Poslovni broj: P-310/2019-58

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Mirni Franić Rapajić, u pravnoj stvari ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Kneževiću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika ad.1 PO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.2 NO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad.3 GO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnica Branka Skansi, odvjetnica u Dubrovniku, radi brisovne tužbe, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 15. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika ad.1, ad.2 i ad.3, te tuženika ad.1 osobno, 19. lipnja 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je pravno nevaljan i neistinit upis uknjižbe suvlasničkog udjela od 3/12 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] (III. z.k. tijelo), sve u k. o. [katastarska općina], izvršen u zemljišnoknjižnim postupcima Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. Z.1450/02 od 15.4.2002.g., a u korist tužitelja i na temelju presude i presude zbog izostanka Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P.1137/01 od 19.2.2002.g.

II. Nalaže se brisanje upisa uknjižbe suvlasničkog udjela od 3/12 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] (III. z.k. tijelo), sve u k. o. [katastarska općina], s imena tuženika i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na istoj toj nekretnini, kakvo je bilo prije provedbe upisa uknjižbi navedenih pod točkom 1. tužbenog zahtjeva, uz istovremeni upis istog tog suvlasničkog prava od 1/3 dijela vlasništva istih nekretnina na ime i u korist tužiteljice, ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].“

II. Nalaže se tužiteljici po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženicima iznos od 2.040,00 EUR u roku od 15 (petnaest) dana, dok se za više zatraženi iznos od 53,00 EUR zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ZO (dalje: tužiteljica) u tužbi navodi da su se tuženici PO, JO, NO i GO, na temelju pravomoćne presude i presude zbog izostanka ovog suda poslovni broj: P-1137/01 od 19. veljače 2002., uknjižili u zemljišnoj knjizi kao vlasnici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na jednake dijelove, nakon što su u tom sudskom postupku, između ostalih, utužili i MO pok. BO, koji je bio oglašen odsutnim i nepoznata boravišta. Upis je izvršen pod brojem: Z.1450/02 15. travnja 2002. po djelomičnoj pravomoćnosti predmetne sudske odluke (kada je izbrisan i suvlasnički udjel MO pok. BO koji je bio upisan u 1/3 dijela), dok su, u postupku koji je vođen pred zemljišnoknjižnim odjelom ovog suda pod poslovnim brojem: Z.6130/2007, tuženici ishodili svoj upis u preostalom dijelu od 9/336 dijela prava vlasništva. Ističe da je sve do ovih upisa UO bio vlasnik 1/3 dijela prava vlasništva predmetnih nekretnina, a koje je stekao nasljeđivanjem iza svog pok. oca BO pok EO temeljem Dosudnice broj: A-128/20/19 od 30. prosinca 1921. koja je u zemljišnim knjigama bila provedena pod brojem: DB 100/25 od 1. srpnja 1925. Navodi kako je UO pok. BO bio pravni prednik tužiteljice, i to njezin djed, koji je bio rođen **.**.1875., a umro je u Dubrovn iku 24. listopada 1952., pa je isti, u vrijeme utuženja u parnici broj: P.1137/01 bio mrtva osoba, što da je tuženicima bilo dobro poznato, s obzirom na to da je pok. UO bio brat njihova djeda VO. Tužiteljica navodi kako je iz istog ovog razloga pred ovim sudom podnijela prijedlog za ponavljanje parničnog postupka iz kojih predmetna presuda proistječe, a koji je prijedlog sud uvažio te rješenjem poslovni broj: P.130/17 od 19. lipnja 2017., u odnosu na MO, ukinuo pravomoćnu presudu i sve provedene radnje te odbacio tužbu tuženika. Tužiteljica dalje tvrdi kako je ona jedina živuća nasljednica pok. MO, jer da je isti imao dvije kćeri, i to ČO i ŽO rođ. MO, koje su obje preminule, da je ona kćer i jedina nasljednica pok. ŽO koja je preminula **.**.2006., a da je nasljednik pok. ČO bio njezin sin SO, koji je također umro tijekom 2016., a kojeg je naslijedila upravo tužiteljica.

1.1. Kako je upis uknjižbe vlasničkog prava na ime tuženika na navedenim nekretninama izvršen na temelju presude koja je naknadno ukinuta u odnosu na suvlasnički udjel pok. MO, smatra da je time knjižno pravo tužiteljice povrijeđeno, pa predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi pravno nevaljanim i neistinitim upis izvršen pod brojem:

Z.1450/02 od 15. travnja 2002. na temelju presude ovog suda poslovni broj: P.1137/01 te naložiti brisanje upisa uknjižbe suvlasničkog udjela od 1/3 dijela prava vlasništva predmetnih nekretnina s imena tuženika i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na tim nekretninama, kakvo je bilo prije provedbe upisa predmetne uknjižbe te uz istovremeni upis 1/3 dijela prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice, kao i da se naloži tuženicima tužiteljici naknaditi troškove ovog postupka uvećan za pripadajuće zatezne kamate.

2. U odgovoru na tužbu tuženi PO, NO i GO prije svega predlažu prekinuti postupak u odnosu na tuženika JO za kojeg navode da je preminuo **.**.2019. Nadalje se, kao nasljednici pok. TO pok. VO, protive tužbi u cijelosti uz navode da su svi tuženici isključivi vlasnici i posjednici predmetnih nekretnina, koje nekretnine putem svog pravnog prednika koriste kao svoje vlasn ištvo preko 100 godina te da su pravo vlasništva ovih nekretnina stekli dosjelošću. Navode kako je pravni prednik stranaka AO. VO (pradjed tuženika) bio uknjiženi vlasnik predmetnih nekretnina, a kada je umro 1925. da su ove nekretnine, pod nazivom „Mučetina“ diobom između nasljednika braće MO, BO i Z pripale u vlasništvo PO pok. BO, a da su ostalim nasljednicima pripale u vlasništvo nekretnine u k. o. [katastarska općina]. Navode i kako je UO umro **.**.1952., da je njegova ostavina raspravljena pod brojem: O.336/52 Kotarskog suda u Dubrovniku, a da predmet ostavine nisu bile predmetne nekretnine upravo zato što su tadašnji nasljednici znali da su ove nekretnine pripale u vlasništvo PO, odnosno njegovom nasljedniku TO pok, VO (ocu tuženika), koji je jedini ostao na zemlji i istu obrađivao, dok su se braća školovala. Navode kako od 1952. do pokretanja ovog postupka nitko od nasljednika pok. MO pok. BO nije osporavao pravo vlasništva i posjeda tuženika na ovim nekretninama koje u naravi predstavljaju maslinik, voćnjak i vinograd te koje i danas neometano obrađuju i posjeduju tuženici. Osporavaju da bi tužiteljica bila ovlaštena na podnošenje ove tužbe jer ista nikada nije bila uknjižena kao vlasnica predmetnih nekretnina (aktivna legitimacija) te ističu kako tužiteljica svakako ne bi na vrijeme podnijela ovu tužbu, s obzirom da je osporavani upis izvršen 2002., a tužba podnesena tek 2019. te se poziva na propisani trogodišnji rok iz članka 150. točke 2. Zakona o zemljišnim knjigama. Predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev odnosno odbaci tužbu.

3. S obzirom na to da je tuženi JO preminuo **.**.2018., a ova tužba je podnesena 1. travnja 2019., tako je tužba u odnosu na tuženog JO odbačena rješenjem ovog suda od 20. veljače 2020. Nakon toga je tužiteljica obavijestila sud da je nasljednik pok. JO RO te je predloži la da se tužba proširi na RO kao tuženika. Sud je tako rješenjem od 15. ožujka 2021. pozvao RO da se očituje pristaje li na proširenje tužbe, međutim, kako se on o tome nije očitovao, sud je, oslonom na odredbu članka 196. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje ZPP), donio rješenje da se ne dopušta proširenje tužbe na RO (rješenje od 6. prosinca 2023. na listu 58 i 59 spisa).

4. S obzirom na navedene odluke, te s obzirom da je tužiteljica pred ovim sudom pokrenula parnicu i protiv RO, tužiteljica je u podnesku od 3. prosinca 2024. uredila svoj tužbeni zahtjev na način da sada, s obzirom da RO (kao nasljednik pok. JO) nije tuženik u ovom postupku, predlaže brisanje i istovremeni upis na 3/12 dijela prava vlasništva, umjesto ranijih 1/3 dijela prava vlasništva. Tuženici smatraju da se ne radi o uređenju tužbenog zahtjeva, već o smanjenju istoga te navode kako se istome protive. Međutim, kako je jasno da tužiteljica na ovaj način tužbeni zahtjev uređuje upravo zbog toga jer tužbom više nije obuhvaćen tuženik JO u odnosu na kojega je tužba odbačena, i jer tužba nije uspješno proširena na njegovog nasljednika RO, tada se ne radi o smanjenju tužbenog zahtjeva naspram preostalih tuženika, već o uređenju istoga kako bi se tužbom obuhvatili suvlasnički dijelovi za koje su ti tuženici upisani, slijedom čega se u ovom slučaju ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe.

5. U dokaznom je postupku sud pročitao presudu i presudu zbog izostanka Općinskog suda u Dubrovniku od 19. veljače 2022. poslovni broj: P.1137/01 (list 11 -12 spisa), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 13 -14 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Dubrovniku od 5. srpnja 2007. poslovni broj: Gž.289/07 (list 15 spisa), rješenje Općinskog suda u Dubrovniku od 19. lipnja 2017. ploslovni broj: P.130/17-43 (list 16-18 spisa), izjavu OO (list 31 i 32 spisa), popis posjeda za posjedovni list broj: 174 k. o. [katastarska općina] (list 33-34 spisa), rješenje Općinskog suda u Dubrovniku od 20. travnja 2020. poslovni broj: O.119/2018-31 (list 41-43 spisa), isprave iz zbirke isprava poslovni broj: Z.9/87 i Z.65/2000 (list 64-67 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama k. o. [katastarska općina] izdanu od Područnog ureda za katastar Dubrovnik Državne geodestke uprave Republike Hrvatske Klasa: 930-04/26-05/113 Urbroj: 541-30- 02/7-26-2 (list 167-168 spisa), spisi ovog suda poslovni broj: P-130/2017 (ranije P-1137/01), Z-1450/02, Z-6130/07 i Z-4984/2020, izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka, i to tužiteljice (iskaz na listu 76-77 spisa) te tuženika VO (iskaz na listu 77-8 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka IO (iskaz na listu 162 spisa), svjedoka ŠO (iskaz na listu 163 spisa), svjedoka EO (iskaz na listu 163 i 164 spisa) te je izveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka Stjepana Grmoljeza, koji je dostavio svoj nalaz i mišljenje (list 119-132 spisa).

5.1. Sud nije uzeo u obzir isprave dostavljene od strane tužiteljice uz podnesak od 6. svibnja 2024., s obzirom da su iste dostavljene tek u fazi glavne rasprave, a tužiteljica nije u ranijem stadiju postupka predložila njihov pregled niti navela ili dokazala da ih nije bila u mogućnosti predložiti u ranijoj fazi postupka (članka 299. ZPP).

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev za utvrđenje nevaljanog upisa izvršenog pod brojem: Z.1450/02 u pogledu nekretnina kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u pogledu 3/12 dije la ovih nekretnina (brisovna tužba) te upis tog dijela na ime i korist tužiteljice.

8. Člankom 150. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004, 107/2007, 152/2008, 126/2010, 55/2013, 60/2013, 108/2017, 63/2019, dalje: ZZK) propisano je da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. (stavak 1). Brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim:

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu odnosno

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine otkad je ta uknjižba bila zatražena (stavak 2.).

9. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravim („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZVDSP) je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (stavak 1.). Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 2.). Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 3.).

10. Odredbom članka 160. ZVDSP je propisano da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost (stavak 1.). U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (stavak 2.). Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati (stavak 3.). Kad se poštenom posjedniku čij i posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću (stavak 4.). Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću (stavak 5.). Na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina (stavak 6.).

11. Odredbom članka 12. ZVDSP je propisano da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed) (stavak 1.). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (stavak 2.). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (stavak 3.). Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (stavak 5.).

12. Među strankama nije sporno, a isto proizlazi iz izvedenih dokaza, da su PO pok. TO, JO pok. TO, NO pok. TO i GO rođ. NO pok. TO, kao tužitelji, pred ovim sudom, pod poslovnim brojem: P.1137/01, protiv MO pok. BO, BO, DO, FO, HO, ZOŽ, KO, CO i ĐO, kao tuženika, vodili spor radi utvrđenja prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], u kojem je parničnom postupku tuženom UO kao odsutnoj osobi nepoznatog boravišta, postavljen privremeni zastupnik, te u kojem je postupku 19. veljače 2002. donesena presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti. Zaključak je suda da su tužitelji pravo vlasništva ovih nekretnina stekli dosjelošću. Presudom Županijskog suda u Dub rovniku poslovni broj: Gž.289/07 je žalba u dijelu odbačena kao nedopuštena, a u preostalom dijelu odbijena, kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda. Predmetna je presuda provedena u zemljišnoj knjizi pod brojem: Z.1450/02 u pogledu suvlasničkih dijelova upisanih na ime MO pok. BO, BO pok. BO i ĆO pok. VO te pod brojem: Z.6130/07 u pogledu suvlasničkih dijelova upisanih na ime LO, ZT. KO, CO i ĐO. Naknadno je Općinski sud u Dubrovniku, odlučujući o prijedlogu ZO, PT i NT za ponavljanje postupka, rješenjem od 19. lipnja 2017. poslovnog broja: P.130/17-43, dopustio ponavljanje postupka te ukinuo pravomoćnu presudu zbog izostanka Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P.1137/01 od 19. veljače 2002. i rješenje Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Gž.289/07 od 5. srpnja 2007. u odnosu na tuženike MO pok. BO i BO pok. M iha te u odnosu na koje tuženike su ukinute sve provedene radnje te je odbačena tužba podnesena 24. srpnja 2001. kao nedopuštena.

13. Sporna je aktivna legitimacija tužiteljice, s obzirom da ista nikada nije bila u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina. Sporno je mogu li se tuženici s uspjehom pozivati na zaštitu postupanja s povjerenjem u zemljišne knjige, odnosno sporno je jesu li u vrijeme uknjižbe bile u dobroj vjeri, te u vezi s navedenim je sporno je li tužiteljica zakasnila s podnošenjem ove tužbe. Sporno je i mogu li tuženici u ovom postupku dokazivati svoje pravo na posjed i vlasništvo u ovom postupku s obzirom da se o istome već raspravljalo u parnici vođenoj pod poslovnim brojem: P.1137/2001 (ovo s obzirom na navode tužiteljice iz podneska od 13. studenoga 2020.).

14. Pogrešno je shvaćanje tuženika da tužiteljica, s obzirom da nikada nije bila upisana u zemljišnu knjigu kao vlasnica predmetnih nekretnina, nije ovlaštena podnijeti ovu tužbu. Naime, opće je načelo da univerzalni sukcesor stupa u cijelosti u pravni položaj prednika, jer ako neko pravo, osim strogo osobnih prava, pripada predniku, tada to pravo pripada i univerzalnom sukcesoru (nasljedniku). U odnosu na brisovnu tužbu takvo pravno shvaćanje je izraženo u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-50/80, Rev x 651/2009, Rev-790/2023, Rev-531/1998), a isto shvaćanje je iznio i Ustavni sud koji smatra da je nasljednik i prije nego ishodi upis svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi ovlašten brisovnom tužbom zahtijevati brisanje nevaljane odnosno neistinite uknjižbe i uspostavljanje prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (odluka poslovnog broja U-III-1729/08 od 9. svibnja 2012.). Kako je tužiteljica dokazala da je pravna slijednica pok. MO pok. BO, i to njegova unuka, preko njegovih naknadno preminulih nasljednica – GT (njezine majke, čija je tužiteljica jedina nasljednica) i ČO (njezine tetke, čiji je jedini nasljednik bio SO, koji je također preminuo, a kojeg je naslijedila upravo tužiteljica), u odnosu na kojeg predlaže utvrđenje nevaljanosti upisa njegova brisanja te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju dostavljenih u pregledani spis ovog suda poslovni broj: P.130/17 (rješenje kojim je raspoređena naknadno pronađena imovina iza pok. MO pok. BO, rješenje o nasljeđivanju iza pok. GT, rješenje o nasljeđivanju iza pok. JT) kao i iz rješenja ovog suda poslovni broj O.119/2018-31 od 20. travnja 2020. (list 41 spisa) kojim je raspoređena naknadno pronađena imovina iza pok. MO pok. BO upravo ZO, kao jedinoj pravnoj slijednici, tako je ona aktivno legitimirana za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

15. Tuženici se, nadalje, pogrešno pozivaju na odredbu članka 150. stavka 2. ZZK tvrdeći da tužiteljica nije ovu tužbu podnijela u roku od tri godine od upisa za koji tvrdi da je pogrešan. Ovo stoga što se navedena odredba odnosi na pravne situacije u kojima b i tuženici uknjižili svoje pravo izvodeći sa iz uknjiženog, ali neistinitog (nevaljanog) prava prednika, što ovdje nije slučaj, jer su tuženici svoj upis ishodili na temelju pravomoćne presude kojom je utvrđeno da su tuženici stekli pravo vlasništva predme tnih nekretnina dosjelošću, a ne izvodeći svoje pravo iz uknjiženog, ali nevaljanog prava prednika , pa su oni neposredni stjecatelji. Odredba čl. 150. st. 2. ZZK se odnosi samo na trećeg poštenog stjecatelja, a ne na neposrednog stjecatelja čijim je nevaljanim upisom povrijeđeno knjižno pravo tužitelja. Prema navedenoj odredbi, kada je osoba u čiju je korist provedena nevaljana uknjižba raspolagala knjižnim pravom u korist poštenog stjecatelja, pravo na podnošenje brisovne tužbe je vremenski ograničeno, protekom kojeg roka se stjecanje u odnosu na poštenog stjecatelja više ne može osporavati zbog nevaljanosti prednikove uknjižbe. Kada se radi o situaciji da su tuženici neposredni stjecatelji nekretnine, što je slučaj i u ovoj parnici, rok za podnošenje je brisovne tužbe je "dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu (nositelju knjižnog prava) povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati". Pritom se uglavnom misli na slučajeve stjecanja vlasništva temeljem zakona - dosjelošću, i tome slične.

16. Pogrešna je, stoga, i tvrdnja tužiteljice da tuženici u ovom postupku ne mogu dokazivati svoje pravo na posjed i vlasništvo s obzirom da se o istome već raspravljalo u parnici vođenoj pod poslovnim brojem: P.1137/2001 te da predmet ovog postupka može biti isključivo utvrđenje je li postao neistinit upis tuženika u pogledu suvlasničkog udjela ranije upisanog na pok. MO, s obzirom na to da je tužba u parnici poslovni broj: P.1137/2001 u odnosu na njega odbačena.

16.1. Naime, kako je to ranije navedeno, nije sporno da su ukinute pravomoćna presuda zbog izostanka Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P.1137/01 od 19. veljače 2002. i rješenje Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Gž.289/07 od 5. srpnja 2007. u odnosu na tuženika MO pok. BO, u odnosu na kojeg su ukinute sve provedene radnje te je odbačena tužba podnesena 24. srpnja 2001. , kao nedopuštena. Time je nedvojbeno otpala pravna osnova koja je predstavljala temelj za uknjižbu brisanja pok. MO te uknjižbu prava vlasništva suvlasničkog dijela do tada upisanog na pok. MO na ovdje tužene VO, NO i GO (što iznosi ukupno 3/12 dijela prava vlasništva). Međutim, u ovoj pravnoj stvari, a uzimajući u obzir odredbu članka 129. stavka 1. ZZK, na kojoj odredbi tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev, odlučno je utvrditi jesu li nastupile činjenice na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, odnosno, je li i kada prestalo pravo vlasništva tužiteljice odnosno njezinog pravnog prednika na spornim nekretninama. Pri tome treba imati na umu odredbu članka 129. stavka 1. ZZK koji govori o tome da bi "povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati", a ne da je prestalo postojati (tako i Županijski sud u Splitu u svojoj odluci broj: Gž Zk-415/16-4). Kako je tužba u odnosu na MO u predmetu poslovni broj: P.1137/01 u konačnosti odbačena, ne može se prihvatiti tvrdnja tužiteljice da tuženici u ponovljenom postupku (P.130/2017, ranije P.1137/01) nisu uspjeli dokazati svoje pravo na posjed i vlasn ištvo na predmetnim nekretninama, radi čega se isto ne može dokazivati u ovom postupku, jer je donesena procesna odluka o odbačaju tužbe i ukidanju svih provedenih radnji, a ne meritorna odluka kojom bi tužbeni zahtjev bio odbijen.

17. Upravo stoga je sud pristupio izvođenju dokaza predloženih na okolnost stvarnog posjeda na predmetnim nekretninama.

17.1. Tako je utvrđeno da su predmetne nekretnine, na temelju revizije posjeda na terenu u k. o. [katastarska općina] izvršene 1951. s primjenom od 1953. bile , u službenim evidencijama nadležnog tijela za katastar, upisane u posjedovni list broj: 173 na ime MT pok. VO iz [adresa], a potom na temelju detaljnog klasiranja zemljišta u k.o. Orašac 1964. i izlaganja katastarskog operata 1965. ispisane iz posjedovnog lista broj: 173 k.o, [adresa] te upisane u posjedovni list broj: 174 na ime TO pok. VO. Daljnja je promjena izvršena 1983. brisanjem TO te upisom JO iz [adresa], kakav upis nije mijenjan sve do 2024. kada je došlo do uspostave Baze zemljišnih podataka (i prijenosa zemljišnoknjižnih upisa).

17.2. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su MT i TO, kao sinovi pok. VO, podijelili nekretnine u [adresa], međutim, ona tvrdi da do podjele iza djedova parničnih stranaka, VO i MO, te njihove braće, nikada nije došlo, te da se radi o nekretninama koje su nepodijeljene i koje joj pripadaju kao nasljednici pok. MO. Smatra da su tuženici prijevarno postupali kada su prilikom podnošenja tužbe radi utvrđenja prava vlasništva njezinog djeda naznačili kao osobu nedostupnu i nepoznata boravišta. Navodi i da na predmetnim nekretninama nije bila neko vrijeme, a da je zadnji put (od davanja iskaza 2024.) bila prije 14 godina, s tim da, kada je bila na licu mjesta, nije ulazila na sve nekretnine, jer se tamo nalaze kuća i dvorište i smatrala je da nije pristojno ulaziti u tuđe. Tuženik PO u svom iskazu navodi kako je predmetne nekretnine od poznatog kapetana GO kupio njegov djed AO koji je te nekretnine ostavio njegovom djedu PO, koji je jedini radio na ovoj zemlji i ulagao u imanje. Ostalim sinovima UO i BO, da nije ostavio ovo imanje. Tvrdi da se tada sve u obitelji rješavalo usmeno i da nema pisanog zapisa o ovome, međutim, da su ovu zemlju, unazad 130 godina, nakon BO, obrađivali upravo PO i njegova obitelj. Ističe da je pok. PO imao sina TO

– oca tuženika, sina MT, te četiri kćeri, a da su se MT i sestre odrekli ove zemlje u korist TO. Navodi i kako se rodio u kući u [adresa], ali da su se doselili ovdje u [adresa] nakon što je ovo imanje pripalo TO. Navodi da ova zemljišta u naravi predstavljaju maslinik, voćnjak i vinograd, kao i povrtnjak, te da je zemljište ograđeno, a da je okolo šuma.

17.3. U spis je dostavljena i ovjerena izjava OO, iz koje se mogu potvrditi navodi tuženog VO o tome da su se nasljednici pok. VO podijelili na način da je TO pripalo imanje u [adresa], a drugim nasljednicima imanje u Trstenom.

17.4. Iz iskaza svjedoka BT, ŠO i EO, saslušanih u ovom postupku proizlazi da, otkad oni pamte, ove nekretnine obrađuje i koristi upravo obitelj pok. TO. IO u blizini ima i svoju nekretninu te navodi da je to tako koliko je viđao još kao dijete dok se igrao u blizini, a i sada kada ima kamp upravo uz ulaz odnosno izlaz iz predmetnog imanja, da PO i ostatak njegove familije (spominje sve tužene – NO i sina GO, kao i sinove sada pok. JO, koji je prvotno bio obuhvaćen ovom tužbom) koriste ove nekretnine. Navodi da mu je poznato da se uglavnom radi o maslinicima, a na nekim parcelama da se uzgaja i cvijeće. Nikada nikoga drugog, osim šumara i tuženika odnosno njihove uže obitelji, nije viđao na ovim nekretninama. ŠO, čije su nekretnine također susjedne predmetnima, iskazuje kako se dobro sjeća da su se tuženici i on sa 14 ili 15 godina igrali na ovim dolcima te su tu provodili vrijeme, a da su tada JO tu držali ovce i krave. Ističe kako se u njegovoj kući uvijek govorilo da su to Mozarine baštine te navodi da se to odnosi upravo na tuženika jer se tamo nalazi kuća od JO, a pričalo se da je sve od kuće pa do mora njihovo, a radilo se o PO i njegovoj obitelji kojih je bilo četiri brata i jedna sestra. Navodi kako je PO tamo počeo graditi kuću prije rata, koja kuća je devastirana u ratu, a koju je onda i obnavljao. Navodi da u tom narednom razdoblju nije tamo više toliko dolazio, ali to mu je blizu pa zna da više nije bilo domaćih životinja, ali da su masline ostale i misli da se zna da PO koristi svoj dio a NO svoj dio, pa i GO i njena obitelj obrađuju ove predmetne parcele, te mu je poznato da je Sonjin muž tamo posadio i cvijeće-lule, koje su se neko vrijeme i prodavale, međutim da najuredniji i najobrađeniji dio je upravo ovaj koji koristi PO. UT iskazuje kako se njegova baština nalazi odmah poviše Mozarine koje nekretnine su mu pokazane na skici te navodi da je on tamo išao otkako je bio dijete te bi na tu svoju baštinu vodio kravu, ovce i konje uvijek iza škole. Navodi da su predmetne nekretnine koristili Lujovi otac i majka te tuženici kao djeca, na način da su radili zemlju, kopali i sadili. Da je to sve bilo do 70-ih godina jer je do tada svakodnevno dolazio na svoju parcelu, ali da je nakon toga pošao na zanat pa da je dolazio dosta manje, međutim, kada bi dolazio, da bi uvijek tu viđao njihovu obitelj ili bi ih čuo da pričaju i da rade. Zna da su nakon smrti roditelja zemlju nastavili obrađivati njihova djeca i to PO, pok. P, pok. JO, N i njihova sestra, da su dolazili, radili te da ih je tamo viđao, a viđao je samo njih i ovo zemljište smatra njihovim. Na pitanje o tome je li znao djeda od VO odgovara da ga se sjeća kroz maglu i ne zna točno reći koliko je imao djece, čini mu se da je bio još jedan sin, ali da nikoga od njih nije viđao da dolaze na ove parcele jer taj kojeg se sjeća ima svoje parcele u [adresa]. Nikome od saslušanih svjedoka nije poznato ime tužiteljice, niti su je ikada upoznali ili vidjeli.

17.5. Uviđajem na licu mjesta je utvrđeno da su predmetne nekretnine dijelom maslinik, a dijelom zarasle u šumu i nisko šumsko raslinje, da ispod kuće (oznaka kčbr. *211 k. o. [katastarska općina]) dio nekretnine čini obradivu površinu na kojoj su zasađeni dijelom vinova loza, zatim voćke te sezonsko povrće, kao i dio nekretnina na kojima se sadi cvijeće. Doci su ograđeni pod zidovima, te je na iste dovedena voda. Uređenom stazom i skalinama se prišlo u drugi dio vrta koji je očišćen, te je utvrđeno da na česticama postoji uređeni maslinik i rogači. Predmetne su nekretnine pokošene i održavane te se sve nalaze u odličnom stanju. Uređenim puteljkom koji vodi prema moru se prilazi daljnjim nekretninama te je utvrđeno da se redom nižu doci uredno održavani s jedne i druge strane puta, na kojima su uredno sazidane međe koje dijele i stvaraju granice između dolaca, a da su na docima zasađene masline. Dalje prema južnoj strani je utvrđeno da su doci i dalje uređeni, obrađeni i zasađeni maslinama te su postavljene cijevi za vodu za navodnjavanje maslina. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Stjepana Grmoljeza proizlazi da je kčbr. [katastarska čestica] šuma, a da je kčbr. [katastarska čestica] u zapadnom dijelu prekrivena šumom, dok se na istočnom dijelu nalazi betonski put koji vodi prema nižim parcelama, dio pristupnog puta kući i taraca ispred stambene zgrade, da je kčbr. [katastarska čestica] u svojem najvećem centralnom i sjeveroistočnom dijelu prekrivena uređenim i održavanim kaskadnim maslinikom sa kamenim podzidama unutar kojeg se nalaze pješačke staze i razvučena vodovodna instalacija, a da se na manjem jugoistočnom dijelu i na zapadnom dijelu nalazi šuma, dok se na sjevernom dijelu južno od kuće nalazi pomoćni objekt ispod ravne tarace, bazen sa taracama ispod kojeg se sa južne strane nalaze obrađeni i kultivirani vrtovi sa posađenim agrumima i ukrasnim biljem – cvjećem. Dalje je utvrđeno da je kčbr. [katastarska čestica] pravokutna parcela u cijelosti unutar čestice 944/1 koja je održavana s par maslina i pokojim borom, da je kčbr. [katastarska čestica] kaskadna manja parcela sa uređenim održavanim vrtovima i manjim staklenikom/rasadnikom na kojoj je na zapadnom dijelu izgrađen ogradni betonski zid dok se na južnom dijelu nalazi par maslina. Utvrđeno je da je kčbr. [katastarska čestica] manja parcela na kojoj se nalazi i kultivirani održavani vrt, da je kčbr. [katastarska čestica] šuma. Utvrđeno je da je kčbr. [katastarska čestica] najjužnija parcela neposredno u blizini mora koja je na svojem istočnom dijelu prekrivena borovom šumom, dok se na zapadnom dijelu održavanog zemljišta nalaze masline i uređene staze i kamene podzide. U pogledu dijela zadatka kojim je pozvan očitovati se čine li predmetne čestice funkcionalnu cjelinu sa kčbr. *211 k. o. [katastarska općina], vještak je naveo kako je pojam funkcionalne cjeline jedan veoma širok pojam te se teško očitovati da li sve navedene parcele koje su predmet vještačenja funkcionalno služe kući i da li su neophodne za funkcioniranje kuće , ali u naravi okućnicu kuće čine parcele koje su predmet sudskog postupka 944/3, 944/4, sjeverni dio čestice zemlje [katastarska čestica] i istočni dio čestice zemlje [katastarska čestica] na kojima se nalaze tarace, dio objekta, bazen sa taracama i skalama i uređeni vrtovi, uz napomenu da su sve parcele sagledavajući cjelinu po načinu pristupa, korištenja i održavanja jedna velika zaokružena cjelina.

17.6. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a isti je prihvaćen kao objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke te je u potpunosti prihvaćen.

18. Slijedom navedenog, na temelju izvedenih dokaza, analiziranih pojedinačno i u svojoj ukupnosti, je utvrđeno da su predmetne nekretnine u posjedu oca tuženika bile najmanje od 1964. (što proizlazi iz povijesti promjena na katastarskim česticama, a nije u suprotnosti s iskazima svjedoka ni iskazom tuženog VO). Iz iskaza svjedoka i tuženika VO proizlazi da su predmetne nekretnine korištene na način da iste predstavljaju maslinike i voćnjake koje obrađuju djeca pok. TO, odnosno njihove obitelji, a da dio tih nekretnina predstavljaju vrtove, a na dijelu istih se uzgaja i cvijeće . Također proizlazi da, osim roditelja tuženika, te tuženika i pok. JO, a sada i njegove obitelji, nitko drugi nije koristio ove nekretnine. Iako je nakon TO kao posjednik upisan JO (sin pok. TO, koji je prvotno bio tužen u ovom postupku, međutim u odnosu na kojeg je odbačena tužba jer je preminuo prije podnošenja tužbe), s obzirom da je JO uz VO, NO i GO bio tužitelj u predmetu ovog suda poslovni broj: P.1137/01 kojom tužbom su tužitelji tužili na utvrđenje prava vlasništva predmetnih nekretnina u jednakim dijelovima, proizlazi da isti još nisu izvršili podjelu suvlasništva, te da predmetne nekretnine njima pripadaju u idealnim dijelovima. Ono što je u ovom postupku sporno jest to je li samostalni posjed pok. VO (otac pok. TO i djed tuženika), a potom i njegovih nasljednika, bio pošten. Ovo stoga što je sam tuženik PO u svom iskazu naveo da su se nekretnine u njihovoj obitelji dijelile usmeno, i da o tome nema pisanih zapisa, a valjani pravni temelj za podjelu bi bio pisani ugovor o diobi, kojim tuženici ne raspolažu. Međutim, kako tuženici ističu da je do diobe između njegovog djeda i djeda tužiteljice došlo, što tužiteljica osporava, bitno je bilo utvrditi jesu li tuženici nasljeđivanjem svog pok. oca, a prije toga i njihov pok. otac, te ranije i njihov pok. djed stupili u posjed smatrajući da im pripada pravo na posjed te jesu li imali razloga u isto posumnjati. Uzimajući u obzir tvrdnju tuženika o faktično realiziranoj diobi, te dovodeći tu tvrdnju u vezu s ostalim izvedenim dokazima, osobito iskazima svjedoka, te iskazom samog tuženog VO, iz kojih nedvojbeno proizlazi da posjed obitelji tuženika na predmetnim nekrertninama traje još od 1964., te da se te nekretnine i dalje koriste na način da se obrađuju od strane tuženika, te uzimajući u obzir da se poštenje predmnijeva, a da je na strani tužiteljice teret dokaza o tome da posjed tuženika i ranije njihovih pravnih prednika nije bio pošten, što ona u ovom postupku nije uspjela dokazati, jer na tu okolnost, osim svojih tvrdnji nije predložila druge dokaze, tako je zaključak suda da je podjed tuženika i ranije njihovih pravnih prednika cijelo ovo razdoblje, sve do podnošenja ove tužbe, bio pošten. Sud iskaz tuženog VO, kada navodi da je saznao da njegov otac nije jedini upisani vlasnik, već da su upisane i druge osobe, u onom trenutku kada je odlučio podići kredit radi obnove kuće, prihvaća kao životno logičan. Isti tvrdi da je upravo to bio razlog zbog čega je sa svojom braćom i sestrom podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva. Osim toga isti, kada je upitan o tome je li znao da su UO i AO u trenutku kada je tužio bili već umrli, navodi da o UO nije znao ništa, a da je za BO mislio da je još živ, a da je, upravo s obzirom da nema pravnih znanja, angažirao punomoćnika kojeg je opunomoćio za vođenje postupka u svrhu uknjižbe predmetnih nekretnina . Osim toga, malo je vjerojatno da pok. UO, dok je još bio živ, ne bi poduzeo pravne radnje radi ulaska u posjed predmetnih nekretnina, da je smatrao da ga isti pripada, ili da to ne bi napravile njegove kćeri. S obzirom na protek vremena od 1964. pa do 2001. (kada je protiv pok. MO podnesena tužba radi utvrđenja prava vlasništva), već je proteklo potrebno vrijeme za izvanrednu dosjelost nekretnina (dvadeset godina) i na temelju samo poštenog posjeda , čime su već i prije podnošenja te tužbe, a svakako prije podnošenja ove tužbe, nastupile činjenice na temelju kojih bi knjižno pravo pok. MO već imalo prestati.

19. Slijedom navedenoga je utvrđeno da, iako je otpala pravna osnova temeljem koje je izvršeno brisanje pok. MO pok. BO te upis suvlasničkog udjela ranije upisanog na MO na ovdje tuženike (pod brojem: Z.1450/02), pravo knjižnog prednika MO, čija je pravna slijednica tužiteljica, je prestalo još prije uknjižbe koja se u ovom postupku osporava, zbog čega su nastupile činjenice zbog kojih tužiteljica ne može s uspjehom tražiti zaštitu te zahtijevati brisanje predmetne uknjižbe i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja, a zbog čega je tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

20. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu parničnih troškova je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

21. Tuženicima su prema ocjeni suda osnovano nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava odgovora na tužbu (1 x 100 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 20. ožujka 2023. na kojem se raspravljalo o predmetu spora (1 x 100 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročišt ima glavne rasprave održanima 26. ožujka 2024., 4. veljače 2026. i 15. svibnja 2026. na kojima se raspravljalo o predmetu spora te su se izvodili dokazi (3 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka (1 x 100 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), a što sveukupno uz uvećanje od 20 % radi zastupanja više osoba (240,00 EUR sukladno Tbr. 40. Tarife) te zatraženi materijalni trošak vještačenja od 600,00 EUR ukupno iznosi 2.040,00 EUR. S obzirom da je odredbom članka 3. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018, 51/2023) propisano da je sudsku pristojbu za odluku dužna platiti osoba koja pokreće postupak, te da je odredbom članka 4. stavka 1. točke 2. ZSP propisano da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, zahtjev tuženika za naknadu troškova sudskih pristojbi u iznosu od 53,00 EUR je valjalo odbiti kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Dubrovniku 19. lipnja 2026.

Sutkinja

Mirna Franić Rapajić

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. Tuženicima po punomoćniku