Republika Hrvatska

P-775/2024-12

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područna služba Bjelovar, J. J. Strossmayera 2, OIB 02958272670, protiv tužene PH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 7. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvane tužene, na ročištu za objavu presude 19. lipnja 2026., primjenom čl. 335 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP)

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj PH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Područnoj službi Bjelovar, OIB 02958272670, isplati iznos od 50,82 EUR (slovima: pedeseteuraiosamdesetdva centa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 20. studenoga 2021. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 50,82 EUR u razdoblju od 2. rujna 2021. do 19. studenoga 2021. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu radi isplate. U tužbi tvrdi da je tužena tužiteljevim rješenjem od 2. prosinca 2022. odjavljena s obveznog zdravstvenog osiguranja s danom 5. rujna 2022., tako da tužena nakon 5. rujna 2022. nije imala status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju. Međutim, u razdoblju nakon 5. rujna 2022. nastali su troškovi pružanja zdravstvenih usluga tuženoj u ukupnom iznosu od 50,82 EUR koje je tužitelj platio zdravstvenim ustanovama, a na taj način tužitelju je nastala šteta čiju naknadu zahtijeva od tužene. Tužitelj predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev i da tuženoj naloži plaćanje utuženog iznosa i troškova postupka. Tužbi prilaže rješenje od 2. prosinca 2022., presliku računa, dopis od 8. svibnja 2023. i povratnicu.

Na ročištu održanom 8. svibnja 2025. i u podnesku od 22. svibnja 2025. tužitelj je dopunio i ispravio navode tužbe obrazlažući činjenice koje ukazuju na to da tužena nije imala prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 2. rujna 2021. do 6. rujna 2022. i da je tužiteljeva tražbina dospjela 2. rujna 2021.. Podnesku je priložio rješenja od 3. kolovoza 2021. i 7. lipnja 2022., dopis od 1. ožujka 2022., preslike dostavnica i ispise iz službenih evidencija o status osigurane osobe.

2. Tužena nije odgovorila na tužbu i nije aktivno sudjelovala u postupku, usprkos pozivima suda na ročišta i usprkos dostavama tužiteljevih podnesaka.

3. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem podataka o troškovima liječenja, dopisa od 8. svibnja 2023. s povratnicom, rješenja od 3. kolovoza 2021., dopisa iz ožujka 2022. s povratnicom, podataka o statusu osigurane osobe, rješenja od 7. lipnja 2022. s povratnicom, rješenja od 2. prosinca 2022. i odluka tužiteljevog upravnog vijeća od 18. prosinca 2020. i 24. lipnja 2021. s tablicama.

4. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

6. Među strankama je sporno treba li tužena tužitelju vratiti iznos od 50,82 EUR koji je tužitelj platio za troškove liječenja tužene u razdoblju kada tužena nije imala prava osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

7. Iz pročitanih isprava i to rješenja Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Podružnice Bjelovarsko-bilogorske županije, od 3. kolovoza 2021., tužiteljevog rješenja od 7. lipnja 2022. i tužiteljeve evidencije osiguranih osoba proizlazi da tužena u vrijeme nastanka i dospjeća tužiteljeve tražbine u studenom 2021. nije imala prava osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja (iako je u tom razdoblju imala status osigurane osobe) jer tužitelju nije dala podatke o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja – ta prava tužena nije imala u razdoblju od 2. rujna 2021. do 6. lipnja 2022.. Iz priloženih troškova liječenja SKZZ proizlazi da je tužitelj zdravstvenim ustanovama platio troškove liječenja tužene u iznosu od 50,82 EUR ( tj. ranije 382,92 kn). Tužena nije osporila tvrdnje o tome da je navedeni trošak nastao i da ona u vrijeme nastanka troška nije imala prava osigurane osobe iz zdravstvenog osiguranja. Taj iznos predstavlja iznos štete koju je tužitelj pretrpio i koji mu je tužena dužna naknaditi temeljem čl. 138. st. 1. toč. 1. i čl. 143. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23).

Tužena je tužitelju na sporni iznos dužna platiti zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i dr.).

Zbog navedenih razloga u odnosu na glavnu tražbinu odlučeno je kao u toč. I. izreke.

8. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da mu tužena na iznos od 50,82 EUR plati zakonske zatezne kamate počevši od 2. rujna 2021. do isplate. Taj zahtjev djelomično je osnovan budući da iz priloženih troškova liječenja SKZZ proizlazi da je tužena koristila uslugu zdravstvene ustanove 17. studenoga 2021. i da je tužitelj odgovarajući račun koji je zbog toga plaćen primio 19. studenoga 2021.. Sukladno tome, tužitelj je iznos od 50,82 EUR zdravstvenoj ustanovi mogao platiti najranije 19. studenoga 2021. jer je toga dana saznao za postojanje i za visinu svoje obveze prema zdravstvenoj ustanovi i toga dana dospjela je obveza tužene da taj iznos naknadi tužitelju (ovaj zaključak proizlazi usprkos tužiteljevoj proturječnoj tvrdnji o tome da mu je sporni trošak nastao nakon 5. rujna 2022. budući da o nastanku toga troška nakon 5. rujna 2022. nema nikakvih dokaza, nego je tužena toga dana sukladno tužiteljevom rješenju od 2. prosinca 2022. izgubila status osigurane osobe). Zbog toga je tužena tužitelju na iznos glavne tražbine dužna platiti zakonsku zateznu kamatu počevši od 20. studenoga 2021., a ne od 2. rujna 2021.. Naime, suprotno bi značilo da je tužena dužna platiti zateznu kamatu i za razdoblje u kojem tužena nije koristila zdravstvenu uslugu i u kojem tužiteljeva obveza prema zdravstvenoj ustanovi i obveza tužene da naknadi sporni iznos nisu nastale, što bi bilo protivno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima jer bi značilo obvezu tužene da plati zakonsku zateznu kamatu i za razdoblje prije nego što je zakasnila s ispunjenjem dugovane novčane obveze.

Ne može se prihvatiti tužiteljevo pravno shvaćanje o tome da je dospijeće obveze tužene s danom 2. rujna 2021. određeno Odlukom Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje o utvrđivanju maksimalnih iznosa sredstava za provođenje bolničke i specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja broj klasa: 025-04/20-01/311, ur.broj: 338-01-01-20-01, od 18. prosinca 2020. jer ni tom odlukom ni istovrsnom odlukom broj klasa: 025-04/21- 01/166, ur.broj: 338-01-01-21-01, od 24. lipnja 2021. koju je tužitelj također priložio u spis u svrhu dokazivanja, nije određena obveza tužene da plati zakonsku zateznu kamatu za razdoblje prije dospijeća tražbine. Okolnost da je tužitelj zdravstvenim ustanovama određena sredstva isplatio unaprijed tuženu ne može dovesti u zakašnjenje.

Zbog navedenih razloga u odnosu na sporednu tražbinu na ime zakonskih zateznih kamata odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke.

9. Odluka o parničnim troškovima iz toč. III. izreke temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Međutim, tužitelj nije postavio određen zahtjev za naknadom parničnih troškova zbog čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

10. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 19. lipnja 2026.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.