REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11, Zagreb

Posl. br. P-881/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nadi Nekić Plevko u pravnoj stvari tužitelja Druga Fundacija SPV d.o.o., Lonjička ulica 2a, Zagreb, OIB: 25132169807, zastupana po punomoćniku Domagoju Tomiću, odvjetnik iz Zagreba, Ulica Franje Župana 18, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, OIB: 87939104217, zastupana po punomoćniku Ivo Šućur odvjetnik iz Zagreba, Ribnjak 40, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 21. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1.) Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 6.1. Ugovora o kreditu broj:715995 sklopljenog dana 14.12.2004. godine između Ela Boljat, Kostrena, Glavani 10,OIB: 38325911172 kao korisnika kredita s jedne strane i Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB: 78427478595 kao kreditora s druge strane, i to u dijelu koji glasi:

„Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,40% (slovima: jedancijelihčetiri posto) od iznosa kredita, minimalno kn 500,00 (kn petsto) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj.“

2. Nalaže se tuženiku, HPB d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 plati iznos od 215,72 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od dana 16.12.2004. godine do isplate po stopi koja je:

- do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate;

- od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30.12.2023. godine do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.“

2.) Nalaže se tuženiku, HPB d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 naknadi parnični trošak u iznosu 1.133,18 eur sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. ožujka 2025. podnio tužbu protiv tuženika. U tužbi je navedeno da je tuženik, odnosno prednik tuženika Volksbank d.d., dana 14. prosinca 2004. sklopio s korisnikom kredita JĐ, iz [adresa], Ugovor o kreditu br. 715995 (dalje: 'Ugovor o kreditu'), kojim je tuženik kao kreditor odobrio korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednost iznosa od 23.578,00 CHF, da je čl. 6.1 Ugovora ugovoreno je naplaćivanje administrativne naknade, navodno za obradu kreditnog zahtjeva, i to kako slijedi: „ Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,40% (slovima: jedancijelihčetiri posto) od iznosa kredita, minimalno kn 500,00 (kn petsto) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj.“ Predmetna naknada je od korisnika kredita naplaćena u iznosu od 1.624,37 kn te je naplaćena i naknada za osiguranje potraživanja od 2.715,05 kn dana 16. prosinca 2004. Tužitelj navodi da je navedeni da je Ugovor o kreditu tipski ugovor kojeg je sastavio tuženik te da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ta odredba nije jasna i razumljiva jer iz nje ne proizlazi što konkretno ulazi u trošak obrade kreditnog zahtjeva. Navodi da je ta odredba prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača. Navodi da su korisnik kredita i tužitelj sklopili Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine kojim je tražbina prenesena tužitelju. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbe navedene odredbe 6.1 Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na naplatu naknade za obradu kredita i isplatu iznosa od 215,72 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 8. svibnja 2025. osporavao visinu vrijednosti predmeta spora, istaknuo je i prigovor zastare. Tuženik je ujedno naveo da je sporna ugovorna odredba jasna i nedvosmislena, lako uočljiva odredba te da ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama. Tuženik osporava da bi koristio nepoštenu poslovnu praksu, osporava navode tužitelja da bi navedena odredba ( 6.1. Ugovora o kreditu ) bila ništetna. Tuženik ističe da je predmetna ugovorna odredba o naplaćenoj naknadi pravno valjana, navodi da je ovo postupak male vrijednosti te prigovara visini predmeta spora. Tužitelj se na navedene prigovore očitovao podneskom od 7. lipnja 2025. koje sud prihvaća, posebno u dijelu visine vrijednosti spora imajući u vidu da se tužbom traži u deklaratornom dijelu utvrđenje ništetnosti.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis i to u potvrdu tuženika od 10. veljače 2025. ( list 8 spisa); Plan otplate prednika tuženika od 16.12.2004. ( list 9 spisa); Ugovor o kreditu br. 715995 od 14. prosinca 2004. ( list 217-221 spisa); Ugovor o ustupu tražbine od 30. svibnja 2023. s obavijesti predniku tuženika ( list 227- 230 spisa i list 12 spisa). Sud je održao dva ročišta te je proveo i dokaz saslušanjem svjedoka JĐ. Druge dokazne prijedloge sud nije provodio smatrajući činjenično stanje dostatno utvrđenim te smatrajući da bi provođenje istih samo doprinijelo duljini trajanju postupka i povećanim troškovima.

4. U svom iskazu s danom na ročištu dana 21. travnja 2026. svjedok JĐ je navela da se sjeća da je 2004. podigla kredit kod tadašnje Volksbank d.d. i to u u CHF za kupnju vozila za osobne svrhe. Na upit suda navela je da navedeno vozilo nije koristila za za gospodarsku djelatnost već za osobne potrebe, vozilo je bilo marke Opel Astra .Na upit suda tko je sastavio navedeni Ugovor svjedok je navela da je Ugovor vidjela prvi puta u banci kad joj je dan, da ga je pročitala no kako nije te struke da nije ga u cijelosti razumjela. U iskazu je navela da joj je od strane službenika banke bilo sugerirano da kredit realizira u CHF kao najpovoljnijoj i najsigurnijoj ; navela je u iskazu da je pitala konkretno i za naknadu i da joj je nešto objašnjeno od službenika banke o čemu se sa sigurnošću radi proteka vremena i ne može očitovati no da joj i dalje nije bilo u cijelosti jasno na što se konkretno trošak naknade odnosi te je navela da je da je kredit u cijelosti otplatila prema kreditnom planu koji je ona poštivala i , redovno je isplaćivala rate kredita i u konačnici ga otplatila. Svjedok je u iskazu navela kako smatra da se radilo o svojevrsnom tipskom kreditu u odnosu na sam sadržaj Ugovora i da o samom sadržaju Ugovora o kreditu i nije mogla pregovarati te da je s takvim tekstom Ugovora otišla isti ovjeriti kod javnog bilježnika.

5. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka JĐ od dana jer je logičan i uvjerljiv niti proturječi i jedom dokazu u spisu.

6. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 6.1. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na naplatu naknade za obradu kredita i isplatu iznosa od naknade s pripadajućim zateznim kamatama. U odnosu na visinu predmeta spora sud je raspravnim rješenjem od 2. listopada 2025. utvrdio da je isti u iznosu od 1.615,72 eur.

8. Među strankama nije sporno da su tuženik i JĐ sklopili Ugovor o kreditu 14. prosinca 2004. i to radi kupnje vozila u iznosu od 23.578,00 CHF, te da je tuženik prednik davatelja kredita.

9. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost, niti je korisnik kredita podizao kredit za kupnju vozila koje je koristio za obavljanje kakve gospodarske ili poslovne djelatnosti. Radi navedenog radi se o potrošaču sukladno odredbi čl. čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Prema tome, sud zaključuje da se radi se o kupnji i korištenju vozila za osobne potrebe. Sud je prihvatio iskaz svjedoka JĐ jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s Ugovorom o kreditu koji je u spisu, a iz niti jednog dokaza ne proizlazi da je svjedok kredit ili predmetno vozilo koristio u bilo kakve poslovne svrhe.

10. U članku 1. Ugovora o kreditu ugovoreno je da tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kreditu u kunskoj protuvrijednosti od 23.578,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

11. Uvidom u Ugovor o kreditu sud je utvrdio da je u čl. 6.1 Ugovora o kreditu uz ostalo ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administracija kredita: toč. 6. Ugovora, toč.6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita " Jednokratno 1,40% od iznosa kredita, minimalno – kn 500,00 naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj".

12. Iz Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesiji) je utvrđeno da su JĐ i tužitelj sklopili taj Ugovor 30. svibnja 2023. Tim je Ugovorom ugovoreno da JĐ ustupa tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između nje i tuženika, i to tražbinu s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada.

13. Tražbina iz Ugovora o ustupu potraživanja je odrediva, tj. činidba koja je predmet ustupa je odrediva, bez obzira na to što u Ugovoru o ustupu tražbine nije naveden konkretan novčani iznos. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da su stranke učinile nespornom činjenicu da je tuženik naknadu za obradu kredita u iznosu od 1.624,37 EUR /215,72 kn naplatio od korisnika kredita dana 16. prosinca 2004.

14. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Tražbina koje je predmet Ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP-a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

15. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača kao i pravomoćna presuda donesena u kolektivnom sporu. Tužitelj ima pravo tražiti isplatu temeljem potraživanja svoga prednika budući da se ne radi o tražbini strogo osobne naravi. Ustupom tražbine nije došlo do promjene identiteta tražbine i tužitelj ima sva prava prema tuženiku koja je imao i vjerovnik JĐ . Tužitelj je aktivno legitimiran za ostvarenje svoga tužbenog zahtjeva.

16. Prema utvrđenju ovoga suda, u ovom se slučaju ne radi o ustupanju tražbine iz Ugovora o kreditu, već o ustupanju tražbine po osnovi stjecanja bez osnove jer je korisnik kredita isplatio banci iznos na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu. Tražbina povrata tako plaćenih iznosa sadržajno predstavlja tražbinu po osnovi stjecanja bez osnove jer se ništetna odredba ugovora smatra kao da nije niti ugovorena.

17. Svjedok JĐ nije imala nikakvu mogućnost utjecati na sadržaj Ugovora o kreditu što znači niti na odredbu čije utvrđenje ništetnosti je predmet tužbenog zahtjeva. Iz navedenog iskaza kao niti iz bilo kojeg drugog dokaza u spisu ne proizlazi da se o predmetnoj odredbi pojedinačno pregovaralo ili da bi korisnik kredita imao bilo kakvu mogućnost utjecati na sadržaj te odredbe. Predmetni Ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je sastavio tuženik. Korisnik kredita iz ugovorne odredbe čl. 6. Ugovora nije mogao zaključiti koji je iznos troškova jednokratne obrade kredita, niti je o tome bio informiran od strane djelatnika banke, a nije bio informiran niti o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).

18. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

19. Zbog toga sud utvrđuje da je odredba koja je predmet tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti, u dijelu koji se odnosi na naplatu naknade za obradu kredita, ništetna sukladno odredbama čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP -a. Međutim, ništetnost te odredbe ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer Ugovor može opstati i bez te odredbe sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a. 18. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetne ugovorne odredbe je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju te odredbe, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe dijela čl. 6.1. Ugovora o kreditu sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju utuženi iznos .

20. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za odobrenje kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

21. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadi za obradu kredita ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o tome od kojih se konkretnih troškova ta naknada sastoji, niti je to vidljivo iz Ugovora o kreditu. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenog plaćanja. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

22. Slijedom navedenog, o tužbenom zahtjevu u dijelu koji je sud utvrdio osnovanim odlučeno je kao u t. 1. ) izreke ove presude.

23. O troškovima postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 154. i 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23., 107/25. - dalje u tekstu: Tarife) imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Kao potrebne troškove za vođenje parnice tužitelju je valjalo priznati trošak: sastava tužbe od 24. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR a temeljem Tbr. 7/1 Tarife HOKa, sastav podnesaka od 28. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 8) Tarife HOKa, sastav podneska od 7. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 8) Tarife HOKa, zastupanje na ročištu 2. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr 9/1 Tarife HOKa , zastupanje na ročištu 21. travnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr 9/1 Tarife HOKa, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR , a tužitelju je priznat i trošak pristojbe na tužbu od 33,18 EUR te pristojbe na presudu od 100,00 EUR . Ukupno tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 1.133,18 EUR a na troškove postupka dosuđene su zatezne kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZPP-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u točki 2. ) izreke presude. PDV nije obračunat jer tužitelj isti nije zatražio, a tužitelju nije priznat ni zatraženi trošak pristupa ročištu za objavu presude budući sud taj trošak ne smatra potrebnim za vođenje parnice jer se presuda javno objavljuje. .

U Zagrebu, 15. lipnja  2026.

Sudac

Nada Nekić Plevko

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

DNA: 1. tužitelju po pun. – sp na presudu

2. tuženiku po pun.