REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1534/2026-72

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Lafteru, odvjetniku iz Jastrebarskog, protiv tuženika Trgovina Krk d.d, Malinska, Dubašljanska 80, OIB: 66548420466, zastupan po punomoćniku Miri Dragoviću, odvjetniku iz Zagreba uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćnici Dajani Čepo, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 19. svibanja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača, 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Trgovina Krk d.d, Malinska, Dubašljanska 80, OIB: 6654842046, da isplati tužiteljici NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.330,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13.1.2022. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena od dospijeća do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim zahtijeva da joj tuženik isplati iznos od 1.300,00 eura sa zateznim kamatama tekući od 26.7.2021. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 3.330,00 eura za razdoblje od 26.7.2021. do 12.1.2022.

III./ Nalaže se tuženiku Trgovina Krk d.d, Malinska, Dubašljanska 80, OIB: 6654842046, naknaditi tužiteljici NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.288,77 eura eura sa zateznim kamatama tekućim od 19. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se zahtjev tuženika i umješača za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica djelomično povukla tužbu za iznos od 2.006,14 eura sa zateznim kamatama od 27. srpnja 2021. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao zaposlenica tuženika 6. veljače 2021. pretrpjela ozljedu na radu u prodavaonici poslodavca na adresi [adresa], kada je došlo do pokušaja oružane pljačke, odnosno kada su za vrijeme obavljanja posla tužiteljici i DČ prišla dvojica razbojnika, fizički ih napali, ozlijedili i prijetili oružjem. Prema odredbi čl. 111. st. 1. ZOR-a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Prema odredbi čl. 25. st. 1. ZZR-a, ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Imajući u vidu citirane odredbe, tuženik je odgovoran tužiteljici za nastalu štetu. U štetnom događaju tužiteljica je pretrpjela sljedeće ozljede: akutna reakcija na stres, povratni depresivni poremećaj, kontuzija trbušne stjenke. Prema tome, tužiteljica je uslijed pretrpljene ozljede na radu, trpjela fizičke bolove i jaki strah uslijed. Pored toga, istoj su ostale nelagoda i nesigurnost zbog neugodnih pretraga, kao i patnja zbog nemogućnosti obavljanja poslova i aktivnosti koje je tužiteljica mogla redovito obavljati, a određeno vrijeme nakon nastalog događaja nije bila u mogućnosti, odnosno koje su kontraindicirane pretrpljenim ozljedama (posao, poslovi oko kućanstva, hobiji, sport i druge aktivnosti...). Isto tako, tužiteljica je osjećala nelagodu i patnju zbog primanja tuđe pomoći određeno vrijeme nakon pretrpljene ozljede na radu, za poslove koje zdrave osobe istih godina mogu same obaviti i niz drugih okolnosti koje utječu na duševno zdravlje tužiteljice, a osobito uzevši u obzir relativno duži oporavak u kućnoj njezi. S obzirom na sve prethodno navedeno, kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti, a čime je kod iste nastala neimovinska šteta. U skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti ako se nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, oštećeni ima pravo na pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. S obzirom na navedeno, tužiteljica na ime naknade neimovinske štete, sukladno čl. 19. st. 2. i čl. 1100. st. 2. i čl. 1100. st. 2. ZOO -a, a uzimajući u obzir promijenjene Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i na ime naknade imovinske štete, sukladno čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, potražuje naknadu štete. Tužiteljica je pokušala spor riješiti mirnim putem, no na odštetni zahtjev tuženik se oglušio. Stoga tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 5.10.2023. tužiteljica potražuje na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog povrede tjelesnog i duševnog zdravlja 4.600,00 eura i za tuđu pomoć i njegu 30,00 eura, odnosno ukupno 4.630,00,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27.7.2021. do isplate, kao i parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Spori da se dana 06.02.2021 dogodila oružana pljačka ili bilo koje drugo kazneno djelo protiv imovine. Naime, u predmetnom slučaju štetni događaj pa i šteta je uzrokovana isključivo radnjom trećih osoba FČ i ŽČ. FČ je počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139 st. 2 i kazneno djelo nasilničkog ponašanja iz čl. 323a KZ, a ĆČ kazneno djelo prijetnje iz čl. 139 st. 2 KZ. Predmetnog dana došlo je do fizičkog sukoba u [adresa] ispred prodavaonice tuženika između FČ i ŽČ (trećih osoba) i oštećenog ČČ. U tučnjavi i naguravanju prije imenovani nasilno su upali u trgovinu tuženika u koji sukob su se uključila tužiteljica i radnica DČ kojom prilikom su zadobile fizičke ozljede od FČ, a prijetnje od TČ. Kako je šteta nastala isključivo krivnjom treće osobe tuženik nije odgovoran za istu stoga osporava pasivnu legitimaciju, osnovu i visinu štete. Naime, tuženik odgovara za štetu počinjenu od drugih osoba (čl. 3 st 1 tč 3 ZZR) ne i radnje treće osobe kako je to propisano čl. 25 ZZR i čl. 1067 ZOO -a. Isto tako tuženik smatra kako je tužiteljica kriva za štetu koju je pretrpjela ili je u većoj mjeri doprinijela nastanku iste, jer se mogla odmaknut od sukoba u unutrašnjost dućana ili u skladišni prostor i pozvat policiju naročito jer napadačima nije bila namjera povrijedit život i zdravlje tužiteljice ili počiniti kazneno djelo protiv imovine (razbojništvo, krađa, razbojnička krađa) već se radilo isključivo o sukobu između FČ i AČ s jedne strane i ČČ s druge strane. Tuženik ima zaključenu polici osiguranja izvanugovorne odgovornosti s Euroherc osiguranjem d.d., br. 804189753 važeću za period od 31.03.2020 do 31.03.2021 kojom policom osiguravatelj je u obvezi nadoknaditi štetu koju njeni djelatnice pretrpe na radu I u svezi s radom, stoga tuženik predlaže da se pozove navedeno osiguranje na miješanje. Tuženik predlaže da sud na ovaj predmet spoji predmet Pr-62/22, a radi se o istom štetnom događaju u koju tužbu je podnijela DČ (svjedok u ovom postupku). Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Umješač Euroherc osiguranje d.d. na strani tuženika je naveo da se pridružuje svim navodima i dokaznim prijedlozima tuženika smatrajući da ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici jer su ozljede zadobivene radnjom trećih osoba koje nisu u svezi sa radom. S tim u vezi osporava navode iz Prijave o ozljedi na radu da bi tužiteljica bila ozlijeđena u pokušaju pljačke od strane dvojice muškaraca iz razloga jer je isti navod u suprotnosti a drugim dokazima u spisu, naročito sa navodima u dokumentaciji iz kaznenog spisa. Sporna je i visina štete koju tužiteljica potražuje budući da povreda prava osobnosti nije takve težine da bi opravdavala dosudu pravične novčane naknade u utuženim iznosu. Osporava tijek zatraženih zateznih kamata i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati tužitelja da umješaču nadoknadi troškove parničnog postupka.

4. Sud je dopustio miješanje treće osobe Euroherc osiguranje d.d. u ovoj parnici na strani tuženika jer za to ima pravni interes, budući da tuženik ima zaključenu polici osiguranja izvanugovorne odgovornosti s Euroherc osiguranjem d.d., br. 804189753 važeću za period od 31.03.2020 do 31.03.2021 kojom policom osiguravatelj je u obvezi nadoknaditi štetu koju njeni djelatnice pretrpe na radu I u svezi s radom.

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u upute (list 4 spisa), Izjavu ozlijeđenog radnika i očevidnika (list 5-6 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (list 7-9 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 10-14 spisa), Odštetni zahtjev (list 15-18 spisa), Rješenje ODO-a, Zapisnik, policu osiguranja, Uvjete za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (list 23- 41 spisa), Odgovor Euroherc osiguranja (list 45 spisa), sudsku praksu (list 46-59 spisa), medicinski karton tužiteljice (list 78-204 i 278-424 spisa), presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu K-524/2021-2 od 1.10.2021. (list 241-246, 251-256, 258-263 spisa), sudski registar (list 455-457 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 464-496 spisa), saslušani su svjedoci UČ i DČ (list 206 spisa), ČČ i tužiteljica (list 209-211 spisa) i svjedoci RČ i IČ (list 522-523 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještacima dr. Gordanu Makariću i dr. Božidaru Šebečiću (list 217-219 spisa), saslušani su vještaci dr. Gordan Makarić i dr. Božidar Šebečić (list 268-269 spisa), te je izvršen uvid u dopunski nalaz vještaka dr. Gordana Makarića (list 435-437 spisa).

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08, 57/11, 25/13 i 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

7. Predmet ovog postupak je zahtjev tužiteljice za naknadu štete nastalu na radu u štetnom događaju 6.2.2021.

8. Uvidom u Jedinstveni registar osiguranika MUP-a putem e-spisa sud je utvrdio da je tužiteljica NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], promijenila prezime iz ŠČ u NČ. Također, tuežnik je tijekom postupka prestao postojati te je postupak nastavljen u odnosu na pravnog slijednika, a što je odlučeno pravomoćnim rješenjima tijekom ovog postupka.

9. Uvidom u presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: K-524/2021-2 od 1.10.2021. koja je postala pravomoćna 26.10.2021., ovaj sud je utvrdio da su I-okrivljeni FČ i II-okrivljeni TČ proglašeni krivi što su dana 6.2.2021. oko 19,20 došli do prodavaonice mješovite robe Prehrana u [adresa], gdje je FČ ispred vrata prodavaonice ČČ rekao „buš vidil", a zatim ČČ svojom glavom udario u njegovu glavu u predjelu čela, a potom ga počeo gurati i više puta udario rukama po tijelu, pri čemu je FČ zajedno sa TČ, u nakani da ustraši ČČ rekao "ubit ćemo te, naći ćemo te, znamo gdje živiš", a kada su se radi sprječavanja daljnjeg sukoba umiješale djelatnice navedene prodavaonice, ŠČ i DČ, koje su smirivale situaciju, I-okrivljeni FČ je prilikom naguravanja zavrnuo ruku ŠČ te ju svojom rukom i nogom udario u predjelu trbuha, a DČ je udario nogom u predjelu trbuha i rukom u desno rame, rekavši pritom ČČ, ŠČ i DČ "ubit ću vas" u nakani da ih ustraši, dok je II -okrivljeni TČ u nakani da ustraši imenovane govorio "sad idem po pištolj ubit ću vas kad-tad", te su potom I-okrivljeni i II-okrivljeni ponovili navedenim oštećenicima da će ih ubiti, a što je sve kod ČČ, ŠČ i DČ izazvalo opravdani strah za vlastitu sigurnost i vlastiti život, dakle, I-okrivljeni FČ drugima ozbiljno prijetio da će ih teško tjelesno ozlijediti i usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema većem broju osoba, a II-okrivljeni TČ drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema većem broju osoba, čime su počinili kazneno djelo protiv slobode - prijetnjom opisano po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, te im je izrečena kazna.

10. Prema čl. 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojim je optuženik oglašen krivim. Kako je navedeni kazneni postupak pravomoćno okončan, to je ovaj sud vezan pravomoćnom presudom kaznenog suda u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti okrivljenih FČ i TČ, dakle, ovaj sud je vezan za odluku o tome da su FČ i TČ ozbiljno prijetili, ovdje tužiteljici NČ (ranije ŠČ), DČ i ČČ, da će ih usmrtiti, čime su počinili kazneno djelo protiv slobode - prijetnjom opisano po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, te im je izrečena kazna.

11. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da su dana 6. veljače 2021. između 19 i 19,59 sati tijekom redovnog radnog vremena u prodavaonici u [adresa], gdje je tužiteljica radila kao prodavačica, te je radila svoje uobičajene poslove, u prodavaonicu ušla dva muškarca sa vatrenim oružjem te su u pokušaju pljačke ozlijedili tužiteljicu.

12. Iz pisanih izjava tužiteljice i DČ koje su dale nakon štetnog događaja proizlazi da su toga dana u dućan ušla dva muškarca, jedan naoružan, mlatili su ih, te su se branile da ih ne ubiju, te su ih uspjele istjerati iz dućana te su zvale policiju i hitnu.

13.Tužiteljica je u svom iskazu navela da je radila kod tuženika kao trgovac, te je radila na delikatesama, a DČ je radila na blagajni. Bližio se kraj radnog vremena, te je slagala peciva za pečenje za sljedeći dan, te je čistila prostor, te negdje oko 18,30 sati je čula DČ kako vrišti, te je tada vidjela kako je ČČ uletio u trgovinu tako da je glavom udario u frižider uslijed naleta ZČ koji ga je gurao, a DČ je vikala da su gotove, te se je ona potpuno izgubila, te je bila u panici. Tada je došla do ČČ i htjela ga dignuti, ali je on bio bez svijesti. Također, ZČ je uzimao prazne gajbe koje su stajale na ulazu i sa njima je gađao DČ, te je uslijed toga njoj ozlijeđena ključna kost. Zatim je ZČ nju uhvatio te ju je koljenom udario u trbuh, te ju je nastavio udarati, te je viknula DČ da ode po ključ, te je ona i otišla po ključ, te je isti donijela, te je ona nekako odgurnula ZČ koji je zajedno sa TČ izletio iz dućana, te su zatim zaključale vrata. Ovaj događaj je bio prije Uskrsa, a kada je nakon Uskrsa išla sa suprugom kod njegovih, tamo su ih presreli ZČ i TČ, te su joj prijetili, zbog čega je završila na psihijatriji, te joj je ZČ iz auta pokazao gestu da će je se riješiti imitirajući pištolj. Ovu dvojicu zna od prije iz viđenja kao problematične osobe, te su ovoga dana bili pod utjecajem alkohola i droga. Ova trgovina nema izlaz za evakuaciju, te nije prikladna za rad. U wc-u su na prozoru šipke, te se kroz isti ne može izaći van. U ovom događaju je potpuno pretučena, te je mjesec dana mirovala, te je imala velikih psihičkih tegoba, te joj je bila potrebna pomoć druge osobe, te se nije mogla brinuti za djecu, te joj je u svemu pomagao suprug koji je zbog nje bio na bolovanju. Prije ovog događaja se liječila kod psihijatra, nakon što je izgubila dijete. Poslodavac ih nije obučio kako bi trebali postupiti u ovakvoj situaciji, ali niti ne zna kako bi ih obučio u situaciji kada čovjek nepomičan leži na podu, a drugi tj. TČ ima pištolj u ruci. I danas radi kod tuženika, ali je sada na porodiljnom, te tamo radi oko 6-7 godina, te je prije radila u trgovini na Jarušćici gdje nije bilo nikakvih problema, a nakon ovog događaja je dobila dijete, te je zatim na porodiljnom do danas. I nakon susreta sa ZČ i TČ za Uskrs, osjećala je strah i nelagodu, te se zbog njih i danas osjeća nesigurno.

14. Svjedokinja DČ je izjavila da je radila kod tuženika kao prodavačica, ali više tamo ne radi. Spornog dana su ZČ i TČ bili ispred dućana, te su gurnuli jednog čovjeka u njihov dućan, te je TČ govorio da će ih sve ubiti i da će sada ići u auto po pištolj, a ne zna zbog čega je to govorio, te ih drugo ništa nije tražio. Jako se prestrašila, te je i danas još u šoku zbog toga, pa joj je teško svega se sje titi. Tada je otišla u garderobu po ključ, a tužiteljica koja je sa njom radila, se je s njima borila, te kada se ja vratila, ova dvojica su ju nogama udarali, a ne sjeća se da li je tada tužiteljica stajala ili je bila na podu, te su one dvije pokušale nj ih izgurati iz trgovine, te ju je tada ZČ udario u trbuh, te su nakon nekog vremena uspjele izgurati ih van i zaključati vrata. Odmah nakon što su ZČ i TČ tog čovjeka ubacili u dućan, ZČ je nnjima počeo prijetiti, te su oni bili alkoholizirani i drogirani. Kod tuženika su imali tečaj o tome kako treba postupati u ovakvoj situaciji. Smatra da je u ovoj situaciji postupila prema uputama, jer je štitila svoj život, jer nije imala stražnji izlaz kako bi mogla pobjeći iz dućana, a kako to imaju druge trgovine. Smatra da su dobro postupile jer su tužiteljica i ona pokušavale spasiti svoj život, a ne zna koja je bila poruka tih predavanja.

15. Svjedok ČČ je izjavio da je spornog dana ušao u trgovinu Prehrane kupiti neke namirnice, te su tada ispred trgovine sa autom došli ZČ i TČ, a koje zna iz viđenja, te ga je zatim ZČ zvao da dođe van. Izašao je van te su mu oni nešto nerazumljivo pričali, a misli da su bili pod utjecajem alkohola i droga, te im on ništa nije rekao jer ih nije ništa razumio, te je zatim ZČ nasrnuo na njega i glavom ga udario u nos, te je zateturao i uslijed tog guranja je pao u dućan na pod, te je bio krvav, a ne zna točno da li je gubio svijest, a kada je potpuno došao k sebi, vidio je kako su ova dvojica nasrnuli na djelatnice, tužiteljicu i DČ, te su ih oni gurali i udarali, te je DČ ozlijeđena ključna kost, a tužiteljica je imala modrice. Nakon toga je tužiteljica njih izgurala van, te su one zaključale dućan, a on je ostao u dućanu, te su one zvale policiju koja je i došla, kao i hitna. Ova dvojica su se izrugivali prije nego je došla policija, a kada je policija došla, oni su pobjegli, te ih je policija uhvatila sljedeći dan. Od prije zna tužiteljicu jer žive u istom kraju, a ovu dvojicu muškaraca zna od prije iz viđenja, te zna da su oni problematični jer češće nešto slično naprave, te su bili i u zatvoru.

16. Svjedokinja UČ je izjavila da radi kod tuženika kao rukovoditelj prehrane od 1.1.2023., a u spornom razdoblju je bila interna kontrola, te je sastavljala zapisnik na temelju dobivenih iskaza, te je pregledala snimku događaja iz koje je vidjela da je ispred dućana došlo do naguravanja dvije muške osobe, te su u tom naguravanju oni ušli u dućan, te su u dućanu bile tužiteljica i DČ, te su se one umiješale tako da su krenule razdvajati ovu dvojicu, iako to nije njihov posao. Tuženikovi djelatnici su prošli tečaj o tome kako postupati kod razbojstva gdje su upoznati da se oni u razbojstvo ne smiju miješati, te da moraju dati novac, ali ovo nije bilo razbojstvo.

17. Svjedokinja RČ je izjavila da je radila kod tuženika negdje do studenog 2023., te je radila kao stručnjak za zaštitu na radu, te ne poznaje tužiteljicu, ne sjeća se da bi tužiteljica bila ozlijeđena i da bi prijavila ozljedu na radu, ne zna da li je tužiteljica prošla obuku za zaštitu na radu, ali djelatnici tuženika su istu prolazili, te su na istoj dobivali upute da u slučaju ako u trgovinu dođe pljačkaš, da postupe prema njegovim uputama i traženja i da predaju novac. U tuženikovim trgovinama nije bilo fizičkih sukoba, nego su pljačkaši dolazili po novac, pa na edukacijama nije bilo nekih uputa u vezi fizičkih sukoba, te ne zna kakva bi bila uputa za taj slučaj. U trgovini je bilo slučajeva da dođe do naguravanja, ali sve je to bilo u svrhu uzimanja novca.

18. Svjedokinja IČ je izjavila da je radila kod tuženika kao voditelj poslovnice u [adresa] do prije otprilike godinu i pol. Spornog dana u vrijeme događaja, ona nije bila u dućanu, ali su kasnije gledali snimke na kojoj se je vidjelo što se dogodilo. Na snimci su vidjeli da su se TČ, ZČ i N, a koje zna iz viđenja, jer su iz istog kraja, tukli ispred dućana u [adresa], te su oni u toj tuči pali u dućan kroz vrata pokraj blagajne, te su se tamo nastavili tući, a tamo su radile tužiteljica i DČ, te su ih one pokušale razdvojiti i maknuti iz trgovine, te je u jednom trenutku DČ otrčala po ključ, te se vratila, te su ih one nekako izgurale iz dućana i zaključale vrata. Tužiteljica i DČ su toga dana radile kao prodavači u popodnevnoj smjeni. Ne zna koji su bili motivi da se tužiteljica i DČ u ovo miješaju, a pretpostavlja da su se bojale da se nešto u trgovini ne dogodi. Kod tuženika nisu imali posebnu edukaciju o postupanju u incidentnim situacijama, već su učili zaštitu na radu kako postupati u slučaju požara. Kod tuženika nisu imali upute, te nikada nisu dobili nikakve upute o tome kako postupiti u nasilnim situacijama, odnosno pri fizičkom sukobu, te djelatnici nikada nisu bili podučeni da moraju izbjegavati fizičke sukobe.

19. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tužiteljice i svjedoka DČ i ČČ, budući su isti jasni, životni i logični, te su u bitnome suglasni te se međusobno nadopunjuju, pri čemu je sud imao u vidu da se je radilo o izuzetno stresnom događaju za sve tri osobe (budući su njihovi životi bili u opasnosti), pa je životno i logično da se isti ne sjećaju baš svakog detalja, a kako su isti bili prisutni u trgovini kada je došlo do predmetnog štetnog događaja te su u istom i sudjelovali kao oštećenici to isti imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama. Tako je sud iz istih utvrdio:

- da su tužiteljica i DČ radile kao prodavači u predmetnoj trgovini tuženika u [adresa],

- da je spornog dana pred kraj radnog vremena tužiteljica slagala peciva za pečenje za slijedeći dan i čistila prostor, a DČ je radila na blagajni,

- da je ČČ pred kraj radnog vremena spornog dana kupovao neke namirnice u predmetnoj trgovini, te su tada ispred trgovine sa autom došli ZČ i TČ, koje zna iz viđenja, te ga je zatim ZČ zvao da dođe van, te je izašao van, te su mu oni nešto nerazumljivo pričali, a misl i da su bili pod utjecajem alkohola i droga, te im on ništa nije rekao jer ih nije ništa razumio, te je zatim ZČ nasrnuo na njega i glavom ga udario u nos, te je ČČ zateturao i usli jed tog guranja je pao u trgovinu na pod, te je bio krvav i ne zna točno da li je gubio svijest, a kada je potpuno došao k sebi, vidio je kako su ova dvojica (ZČ i TČ), nasrnuli na djelatnice, tužiteljicu i DČ, te su ih gurali i udarali,

- da odmah nakon što su ZČ i TČ ugurali ČČ u dućan, ZČ je počeo prijetiti djelatnicama, te je TČ govorio da će ih sve ubiti i da će sada ići u auto po pištolj, te ih drugo ništa nije tražio, a obojica su bili alkoholizirani i drogirani,

- da je tužiteljica čula DČ kako vrišti, te je vidjela kako je ČČ uletio u trgovinu tako da je glavom udario u frižider uslijed naleta ZČ koji ga je gurao, a DČ je vikala da su gotove, te se je ona potpuno izgubila, te je bila u panici, te je tužiteljica došla do ČČ i htjela ga je dignuti, ali je on bio bez svijesti, te je zatim ZČ uzimao prazne gajbe koje su stajale na ulazu i sa njima je gađao DČ, te je zatim ZČ uhvatio tužiteljicu, te ju je koljenom udario u trbuh, te ju je nastavio udarati, te je DČ otišla po ključ i isti donijela, te je tužiteljica nekako odgurnula ZČ, te su tužiteljica i DČ nekako uspjele ZČ i TČ izgurati iz dućana, te su zatim zaključale vrata, te su zvale policiju i hitnu,

- da tužiteljica i svjedoci DČ i ČČ znaju ZČ i TČ od prije iz viđenja, kao problematične osobe,

- da tuženik nije svoje radnike obučio kako bi trebali postupiti u ovakvoj situaciji, kada čovjek nepomičan leži na podu, a drugi tj. TČ ima pištolj u ruci, te su tužiteljica i DČ štitile svoj život,

- da predmetna trgovina nije imala stražnji izlaz kako bi tužiteljica i svjedokinja DČ mogle pobjeći iz dućana, a kako to imaju druge trgovine.

20. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinja IČ i UČ u dijelu u kojem opisuju nastali štetni događaj, navodeći da su muške osobe se naguravale i tukle ispred trgovine te su u toj tuči pali u dućan kroz vrata pokraj blagajne, te su se tamo nastavili tući, te su se tužiteljica i DČ umiješale te su ih krenule razdvajati. Naime, iste nisu očevidci događaja pa o istom nemaju neposredna saznanja. Iste navode da su gledale snimku pa su to vidjele, međutim, iste potpuno paušalno, te nelogično i različito iskazuju o tome što su na snimci vidjele. Tako svjedokinja UČ navodi da su bila dva muškarca, dok svjedokinja IČ navodi da su bila tri muškarca, a koji su se naguravali ispred trgovine i upali u trgovinu gdje su se nastavili tući, pa kako iste različito iskazuju o istoj snimci koju su gledale, to postoji sumnja u istinitost i vjerodostojnost njihovih iskaza. Također, iste iskazuju da su se ovi muškarci nastavili tući u trgovini te su se tužiteljica i DČ jednostavno umiješale i krenule ih razdvajati. Međutim, ovaj sud smatra da su ovakvi iskazu potpuno paušalni jer iste uopće ne spominju sve druge okolnosti konkretnog događaja, da je ČČ bio na podu bez svijesti te je tužiteljica došla ga dignuti, da su ZČ i TČ prijetili djelatnicama da će ih ubiti, da je ZČ gađao sa kašetom DČ, da je udarao tužiteljicu itd., a što je sud utvrdio iz iskaza tužiteljice i svjedoka DČ i ČČ, koji su bili neposredni očevici i sudionici događaja. Dakle, navedene svjedokinje ne spominju ništa drugo, osim da su se tužiteljica i DČ umiješale i krenule razdvajati muškarce u tući, a po ocjeni ovog suda nije ni životni ni logično da su se dvije ženske osobe jednostavno umiješale u tuču trojice muškaraca, pri čemu im dvojica muškaraca prijete da će ih ubiti.

21. Iz iskaza svjedoka UČ, IČ i RČ, koje je sud u ovom dijelu prihvatio budući su jasni i međusobno suglasni, proizlazi da su djelatnici tuženika prolazili obuku na kojoj su dobivali upute da u slučaju ako u trgovinu dođe pljačkaš, da postupe prema njegovim uputama i traženjima i da predaju novac, te su dobivali upute kako postupati u slučaju požara, ali na obuci nije bilo uputa o postupanju u nasilnim situacijama, odnosno pri fizičkom sukobu, te nikada nisu bili podučeni da moraju izbjegavati fizičke sukobe, te je čak i svjedokinja KČ, koja je bila stručnjak za zaštitu na radu kod tuženika, izjavila da ne zna kakva bi bila uputa za konkretan slučaj. Dakle, ako osoba koja je bila stručnjak za zaštitu na radu kod tuženika ne zna kakva bi bila uputa za postupanje u konkretnom slučaju, to se doista ne može očekivati niti od tuženikovih prodavačica, tužiteljice i DČ da to znaju. Stoga je sukladno tome, sud prihvatio kao istinite iskaze tužiteljice i svjedokinje DČ da tuženik nije svoje radnike obučio kako bi trebali postupiti u ovakvoj situaciji, kada čovjek nepomičan leži na podu, a drugi tj. TČ ima pištolj u ruci, te su tužiteljica i DČ štitile svoj život.

22. U pravomoćnoj kaznenoj presudi (koja je naprijed citirana) je između ostalog navedeno „da su se radi sprječavanja daljnjeg sukoba umiješale djelatnice navedene prodavaonice, ŠČ i DČ, koje su smirivale situaciju“. Valja reći da je ovaj sud vezan za postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti okrivljenih, što znači da je ovaj sud vezan za odluku o tome da su okrivljeni FČ i TČ počinili kazneno djelo prijetnje i da su za isto proglašeni krivima, dok ovaj sud nije vezen za činjenični opis počinjenog kaznenog djela.

23. Međutim, čak i kada bi sud prihvatio iskaz svjedoka UČ i IČ, te činjenični opis kaznenog djela iz pravomoćne kaznene presude, da su se tužiteljica i DČ umiješale u sukob, ovaj sud smatra da se tužiteljica i DČ zasigurno nisu umiješale u sukob FČ, TČ i ČČ na način da su aktivno sudjelovala u sukobu i tuči, već je njihovo „miješanje“ bilo u tome što su iste bile i trgovini u vrijeme nastanka štetnog događaja jer su tamo obavljale svoj posao kao prodavačice, te je tužiteljica došla do ČČ koji je bio udaren i ležao je na podu, u krvi, bez svijesti, u namjeri da mu pomogne, što je normalno ljudsko ponašanje svakog prosječnog čovjeka, te čak i ako su tužiteljica i DČ riječima pokušale smiriti situaciju u namjeri da sukob prestane, to ne može predstavljati aktivno miješanje u sukob.

24. Dakle, ovaj sud je utvrdio da je tijekom redovnog radnog vremena, na radnom mjestu tužiteljice, došlo do sukoba trojice muškaraca, od kojih je jedan uslijed udarca ležao na podu, u krvi i bez svijesti, te mu je tužiteljica došla pomoći, dok su druga dvojica prijetili da će ih sve ubiti, te krenuli udarali i gurali tužiteljicu i DČ, pri čemu je tužiteljica zadobila ozljede te su joj zaostale psihičke tegobe, to postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete.

25. Stoga, tuženik odgovara tužiteljici po pravilima o objektivnoj odgovornosti imajući pri tome u vidu odredbu čl. 111. st. 1. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14) kojom je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, kao i odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, dalje: ZZR (Narodne novine broj: 71/14) kojom je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema čl. 25. st. 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

26. Valja reći da u obavljanju posla prodavača u trgovini, prodavač po prirodi svoga posla dolaze u situacije da zbog obavljanja posla mogu biti žrtve napada pa u profesionalni rizik takovog posla, za koji odgovara poslodavac, spada i takav napad nepoznatih osoba (tj. osoba koje zna samo iz viđenja), koji događaj je tužiteljica prijavila, a koji je doživjela za vrijeme obavljanja svojih redovnih radnih zadataka, te se isti ne može smatrati događajem zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, na kojeg poslodavac, unatoč njegovoj dužnoj pažnji, nije mogao utjecati.

27. Budući je tužiteljica kao radnica tuženika (prodavač u trgovini tuženika) na svom radnom mjestu, uslijed prijetnji i fizičkog napada od strane nepoznatih muških osoba (koje zna samo iz viđenja) zadobila ozljede i psihičke tegobe (kako je to utvrđeno medicinskim vještačenjem), to po ocjeni ovog suda ovaj događaj nema značenje vanjskog događaja odnosno ne radi se o protupravnom djelovanju treće osobe, već se radi o profesionalnom riziku kojem je tužiteljica kao radnica tuženika bila izložena na radnom mjestu, a za koji s obzirom na prirodu posla odgovora tuženik kao poslodavac.

28. Iako je poslodavac omogućio tužiteljici obuku iz zaštite na radu, istom ju nije obučio kako treba postupiti u konkretnom slučaju, te čak niti osoba koja je bila stručnjak za zaštitu na radu kod tuženika ne zna kako bi u toj situaciji trebalo postupiti pa onda niti tužiteljica nije mogla znati kako treba postupiti u predmetnoj situaciji. Međutim, u situaciji kada je tužiteljica došla pomoći jednoj muškoj osobi koja leži na podu u trgovini, u krvi i bez svijesti, a druge dvije muške osobe joj bez razloga prijete da će je ubiti, te ju tuku i guraju, to ovaj sud smatra da postupanje tužiteljice predstavlja postupanje na način kako bi postupao svaki prosječan čovjek pa sud nije našao da bi ona pridonijela nastanku štete, odnosno da je skrivila predmetni štetni događaj.

29. Slijedom navedenog, po stavu ovog suda, tuženik nije sukladno odredbi čl.1067. ZOO-a i čl. 15. st. 2. ZZR u vezi s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP dokazao okolnosti koje bi ga oslobodile odgovornosti za nastanak štetnog događaja, pa je ovaj sud zaključio da je tuženik kao poslodavca odgovoran za nastanak štetnog događaja, a također je utvrđeno da tužiteljica nije ničim doprinijela nastanku štetnog događaja.

30. Radi utvrđivanja osnove i visine štete, sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužiteljice, te je provedeno medicinsko vještačenje. Vještaci dr. Božidar Šebečić i dr. Gordan Makarić su u svom nalazu i mišljenju utvrdili da je tužiteljica stradala na radnom mjestu 6. veljače 2021, napadnuta je od tada njoj nepoznate osobe, te je zadobila natučenje trbuha i natučenje desne podlaktice. Liječena je mirovanjem i analgeticima. Zbog psihičkih tegoba liječila se kod psihijatra. U sp is su priložena samo dva nalaza kirurga, 06.02. i 07.02.2021. i dva nalaza psihijatra. Tužiteljica je na psihičkom planu razvila simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0), u primarno psihički vulnerabilne strukture (F41.2; F33.2), uz pogoršanje navedenih psihičkih poremećaja. Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužiteljica je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja pogoršanja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježi se opisana simptomatika. Između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja pogoršanja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Iz kirurško-trumatološkog područja kod tužiteljice nije došlo do smanjenja životne aktivnosti. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 4 dana, manjeg intenziteta 14 dana kumulativno. Tužiteljica je pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj. Tuđa pomoć bila joj je potrebna 2 sata dnevno 5 dana (preporučeno mirovanje) za obavljanje težih kućnih poslova (kuhanje, peglanje, spremanje) nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužiteljice je završeno krajem veljače 2021. godine kada je stabiliziran status psihičkih funkcija. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti objedinjeno i realno cijene sa 5% (s kirurško-traumatološkog stajališta 0%, s psihijatrijskog stajališta s naslova pogoršanja 5%), te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.

31. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovorio su tuženik i umješač pa su vještaci saslušani usmeno na ročištu (list 268-2696 spisa). Vještaci u odnosu na prigovore tuženika i umješača iz podneska od 13.10.2023. i 24.10.2023. navode da, kao što je vidljivo i iz pisanih nalaza i mišljenja, vještaci nisu imali na uvid presliku zdravstvenog kartona tužiteljice. Vještak dr. Makarić je naveo da kao što je vidljivo iz medicinske dokumentacije, a što je i cijenjeno u mišljenju vještaka, tužiteljica je kao posljedicu predmetnog štetnog događaja prvotno razvila sindromatiku akutne stresne reakcije (F43.0). U psihijatrijskoj medicinskoj dokumentaciji bilježe se i druge dijagnoze, a to je mješoviti anksiozni i depresivni poremećaj (F41.2) i povratni depresivni poremećaj, sadašnja epizoda teška (F33.2). Dakle, netočno je da u tužiteljice nije došlo do promjene dijagnoze, a sve navedeno je i cijenjeno u mišljenjima. Ocjena trajanja i intenziteta pretrpljenog straha iskazana je u kumulativnom iznosu, a temelji se na analizi dinamike štetnog događaja, podacima iz priložene medicinske dokumentacije i rezultatima vlastitog ispitivanja. To što tužiteljica nema nastavnu psihijatrijsku dokumentaciju nakon 08.02.2021. nije od utjecaja na ocjenu kvalifikatornih okolnosti iz razloga što je vještak psihijatar tužiteljicu osobno pregledao te utvrdio psihičke smetnje proistek le iz predmetnog štetnog događaja na način kako je opisano u pisanom nalazu i mišljenju, te vještaci kod svega navedenog u cijelosti ostaju. Vještak dr. Šebečić je u odnosu na prigovor zaostalih fizičkih bolova izjavio da su fizički bolovi kao i strah subjektivna kategorija i nije ih moguće egzaktno izmjeriti. Kod ocjene su uzeli u obzir ozljede koje je zadobila tužiteljica odnosno činjenicu da je zadobila udarac nogom u trbuh i da se kod pregleda kirurga u dva navrata žalila na bolove u trbuhu, ali i na bolove u području desnog rebrenog luka. U posljednjem nalazu psihijatra također su zabilježeni bolovi uz navod postojanja hematoma. Uzevši sve navedeno u obzir vještaci smatraju da je ocjena intenziteta i trajanja fizičkih bolova kakva je dana u nalazu adekvatna i ostaju kod iste. Vještak dr. Makarić je izjavio da tužiteljica prilikom osobnog pregleda nije opisala šok koji je doživjela 3 mjeseca poslije štetnog događaja pa ga vještaci nisu uzeli u obzir pri ocjeni kvalifikatornih okolnost s psihijatrijskog stajališta. Nadalje, navodi da kao što je i navedeno u medicinskoj dokumentaciji, u nalazima psihijatra, vidljivo je da je tužiteljica 10-tak godina prije štetnog događaja liječena po psihijatru zbog reaktivnih depresivnih smetnji, a isto tako stoji navod da je duže vremena bila dobro. Dakle, uzete su u obzir navedene činjenice, a isto tako i anamnestički podatak od strane same tužiteljice koja je navela kao razlog navedenim tegobama komplikaciju u trudnoćama, smrt bebe, bolesti djevojčice. Kao što je i vidljivo iz pisanih nalaza i mišljenja vještaka, uzete su u obzir sve okolnosti u životu tužiteljice no ocjena kvalifikatornih okolnosti se odnosi na predmetni štetni događaj. U nalazu i mišljenju su citirali medicinsku dokumentaciju koja postoji u spisu, a druge nisu imali na uvid, te ne mogu prosuđivati o eventualnoj daljnjoj medicinskoj dokumentaciji od strane psihijatrica, odnosno o razlozima zašto ista nije stavljena u spis ili ste uopće nema. Kao što je i vidljivo iz nalaza i osobnog pregleda tužiteljice, vještaci nisu imali na uvid nikakvu drugu medicinsku dokumentaciju osim one koja je citirana u njihovom nalazu, a u nalazima psihijatra koji su priloženi u spisu veže se simptomatika koja se veže uz predmetni štetni događaj. Dr. Makarić je izjavio da ne može sa sigurnošću reći da li bi uvid u cjelokupni zdravstveni karton tužiteljice bio od utjecaja na zaključke iz nalaza i mišljenja, već bi trebao izvršiti uvid u isto.

32. Sukladno prijedlogu tuženika i umješača, vještak dr. Gordan Makarić je izvršio uvid u cjelokupni zdravstveni karton tužiteljice te je sačinio dopunski nalaz i mišljenje u kojem je naveo da je tužiteljica na psihičkom planu razvila simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0), u primarno psihički vulnerabilne strukture (F41.2; F33.2), uz pogoršanje navedenih psihičkih poremećaja. Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužiteljica je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja pogoršanja psihičkog poremećaja. Podaci iz preslike osobnog zdravstvenog kartona korespondiraju sa anamnestičkim podacima tužiteljice koje je navela prilikom psihijatrijskog pregleda: “Potvrđuje psihijatrijsko liječenje od 20.g. radi “komplikacije u trudnoćama, smrti bebe, bolesti djevojčice…“. Navedeni podaci iz preslike osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice nisu od značenja za ocjenu kvalifikatornih okolnosti s psihijatrijskog stajališta, jer su uzeti u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja. Stoga u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 31.7.2023.g., kao i usmenog očitovanja na ročištu 22.10.2024.

33. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka kao i usmeno i pismeno dopunsko očitovanje vještaka kojim detaljno odgovaraju na pitanja i otklanjaju prigovore tuženika i umješača, dajući za to jasne i valjane razloge, te decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljičinih tegoba iz predmetnog štetnog događaja, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice. Valja reći da nakon dopunskog nalaza i mišljenja vještaka dr. Makarića od 10.7.2025. stranke nisu imale daljnjih primjedbi ni pitanja za vještake, već je umješač tek na ročištu 19.5.2026. izjavio da ostaje kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te predlaže novo medicinsko vještačenje. Međutim, po ocjeni ovog suda, vještaci su odgovorili na sva pitanja i otklonili su sve prigovore, te nije bilo potrebe za provođenjem novog medicinskog vještačenja sukladno čl. 261. ZPP jer za to nisu bili ispunjeni uvjeti. Stoga je sud odbio kao nepotreban prijedlog umješača za izvođenjem novog medicinskog vještačenja, koji je po ocjeni ovog suda usmjeren isključivo na odugovlačenje s postupkom, što je sud dužan onemogućiti strankama.

34. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja, te pregledom cjelokupne medicinske dokumentacije tužiteljice i zdravstvenog kartona tužiteljice, utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica zadobila natučenje trbuha i natučenje desne podlaktice, te je na psihičkom planu razvila simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0), u primarno psihički vulnerabilne strukture (F41.2; F33.2), uz pogoršanje navedenih psihičkih poremećaja, te između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja pogoršanja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno - posljedična veza, te je zbog toga tužiteljica trpjela bolove i strah određeno vrijeme i određenog intenziteta, tužiteljici su zaostali duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 5% (s kirurško-traumatološkog stajališta 0%, s psihijatrijskog stajališta s naslova pogoršanja 5%) te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu, bila joj je potrebna tuđa pomoć 10 sati, te je liječenje tužiteljice završeno krajem veljače 2021. godine kada je stabiliziran status psihičkih funkcija.

35. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju odmjeri pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

36. S obzirom na ovakvo utvrđeno činjenično stanje, cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, vrstu i lokalitet ozljeda te popratne tegobe kojima je tužiteljica bila izložena, stupanj smanjenja životne aktivnosti (5%), životnu dob tužiteljice (rođena 1988. godine), te okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da primjerena novčana naknada tužiteljici za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (po kriteriju fizičkih bolova, straha i duševnih boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti) iznosi ukupno 3.300,00 eura, dok tužiteljica neosnovano zahtijeva daljnji iznos od 1.300,00 eura.

37. Nadalje, kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 10 sati (preporučeno mirovanje) za obavljanje težih kućnih poslova (kuhanje, peglanje, spremanje) nabavku i pripremu hrane i sl., a ista je tužiteljici pružana besplatno od strane supruga, a po ocjeni ovog suda primjerena je cijena sata tuđe pomoći i njege 3,00 eura po satu, budući je to primjereno cijenama na tržištu (čl. 223. ZPP-a), to primjerena novčana naknada tužiteljici s osnove tuđe pomoći i njege iznosi 30,00 eura sukladno čl. 1095. st. 2. ZOO.

38. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od ukupno 3.330,00 eura, dok je odbijen preostali dio zahtjeva u iznosu od 1.300,00 eura.

39. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica je dostavila odštetni zahtjev datiran sa danom 26.7.2021. ali u spisu ne postoji dokaz o tome kada je isti dostavljen tuženiku pa stoga nje bilo osnove za dosuđivanje kamata na dosuđeni iznos naknade štete tekuće od 27.7.2021., kako je to tužiteljica zatražila. Kako je predmetna tužba podnesena 13.1.2022., kada je bilo okončano liječenje tužiteljice, budući je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je liječenje tužiteljice završeno krajem veljače 2021. godine kada je stabiliziran status psihičkih funkcija, to je tužiteljici valjalo dosuditi zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete tekuće od 13.1.2022. do isplate, dok tužiteljica neosnovano zahtijeva zatezne kamate za razdoblje od 27.7.2021. do 12.1.2022. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

40. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1 ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti predmeta spora. Kako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud je najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pa je tako utvrdio da je tužiteljica uspjela po osnovi 100% i po visini 72%, dakle, uspjela je ukupno sa 86% (100+72=172:2=86), a tuženik sa 14%, te je zatim od postotka tužitelja (koji je u većoj mjeri uspio) oduzeo postotak tuženika (koji je u manjoj mjeri uspio), što iznosi 72%, nakon čega je utvrdio iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova tužitelja (koji je u većoj mjeri uspio u parnici) koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te je tužiteljici odmjerio naknadu dijela takvih troškova u omjeru od 72%. Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, ročište 24.5.2022., 8.2.2023., 25.4.2023., 22.10.2024., 2.7.2025., 16.12.2025. i 19.5.2026. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, podnesak od 7.3.2022. i 5.10.2023. po Tbr. 8/1 – po 100 bodova za svaki, podnesak od 20.10.2023. i 4.3.2026. po Tbr. 8/4 – po 25 bodova za svaki, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 2.100,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 2.625,00 eura. Kako je tužiteljica uspjela u sporu sa 72%, to trošak tužiteljice iznosi 1.890,00 eura. Tome valja dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura koji je bio neophodan za vođenje parnice, pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 2.288,77 eura. Tužiteljici nije priznat trošak odštetnog zahtjeva od 7.5.2021., jer isti sa tim datumom ne postoji u spisu, te trošak podneska od 7.10.2022. jer isti nije bio nužan za vođenje parnice sukladno čl. 155 st. 1. ZPP. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a. Slijedom navedenog, tuženik i umješač nemaju pravo na naknadu parničnog troška.

41. Tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj zahtjeva naknadu štete u iznosu od 50.000,00 kn, što iznosi 6.636,14 eura, te je podneskom od 5.10.2023. djelomično povukla tužbeni zahtjev, tako da zahtijeva naknadu štete u iznosu od 4.630,00 eura, što znači da je djelomično povukla tužbu za iznos od 2.006,14 eura. Navedenom djelomičnom povlačenju se tuženik nije protivio, te je i umješač naveo da se istom ne protivi, ali traži parnični trošak u povučenom dijelu, pa je ovaj sud utvrdio da je tužba u navedenom dijelu povučena temeljem čl. 193 st. 2 ZPP-a.

42. Umješač neosnovano zahtijeva naknadu parničnog troška u odnosu na djelomično povučen dio tužbenog zahtjeva, budući prema čl. 158 st. 1 ZPP -a, tužitelj koji povuče tužbu dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka, što znači da bi samo tuženik mogao tražiti navedeni trošak, a što nije tražio, dok umješač na isti nema pravo.

U Zagrebu, 19. lipnja 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. Pun. umješača

4. Spis