REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1750/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja EM (nom. EM) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. svibnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnice tužitelja NM, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika LM, diplomiranog pravnika, 19. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. isplatiti tužitelju EM iznos od 2.365,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 1.900,00 EUR od 24. listopada 2025. do isplate i

- na iznos od 465,00 EUR od 19. lipnja 2026. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja EM u dijelu u kojem traži isplatu 330,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 14. srpnja 2025. do isplate.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja EM u dijelu u kojem traži isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.900,00 EUR od 14. srpnja 2025. do 23. listopada 2025. i na iznos od 465,00 EUR koja teče od 14. srpnja 2025. do 18. lipnja 2026.

IV. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. naknaditi tužitelju EM trošak parničnog postupka u iznosu od 1.620,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 19. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja EM za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 430,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe predložena podneskom tužitelja EM od 12. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zrinjevac, na radnom mjestu vrtlara. Dana 25. ožujka 2025. tužitelj je pretrpio ozljedu na radu, kada se tijekom radnog vremena ozlijedio, a prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka, točnije, prilikom obavljanja vrtlarskih poslova na javno zelenim površinama i to na način da je pao na zglob desne ruke. Obzirom da je poslodavac tužitelja sklopio s tuženikom policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu zaposlenicima prilikom obavljanja poslova svojeg radnog mjesta, to je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za naknadu štete tužitelju (oštećeniku). Tužitelj je istog dana zaprimljen na Objedinjeni hitni bolnički prijam Opće bolnice u Zaboku gdje mu je uspostavljena dijagnoza S60 – površinska ozljeda ručnog zgloba i šake, a po obavljenom RTG pregledu postavljene su mu dijagnoze Fr. Ossis triquetri I. dex i contusio arc I. dex. Utvrđena je bolnost i oteklina desnog ručnog zgloba te mu je postavljena podlaktična imobilizacija uz određeno mirovanje, korištenje hladnih obloga i uzimanje analgetika. Tužitelj je bio primoran nositi longetu kroz period od cca 2 i pol mjeseca. Zbog navedene ozljede, tužitelj je odlazio na fizikalnu terapiju, no i nakon što je ista provedena bol nije prestala te je desna šaka oslabljena. Dana 14. srpnja 2025. tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženiku vezano uz predmetni štetni događaj, kojeg je tuženik zaprimio, sve u cilju mirnog rješenja spora, te je tužitelju isplatio nesporni iznos naknade štete od 2.200,00 EUR, a kojim iznosom je obuhvaćena i naknada neimovinske i imovinske štete (pružena tuđa pomoć). Međutim, tako isplaćeni nesporni iznos ne predstavlja odgovarajuće obeštećenje za tužitelja obzirom na težinu i narav zadobivenih ozljeda te uzevši u obzir duljinu i tijek liječenja tužitelja. Slijedom svega prethodno navedenog, tužitelj potražuje od tuženika isplatu daljnjeg iznosa pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje od 1.400,00 EUR i to zbog pretrpljenog straha, fizičkih bolova i duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate te daljnji iznos od 200,00 EUR za pruženu tuđu pomoć i njegu, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, a koje kamate se određuju sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost svoga osiguranika za štetu tužitelju. Osporava se visina tužbenog zahtjeva i potraživane zatezne kamate. Tužitelj je u utuženom štetnom događaju zadobio frakturu triangularne kosti desnog ručnog zgloba. Kod tužitelja postoje degenerativne promjene kostiju zapešća, a liječi se od ranije i od reumatoidne poliartragije. Tužitelj je liječen konzervativno, putem imobilizacije i naknadno putem razgibavanja ručnog zgloba. Na njegovo zdravstveno stanje značajan utjecaj imaju ranije degenerativne promjene. Uzevši u obzir medicinsku dokumentaciju, tuženik je tužitelju isplatio naknadu štete u iznosu od 2.200,00 EUR, od čega se 180,00 EUR odnosi na naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege, a 2.020,00 EUR na naknadu neimovinske štete. Tuženik navodi kako predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa.

3. Tužitelj je podneskom od 12. veljače 2026., nakon provedenog medicinskog vještačenja, konačno uredio tužbeni zahtjev na način da je povećao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, što predstavlja preinaku tužbe. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem odštetnog zahtjeva od 14. srpnja 2025. (str. 5-6 spisa), prijave o ozljedi na radu (str. 7-12 spisa), dopisa tuženika od 16. srpnja 2025. (str, 13-17 spisa), medicinske dokumentacije (str. 18-26, 32-41 spisa) te druge dokumentacije priložene u spis, proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku doc.dr.sc. Mladenu Miškulinu (str. 50-53 spisa) te je saslušan tužitelj EM (str. 36-37 spisa).

5. Na ročištu održanom 15. svibnja 2025. zamjenica punomoćnika tužitelja i punomoćnik tuženika su naveli da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili da se glavna rasprava zaključi. Sud je, uz njihovu suglasnost, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, kao posljedice ozljede na radu pretrpljene u štetnom događaju koji se dogodio 25. ožujka 2025.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika te da je tuženik tužitelju na ime nespornog djela naknade štete isplatio iznos od 2.020,00 EUR na ime neimovinske štete te iznos od 180,00 EUR na ime imovinske štete za tuđu pomoć.

9. Sporne su osnova i visina tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata.

10. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

11. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.; dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12. Tijekom postupka nije bilo sporno da se tužitelj 25. ožujka 2025. ozlijedio za vrijeme radnog vremena kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zrinjevac dok je obavljao redovite poslove radnog mjesta vrtlara te da mu je navedena ozljeda priznata od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kao ozljeda na radu.

13. Radi utvrđivanja kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoći, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Mladenu Miškulinu. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 2. veljače 2026. vještak je utvrdio da je tužitelj zadobio ozljedu desnog ručnog zgloba i šake te smatra da postoji uzročno posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisanih kako u tužbi, tako i anamnestičkim iskazom tužitelja, zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica. Tužitelj je u cijelosti provodio upute liječnika. Iz dostupne medicinske dokumentacije nisu vidljive bolesti i ozljede koje bi bile od utjecaja na ocjenu u predmetnom štetnom događaju. Nakon provedenog adekvatnog liječenja, kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u vidu stanja prijeloma jedna od kostiju šake s posljedičnim umanjenjem opsega pokreta desnog ručnog zgloba u lakom stupnju te uz kronične bolove koji se javljaju prilikom i nakon opterećenja. Prisutno je i umanjenje GMS desne šake tužitelja u blagom stupnju. Navedene trajne posljedice umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja u opsegu od 5%. Liječenje tužitelja završeno je pregledom kirurga na dan 24. listopada 2025. U štetnom događaju tužitelj je doživio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 1-2 dana ukupno, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 21 dana ukupno. Tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 3 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno. Bolovi i strah izraženi su u kumulativnom omjeru za cijeli tijek liječenja. Tuđa pomoć tijekom liječenja tužitelju je bila potrebna u sljedećem periodu: od 25. ožujka do 7. svibnja 2025. u opsegu od 2 sata dnevno, od 7. svibnja do 24. svibnja 2025. u opsegu od 1 sata dnevno te od 24. svibnja 2025. pa narednih 6 tjedana u opsegu od 2 puta po 2 sata dnevno za obavljanje težih poslova. Kod tužitelja nije zaostalo naruženje.

14. Stranke nisu imale primjedbi na citirani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka doc.dr.sc. Mladena Miškulina.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka doc.dr.sc. Mladena Miškulina budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis.

16. Tijekom postupka saslušan je i tužitelj koji je u svom iskazu naveo da mu je nakon predmetnog štetnog događaja, tuđu pomoć pružala supruga s kojom živi u istom kućanstvu i to u vidu kupanja, oblačenja, brijanja i obavljanja osobne higijene. Tužitelj je također naveo da se primarno služi desnom rukom koju je i ozlijedio u predmetnom štetnom događaju.

17. Sud u cijelosti vjeruje tužitelju jer je iskazivao životno i logično.

18. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju članka 1100. stavka 1. ZOO-a.

19. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što je konkretno slučaj, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi. One su, u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

20. Budući iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice od 5%, da je tužitelj trpio bol ukupno 73 dana, od čega bol jakog i srednjeg intenziteta u trajanju od 13 dana, a slabijeg intenziteta 60 dana, da je tužitelj trpio sekundarni strah ukupno 28 dana, od čega strah jakog i srednjeg intenziteta 7 dana, a slabijeg intenziteta 21 dana te da je tužitelj u trenutku nastupa štetnog događaja imao 51 godinu, ocjena je ovog suda da navedeno, na temelju odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, opravdava dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju u iznosu od 3.920,00 EUR.

21. Napominje se da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002., pa je sud prilikom utvrđenja pravične novčane naknade tužitelju uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2022. godine.

22. Na temelju članka 1095. stavka 1. ZOO i članka 1089. stavka 2. ZOO-a, tužitelju za 129 sati potrebne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi članka 223. ZPP- a, u traženom iznosu od 5,00 EUR po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u mjestu prebivališta tužitelja. Stoga tužitelju pripada naknada u iznosu od 645,00 EUR.

23. Dakle, sud je utvrdio da tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć pripada naknada štete u iznosu od 4.565,00 EUR.

24. Kako je tuženik prije podnošenje tužbe nesporno isplatio tužitelju iznos od 2.020,00 EUR na ime neimovinske štete te iznos od 180,00 EUR na ime imovinske štete za tuđu pomoć, sud je tužitelju dosudio daljnji iznos od 2.365,00 EUR, od toga 1.900,00 EUR na ime neimovinske štete i 465,00 EUR na ime imovinske štete za tuđu pomoć.

25. Člankom 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je člankom 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući da je stalni sudski vještak u nalazu i mišljenju naveo da je liječenje tužitelja završilo 24. listopada 2025., to je ocjena ovog suda da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu koja na iznos neimovinske štete (do visine navedene u tužbi) teče od završetka liječenja odnosno od 24. listopada 2025., a ne od podnošenja odštetnog zahtjeva.

26. Na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu zatezne kamate teku od donošenja presude prvog stupnja budući da ista nije reparirana te dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete. Slijedom navedenog sud je dosudio tužitelju zateznu kamatu na iznos imovinske štete za tuđu pomoć od donošenja presude prvog stupnja.

27. Tužbeni zahtjev tužitelja u iznos od 330,00 EUR s osnova neimovinske i imovinske štete zajedno sa zateznom kamatom valjalo je odbiti kao neosnovan, budući je zatražen u previsokom iznosu.

28. Sud je odbio i dio tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem traži isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.900,00 EUR od 14. srpnja 2025. do 23. listopada 2025. i na iznos od 465,00 EUR koja teče od 14. srpnja 2025. do 18. lipnja 2026. imajući u vidu točku 25. i 26. obrazloženja presude.

29. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavaka 2. i 8. ZOO-a.

30. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

31. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.695,00 EUR.

32. S obzirom na odredbe Tarife tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 32 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav tužbe od 30. rujna 2025. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav podneska od 7. studenoga 2025. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 10. studenoga 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav podneska od 25. studenoga 2025. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 12. veljače 2026. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 15. svibnja 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 19. lipnja 2026. (Tbr. 9/3 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR; što ukupno iznosi 1.200,00 EUR. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužitelju je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25%. Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 1.500,00 EUR.

33. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva uspio je sa 88% svog zahtjeva. Tuženik je u odnosu na tužitelja, što se tiče visine tužbenog zahtjeva, uspio sa 12%. Uzimajući u obzir omjer 100:88% u odnosu na 0:12%, tužitelj je uspio u sporu 94%, a tuženik 6%. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 88%, a što odgovara iznosu od 1.320,00 EUR.

34. Tužitelju je, neovisno o uspjehu u sporu, priznat trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, budući da je tuženik osporavao i visinu tužbenog zahtjeva. Dakle, tužitelju su priznati troškovi postupka u sveukupnom iznosu od 1.620,00 EUR.

35. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 12. prosinca 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Također, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupak u preostalom iznosu kao prekomjerno zatražen.

36. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO-a.

37. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

38. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. lipnja 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku