Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-1044/2023-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužiteljice: CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Damir Krpan, odvjetnik iz Umaga, kao preuzimatelj ureda odvjetnika Maria Manojlovića, odvjetnika iz Buja, temeljem Rješenje Hrvatske odvjetničke komore broj: 1246/2026-2, od 25.02.2026. godine, protiv tuženika: ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Garankić & Partneri d.o.o. Poreč, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 28. travnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Maria Manojlovića, odvjetnika u Bujama i punomoćnika tuženika BK, temeljem čl.335. i čl.338. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP), dana 19. lipnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

»Utvrđuje se da tužiteljica CK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što je tuženi dužan priznati u roku od 15 (petnaest) dana, a tužiteljica se neposredno temeljem ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, može upisati u zemljišne knjige kao vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].«.

II Nalaže se tužiteljici CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tuženiku NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 (tisućušestodvadesetpet eura) eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke, 19. lipnja 2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica podnesenom tužbom traži da ju se utvrdi vlasnicom nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Tužiteljica u tužbi od bitnoga tvrdi da je vlasnica i posjednica nekretnine označene sa k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. i 738/3 ZGR. upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da navedene nekretnine u naravi čine jednu zgradu-štalu zajedno sa k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tuženika.

Tužiteljica dalje tvrdi da je u posjedu cijele predmetne zgrade, a prije nje su istu posjedovali njezini prednici više od 100 godina, te je tužiteljičin otac OK još uvijek evidentiran kao posjednik.

Tužiteljica navodi da ispunjava uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnio, navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

Tuženik od bitnoga tvrdi da se u tužbi ne navodi činjenica, a niti predlažu dokazi, da li je tužiteljica pravni slijednik iza njenog oca OK, odnosno zašto se tužiteljica smatra „izvan knjižni“ vlasnik predmetne nekretnine, a ne netko drugi ( majka, braća ili sestre, oporučni nasljednik i sl. ), slijedom čega tuženik ističe prigovor promašene aktivne legitimacije.

Tuženik dalje od bitnoga tvrdi da se na strani tužiteljice nisu ostvarile pretpostavke za stjecanje predmetne nekretnine na temelju instituta dosjelosti, te se tuženik protivi navodima iz tužbe, a posebno navodima:

- da je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine te da je taj posjed zakonit, istinit i pošten;

- da je tužiteljica, putem svojih pravnih prednika, u posjed predmetne nekretnine više od 100 godina.

Slijedom svega izloženoga tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev odbije, a da se tužiteljica obveže na nadoknadu parničnoga troška.

3. U dokaznom postupku sud je od isprava pročitao izvadak iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i 734/3 zgr. k. o. [katastarska općina] (stranica 4-6), izvadak iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] (stranica 7), izvod iz katastarskog plana (stranica 8), prijepis posjedovnog lista broj 692 k. o. [katastarska općina] (stranica 9-120), prijepis posjedovnog lista broj 952 k. o. [katastarska općina] (stranica 121-122), Rodni list (stranica 123), Rješenje o nasljeđivanju poslovni broj: O-329/10 UPP/OS-99/10 (135-136) Rješenje o nasljeđivanju poslovni broj: O-409/10-3 (stranica 137-139), ispravak rješenja o nasljeđivanju poslovni broj: Pu O-228/2019 (ranije: O-409/10) (stranica140-142), kupoprodajni ugovor od 15. travnja 2002. (stranica 147-151), izvršen je uvid i pročitane su isprave iz spisa Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Buzetu, poslovni broj: O-409/10 (stranice 239-274), proveden je sudski uviđaj uz vještaka mjerničke struke, saslušani su tužiteljica i tuženik, saslušani su svjedoci GK, FK, MK, HK i ŠK.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je stjecanje prava vlasništva putem instituta dosjelosti nad nekretninom 734/2 ZGR. k. o. [katastarska općina] i upis uknjižbe tužiteljičinog prava vlasništva u zemljišne knjige na predmetnoj nekretnini.

6. U postupku je sporno:

- da li su u odnosu na tužiteljicu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina] putem instituta dosjelosti,

- osnovanost prigovora promašene aktivne legitimacije.

7. Vezano uz ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sud smatra kako su u ovoj pravnoj stvari iste pretpostavke ispunjene.

8. Dosjelost je institut stjecanja stvarnih prava neprekinutim izvršavanjem njihovog sadržaja kroz zakonom određeno vrijeme.

9. Prema zaključku sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/19 od 14. veljače 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

10. Sud je provedenim sudskim uviđajem obišao nekretninu koje je predmetom spora sa vještakom mjerničke struke, svjedocima GK i UK, tužiteljicom i tuženikom.

11. Vještak mjerničke struke Vedran Kovačić je na licu mjesta izvršio identifikaciju sporne katastarske čestice, te je vještak usmenim nalazom i mišljenjem pokazanu nekretninu identificirao kao k. č. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina], upisanu u posjedovni list broj: 692 kao štala površine 60 m[2] u naravi se radi o dijelu kamenog objekta odnosno njegovoj lijevoj strani gledano u smjeru sjevera, dok s desne strane s navedenom česticom direktno graniči k. č. [katastarska čestica] ZGR. koja sa spomenutom česticom čini cjelinu. Pregledom unutrašnjosti i vanjštine objekta nije vidljiva fizička međa između te dvije čestice, te granica ide otprilikom sredinom objekta, te predmetnoj k. č. [katastarska čestica] ZGR osim dijela zgrade pripada i dvorište na južnoj strani. Pored navedenog vještak je utvrdio i da je vidljivo kako dio zgrade koji pripada k. č. [katastarska čestica] ZGR. ima zasebni ulaz sa južne strane, a također je vidljivo da dio koji pripada k. č. [katastarska čestica] ZGR. ima zasebni ulaz s istočne strane, te joj pripada i dio dvorišta s južne strane.

12. Vještak je identifikaciju predmetne nekretnine izvršio temeljem dostupnih katastarskih podataka, a radi se o ortofoto snimku s uklopljenim katastarskim planom, te kopiji posjedovnog lista broj 692 k. o. [katastarska općina].

13. Nalazu i mišljenju vještaka mjerničke struke prisutne stranke nisu prigovarale, te je sud isti nalaz i mišljenje ocijenio jasnim, uvjerljivim, nepristranim i stručnim.

14. Iz provedenog mjerničkog vještačenja sud je utvrdio kako sporna nekretnina može biti predmetnom vlasništva tj. ispunjena je pretpostavka sposobnosti stvari da bude u vlasništvu, odnosno ne radi se o stvari koja je opće dobro.

15. Iz iskaza saslušanih svjedoka VK i FK sud je utvrdio kako se sporna nekretnina nalazila u posjedu i korištenju tužiteljičinih prednika i tužiteljice, a radi se o svjedocima koje je predložila tužiteljica.

16. Tako svjedok GK, koji je rođen **.**.1954. u [adresa] (naselje gdje se i nalazi sporna nekretnina – op. suda), navodi da od svojeg najranijeg djetinjstva pamti da su spornu nekretninu koristili roditelji tužiteljice, otac joj se zvao C, dok se imena majke svjedok ne sjeća, ista nekretnina im je služila kao štala u kojoj su imali volove, te su spornu nekretninu koristili cijelo vrijeme dokle je svjedok stanovao u [adresa] od kuda je odselio 1976. godine, a nakon smrti tužiteljičinog oca Đ viđao je tužiteljicu, koja je također u [adresa] imala svoju kuću, kako koristi spornu nekretninu, vidio je tužiteljicu da unutra nešto čisti, da je popravila krov na spornoj nekretnini, da kosi dvorišni prostor ispred sporne nekretnine, popravak krova je bio prije 7-8 godina, te mu je poznato da se sporna nekretnina nije koristila odvojeno obzirom da ima zasebni ulaz kao i nekretnina koja se proteže desno od tog ulaza nego uvijek kao cjelina, nitko nikad nije prednicima tužiteljice, a niti tužiteljici osporavao korištenje predmetne nekretnine, a koliko je svjedoku poznato nikome nisu plaćali neki zakup, te svjedok ih je uvijek smatrao vlasnicima predmetne nekretnine.

17. Svjedok FK, koji je rođen **.**.1959., navodi kako mu je od 7 godine poznato da je spornu nekretninu koristio otac od tužiteljice, pokojni C, u spornoj nekretnini je prvo držao dva vola, a zatim jednog vola i kravu, sjeća se da je s lijeve strane gledano od ulaza bila i gnojnica, a svjedoku je sve to poznato jer mu je dolazio pomagati, a i tužiteljičin otac je pomagao njihovoj familiji na način da je vršio oranje, te je otac od tužiteljice spornu nekretninu koristio sve do svoje smrti, a nakon njegove smrti spornu nekretninu je nastavila koristiti tužiteljica, a viđao je i njezinog brata da je dolazio, navodi kako je tužiteljicu vidio kako je kosila dvorište ispred sporne nekretnine, a unutar objekta je držala neke stvari, a to mu je poznato jer u blizini [adresa] ima maslinik, a i dolazio je do tužiteljice, dalje navodi kako nikad nije čuo da bi prednicima tužiteljice netko osporavao vlasništvo nekretnine ili da bi nekome plaćali zakup, te je pokojni otac tužiteljice uvijek govorio da je to njegovo, te da danas spornu nekretninu koristi tužiteljica, a to svjedok zna jer joj je pomagao slagati drva za grijanje koje je držala unutar nekretnine, a pomagao je i majstoru kojeg je tužiteljica unajmila g. B prilikom popravka krova koji je po sjećanju svjedoka popravljan prije nekih 8-10 godina.

Pored navedenog svjedok je čuo da je prije nekih 15-ak godina općina prodala susjedni objekt gledano lijevo od ulaza u spornu nekretninu koji nije nitko koristio, te se je pričalo da je ta nekretnina od strica od ZK.

18. Nadalje, iz iskaza saslušanih svjedoka predloženih po tuženiku MK, RK i ŠK sud je nedvojbeno utvrdio jedino okolnost da je tužiteljica živjela u blizini sporne nekretnine tj. u kući preko puta koju je bila prodala, te da je tužiteljica izmijenila krov i oluke na spornoj nekretnini, a o čemu je jedino posvjedočio svjedok HK koji u svojem iskazu navodi kako ne zna čija bi bila sporna nekretnina, ali misli da tužiteljica na istu nekretninu nije polagala ikakvo pravo, međutim poznato mu je da je tužiteljica živjela u blizini sporne nekretnine tj. u kući preko puta koju je bila prodala, te mu je poznato da je tužiteljica izmijenila krov i oluke na spornoj nekretnini.

19. Svjedokinja ŠK, supruga prethodno navedenog svjedoka RK, u svojem iskazu navodi kako nema nikakva saznanja o tome tko je vlasnik sporne nekretnine, niti tko je mijenjao krov na istoj, a roditelje tužiteljice je znala jedino iz viđenja, niti joj je poznato koju je nekretninu kupio tuženik, međutim njezin iskaz sud ocjenjuje neistinitim i nevjerodostojnim.

Pri ocjeni iskaza saslušane svjedokinje ŠK sud je uzeo u obzir činjenicu da u tako malom mjestu kao Krajići stanovnici poznaju lokalne običaje i događanja, pa je sudu logično i životno da je stanovnicima poznato i koja od nekretnina kome pripada, posebno na okolnost što je svjedokinja iskazala kako u [adresa] živi preko 50 godina, pa sudu nije niti logično, niti životno da joj ne bi bile poznate navedene okolnosti vezane uz spornu nekretninu odnosno tko je istu koristio i koju je nekretninu kupio tuženik.

20. Svjedok MK navodi da je u vrijeme kada je bio načelnik Općine Oprtalj tuženik kupio od općine jednu ili dvije ruševine koje se nalaze na kraju [adresa] gledano desno od ceste, sjeća se da je tuženik kupovao dvije nekretnine odnosno dvije kuće te je na pokazane fotografije nekretnina na stranici 168 -173 spisa odgovorio da bi to trebale biti te nekretnine, ali u vrijeme kada su iste prodavane tuženiku nisu bile tako uređene, bile su u puno ruševnijem stanju, jedna je nekretnina bila bez krova, a druga je imala urušeni krov, te mu nije bilo poznato da bi netko drugi bio u posjedu ili tvrdio da je vlasnik predmetnih nekretnina, niti da bi itko koristio predmetne nekretnine na bilo koji način ili bilo koju svrhu.

21. Iskaz saslušanog svjedoka MK podudara se sa sadržajem Kupoprodajnog ugovora od 15. travnja 2002. (stranica 147-151) iz kojeg je utvrđeno da su predmetom kupoprodaje bile nekretnine k. č. zgr. [katastarska čestica] i zgr.734/3, obje k. o. [katastarska općina], u naravi stare ruševne kuće s pripadajućim zemljištem, koje je tuženik, kao kupac, kupio od Općine Oprtalj, kao prodavatelja, a koju je tada zastupao kao načelnik imenovani svjedok MK.

22. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako su spornu nekretninu koristili njezina baka, nakon nje njezin otac, a nakon što otac preminuo 1999. godine istu nekretninu da koristi tužiteljica, a nekretnina je korištena na način da se u donjem dijelu držala stoka, i to krave i svinje, dok se na gornjem katu držalo sijeno, u dvorištu su se nalazili alati za obradu zemlje npr. plug i drva za ogrjev, dok tužiteljica nekretninu koristi na način da istu održava i u njoj drži neke svoje stvari za održavanje predmetne nekretnine.

Pored navedenog tužiteljica je navela da je 2011. godine napravila i krov na predmetnoj nekretnini koji se bio urušio, te tvrdi kako nema nikakvih saznanja o tome da bi za vrijeme izvođenja radova na krovu tuženik došao do predmetne nekretnine i da se protivio izvođenju radova na krovu, te tvrdi da je tuženika prvi puta vidjela nakon što je renovirala krov, ali ne sjeća se godine.

23. Iz iskaza tuženika proizlazi kako mu je nekretnine koje su predmetom kupoprodaje pokazao na licu mjesta IK 2006. ili 2007. godine, koji je bio pročelnik u Općini Oprtalj, te se radilo o zgradi i dvorištu zgrade, a u vrijeme kada je kupio spornu nekretninu nije bio obnovljen krov, dok je u unutrašnjosti nekretnine bilo samo smeća, te nije bilo nikakvih stvari koje bi upućivale da spornu nekretninu netko koristi, a vezano uz radove na krovu nekretnine koju je kupio navodi da ga je o istim radovima obavijestila njegova susjeda iz sela Avelina Bazjak, a po dolasku na lice mjesta vidio je da se vrše radovi na krovu, te je rekao ljudima koji su izvodili radove da prekinu s istim radovima jer se radi o nekretnini u njegovom vlasništvu, te da pri svojim dolascima na spornoj nekretnini nikada nije zatekao tužiteljicu, ali je vidio njezin auto pa smatra da ga tužiteljica izbjegava.

24. Iz pročitanog rodnog lista (stranica 123) utvrđeno je da je tužiteljica kćerka pok. OK i SK, te da je ista rođena 1948. godine u [adresa] gdje se i nalazi predmetna nekretnina.

25. Sud je u ovom postupku poklonio povjerenje svjedocima DK i FK čije iskaze sud prihvaća kao logične i uvjerljive, te se njihovi iskazi međusobno nadopunjuju i nisu proturječni, jer su u svim bitnim dijelovima iskazivali identično, te osim toga navedeni svjedoci se ukazuju kao neutralni svjedoci s obzirom da nisu zainteresirani za ishod spora, niti su srodni s tužiteljicom, a posebno se to odnosi na svjedoka ČK, koji je i rođen u navedenom [adresa], gdje se nalazi sporna nekretnina, te je sud stava da su mu stoga mogle biti poznate činjenice o tome tko je i na koji način koristio spornu nekretninu.

26. Sud stoga prihvaća kao uvjerljiv i iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je ista iskazivala o korištenju predmetne nekretnina prvo od strane svoje bake, a zatim od strane oca OK, te danas od svoje strane, jer je njezin iskaz potvrđen kroz provedeni dokazni postupak.

27. Iz izvedenih dokaza, prvenstveno svjedoka VK i FK, čije je iskaze sud ocijenio vjerodostojnima, proizlazi zaključak da su pravni prednici tužiteljice bili u samostalnom posjedu nekretnine identificirane po mjerničkom vještaku kao k. č. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] u naravi dio kamenog objekta koji s desne strane graniči s k. č. [katastarska čestica] ZGR. te koji s navedenom česticom čini cjelinu, s pripadajućim dvorištem na južnoj strani, i to po slobodnoj ocjeni suda posjed je trajao minimalno od kraja 1950-ih i početka 1960-ih godina 20. stoljeća, obzirom da svjedok GK, koji je rođen 1954. godine, to pamti od svojeg najranijeg djetinjstva, a posjed se vršio na način da se u donjem dijelu držala stoka, i to, volovi, krave i svinje, odnosno koristio se kao štala, dok se na gornjem katu držalo sijeno, u dvorištu su se nalazili alati za obradu zemlje npr. plug i drva za ogrjev, a danas tužiteljica vrši posjed košnjom dvorišta ispred zgrade, te držanjem raznih stvari unutar zgrade, te popravkom krova i oluka, kao što je to sve vidljivo na fotografijama na stranicama 168-173.

28. Iz provedenog dokaznog postupka sud nedvojbeno utvrđuje kako je tužiteljica zajedno sa svojim prednicima tj. roditeljima OK i TK rođ. N u samostalnom posjedu nekretnine k. č. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] ukupno 50-51 godine računajući minimalno od kraja 1950-ih i početka 1960-ih godina 20. stoljeća, po iskazu svjedoka VK, kada je dosijedanje počelo teći, pa sve do 2011. godine, kada je po vlastitom iskazu tužiteljica nakon što je renovirala krov prvi puta vidjela tuženika u pratnji nekih ljudi kada je došao radi kupoprodaje nekretnine.

29. Sud ocjenjuje kako je tužiteljica osobno i po svojim pravnim prednicima, kroz cijelo vrijeme dosijedanja tj. do trenutka kada je vidjela tuženika koji je došao radi kupoprodaje nekretnine nakon renovacije krova 2011. godine, bila pošten i samostalni posjednik sporne nekretnine budući da se poštenje i samostalnost posjeda sukladno čl.11. i čl.18.st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZV) pretpostavljaju, a u postupku nije dokazano suprotno u smislu osporavanja poštenja i samostalnosti posjeda sporne nekretnine.

30. Teret dokaza na osporavanju poštenosti posjeda je na tuženiku koji u postupku nije dokazao suprotno, a što bi bio dužan sukladno čl.219.st.1. i čl.221.a ZPP -a.

31. Nadalje, vezano uz istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije od strane tuženika sud isti prigovor ocjenjuje neosnovanim.

Izvršenim uvidom i čitanjem isprava iz spisa Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Buzetu, poslovni broj: O-409/10 (stranice 239-274) utvrđeno je da je pok. OK preminuo **.**.1990. godine, da je bio u braku sa suprugom O, da je u tom braku rođeno 6 djece, između ostalog i ovdje tužiteljica, te da je su njihova djeca ustupili svoje dijelova nasljedstva iz pok. oca OK svojoj majci JK rođ. G.

Pored navedenog utvrđeno je da je njihova majka JK rođ. G preminula **.**.1998. godine, te da su majku naslijedili svih šestero djece, između ostalog i ovdje tužiteljica, te da su se svi nasljednici prihvatili nasljedstva koje im pripada na temelju zakona i ranijih rješenja o nasljeđivanju i svoje nasljedne dijelove ustupili ovdje tužiteljici, slijedom čega sud zaključuje kako je tužiteljica jedini nasljednik iza svojih pok. roditelja OK i TK rođ. N, slijedom čega je ovlaštena tj. aktivno legitimirana na pokretanje ovog postupka.

32. Iz pročitanog Kupoprodajnog ugovora od 15. travnja 2002. (stranica 147 -151) utvrđeno je kako je tuženik, kao kupac, kupio od Općine Oprtalj, kao prodavatelja, nekretnine k. č. zgr. [katastarska čestica] i zgr.734/3, obje k. o. [katastarska općina], u naravi stare ruševne kuće s pripadajućim zemljištem, slijedom čega ovaj sud utvrđuje da je tuženik vlasništvo predmetnih nekretnina stekao temeljem zaključenog pravnog posla.

33. Prvostupanjski sud je izvršio uvid u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu - Zemljišno-knjižni odjel Buje-Buie te je utvrdio da je na spornoj nekretnini bilo upisano društveno vlasništvo korisnika Općine Buje koje je 1999. godine upisom pod brojem Z-693/99 prešlo u vlasništvo Općine Oprtalj, nakon čega je temeljem kupoprodajnog ugovora od 15.04.2002. godine predmetna nekretnina upisom pod brojem Z-3205/02 prešla u vlasništvo tuženika Radolović Drage, nakon čega je ista nekretnina otpisana iz ZK uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji uložak je utrnut, te je upisana u BZP broj ZK uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tuženika Radolović Drage (stranice 351-370).

34. Sukladno čl.130.st.2. ZV-a propisano je da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

35. Premda su u odnosu na tužiteljicu ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz naprijed citirane zakonske odredbe čl.130.st.2. ZV-a sud zaključuje da pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, što bi u konkretnom slučaju bio tuženik, ima jaču pravnu zaštitu od prava vlasnika čije je pravo vlasništva stečeno na temelju zakona, što bi u konkretnom slučaju bila tužiteljica, a u vrijeme stjecateljeva tj. tuženikovog upisa prava u zemljišnu knjigu tj. 2002. godine, pravo vlasništva stvarnog vlasnika tj. tužiteljice još nije bilo upisano obzirom da je ista podnijela tužbu na utvrđenje prava vlasništva tek 13.10.2023. godine, pri čemu je odlučna savjesnost stjecatelja, a sud ocjenjuje kako je tuženik bio savjestan stjecatelj obzirom da su u vrijeme njegovog stjecanja vlasništva 2002. godine predmetne nekretnine bile upisane kao vlasništvo Općine Oprtalj, što je dodatno utvrđeno u čl.4. Kupoprodajnog ugovora od 15. travnja 2002. (stranica 147-151) u kojem prodavatelj jamči da su nekretnine koje su predmetom kupoprodaje, uključivo i sporna k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], isključivo vlasništvo prodavatelja , kao i iz iskaza svjedoka MK koji je iskazao da su predmetne nekretnine prilikom kupoprodaje bile u puno ruševnijem stanju, te da je jedna nekretnina bila bez krova, a druga je imala urušeni krov, kao i iz iskaza same tužiteljice koja je iskazala da je krov napravila 2011. godine.

36. Sud je stoga temeljem čl.130.st.2. ZV-a odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev, slijedom čega je presuđeno kao pod točkom I izreke ove presude.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka u svezi s čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

38. Vrijednost predmeta spora u ovoj parnici iznosi 1.500,00 eura.

39. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, u Tbr.54. propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, u Tbr.7.st.1. propisano je da za naznačenu vrijednost predmeta spora odvjetniku pripada nagrada u visini od 100 bodova, te da po Tbr.46 Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%.

40. Obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu ista je dužna tuženiku nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka kako slijedi:

- za sastav odgovora tužbu u visini od 100 bodova, što iznosi 200,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na 5 održanih ročišta dana 18.07.2024., 18.09.2024., 25.02.2025., 05.11.2015. i 28.04.2026. svako u visini od 100 bodova, što ukupno iznosi 1.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za pristup na ročišta dana 18.02.2025. i 24.06.2025., koja su odgođena prije početka

- raspravljanja odvjetniku pripada 25 % nagrade iz Tbr.7.toč. 1. što ukupno iznosi 25 bodova za svako ročište tj. 50 bodova ukupno, što iznosi 100,00 eura po Tbr.9. toč.5. Tarife;

- PDV od 25% na obavljene radnje u iznosu od 325,00 eura po Tbr.46 Tarife.

41. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tuženiku iznosi 1.625,00 eura, slijedom čega je temeljem čl.154 st.1. i čl.155.st.1. ZPP-a presuđeno kao pod točkom II izreke ove presude.

42. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

43. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018).

44. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tužiteljica dužna dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama - Buie 19. lipnja 2026.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici, putem punomoćnika,

2. Tuženiku, putem punomoćnika.