je predložio konačno postavljeni tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku potvrde MUP-a, PU zagrebačke, I PPP Zagreb, Klasa: 211-04/23-I/219, Urbroj: 511-19- 44/06-I-22-5/2003 od 16. srpnja 2023. godine (stranica 5-6 spisa), u presliku skice mjesta događaja izrađenog po sudskom vještaku za cestovni i zračni promet ŠI (stranica 7 spisa), u presliku prometne dozvole (stranica 8-9 spisa), u presliku fotografija vozila (stranica 10-19 spisa), u presliku fotografija mjesta nesreće (stranica 26-28 i 46-49 spisa), u presliku prijave štete podredno prijedloga za izvansudsku nagodbu (stranica 29-30 spisa), u presliku potvrde o primitku preporučene pošiljke (stranica 31 spisa), u presliku podataka o prometnoj nezgodi (stranica 37 spisa), u presliku izjave o tijeku nastanka prometne nesreće (stranica 38-39 spisa), u presliku zapisnika naslovnog suda poslovni broj Pn-2801/23 od 12. veljače 2025. godine o saslušanju svjedoka ĐI i tužitelja (stranica 43-44 spisa), u presliku sudske prakse (stranica 50 spisa), u presliku nalaza i mišljenja sudskog vještaka za cestovni i zračni promet ŠI izrađenog za potrebe postupka naslovnog suda poslovni broj Pn-2801/23 (list 52-59 spisa), u usmeno očitovanje sudskog vještaka cestovni i zračni promet ŠI (stranica 68-70 spisa), u iskaz svjedoka ĐI (stranica 98-99 spisa) te u iskaz tužitelja (stranica 99-100 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, visina nastale štete na vozilu tužitelja, kao i činjenica da je tuženik tijekom postupka, točnije dana 27. srpnja 2025. godine platio tužitelju na ime naknade štete na vozilu iznos od 5.400,00 eura. Naprotiv sporna je odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, s obzirom da je punomoćnik tužitelja isticao da je za isti isključivo odgovoran osiguranik tuženika, jer je vozio brzinom iznad 100 km/h, iako je dopuštena brzina od 40 km/h, dok je punomoćnik tuženika isticao da je za ovaj štetni događaj suodgovoran tužitelj u omjeru od 70% iz razloga što je oduzeo prednost osiguraniku tuženika, a osiguranik tuženika je suodgovoran u omjeru od 30%, jer je vozio brzinom većom od dopuštene, s time da je ujedno sporan i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate.

6. U odnosu na spornu odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, sud je tijekom postupka osim uvida u dostavljenu dokumentaciju, proveo dokaz saslušanjem sudionika štetnog događaja, osiguranika tuženika JI i tužitelja, s time da je ujedno kao dokaz u ovom postupku koristio nalaz i mišljenje sudskog vještaka za cestovni i zračni promet ŠI izrađenog za potrebe postupka naslovnog suda poslovni broj Pn-2801/23, koji se pred naslovnim sudom vodi između istih stranaka i vezano uz isti štetni događaja, a u kojem postupku tužitelj zahtijeva naknadu neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege vezano uz ozljede zadobivene u tom štetnom događaju, dok u ovom postupku tužitelj vezano uz taj isti štetni događaj zahtijeva naknadu imovinske štete na vozilu. S obzirom da parnične stranke, punomoćnik tužitelja i punomoćnik tuženika sukladno odredbi članka 10. stavka 1. ZPP-a nemaju pravni interes protiviti se korištenju nalaza i mišljenja sudskog vještaka prometne struke iz postupka poslovni broj Pn-2801/23 i to upravo iz razloga što se radi o postupku koji se dakle vodi između istih parničnih stranaka, kao i predmetni parnični postupak te dakako vezano uz isti štetni događaj, sud je kao dokaz u ovom parničnom postupku koristio nalaz i mišljenje sudskog vještaka za cestovni i zračni promet Srećka Hlišća iz postupka naslovnog suda poslovni broj Pn-2801/23.

7. Iskazu svjedoka JI, osiguranika tuženika (stranica 98-99 spisa) u dijelu kojim je opisujući nastanak predmetnog štetnog događaja istaknuo da je vozio Miroševečkom cestom pored groblja, dvosmjernom cestom, koja je pregledna, a postoji i „mali zavoj u S“, koji je također pregledan, dozvoljena brzina je 40 km/h, vidio je jedan auto kako stoji na „izlasku iz parkirališta pored groblja“, da bi se u jednom trenutku taj auto počeo kretati kako bi došao u traku u kojoj je on bio, zbog čega je počeo kočiti i skretati u drugu traku, ali je do sudara ipak došlo, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv te je u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prometne struke.

8. Nastavno iskazu tužitelja (stranica 99-100 spisa), koji je u bitnom istaknuo da se uključivao na Miroševečku cestu s parkirališta, htio je doći do trake koja vodi „prema gradu, prema jugu“ pa je morao preći preko suprotne trake, da bi u jednom trenutku, po toj suprotnoj traci, velikom brzinom došao jedan auto, koji je „prvi put vidio“ kada je bio udaljen „otprilike 50-100 metara“ te je taj auto prednjim dijelom udario u njegov „prednji kotač i vrata“ sud je poklonio povjerenje, jer je logičan, suglasan iskazu svjedoka JI te u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prometne struke. Naprotiv dijelu iskaza tužitelja da postoje stupovi rasvjete koji „jako zaklanjaju pogled, odnosno zbog kojih cesta nije pregledna“, koji rasvjetni stupovi se nalaze na lijevoj strani, pa kada je „izašao iz parkirališta onda rasvjetni stupovi više ne zaklanjaju pogled, onda je vidio drugačiju situaciju nego kada je bio na parkiralištu, jer mu položaj tijela u autu onda zbog stupova ne daje preglednost“ sud nije poklonio povjerenje iz slijedećeg razloga. Naime sudski vještak prometne struke je uvidom u fotografije očevida utvrdio da je tužitelj zaustavljanjem vozila i to, što treba posebno naglasiti, ispred ruba kolnika imao preglednost, pa je mogao vidjeti nailazak vozila osiguranika tuženika, što znači da rasvjetni stupovi nisu utjecali na preglednost na način da je tužitelj, kao što je to neuvjerljivo isticao, morao ući na taj kolnik i to lijeve prometne trake da bi imao potrebnu preglednost, već je na rubu tog kolnika, dakle na samom ulasku na taj kolnik, imao potrebnu preglednost, što uostalom jasno proizlazi iz dostavljenih fotografija mjesta nesreće (stranica 26-28 i 46-49 spisa).

9. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za cestovni i zračni promet ŠI izrađenog za potrebe postupka naslovnog suda poslovni broj Pn-2801/23 (list 52-59 spisa) proizlazi da se štetni događaj dogodio na način da se tužitelj uključivao u promet na kolnik Miroševečke ceste skretanjem osobnog vozila lijevo s parkirališta prema jugoistoku od kuda mu je prema sjeverozapadu brzinom više od dvostrukom većom od ograničene nailazilo osobno vozilo osiguranika tuženika, pa kada je vozilo tužitelja počelo ulaziti na kolnik osiguranik tuženika je poduzeo snažno kočenje uz izmicanje u lijevo, pri čemu je došlo do naleta prednjeg, više lijevog dijela vozila osiguranika tuženika na prednji dio i sredinu lijevog boka popriječenog vozila tužitelja. Nadalje sudski vještak je istaknuo da je kod sudara brzina vozila tužitelja iznosila oko 12 km/h, a vozila osiguranika tuženika oko 75 km/h, s time da je isti reagirao kočenjem na oko 35,8 m ispred mjesta sudara ili oko 1,4 s prije sudara, pri brzini od oko 95 km/h, dakle više od dvostrukom većom brzinom od ograničenih 40 km/h, a tog trenutka bi vozilo tužitelja za brzinu kao kod sudara bilo oko 4,6 m ispred mjesta sudara te bi upravo podvjesom počelo uzlaziti s parkirališta na desnu stranu desne vozne trake osiguranika tuženika. Isto tako sudski vještak je naglasio da bi osiguranik tuženika poduzetim kočenjem mogao izbjeći sudar zaustavljanjem na svojoj desnoj voznoj traci da se kretao brzinom manjom od 67 km/h, a za ograničenu brzinu od 40 km/h bilo bi dovoljno lagano prikočiti na granici zaustavljanja slobodnim usporavanjem bez jačeg potiska papučice kočnice, dok je tužitelj zaustavljanjem ispred ruba kolnika mogao pažljivom provjerom s lijeve strane opaziti vrlo brz nailazak vozila osiguranika tuženika, s obzirom da je mjesto nesreće pregledno te izbjeći nesreću sačekivanjem prolaska vozila osiguranika tuženika.

10. Stranke su se očitovale na nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke ŠI na način da je punomoćnik tužitelja istom prigovorio u dijelu vezanom uz mogućnosti izbjegavanja sudara od strane tužitelja, dok naprotiv punomoćnik tuženika nije imao nikakvih prigovora na predmetni nalaz i mišljenje.

11. Sudski vještak prometne struke ŠI se usmeno očitovao na iznesene prigovore na ročištu 05. veljače 2026. godine (stranica 68-70 spisa) navodeći da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja te je naglasio da je mjesto nesreće pregledno, što je utvrdio uvidom u fotografije očevida, pa je tužitelj zaustavljanjem ispred ruba kolnika pažljivom provjerom mogao vidjeti vrlo brz nailazak vozila osiguranika tuženika i izbjeći nesreću na način da je pričekao prolazak vozila osiguranika tuženika. Isto tako sudski vještak je napomenuo da je u konkretnom slučaju preglednost bila dovoljna da tužitelj, dok se nalazio na parkiralištu, na rubu kolnika, mogao vidjeti sa svoje lijeve strane prostor na udaljenosti od nekoliko stotina m, odnosno na udaljenosti od 100 do 200 m, pa je tako mogao vidjeti vozilo osiguranika tuženika dok se isto još kreće izlaznim dijelom preglednog zavoja, s time da je vozilo osiguranika tuženika, kada je tužitelj započeo ulazak na kolnik, čime je presjekao put osiguraniku tuženika, bilo udaljeno oko 38,5 m ispred mjesta nesreće te oko 1,4 s prije sudara, a iako je osiguranik tuženika tada započeo snažno kočenje došlo je do naleta prednjeg, više lijevog vozila osiguranika tuženika na prednji dio i sredinu lijevog boka vozila tužitelja koje je u tom trenutku bilo popriječeno na kolniku.

12. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke ŠI, kao i usmeno očitovanje, jer je izrađen temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju, zapisnik o očevidu sa skicom mjesta događaja, fotografijama vozila i fotografijama mjesta nesreće te je logičan i obrazložen. S obzirom da je sudski vještak razumljivo i uvjerljivo utvrdio dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja, a time i mogućnost izbjegavanja ovog štetnog događaja i to kako od strane osiguranika tuženika, tako i od strane tužitelja, sud je odbio kao neosnovan prijedlog punomoćnika tužitelja za provođenjem dokaza novim prometnim vještačenjem. Isto tako sud je odbio kao neosnovan, nepotreban, prijedlog punomoćnika tužitelja za provođenjem očevida na licu mjesta radi utvrđivanja preglednosti samog kolnika s obzirom na postojanje zavoja te rasvjetnih stupova, koji prema iskazu tužitelja „jako zaklanjaju pogled, odnosno zbog kojih cesta nije pregledna“, jer iz dostavljenih fotografija mjesta nesreće prilikom očevida, jasno proizlazi da niti zavoj, a još manje rasvjetni stupovi, ne utječu na preglednost kolnika, već je naprotiv tužitelj, zaustavljanjem na rubu kolnika mogao vidjeti nailazak vozila osiguranika tuženika. Ponovno treba naglasiti da je sudski vještak prometne struke uvidom u dostavljenu dokumentaciju, dakle i presliku fotografija mjesta nesreće prilikom očevida utvrdio da je kolnik pregledan, pa je tužitelj zaustavljanjem na rubu kolnika mogao vidjeti sa svoje lijeve strane prostor na udaljenosti od 100 do 200 m, što znači da je mogao vidjeti vozilo osiguranika tuženika dok se isto još kreće izlaznim dijelom preglednog zavoja, s time da je vozilo osiguranika tuženika, kada je tužitelj započeo ulazak na kolnik, čime je presjekao put osiguraniku tuženika, bilo udaljeno oko 38,5 m ispred mjesta nesreće.

13. Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da je za nastanak predmetnog štetnog događaja sukladno odredbi članka 1072. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) u svezi s odredbom članka 1068. stavka 3. ZOO-a suodgovoran tužitelj u omjeru od 30%, dok je osiguranik tuženika suodgovoran u omjeru od 70% iz slijedećih razloga. Treba naglasiti da sukladno odredbi članka 43. stavka 1. i stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24 – u daljnjem tekstu ZSPC-a) vozač vozila koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom, kao primjerice uključiti se u promet, ne smije započeti takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, već je dužan prije započinjanja te radnje uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu vodeći pri tome računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, a ujedno je prema odredbi članka 45. stavka 1. ZSPC-a dužan propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje. Isto tako sukladno odredbi članka 51. stavka 1. ZSPC-a vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće, zatim vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i terena, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Imajući na umu da se tužitelj uključivao u promet na kolnik Miroševečke ceste skretanjem vozila lijevo s parkirališta prema jugoistoku, od kuda je brzinom više od dvostrukom većom od ograničene brzine od 40 km/h, nailazilo vozilo osiguranika tuženika, sud je utvrdio da je tužitelj suodgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, jer je zaustavljanjem ispred ruba kolnika pažljivom provjerom mogao vidjeti taj vrlo brz nailazak vozila osiguranika tuženika, odnosno to vozilo je mogao vidjeti dok se isto još kretalo izlaznim dijelom preglednog zavoja, dok je osiguranik tuženika suodgovoran u omjeru od 70%, s obzirom da je vozio brzinom više od dvostruko većom od dopuštene, a kočenjem bi se uspio zaustaviti na svojoj desnoj prometnoj traci da se prije toga kretao brzinom manjom od 67 km/h, dok bi za ograničenu brzinu od 40 km/h bilo dovoljno lagano prikočiti na granici zaustavljanja slobodnim usporavanjem. Drugim riječima iako je tužitelj uključivanjem u promet skretanjem vozila lijevo s parkirališta prema jugoistoku time presjekao put osiguraniku tuženika, treba voditi računa da je osiguranik tuženika vozio brzinom oko 95 km/h, dakle više od dvostrukom većom od ograničene brzine od 40 km/h, što predstavlja izuzetno teško kršenje prometnih propisa koje izravno ugrožava sigurnost prometa, dovodi u opasnost druge sudionike u prometu i imovinu, s time da bi se intenzivnim kočenjem uspio zaustaviti prije mjesta sudara da se kretao brzinom manjom od 67 km/h, a da se kretao dopuštenom, ograničenom brzinom od 40 km/h, uspio bi se zaustaviti laganim kočenjem, sud je utvrdio da je osiguranik tuženika suodgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 70%. Isto tako s obzirom da je tužitelj zaustavljanjem ispred ruba kolnika pažljivom provjerom mogao vidjeti vrlo brz nailazak vozila osiguranika tuženika, jer je to vozilo mogao vidjeti dok se isto još kretalo izlaznim dijelom preglednog zavoja, pa je bio dužan to vozilo propustiti, sud je utvrdio da je tužitelj suodgovoran za nastanak ovog štetnog događaja u omjeru od 30%.

14. U odnosu na visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete na vozilu u iznosu od 12.600,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, odnosno tekućom od 03. veljače 2025. godine do isplate te za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na nesporno plaćeni iznos od 5.400,00 eura od 03. veljače 2025. godine do 27. srpnja 2025. godine, sud je utvrdio slijedeće. Imajući na umu među strankama nespornu visinu nastale štete na vozilu tužitelja u iznosu od 18.000,00 eura, kao i činjenicu da je tuženik tijekom postupka, točnije dana 27. srpnja 2025. godine platio tužitelju na ime naknade štete na vozilu iznos od 5.400,0 eura te vodeći računa da je tužitelj suodgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 30%, a osiguranik tuženika u omjeru od 70%, sud je utvrdio da tužitelj može osnovano zahtijevati na ime naknade imovinske štete na vozilu iznos od 7.200,00 eura. Nadalje treba napomenuti da je odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZOOP-a) propisano da je odgovorni osiguratelj dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi, ukoliko nije sporna odgovornost, obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno ukoliko je sporna odgovornost. dostaviti utemeljeni odgovor na sve točke odštetnog zahtjeva. Isto tako sukladno odredbi članka 12. stavka 5. i stavka 6. ZOOP-a odgovorni osiguratelj dužan je isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, jer u protivnom, u slučaju neizvršavanja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u navedenom roku, oštećena osoba uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. S obzirom da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom datiranim 03. veljače 2025. godine (stranica 29-30 spisa), s time da je iz preslike potvrde o primitku preporučene pošiljke (stranica 31 spisa) razvidno da je taj odštetni zahtjev predan pošti dana 03. ožujka 2025. godine, a tuženik je tek dana 27. srpnja 2025. godine platio tužitelju na ime naknade štete na vozilu iznos od 5.400,0 eura, dakle izvan roka propisanog odredbom članka 12. stavka 5. ZOOP-a, sud je utvrdio da tužitelj na daljnji iznos naknade štete na vozilu od 7.200,00 eura može osnovano zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od 04. ožujka 2025. godine do isplate, s time da ujedno može osnovano zahtijevati na nesporno plaćeni iznos na ime naknade štete na vozilu od 5.400,00 eura zakonsku zateznu kamatu tekuću od 04. ožujka 2025. godine do 27. srpnja 2025. godine. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1072. stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1046. ZOO-a, odredbom članka 1089. stavka 1. ZOO-a, odredbom članka 43. stavka 1. i stavka 2. ZSPC-a, odredbom članka 45. stavka 1. ZSPC-a, odredbom članka 51. stavka 1. ZSPC-a te odredbom članka12. stavka 1., stavka 5. i stavka 6. ZOOP-a sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete na vozilu u iznosu od 7.200,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. ožujka 2025. godine do isplate, kao i dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 5.400,00 eura od 04. ožujka 2025. godine do 27. srpnja 2025. godine, dok je naprotiv odbio kao neosnovan kako dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete na vozilu u daljnjem iznosu od 5.400,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. veljače 2025. godine do isplate, tako i dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 7.200,00 eura od 03. veljače 2025. godine do 03. ožujka 2025. godine, kao i dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 5.400,00 eura od 03. veljače 2025. godine do 03. ožujka 2025. godine te je odlučeno kao pod točkom I., II., III. i IV. izreke.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 32. točka 1.), troška sastava tužbe od 05. lipnja 2025. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 23. srpnja 2025. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 10. rujna 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 11. studenog 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 25. studenog 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. u svezi s tbr. 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 05. veljače 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška pristupa na ročište 01. travnja 2026. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška zastupanja na ročištu 26. svibnja 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 637,50 eura (Tbr. 46.), troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 113,23 eura te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 eura. S obzirom da je tužitelj uspio u postupku u postotku od 70%, a tuženik je uspio u postotku od 30%, pa kada se sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a postotak uspjeha tužitelja umanji za postotak uspjeha tuženika, sud je tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.360,29 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 19. lipnja 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

16. Naprotiv zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to troška zastupanja na ročištu 10. rujna 2025. godine, na ročištu 11. studenog 2025. godine, na ročištu 05. veljače 2026. godine i na ročištu 26. svibnja 2026. godine, kao i troška sastava podneska od 25. studenog 2025. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od po 500,00 eura, jer tužitelj, s obzirom na nespornu činjenicu da je tužitelj dana 27. srpnja 2025. godine platio na ime naknade štete iznos od 5.400,00 eura, može osnovano za navedene parnične radnje zahtijevati naknadu troška u iznosu od po 200,00 eura, što je tužitelju dosuđeno, s time da je dakako dosuđeni iznos determiniran omjerom uspjeha tužitelja u postupku. Isto tako zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 18. veljače 2026. godine i podneska od 07. svibnja 2026. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je podneskom od 18. veljače 2026. godine punomoćnik tužitelja dostavio dokaz o uplati predujma za usmeno očitovanje sudskog vještaka prometne struke, što je bilo nepotrebno, s obzirom da sud informaciju o tome dobiva putem računovodstva suda, dok je podneskom od 07. svibnja 2026. godine punomoćnik tužitelja u bitnom ponovio ranije iznesene navode i pravne stavove, iste malo dopunio i elaborirao, što je također bilo nepotrebno, usmjereno na nepotrebno povećanje troškova postupka. Nadalje zahtjev tužitelja za naknadom troška zastupanja na ročištu 01. travnja 2026. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 500,00 eura, jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, pa tužitelj sukladno odredbi članka 155. stavka 2. ZPP-a može osnovano zahtijevati naknadu troška pristupa na to ročište po Tbr. 9. točci 5., što je tužitelju i dosuđeno. Jednako tako zahtjev tužitelja za naknadom troška predujma za usmeno očitovanje sudskog vještaka prometne struke u iznosu od 50,00 eura sud je temeljem odredbe članka 152. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je sudski vještak očitujući se na prigovore tužitelja ostao kod nalaza i mišljenja, a što rezultira time da tužitelj niti ne može osnovano zahtijevati naknadu troška tog predujma, već je dužan sam snositi taj trošak. Konačno zahtjev tužitelja za naknadom troška sudske pristojbe na tužbu sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 151. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 226,45 eura, jer je tužitelj platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 113,23 eura, što je tužitelju i dosuđeno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

17. Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je upravo vodeći računa o postotku uspjeha tuženika u postupku za taj postotak umanjio postotak uspjeha tužitelja. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VI. izreke presude.

18. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 19. lipnja 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 246,00 eura

2. Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 19. lipnja 2026. godine