REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Poslovni broj: Us I-651/2026-3
[adresa] O 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi obustave prava na inkluzivni dodatak, 19. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II- 551-09/25-01/3713, URBROJ: 524-11-02/5-26-9 od 10. ožujka 2026. i predmet se vraća tuženiku na ponovan postupak, u kojem postupku je tuženik dužan postupiti sukladno pravnom shvaćanju i primjedbama ovoga Suda sadržanim u predmetnoj presudi.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-09/25-01/3713, URBROJ: 524-11-02/5-26-9 od 10. ožujka 2026., obustavljen je postupak u predmetu priznavanja prava predniku tužiteljice, SS, pravo na inkluzivni dodatak zbog smrti stranke 28. listopada 2025.
2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-09/25-01/3713, URBROJ: 524-11-02/5- 26-9 od 10. ožujka 2026., tužiteljica je podnijela tužbu ovome Sudu, kod kojeg je zaprimljena 22. travnja 2026., pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog povrede odredaba upravnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. U svezi s tim tužiteljica je u tužbi u bitnome navela, da nisu bile ispunjene pretpostavke za obustavu postupka, smatrajući da se u konkretnom slučaju mogao nastaviti postupak u svezi zahtjeva za priznavanje prava na inkluzivni dodatak s njom, kao nasljednicom umrlog podnositelja zahtjeva, VS (supruga) te da iako se radi o osobnom pravu, zahtjev podnositelja sadrži i neostvareno imovinsko potraživanje, što opravdava nastavak postupka s nasljednikom, pa se s tim u svezi tužiteljica poziva i na stajalište izraženo u sudskoj praksi, posebno presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovnog broja Us I-3006/2025-8 od 23. siječnja 2026., zbog čega je predložila da se poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na tužbu niti spise predmeta upravnog postupka, iako je uredno pozvan izvanraspravnim rješenjem Suda od 28. travnja 2026. koje mu je uručeno 4. svibnja 2026.
5. Dostava tužbe na odgovor uređena je odredbama članka 48. Zakona o upravnim sporovima. Sud tužbu sa svim prilozima dostavlja na odgovor tuženiku i zainteresiranim osobama (st. 1.). Sud određuje rok za odgovor na tužbu prema okolnostima slučaja koji ne može biti kraći od 30 niti dulji od 60 dana (st. 2.). U odgovoru na tužbu tuženik se treba izjasniti o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojima potkrepljuje svoje navode. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan priložiti sve dokaze kojima raspolaže (st. 3.). Odgovor na tužbu predaje se prema pravilima o predaji podnesaka. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan sudu dostaviti sve spise koji se odnose na predmet spora u obliku u kojem su spisi vođeni. Ako tuženik ne dostavi sve spise predmeta ili izjavi da ih ne može dostaviti, sud može riješiti spor i bez spisa predmeta. (st. 4.).
6. Ako utvrdi da osporena pojedinačna odluka sadržava nedostatke koji sprječavaju ocjenu njezine zakonitosti, sud može riješiti spor bez rasprave (čl. 98. stavak 1. toč. 3. ZUS-a).
7. Prema načelu učinkovitosti (čl. 8. ZUS-a), sud će upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku.
8. Kako tuženik u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na tužbu sa spisima koji se odnose na predmet spora, niti je isto dostavio do dana pisanja ove presude, dakle niti u daljnjem roku od gotovo četrdeset pet dana, to je Sud odlučio spor riješiti bez spisa predmeta
9. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan iz niže obrazloženih razloga.
10. Odredbom članka 39. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 110/21, u nastavku teksta ZUP) propisano je, da ako u tijeku postupka stranka umre ili pravna osoba prestane postojati, postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka.
11. Prema članku 2. Zakona o inkluzivnom dodatku („Narodne novine“ broj 156/23, u nastavku teksta ZID), u provedbi tog zakona na odgovarajući se način primjenjuju načela konvencije o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda i načela propisana zakonom kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi.
12. Prema članku 20. ZID pravo na inkluzivni dodatak priznaje se s danom podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.
13. Prema članku 7. stavku 2. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23 i 156/23) prava u sustavu socijalne skrbi su osobna i neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati.
14. Prema članku 7. stavku 3. ZSS-a dospjele novčane naknade koje nisu isplaćene do smrti korisnika nasljeđuju nasljednici korisnika, prema Zakonu kojim se uređuje nasljeđivanje, ako nema nasljednika, vraćaju se u državni proračun, osim naknade za troškove stanovanja.
15. U konkretnom slučaju, nije sporno da je prednik tužiteljica za života, podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznavanje prava na inkluzivni dodatak, da je prvostupanjskim rješenjem od 30. siječnja 2026. odbijen zahtjev prednika tužiteljice za priznavanje prava na inkluzivni dodatak, da je protiv tog rješenja prednik tužiteljice izjavio tuženiku žalbu i da je isti preminuo **.**.2025. prije odlučivanja o njegovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 30. siječnja 2025., nakon čega je rješenjem tuženika od 10. ožujka 2026. obustavljen postupak, a osporavajući koje je tužiteljica pokrenula upravni spor.
16. U konkretnom slučaju sporna je primjena materijalnog prava, odnosno sporno je pitanje je li odlučivanje o pravu na inkluzivni dodatak pravo strogo osobne naravi ,što onda ima za posljedicu obustavu postupka, u slučaju smrti stranke u smislu članka 39. ZUP-a.
17. Sud smatra da u konkretnom slučaju se radi o zahtjevu, koji iako se odnosi na pravo strogo osobne naravi u sebi sadrži neostvareno imovinsko potraživanje zbog čega se postupak može nastaviti s nasljednicima preminule stranke.
18. Sud polazi od toga da se dan od kojeg pripada nasljednicima preminule stranke pravo na inkluzivni dodatak ne vezuje uz dan donošenja upravnog akta ili u uz dan njegove izvršnosti, nego se u smislu članku 20. ZID-a priznaje unatrag od trenutka podnošenja urednog zahtjeva.
19. Posljedično stranka koja ispunjava propisane pretpostavke može osnovano očekivati da će joj samo pravo kao i pojedini mjesečni iznos dodatka koji proizlazi iz tog prava biti priznati od trenutka podnošenja urednog zahtjeva.
20. Nastavno tome, ako bi u slučaju smrti stranke tijekom postupka došlo do njegove obustave, onemogućilo bi se ostvarenja onoga što logično proizlazi iz uređenja kojeg priznavanje prava vezuje uz dan podnošenja urednog zahtjeva, to jest onemogućilo bi se da se priznaju oni iznosi dodatka koji se odnose na razdoblje od podnošenja zahtjeva do smrti stranke.
21. U tom kontekstu zahtjev stranke, iako se odnosi na pravo koje je strogo osobne naravi u sebi sadrži neostvareno imovinsko potraživanje, zbog čega ne bi smjelo biti zapreke da se postupak nastavi s nasljednicima stranke. Dodatno se ovdje ne smije zanemariti da je riječ o odnosu iz područja upravnog prava u kojem jedan subjekt, javnopravno tijelo, odlučuje o pravu drugog subjekta koji, nakon što je podnio uredan zahtjev, osnovano očekuje da se u roku iz članka 19. ZID-a donese odluka o zahtjevu.
22. U suprotnom odnosno, u slučaju obustave postupka poslije smrti stranke, a koja je nastupila nakon proteka roka iz članka 19. ZID-a, što je slučaj s prednikom tužiteljice, javnopravno tijelo izvodi korist od vlastitog nepoštivanja propisa, a nasljednik postaje lišen mogućnosti da se ispita je li njegov prednik ispunjavao sve propisane pretpostavke i ima li on kao nasljednik pravo na pojedine iznose dodatka koji u smislu članka 20. ZID-a pokrivaju razdoblje od dana podnošenja zahtjeva do dana smrti prednika.
23. U odnosu na navode iz osporenog rješenja pored onog što je već gore navedeno Sud napominje, da se u smislu članka 7. stavka 2. ZSS-a sa neprenosivost prava iz sustava socijalne skrbi, pa tako i prava na inkluzivni dodatak odnosi na samo temeljno pravo kao takvo, a ne na i pojedine iznose dodatka koji proizlazi iz tog prava i koji od trenutka podnošenja zahtjeva do nekog kasnijeg trenutka, na primjer smrti prednika.
24. Što se tiče primjenjivosti stajališta koja je već izražena u sudskoj praksi, na primjer presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj Usž-3021/2024-2 od 18. prosinca 2024., točka 14. obrazloženja nije odlučan naziv pojedinih prava, već njegovo zakonsko uređenje.
25. Sud napominje da odredbe ZSS-a za razliku od ranijeg Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 133/20 i 138/20) ne sadrže odredbu poput članka 109. ZSS-a/13 koja je izričito određivala da se postupak obustavlja, ako prije izvršnosti rješenja o priznavanju prava iz socijalne skrbi umre osobe o čijem se pojedinačnom pravu rješavalo na temelju ZSS- a/13.
26. U okviru tog ranijeg uređenja bilo je izraženo stajalište u sudskoj praksi o potrebi obustave postupka u kojem se odlučuje o pravu stranke na temelju ZSS-a/13, ako je stranka umrla prije donošenja rješenja o priznavanju prava, na primjer presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-423/2020-2 od 19. veljače 2020.
27. Međutim, kao što je napomenuto novo zakonsko uređenje ne predviđa odredbu kako je ranije bila sadržana u članku 109. ZSS-a/13, slijedom čega otpada zapreka da se u tom novom pravnom kontekstu primjeni stajalište prema kojem se postupak može nastaviti prema pravnim sljednicima umrle osobe, iako se radi o osobnom pravu, kad zahtjev sadrži po prirodi stvari neostvarene imovinsko pravo. Upravo izostavljanje odredbe poput članka 109. ZSS-a/13 u novom zakonodavnom uređenju govori u prilog tome da su u sustavu socijalne skrbi više nije htjelo uz nastup smrti stranke tijekom upravnog postupka, nadovezati obustavu tog postupka kao pravnu posljedicu.
28. Sud ne nalazi da bi nekorištenje žalbe zbog šutnje uprave od strane prednika tužiteljice imala utjecaja na predmetno sporno pitanje koje je vezano uz tumačenje članka 39. ZUP-a. Uzgred se napominje da javnopravno tijelo ima na zakonu utemeljenu obvezu da u roku iz članka 19. ZID-a da donese odluku o zahtjevu prednika tužiteljice i ta obveza ne ovisi o korištenju pravnih sredstva zbog šutnje uprave.
29. Navedeno je posebno važno u sferi prava iz sustava socijalne skrbi, poput inkluzivnog dodatka, gdje se kao podnositelji javljaju pravilno pravno neuke osobe, narušenog zdravstvenog stanja. Uvažavajući sve navedeno, Sud smatra da je povrijeđen zakon na štetu tužiteljice jer se u konkretnom slučaju ne radi o stvari koja je takve naravi da se postupak ne može nastaviti s nasljednicima umrle stranke, stoga osporeno rješenje i prvostupanjsko rješenje ocijenjeno nezakonitim te su poništena pozivom na članak 117. stavak 1. ZUS-a i time je prema ocjeni suda sporno pitanje nastavka postupka konačno riješeno, a poništenjem navedenih rješenja ima za posljedicu nastavak upravnog postupka u predmetnoj stvari s tužiteljicom kao nasljednicom.
30. Naime, o obustavi postupka donosi se rješenje, to je članak 39. stavak 2. ZUP-a, dok se o nastavku postupka nakon smrti stranke za što su ostvarene pretpostavke, kako je naprijed obrazloženo, ne donosi rješenje, nego se podrazumijeva daljnje postupanje prvostupanjskog javnopravnog tijela.
31. Slijedom navedenog na temelju članka 117., stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.
U Rijeci 19. lipnja 2026.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv izreke ove presude nije dopuštena žalba. (čl. 127. ZUS-a).
Dostaviti:
- tužiteljici OS iz [adresa]
- tuženom Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnom sektoru za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, uz spis upravnog postupka
