Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1 - Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: Psp-3/2026-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužiteljice: ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Jasna Stupavsky-Stella, odvjetnica iz Umaga, protiv tuženika: VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Morina Fruk iz Rijeke i Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 22. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice ŠTI i odvjetničke vježbenice bez položenog pravosudnog ispita kod punomoćnika tuženika DT, temeljem čl.335. u svezi s čl.438. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje: ZPP), dana 19. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je I-tuženik VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], smetao tužiteljicu ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u posjedu kuće k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], na način da je dana 22. ožujka 2022. godine izmijenio sve brave na ulaznim, dvorišnim vratima kuće u [adresa] na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i time onemogućio tužiteljicu u posjedu navedene nekretnine, te mu se zabranjuje svako isto ili slično smetanje posjeda.

II Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na 1.-tuženika LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u dijelu koji glasi:

Utvrđuje se da je 1.-tuženik VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], smetao tužiteljicu ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u posjedu stana u [adresa], na 1. katu zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 16. Suvlasnički dio: 8/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-16), s kojim je povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine posebnog dijela zgrade: SAMOSTALNA CJELINA 1.3. - stan na I katu u lijevo, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, wc-a, hodnika, kuhinje, dnevnog boravka, dvije spavaće sobe i loggie, ukupne površine 73,42m2, na način da je dana 22. ožujka 2022. godine nasilno provalio ulazna vrata stana na [adresa], započeo s unošenjem svojih stvari u cilju zaposjedanja stana i ne dopušta tužiteljici ulazak, i time onemogućio tužiteljicu u posjedu navedene nekretnine slijedom čega se nalaže 1. -tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da iseli iz stana, te oslobodi stan od svojih stvari te preda sve primjerke ključeva svih izmijenjenih brava na stanu na [adresa], i omogući tužiteljici ulazak u posjed navedene nekretnine sve u roku od osam dana, te mu se zabranjuje svako isto ili slično smetanje posjeda.

III Svaka parnična stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Između tužiteljice ŠT i tuženih LT i ĐT, vodi se parnični postupak radi smetanja posjeda.

2. Nakon provedenog postupka Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama -Buie donio je prvostupanjsko rješenje o smetanju posjeda poslovni broj: 16. Psp- 19/2022-26, od 21. travnja 2023., kojom je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na 1.-tuženika VT da je isti smetao tužiteljicu ŠT u posjedu stana u [adresa], na 1. katu zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kuće u [adresa] na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega mu je naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja i omogući tužiteljici ulazak u posjed navedenih nekretnina, te da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 398,17 eura, dok je u odnosu na 2. -tuženika ĐT tužbeni zahtjev odbijen.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o smetanju posjeda poslovni broj: 16. Psp - 19/2022-26, od 21. travnja 2023., 1.-tuženik VT podnio je žalbu, te je po izjavljenoj žalbi Županijski sud u Osijeku, kao sud drugog stupnja, rješenjem poslovni broj: Gž-2359/2025-2, od 20. siječnja 2026., odlučio na način da je 1.- tuženikovu žalbu djelomično uvažio i ukinuo odnosu na toč. I. i III. izreke kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev, i u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, dok je u preostalom dijelu u toč. II. izreke, kojom se odbija tužbeni zahtjev u odnosu na 2. -tuženika, potvrdio rješenje o smetanju posjeda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: 16. Psp- 19/2022-26, od 21. travnja 2023.

4. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke uputio prvostupanjski sud da u ponovljenom postupku, u odnosu na ukinut dio prvostupanjskog rješenja treba dati razloge za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za pružanje posjedovane zaštite u odnosu na stan na adresi [adresa]. u odnosu na koji je tužiteljica povukla tužbeni zahtjev, a o čemu je prvostupanjski sud bio dužan meritorno odlučiti budući da su se tuženici protivili povlačenju, kao i je li tužiteljica do veljače 2022. bila u isključivom posjedu predmetnih nekretnina te je li posjed tužiteljice nakon promjene brave u veljači 2022. pa do 22. ožujka 2022. bio miran, a s obzirom na iskaz tužiteljice da su tuženici i 23. veljače 2022. provalili u stan i kuću, te ponovno meritorno odlučiti i u novoj odluci dati jasne i neproturječne razloge o svim činjenicama odlučnim za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva (posljednji mirni posjed i čin smetanja) te mu se ukazuje na nespornu činjenicu da je tužiteljica samostalno uspostavila prijašnje posjedovno stanje 15. travnja 2023. , kao i da odluči o troškovima cjelokupnog postupka.

5. Prema čl.377. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – dalje: ZPP), prvostupanjski sud je dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka (st.1.), te je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju (st.2.).

6. Prvostupanjski sud je stoga temeljem rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž-2359/2025-2, od 20. siječnja 2026., u odnosu na ukinutu dio prvostupanjske odluke postupka proveo ponovljeno suđenje, te je odlučeno da se u ponovljenom postupku ne saslušavaju svjedoci i parnične stranke, već da se pročitaju zapisnici o njihovom saslušanju.

7. U ponovljenom suđenju tužiteljica navodi da ostaje kod svojih dosadašnjih navoda i tužbenog zahtjeva u odnosu na smetanje posjeda kuće u [adresa] u [adresa] sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da sud utvrdi čin smetanja od strane 1.-tuženika, te zabrani svako isto ili slično smetanje posjeda, te se ne traži uspostava ranijeg posjedovnog stanja koje je tužiteljica u međuvremenu uspostavila, dok se u odnosu na smetanje posjeda stana u [adresa], tužiteljica odriče tužbenog zahtjeva.

8. Tuženik ustraje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda, a posebnog kod podneska od 07. svibnja 2026.

9. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je kao nasljednica iza pok. BT u posjedu stana koji se nalazi u [adresa] na prvom katu zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 16. Suvlasnički dio: 8/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-16), s kojim je povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine posebnog dijela zgrade: SAMOSTALNA CJELINA 1.3. - stan na I katu u lijevo, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, wc-a, hodnika, kuhinje, dnevnog boravka, dvije spavaće sobe i loggie, ukupne površine 73,42m2, te kuće u [adresa] na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji je posjed prešao na tužiteljicu s ostavitelja BT, kao ranijeg vlasnika i posjednika predmetnog stana i kuće, te da je ujedno i posjednica navedenih nekretnina kao nositeljica prava osobne služnosti doživotnog plodouživanja, te da se u navedenim prostorima nalaze stvari i imovina tužiteljice.

Tužiteljica navodi da je dana 22. ožujka 2022. godine obaviještena od zaštitarske službe o aktivaciji alarma radi nasilnog ulaska u stan od strane trećih osoba, te je po dolasku na lice mjesta 22. ožujka 2022. utvrdila da su ulazna vrata stana provaljena i zatekla tuženike kako unose svoje stvari u namjeri zaposjedanja predmetne nekretnine, radi čega je odmah zatražila intervenciju policijskih službenika.

Dalje navodi kako su nekoliko sati kasnije istoga dana 22. ožujka 2022. godine tuženici započeli s mijenjanjem brava na ulaznim i dvorišnim vratima kuće u [adresa], a koji je objekt bio pod video nadzorom, pa je tužiteljica i o navedenom zatražila policijsku intervenciju.

Tužiteljica navodi kako su joj izmjenom brava na dvorišnim i ulaznim vratima kuće, te svim ostalim bravama iz poslovnog dijela objekta iz kojeg se može pristupiti u stambeni dio tuženici oduzeli posjed nekretnine.

Tužiteljica dalje navodi kako je način postupanja tuženika samovlastan, a samovlast je zakonom zabranjena.

Tužiteljica se poziva na čl. 17 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojemu ostaviteljev posjed stvari i prava prelazi na njegovog nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Tužiteljica dalje navodi kako je posjed, koji je s ostavitelja prešao na nasljednika, ovlašten je štititi svaki nasljednik od samovlasnog smetanja treće osobe, te predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

10. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se tužiteljica lažno predstavlja kao izvanbračna supruga sada pok. BT, te tvrdi da tužiteljica nikada nije bila u posjedu prijepornih nekretnina.

Tuženik tvrdi kako su nakon smrti supruge pok. BT [adresa]. god., isključivu brigu i skrb o pok. BT vodili TT i VT, a koji je zadnjih godinu dana od kada je sada pok. BT obolio i živio s istim u kući na adresi, [adresa], dok je stan na adresi [adresa], čistio i održavao isključivo VT, dok tužiteljica apsolutno nikada nije bila u posjedu prijepornih nekretnina, osim što je agresivno i nasilnički po ishođenju rješenja o nasljeđivanju pokušavala ući u posjed istih mijenjajući brave.

Slijedom navedenog, tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti kao neosnovan, te da se tužiteljicu obveže da tuženiku nadoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom

11. Tuženik je odgovor na tužbu nadopunio podneskom od 07. svibnja 2026. (stranica 220-222) u kojem od bitnoga navodi kako osporava da bi tužiteljica bila nasljednik iza pok. BT pa stoga tužiteljica nema nasljedni posjed niti ga može štititi u ovom postupku.

Obzirom da se tužiteljica odrekla tužbenog zahtjeva u odnosu na predmetni stan u [adresa], izostavljeni su kao bespredmetni navodi tuženika koji se odnose na taj dio tužbenog zahtjeva.

Nadalje, u odnosu na kuću u [adresa], tuženik navodi kako tužiteljica nije imala niti nasljedni posjed, niti je imala posljednji mirni posjed, niti je tuženik mogao smetati tužiteljicu u ikakvom posjedu predmetne nekretnine, a niti je to učinio, pa je iz tih razloga neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje smetanja posjeda, te se ističe da je tužiteljica izjavila da je 15. travnja 2022. godine ušla u posjed nekretnine koristeći se zaštitarskom službom.

12. Sukladno čl. 21 st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, i 152/2014), tužba radi smetanja posjeda mora se podići u roku od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastanka smetanja.

Iz podnesene tužbe sud utvrđuje da je tužiteljica saznala za smetanje posjeda dana 22. ožujka 2022., te da je tužba podnesena sudu dana 23.03.2022. godine, te kako tuženici nisu niti u odgovoru na tužbu, niti u tijeku postupka isticali prigovor prekluzije, slijedom čega sud utvrđuje da je tužba pravovremeno podnesena tj. unutar roka propisanog čl. 21 st. 3. ZV-a.

13. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao isprave u spisu kako slijedi:

Rješenje o nasljeđivanju posl.br.: Rješenje o nasljeđivanju posl.br.: O-1000/2021, od 31.01.2022. (stranica 5-9), Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ovjeren 02.02.2022. (stranica 10-12), Potvrda PU Istarske od 22.03.2022. (stranica 13), tužba TT (stranica 69-79), fotografije (stranica 106-115), Tužba radi utvrđenja valjanosti oporuke (stranica 223-242), te je izvršen pregled snimke nadzorne kamere u e-spisu.

14. Kao što je već navedeno u ponovljenom postupku se neće ponovo saslušavati svjedoci i parnične stranke, već će se pročitati zapisnici o njihovom saslušanju, a radi se o svjedocima MT, TT, HT, ET, FT, NT i CT.

15. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan u odnosu na tuženika odnosno ranije 1.-tuženika.

16. Predmet spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva je pružanje tužiteljici posjedovne zaštite u odnosu na kuću u [adresa], koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da se utvrdi da je tuženik smetao tužiteljicu u posjedu kuće k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], na način da je dana 22. ožujka 2022. godine izmijenio sve brave na ulaznim, dvorišnim vratima kuće u [adresa] na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i time onemogućio tužiteljicu u posjedu navedene nekretnine, te mu se zabranjuje svako isto ili slično smetanje posjeda.

17. Budući da je tužiteljica na pripremnom ročištu održanom dana 15. rujna 2022. godine (stranica 93-94) povukla tužbu u dijelu u kojem se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja, te kako se tuženik nije protivio povlačenju tužbe u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva, već se upustio u raspravljanje smatra se da je pristao na povlačenje.

18. Vezano na nespornu činjenicu na koju ukazuje drugostupanjski sud pod točkom

18. 18. obrazloženja drugostupanjske odluke da je tužiteljica samostalno uspostavila prijašnje posjedovno stanje 15. travnja 2023., ovaj prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je dopušteno pružiti posjedovnu zaštitu utvrđenjem čina smetanja i zabranom budućeg smetanja, čak i ako nije moguće narediti uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, a koji pravni stav je izražen u odlukama broj: Rev-672/09-2, od 01. lipnja 2011., Rev-1709/16-3, od 01. listopada 2019. i Rev-439/2025-2, od 05. studenog 2025., slijedom čega okolnost što je tužiteljica 15. travnja 2023. putem samopomoći uspostavila ranije posjedovno stanje ne isključuje njezino pravo da ostvaruje pravo na sudsku posjedovnu zaštitu.

19. Drugostupanjski sud u svojoj odluci pod točkom 13. obrazloženja ukazuje na sporne okolnosti koje je u ponovljenom suđenu potrebno utvrditi:

- je li tužiteljica do veljače 2022. bila u isključivom posjedu nad kućom na adresi u [adresa], u [adresa];

- je li posjed tužiteljice nakon promjene brave u veljači 2022. pa do 22. ožujka 2022. bio miran;

- čin smetanja posjeda.

20. Uvidom i čitanjem Rješenja o nasljeđivanju posl.br.: O-1000/2021, od 31.01.2022. (list 5-9) utvrđena je ostavinska imovina iz pok. BT, te je njegovom nasljednicom proglašena ovdje tužiteljica, ŠT, temeljem zakona kao izvanbračna supruga ostavitelja u cijelosti, te je utvrđeno da je rješenje postalo pravomoćno dana 31.01.2022. godine.

21. Uvidom i čitanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ovjeren 02.02.2022. (list 10- 12) utvrđeno je da je isti ugovor sklopljen dana 02.02.2022. godine između ovdje tužiteljice, ĆT, kao primatelja uzdržvanja, te MT, kao davatelja uzdržavanja, kojim je ugovorom tužiteljica prenijela MT vlasništvo svojih nekretnina, između ostalog i sporne kuće na adresi u [adresa], u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te kojim je ugovorom je osnivano pravo služnosti doživotnog plodouživanja u korist tužiteljice na predmetnoj kući.

22. Uvidom i čitanjem tužbe TT (list 69-79) utvrđeno je da je ista protiv ovdje tužiteljice, ĆT, podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnim i bez pravnog učinka Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Aleksandre Micelli, iz Novigrada, posl. br. O-1000/2021 i UPP/OS-95/2021 od 31. siječnja 2022. godine, radi utvrđenja ništetnim i bez pravnog učinka Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ovjerenog po javnom bilježniku Željku Krajini, iz Umaga, pod brojem OV-799/2022, dana 02. veljače 2022. godine, te radi proglašenja nasljednika.

23. Pregledom fotografija (list 106-115) sud utvrđuje da je na istima prikazana unutrašnjost stambenog prostora, razni kućanski aparati unutar stambenog prostora, te ulazna vrata u prostor, međutim iz predmetnih fotografija se ne može nedvojbeno utvrditi da li se iste odnose na stan na 1. katu zgrade na adresi u [adresa] i kuću na adresi u [adresa], u [adresa].

24. Sud smatra kako je tužiteljica dokazala da je bila u posjedu kuće pok. BT u [adresa].

25. Takav zaključak proizlazi prije svega iz okolnosti što je tužiteljica pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju posl.br.: O-1000/2021, od 31.01.2022. (list 5-9) proglašena zakonskom nasljednicom iza pok. BT, a Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, i 152/2014 – dalje: ZV) u čl.17.st.1. propisuje da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja.

26. Čitanjem iskaza svjedoka RT i AT (stranica 129-136) utvrđeno je da isti nemaju saznanja o posjedu predmetne kuće.

27. Čitanjem iskaza svjedokinje MT (stranica 129-136) sud utvrđuje da svjedokinja navodi kako joj nije poznato da li je tužiteljica u razdoblju od smrti pok. JT pa do donošenja Rješenja o nasljeđivanju dolazila u kuću u [adresa], ali u toj kući nije živjela, a ključeve od kuće imali su tužiteljica i pok. BT, te da je sada u posjedu kuće u [adresa], u [adresa] tužiteljica, koja tamo živi.

28. Čitanjem iskaza svjedokinje TT (stranica 129-136) sud utvrđuje kako ista tužiteljicu nikada nije vidjela u predmetnoj kući u [adresa], u [adresa], dok je pok. BT bio živ.

29. Čitanjem iskaza svjedoka ZT (stranica 137-140) sud utvrđuje da je kuću u [adresa] koristio pokojni BT kada je bio živ, te da je i tuženik VT odlazio u predmetnu kuću u [adresa], jer ga je viđao, ali svjedok ne zna tko je iza pok. BT koristio predmetnu kuću.

30. Tužiteljica je iskazivala na zapisniku od 17.01.2023. (stranica 122-128) kako je nakon smrti pok. BT u 6-om mjesecu 2021. sama nastavila obilaziti nekretnine barem jedanput tjedno, te je imala ključeve od vrata kuće i u kući držala i neke svoje stvari kao npr. posteljinu, deke, posuđe i sl., te je u 2.-om mjesecu 2022., nakon što je ishodovala Rješenje o nasljeđivanju, dala izmijeniti brave na ulaznim vratima kuće, tako da je ključeve od izmijenjenih brava imala samo tužiteljica i nitko drugi, a 22.3.2022. od strane VT LT i ĐT provaljeno je u kuću u [adresa], vidjela je njih dvojcu kako su unosili stvari u kuću i čovjeka s bušilicom koji je provalio vrata, te kako je dana 15.4.2022. ponovno ušla u posjed kuće koristeći se zaštitarskom službom , te putem samopomoći vratila posjed.

31. Tuženik VT je iskazivao na zapisniku od 17.01.2023. (stranica 122-128) da je s pok. BT, zadnjih 6 mjeseci prije smrti je s istim živio u kući u [adresa], da od kada se je pok. BT razbolio pa do njegove smrti tužiteljica nije nikada dolazila u kuću u [adresa], da mu je pok. BT povjerio ključeve od kuće tako i od ostalih nekretnina, te tvrdi da je ključevi imao isključio jedino on i nitko drugi, te da nakon smrti pok. BT nije više živio u kući u [adresa], već se vratio na svoju adresu u [adresa], ali da je nastavio i dalje obilaziti sporne nekretnine, te kako je tijekom ožujka 2022., zajedno s bravarom provalio u predmetnu kuću kako bi povratio posjed.

32. Raniji 2.-tuženik ĐT iskazivao je na zapisniku od 17.01.2023. (stranica 122-128) kako mu je poznato da je ključeve od predmetne kuće imao njegov sin VT, jer je on taj koji je otključavao ulazna vrata, a u par navrata da su zajedno i obišli predmetne nekretnine, te kako mu nije ništa poznato o tome da bi se sa bravarom mijenjala i brava na ulaznim vratima kuće, te tvrdi kako u predmetnu kuću nije unosio ikakve stvari, te je potvrdio da je u predmetnoj kući bio onoga dana kada su u istu ušli zaštitari Klemm sigurnosti, ne sjeća se kada je to bilo, te kako ga je taj puta, kada su došli zaštitari Klemma, u predmetnu kuću pustio njegov sin VT.

33. Obzirom da i tužiteljica i tuženik tvrde kako su oboje imali ključeve od predmetne kuće, tvrde kako im je ključeve dao pok. BT i kako su povremeno obilazili predmetnu kuću, te dovodeći u međusobnu povezanost iskaze svjedoka MT, kooja je kćerka od tužiteljice i TT, koja je majka tuženika, s iskazima parničnih stranaka, sud zaključuje da tužiteljica nije sudu pružila dovoljno adekvatnih dokaza iz kojih bi se nedvojbeno moglo zaključiti da je ona do veljače 2022. bila u isključivom posjedu kuće u [adresa], a sud je izveo navedeni zaključak primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl.219.st.1. i čl.221.a ZPP-a koji propisuju da tvrdnja na koju se tužiteljica poziva nije točna ako ju ne uspije dokazati, a što tužiteljica nije uspjela.

34. Vezano uz spornu okolnost je li posjed tužiteljice nakon promjene brave u veljači 2022. pa do 22. ožujka 2022. bio miran sud utvrđuje kako se u tom razdoblju radilo o posljednjem mirnom posjedu tužiteljice.

35. Naime, tužiteljica u svojem iskazu na zapisniku od 17.01.2023. (stranica 122-128) tvrdi kako je u 2.-om mjesecu 2022., nakon što je ishodovala Rješenje o nasljeđivanju, dala izmijeniti brave na ulaznim vratima kuće, tako da je ključeve od izmijenjenih brava imala samo ona i nitko drugi, a takva njezina tvrda je potvrđena čitanjem iskaza svjedokinje MT (stranica 129-136) koja je iskazala kako je tužiteljica mijenjala brave nakon donošenja Rješenja o nasljeđivanju ili nakon sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a nakon što je izmijenila brave ključeve nije nikome dala pa ni tuženicima.

36. Iz pročitanih iskaza tužiteljice i tuženika (stranica 122-128) proizlazi kako je u veljači 2022. tuženik promijenio brave na ulaznim vratima stana u [adresa], a ne na vratima kuće u [adresa], međutim u odnosu na smetanje posjeda predmetnog stana tužiteljice se u ponovljenom suđenju odrekla tužbenog zahtjeva tako da sud u tom smislu nije izvodio dokaze.

37. Obzirom da i tužiteljica i tuženik iskazuju identično u pogledu vremena počinjenog smetanja posjeda izmjenom brava na ulaznim vratima kuće u [adresa], kao i policijski službenici PT i NT, koji su saslušani kao svjedoci (stranica 137-140), koji su iskazali da su bili upućeni na intervenciju u [adresa] u [adresa] u 3. mjesecu 2022. godine, sud analizom i povezivanjem njihovih iskaza utvrđuje da se to dogodilo dana 22.3.2022. godine, kada je tuženik zajedno s bravarom izmijenio bravu na ulaznim vratima navedene kuće.

38. Stoga sud zaključuje kako je u razdoblju od nakon promjene brave u veljači 2022. nakon ishodovanog Rješenje o nasljeđivanju, pa do 22. ožujka 2022., kada je tuženik provalio u kuću u [adresa], posjed tužiteljice bio miran, budući da je izmjenom brave na ulaznim vratima kuće, koje je tužiteljica dala izvršiti tijekom 02. mjeseca 2022. godine, ista stekla faktičnu vlast nad predmetnom kućom.

39. Stoga sud nedvojbeno zaključuje kako je tužiteljica dokazala da je prije poduzetog čina smetanja posjeda bila u posljednjem mirnom posjedu kuće pok. BT u [adresa].

40. Nadalje, sud smatra kako je tužiteljica dokazala i čin smetanja posjeda obzirom da iz pročitanog iskaza tuženika (stranica 122-128) nedvojbeno proizlazi utvrđenje kako je isti tijekom ožujka 2022., zajedno s jednim bravarom, provalio u predmetnu kuću kako bi povratio posjed, radi čega sud smatra kako nema dvojbe da je čin smetanja počinio upravo tuženik, kao nalogodavac bravaru, slijedom čega sud utvrđuje kako je smetanje posjeda počinjeno nasilnim provaljivanjem ulaznih vrata na kući, te izmjenom brava na ulaznim vratima.

41. Sud nadalje smatra kako u poduzetoj radnji tuženika postoji samovlasnost postupanja jer tuženik nije poduzeo čin smetanja odnosno oduzimanja posjeda temeljem zakona, odluke suda ili nekog drugog tijela donesenog na temelju zakona, niti je dokazao, a niti predlagao dokaze u smislu da ima ovlaštenje utemeljeno na zakonu ili da ima odluku suda koja bi dopuštala oduz imanje i smetanje posjeda, a da se pri tome ne radi o samovlasnom smetanju.

42. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje ZV) u čl.20.st.2. propisuje da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed, dok u čl.21. propisuje koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda (st.1.), te da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja (st.3.).

43. Nadalje, isti zakon u čl.22.st.1. propisuje da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

44. Za postojanje prava na posjedovnu zaštitu, potrebno je da su ispunjeni opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite propisani u čl.22.st.2. ZV (posljednji miran posjed i nastalo smetanje), a u ovoj pravnoj stvari tužiteljica je dokazala da je bila u posljednjem mirnom posjedu kuće pok. BT u [adresa], pa je sud stoga prihvatio kao osnovan zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite, uslijed čega je temeljem čl.20.st.2., čl.21.st.1., te čl.22.st.2. ZV- a odlučeno kao pod točkom I izreke ovog rješenja.

45. Sud smatra da su u ovoj pravnoj stvari ispunjeni uvjeti iz čl.331.a ZPP -a radi donošenja presude na temelju odricanja kojim je propisano da ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljnjega raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja).

Izjava kojom se tužiteljica odriče od dijela tužbenog zahtjeva u odnosu na smetanje posjeda stana u [adresa], data je bezuvjetno i jasno, te prije zaključenja glavne rasprave, pa stoga sud smatra da je izjava o odricanju pravovaljana i nedvojbena, te ne nalazi da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati.

Sukladno čl.331.a st.2. ZPP-a propisano je da za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika.

Sud je stoga temeljem čl.331.a st.1. ZPP-a odlučio kao pod točkom II izreke ovog rješenja i odbio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika LT, u dijelu koji se odnosi na smetanje posjeda stana u [adresa].

46. Sud ocjenjuje da je uspjeh stranaka u ovoj parnici podjednak, te je temeljem čl.154.st.4. ZPP-a odredio da svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III izreke ovog rješenja. To iz razloga jer je tužiteljica tražila posjedovnu zaštitu u odnosu na 2 nekretnine i to u odnosu na stan u [adresa] i kuću u [adresa], da bi se pri ponovljenom suđenju odrekla tužbenog zahtjeva u odnosu na predmetni stan, dok je tuženik s druge strane žalbom također uspio u polovici dijela jer je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku odluku u odnosu na toč. II. izreke kojom se odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na ĐT, kao ranijeg 2.-tuženika, dok je istu ukinuo u odnosu na LT, kao ranijeg 1.-tuženika.

U Bujama – Buie 19. lipnja 2026.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Osijeku (čl.438. u svezi s čl.378. i 381. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužiteljici, putem punomoćnice,

2. Tuženiku, putem punomoćnika.