Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Psp-39/2024-44

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić u pravnoj stvari tužitelja UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Rožman & Oredić u Karlovcu, protiv 1. tuženika AG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, i 2. tuženika ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene 21. svibnja 2026., u nazočnosti stranaka osobno, punomoćnika tužitelja Hrvoja Rožmana, odvjetnika u Karlovcu, te punomoćnika u zamjeni 1.tuženika, CG, odvjetnice u [adresa], **.**.2026.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su tuženici dana 20. prosinca 2024. godine, za što je tužitelj saznao 21. prosinca 2024. godine, smetali tužitelja u posljednjem posjedu dijela šume označene na skici očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Željka Perića od 26.3.2026.godine s četiri crvena kružića, do crvene linije A-B, na način da su u tom dijelu šume posjekli četiri hrastova stabla pa im se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja i zabranjuje svako takvo i tome slično smetanje posjeda, uz obvezu naknade troškova ovog parničnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ovog rješenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od petnaest dana od donošenja ovog rješenja."

II.Nalaže se tužitelju UG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da 1. tuženiku AG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 1.028,00 EUR sa zateznom kamatom od 19. lipnja 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središn je banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je posljednji mirni posjednik 1/2 dijela šume označene u zemljišnim knjigama kao kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA GORNJI JARAK U SJENIČAKU ukupne površine 1205 čhv, k. o. [katastarska općina], a u katastarskom operatu kao kčbr. [katastarska čestica] BRDO površine 4332 m2, i to PAŠNJAK površine 359 m 2 i ŠUMA površine 3973 m2. Tužitelj navodi da se šuma uvijek uživala podijeljeno, i to temeljem diobe tužiteljevog oca EG i ŠG pa je bila od 1967. uvijek upisana u dva posjedovna lista u jednakim površinama. Međutim, nakon provedbe zemljišnoknjižnog rješenja u katastarskom operatu došlo je do promjene upisa, za koju tužitelj nije znao pa je sada kod ovog suda pokrenuo zemljišnoknjižni pojedinačni ispravni postupak radi usklađenja knjižnog i izvanknjižnog stanja vlasništva i posjeda. Tužitelj drži u posjedu dio šume u kojem rastu hrastova i bukova stabla i to onaj dio šume,koji je posjedovao i njegov otac EG, a koji je bio upisan u njegovom posjedovnom listu br. 175. Drugi dio te šume bio je upisan u posjedovni list 178 na ime ŠG. Međa između ta dva dijela šuma bila je jasno razgraničena i tužitelj je tu šumu posjedovao do međne linije, koju su odredili još njegov EG i ŠG. Dio šume koji je pripadao ŠG sada je vlasništvo TG, koji živi u [adresa]. Posljednjih godina tužitelj svoj dio šume samo čisti, jer čuva hrastova stabla kako bi postigla viši debljinski razred kao tehničko drvo. Zbog toga je u zadnje vrijeme sjekao samo kolce za vrt, ali redovito održava svoju šumu i nikada ga nitko u tom posjedu nije smetao. Dana 21.12.2024. tužitelj je saznao da je po nalogu tuženika dana 20.12.2024.u njegovom dijelu šume, opisane u točki 1., posječeno pet hrastovih stabala. Posječena stabla pronašao je ispred kuće AG, na adresi [adresa] i fotografirao ih te policiji prijavio krađu. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužitelj podnosi ovu tužbu i predlaže da Sud nakon provedenog postupka donese tješenje kojim će utvrditi da su tuženici dana 20. prosinca 2024., za što je tužitelj saznao 21. prosinca 2024. godine, smetali tužitelja u posljednjem posjedu dijela šume upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica], koji dio će biti označen nakon izrade skice očevida, na način da su u tom dijelu šume posjekli pet hrastovih stabala pa im se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja i zabranjuje svako takvo i tome slično smetanje posjeda, uz obvezu naknade troškova ovog parničnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ovog rješenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu 1.tuženik priznaje da je 20. prosinca 2024. rušio drva za ogrjev. Međutim, 1. tuženik ističe da je drva rušio na sljedećim nekretninama:

- k. č. br. [katastarska čestica], šuma gornji jarak u Ključaru, površine 880 čhv,

- k. č. br. [katastarska čestica], vinograd gornji jarak u Ključaru, površine 105 čhv, a koje nekretnine dolaze upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i

- k. č. br. [katastarska čestica], vinograd gornji jarak u Ključaru, površine 128 čhv, a koja nekretnina dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Stoga, 1. tuženik smatra da nije smetao posjed tužitelja niti se približavao nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma gornji jarak u Sjeničaku, površine 1205 čhv, a koja nekretnina dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Naime, radi se o susjednim nekretninama te je moguće da je tužitelj pogrešno smatrao da su hrastova stabla posječena s njegove nekretnine, a zapravo se radi o stablima koje je 1. tuženik posjekao sa svoje nekretnine, odnosno s nekretnina koje su u vlasništvu majke i tete 1. tuženika. Tuženik smatra da je u ovom postupku nužno provesti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka, a navedeno kako bi se predmetna nekretnina na terenu identificirala te kako bi se utvrdilo da li je tužitelja doista I. tuženik smetao u posjedu. U odnosu na fotografije posječenih stabala 1. tuženik navodi da se radi o fotografiji koju je tužitelj ranije napravio te da ista ne prikazuje stabla za koja tužitelj pogrešno tvrdi da su posječena sa nekretnine označene k. č. br. [katastarska čestica], šuma gornji jarak u Sjeničaku, površine 1205 čhv, a koja nekretnina dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Također, na temelju fotografija priloženih u spisu sud ne može utvrditi identitet čestica o kojima se radi, kao što se ne može utvrditi niti usporedbom fotografija i kopije ka tastarskog plana da li navedene fotografije prikazuju čestice na katastarskom planu te ne može utvrditi s koje nekretnine su predmetna stabla posječena. Obzirom na to da se u okviru postupka smetanja posjeda ne ulazi u pitanja osnova posjeda i prava vlasništva nekretnina, 1. tuženik navodi da se neće detaljnije očitovati na navode tužitelja iz tužbe koji se odnose na njegovu osnovu posjeda niti na pravo vlasništva. Također smatra da se u okviru ovog postupka također nije potrebno dodatno očitovati u odnosu na kaznenu prijavu tužitelja protiv 1. tuženika obzirom se u ovom postupku radi o smetanju posjeda.

3. U odgovoru na tužbu 2.tuženik navodi da nije sudjelovao u sječi niti je dano nalog za sječu već je nalog za sječu dala njegova majka obzirom se nekretnine na tom području vode na njeno ime. 2.tuženik još dodaje da su stabla posječena u njihovoj šumi jer je nekada orao s djedom i zna gdje su međe. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

4. Nakon provedenog očevida na licu mjesta i geodetskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 6. svibnja 2026. određeno postavio tužbeni zahtjev prema skici očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Željka Perića od 26. ožujka 2026., te traži da se utvrdi da su tuženici dana 20. prosinca 2024., za što je tužitelj saznao 21. prosinca 2024., smetali tužitelja u posljednjem posjedu dijela šume označene na skici očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Željka Perića iz Geo grupe d.o.o. Zagreb od 26.3.2026. s četiri crvena kružića, do crvene linije A-B, na način da su u tom dijelu šume posjekli četiri hrastova stabla pa im se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja i zabranjuje svako takvo i tome slično smetanje posjeda, uz obvezu naknade troškova ovog parničnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ovog rješenja do isplate.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid potvrdu PP Karlovac s Ispostavom Vojnić od 24.12.2024., fotografije na listu 4-5, prijedlog radi pojedinačnog zk ispravnog postupka na listu 6-11, povijest promjena na katastarskim česticama od 17.11.2021., snimku na listu 26, fotodokumentaciju očevida PU Karlovačke od 21.9.2024. na listu 44-52, proveo očevid na licu mjesta 24.3.2024., geodetsko vještačenje po vještaku Geo grupa d.o.o. Zagreb, saslušao svjedoke JG, ĆG, NG, DG, ŽG, ČG te stranke.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prije svega valjalo je odlučiti je li tužba radi smetanja posjeda podnesena u prekluzivnom roku koji je propisan zakonom.

8. Prema odredbi članka 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 124/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu: ZV) pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, a na ovaj prekluzivni rok sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nije sporno da je utuženo smetanje posjeda počinjeno 20. prosinca 2024.. travnja 2024. sječom hrastovih stabala. Stoga je tužba radi smetanja posjeda od 30. prosinca 2024. podnesena u zakonskom roku.

10. Obzirom se radi o zaštiti posljednjeg mirnog i faktičnog posjeda mjerodavne su odredbe članka 22. stavak 1. ZV kojom je propisano da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

11. Odredbom članka 22. stavak 2. ZV propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjeda, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

12. Slijedom navedenih odredbi u ovom postupku radi smetanja posjeda od odlučne je važnosti tko se nalazio u posljednjem neometanom faktičnom posjedu neposredno pred smetanje posjeda, odnosno, kome se posjed barem na trideset dana umirio prije utuženog čina smetanja posjeda.

13. Na licu mjesta sud je neposrednim opažanjem utvrdio da se ne radi o sječi pet hrastovih stabala, kako je tužitelj na početku utužio već četiri obzirom su pronađena četiri panja. Identično proizlazi iz policijske fotodokumentacije (strana 44 do 52 spisa) koja je sačinjena povodom kaznene prijave tužitelja UG u svezi predmetne sječe. Stoga je i tužitelj naposljetku određeno postavio tužbeni zahtjev radi sječe četiri hrasta.

14. Geodetski vještak sačinio je skicu lica mjesta (strana 92 spisa) na kojoj su crvenim kružićima označena četiri zatečena panja od četiri posječena hrasta.

15. Geodetskim vještačenjem utvrđeno je da se navedeni panjevi ne nalaze na utuženoj kčbr. [katastarska čestica] nego na susjednim kčbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

16. Na skici lica mjesta pravac međe (granica posjeda) koju je pokazao tužitelj označena je slovima A-B, a pravac međe (granica posjeda) prema pokazivanju tuženika, slovima C-D. Prema utvrđenju vještaka, pokazani pravci ne odgovaraju katastarskom planu i odstupaju za cca 6m, odnosno 13m.

17. Nije sporno da je radnje smetanja posjeda počinio 1.tuženik, dok 2. tuženik osporava da je osobno sudjelovao u sječi jer navodi da se tog dana nalazio u Republici Srbiji. Osporava da je dao nalog za sječu jer je nalog za sječu dala njegova majka koja je vlasnica šume zajedno s tetom ZG koja je svoj dio prepisala na 1.tuženika AG. Također navodi da je korist od sječe imao 1.tuženik AG koji je sjekao za svoj ogrjev, dok osporava da su on i njegova majka imali korist od predmetne sječe.

18. Tužitelj UG u svom iskazu navodi da je rođen i odrastao u [adresa] pa da stoga zna međe. Tužitelj je iskazao da je prije utuženog smetanja posjeda njegova obitelj neometano uživala predmetni dio šume te je siguran da je to njegov posjed i posjed njegove obitelji. Tužitelj je iskazao da se sjeća da je 1963. njegov otac pravio sjenik te je građu za taj sjenik rušio upravo u predmetnom dijelu šume gdje su danas tuženici izvršili utuženu sječu. Na tom istom dijelu, tužitelj tvrdi da je njegov otac srušio 12 kestena jer se tada provodila elektrifikacija u našem selu. Od tada nitko ništa nije radio u toj šumi. Na pitanje pitanje punomoćnika tuženika je li s ocem tada bio u šumi, tužitelj je odgovorio potvrdno te dalje iskazao da su njegov otac i majka 62. na 63. počeli rušiti hrastove što se onda radilo ručno pilom, a bila je zima i sjeća se da je baka skuhala vino i da im nosio u šumu da se ugriju. U odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj navodi da su se ŠG i GG, koji su bili braća, podijelili tako da je RG, djedu tužitelja, a ocu njegovog oca EG, pripao istočni dio, a ŠG drugi dio. Tužitelj ponavlja da su cijelo vrijeme neometano uživali posjed predmetne šume i pritom neometano međili sa AG JG i MG koje su tada bile vlasnice njive koja je danas u posjedu tuženika, a do šume su međili sa HG, rođ. ŠG i SG, rođ. ŠG. Tužitelj navodi da je ispod njihove šume prije bila oranica te je njegov otac kresao hrastove koje je pokazao na očevidu da ne sjeni na oranicu tuženika između 1963. i 1970. time da je njegov otac umro 1971. Nitko od prednika pa tako prednici tuženika nisu postavili pitanje uživanja. U odnosu na utuženo smetanje, tužitelj je iskazao da su mu tuženici ĐG i AG rekli da će rušiti hrastove, te je tužitelja iskazao da je pitao ĐG zna li gdje će rušiti, a on mi je odgovorio da zna međe. Tužitelj je iskazao da nije znao kada će točno rušiti. Sporna sječa je izvršena 20. prosinca 2024., a tužitelj je iskazao da je za nju saznao 21. prosinca 2024. kada je došao u šumu i vidio ostatke panjeva i ovršine, a to su ostaci trupaca. Tužitelj smatra da iz toga proizlazi da tuženici nisu rušili drva za ogrjev nego za građu.

19. Tužitelj je još iskazao, odgovarajući na pitanja tuženika da je od 1968. živio u [adresa] da bih tada otišao u Zagreb na zanat, a u [adresa] se vratio živjeti 1973. Iz [adresa] navodi da je redovito odlazio u [adresa] i radio sve što je bilo potrebno. Na Islandu je radio 21 godinu i vratio sam se 2017. U tom radzoblju navodi da je redovito dolazio u Hrvatsku mjesec dana i tada je odlazio u [adresa] na svoj posjed i kod svoje majke koja je tamo živjela sve do 2014. kada je otišla živjeti kod svoje kćerke u [adresa]. Tužitelj je iskazao da su njegova sestra i njen suprug cijelo vrijeme dolazili u [adresa] jer su imali vrt. U tom razdoblju, tužitelj je iskazao da je njegova majka posjedovala predmetni dio šume jer je u njoj skupljala suhu građu i kolje za vrt. Tužitelj je još iskazao da je nebrojeno puta bio u predmetnoj šumi jer ga je još otac vodio u šumu da bi mu pokazao međe i gdje je njegova šuma jer otac tada još nije znao da će tužitelj ići na zanat.

20. Tužitelj je još iskazao da su U svoje zemljište uživali kao oranicu, i to u dijelu ispod predmetne šume, te su je orali do 80.ih godina te je tada međa bila vidljivija kao granica između oranice i šume.

21. Identično kao tužitelj, iskazala je i pokazala na licu mjesta svjedokinja JG, tužiteljeva izvanbračna partnerica koja je iskazala da za posjed tužitelja i njegove majke PG zna otprije 8 godina kada je tu počela dolaziti. Svjedokinja je na licu mjesta pokazala hrast na kojem su kresane grane da ne sjeni na drugo zemljište. Svjedokinja još iskazala da je 19. prosinca 2024. 2.tuženik ĐG došao u kuću kod nje i tužitelja, da mora u Srbiju, da mu trebaju novci i da mora porušiti neke hrastove na brdu, da je to preko mobitela provjerio 1.tuženik AG. Za utuženu sječu saznali su 21. prosinca 2024.

22. O tome da se predmetni dio šume nalazi u posjedu tužitelja i njihovih roditelja iskazala je i pokazala na licu mjesta i svjedokinja NG, sestra tužitelja.

23. Svjedok DG je u izvanbračnoj zajednici sa sestrom tužitelja te je iskazao da je na predmetno područje došao pred 25 godina, a pred 15 godina je htio uzeti neko kolje za grah i paradajz iz šume gospođe LG koja mu je tada na licu mjesta pokazala do kuda se prostire tužiteljeva šuma. I ovaj svjedok pokazao je da su utuženi panjevi u šumi koju posjeduje tužitelj obzirom mu je tako pokazala gđa LG, čija je šuma desno od tužiteljeve ako se gleda leđima okrenut cesti.

24. Drukčije je iskazao 1.tuženik AG koji nije osporio da je 20. prosinca 2024. posjekao predmetne hrastove, ali navodi da ih posjekao u šumi koju je naslijedio od majke ĆG, a ona od svog oca, a djeda 1.tuženika. Naime, tuženik je iskazao da se još njegov djed OG nalazio u posjedu te šume jer ju je stekao od svog oca IG. Tuženik je dalje iskazao da su kasnije posjed stekle njegova majka majka ĆG i njena sestra MG, a kasnije udana ĐG tako da su šumu uživale nepodijeljeno. Poriče iskaze tužitelja i ostalih svjedoka da su iz predmetnog dijela šume sjekli drva za ogrjev jer tuženik navodi da je za majku tužitelja sjekao za ogrjev u totalno drugoj šumi. Tuženik je iskazao da se na tom dijelu nalazi njiva koju je obrađivao njegov djed, a da ne zna do kud se prostirala ta njiva jer rođen 1972., a kad ju je naslijedio već je bila šuma. Za južni dio šume prema kući za koju je tužitelj pokazao da je njegova šuma, tuženik je iskazao da je vlasništvo LG, ali da je ona njegov međaš. Iskazao je da u predmetnom dijelu šume nije nikada vidio tužitelja, njegovu majku ili nekoga koga bi angažirala majka tužitelja koja se, prema iskazu tuženika, nije mogla niti popeti u šumu. 1. tuženik je iskazao da je odma lena često išao u predmetnu šumu koja je osim toga na putu od stare kuće prema novoj kući u kojoj sada živi. Obzirom je PTSP bolesnik, u tu svrhu navodi da je izabrao često šetati kroz šumu a inače se u šumu ne ide često kao na oranicu jer 1.tuženik navodi d se u šumu ide kad nešto rušiš, bereš kestene ili gljive. Tuženik je iskazao da je njemu LG, vlasnica susjedne šume, odnosno vlasnica šume 740/1 pokazala među pred 15 godina. Ističe da 60tih godina nije bilo potrebe za kresanjem grana hrasta kojem je navodno tužiteljev otac kresao grane jer je tada to moglo biti samo malo stablo. U predmetnom dijelu šume nitko ga nikada nije smetao, a njegov djed po majci uživao je predmetni dio šume kao šumu, a ne kao oranicu te su njihov posjed sačinjavale šuma i dvije oranice. Oranicu je njegov djed prestao davno obrađivati, ne zna točno kada jer je rođen 1972., ali se sjeća da ju je obrađivao dok je bio još mali. Također je iskazao da ako je rođen 1972, a djed umro 1984., kada ga je stigao voditi u šumu, da ga je djed još kao maloga u dobi od 5 godina stavio na konja i vodio u šumu.

25. Identično kao 1.tuženik iskazala je svjedokinja ŽG, supruga 1.tuženika.

26. 2.tuženik ĐG iskazao je da je 20. prosinca 2024. bio u Srbiji te da nije mogao sudjelovati u predmetnoj sječi. Dozvolu za sječu dala je 1.tuženiku njegova majka koja je vlasnica predmetne šume zajedno sa tetom ZG koja je svoj dio prepisala na AG. Iskazao je da je korist od sječe predmetne šume imao samo AG jer je posjekao za svoj ogrjev. Svjedok je iskazao da je samo razgovarao s tužiteljem kad ga je nazvao da ga pita znam li gdje su međe pa je tuženik iskazao da on vrlo dobra zna gdje su međe oda kada je još orao sa svojim djedom. Poslije je dodao da mu je još pradjed pokazao. Prema iskazu 2.tuženika, šuma u kojoj je izvršena predmetna sječa je njihov posjed koji je prije bio oranica koju je skroz do gore orao njegov pradjed IG koji je prestao orati 1979. kada se razbolio, umro je četiri godina poslije, 1983. Njega su na kraju naslijedile BG i teta ZG. Prema iskazu tuženika, promjer srušenih stabala bio je 45 cm, a nisu stara niti 50 godina. Tuženik je iskazao da je 1979. išao u 7.razred osnovne škole obzirom je rođen 1965. U predmetnom dijelu šume ih nitko nikada nije smetao. U odnosu na grane hrasta koji je pokazan na očevidu, iskazao da ih je kresala Elektra jer se na udaljenosti od 5 m nalazi dalekovod, kojem dijelu iskaza je tužitelj odmah prigovorio jer Elektra ne bi onda kresala krošnju s donje strane, nego sa gornje strane.

27. Svjedokinja ĆG je majka 1.tuženika, a teta 2.tuženika koja je iskazala kao tuženici. Utužena sjeća dogodila se na dijelu šume koji je bio u posjedu njena majke koja je živjela u blizini i u predmetnu šumu išla po ogrjev pa je predmetnu šumu nastavila posjedovati svjedokinja nakon smrti svoje majke, zajedno sa svojom sestrom BG. Iskazala je da je zadnji put pred četiri godine njen suprug sjekao u predmetnoj šumi drva za ogrjev, a li na licu mjesta svjedokinja nije znala pokazati niti jedan panj od te sječe. Prema njenom iskazu predmetnu sječu je izvršio njen sin, 1. tuženik, kojem je u tom pomogao 2.tuženik.

28. Svjedok ČG koji živi u blizini od 1988. iskazao je da je u predmetnoj sječi pomogao 1.tuženiku te je shvatio da 1.tuženik sječe u svojoj šumi, dok je za tužitelja iskazao da ga nikad nije vidio u predmetnoj šumi.

29. Navode tužitelja iz tužbe da je predmetna sječa počinjena u šumi koja dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] nije potvrdilo geodetsko vještačenje koje je u ovom predmetu provedeno po GEO GRUPA d.o.o. Zagreb u osobi Željka Perića. Geodetskim vještačenjem utvrđeno je da se predmetni panjevi ne nalaze na predmetnoj kčbr. [katastarska čestica] već se panj broj 1. nalazi na kčbr. [katastarska čestica], panj broj 2 na granici između kčbr. [katastarska čestica], dok se panjevi broj 3 i 4 nalaze na kčbr. [katastarska čestica], što je prikazano na skici lica mjesta geodetskog vještaka (strana 92 spisa). Prema nalazu i mišljenju geodetskog vještaka, pravci posjeda koje su na licu mjesta pokazale stranke ne odgovaraju katastarskom planu i odstupaju za cca 6 m (pravac CD prema pokazivanju tuženika), odnosno 13 m (pravac AB prema pokazivanju tužitelja).

30. Nakon provedenog geodetskog vještačenja, sud je utvrdio da se sva pisana dokumentacija koju je tužitelj dostavio kao dokaz ne odnosi na predmetni dio šume obzirom je utvrđeno da sječa nije izvršan na kčbr. [katastarska čestica], dok se sve dostavljene isprave odnose na kčbr. [katastarska čestica] (prijedlog radi pokretanja zemljišnoknjižnog ispravnog postupka, povijest promjena na katastarskim česticama).

31. Od personalnih dokaza koje je tužitelj predložio i sud proveo, radi se isključivo o svjedocima koji su u srodstvu ili izvanbračnim vezama povezani s tužiteljem pa im zbog pristranosti sud nije povjerovao jer vjerodostojnost njihovih iskaza ne proizlazi niti iz rezultata provedenih pisanih dokaza niti provedenog geodetskog vještačenja.

32. Na temelju izložene ocjene provedenih dokaza, ovaj sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da se nalazio u posljednjem mirnom posjedu predmetne šume pa je njegov specificirani tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

33. Suprotno navodima tuženika, podneskom od 6. svibnja 2026. tužitelj nije preinačio tužbe obzirom se i dalje radi o istom predmetu spora, iako je tužitelj sada ispustio iz izreke dio da se radi o nekretnini oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, tužitelj je određeno postavio tužbeni zahtjev prema skici geodetskog vještaka, a tako specificirani tužbeni zahtjev je odbijen.

34. Sud nije uzeo u obzir avio snimka na listu broj 109 koja krivnjom tužitelja nije bila dostavljena do zaključenja prethodnog postupka pa zbog tog dokaza sud nije dopustio niti dopunu nalaza i mišljenja geodetskog vještaka.

35. Prema članku 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/23, 146/25), svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i na kojima pobija navode i dokaze protivnika.

36. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).

37. Dakle, tužitelj treba dokazati činjenice koje su stvarna osnova tužbe, a ukoliko to ne učini, primjena pravila o teretu dokazivanja opravdava ocjenu suda da te činjenice nisu dokazane. Iz citirane odredbe proizlazi da je tužitelj dužan dokazati istinitost svojih navoda pa ukoliko tužitelj u tome ne uspije, njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti.

38. Obzirom tužitelj predloženim i provedenim dokazima nije uspio dokazati da se prije utuženog čina smetanja posjeda, koji je nesporno počinio 1.tuženik, nalazio u posljednjem mirnom faktičnom posjedu, to isti nije dokazao istinitost svojih tužbenih navoda pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

39. Tuženici su u cijelosti uspjeli u sporu pa im temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP pripada naknada troškova postupka u cijelosti.

40. 2.tuženik nije tražio naknadu troškova postupka, dok se troškovi 1.tuženika sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to troška jednokratne nagrade za zastupanje u postupcima radi smetanja posjeda koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr.7.t.2. (sastav odgovora na tužbu, zastupanje na pripremnom ročištu 15.9.2025., zastupanje na očevidu 24.3.2026. i sastav podneska od 12. svibnja 2026.), zatim za daljnju radnju zastupanja na glavnoj raspravi 21. svibnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr.7.t.2., za pristup na ročište za objavu odluke 50,00 EUR prema Tbr.9.t.3., trošak izbivanja iz pisarnice tijekom putovanja na l ice mjesta i natrag 24.3.2206. (očevid) u trajanju od tri sata, što iznosi 150,00 EUR prema Tbr.39., što uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46., ukupno iznosi 1.000,00 EUR, uvećano za trošak prijevoza 24.3.2026.(očevid) na lice mjesta i natrag u iznosu od 28,00 EUR (na ovaj iznos ne ide PDV koji je već sadržan u troškovima prijevoza), što sveukupno iznosi 1.028,00 EUR, koji iznos je naložen tužitelju isplatiti 1.tuženiku na ime naknade troškova postupka sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke.

41. 1.tuženiku ne pripada zatraženi trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu. Obzirom na uspjeh u sporu tuženik se ne nalaze u obvezi plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu sukladno odredbi članka 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23).

42. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Karlovcu 19. lipnja 2026.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu odluke uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu odluke (čl. 335 st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9. ZPP sud će istaknuti odluku na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje odluka mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje sud će odluku dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave odluke (čl. 335 st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. OD Rožman & Oredić u Karlovcu

2. Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu