Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Trg slobode 9 Varaždin

Poslovni broj: P- 338/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu po sucu Heleni Đud u pravnoj stvari tužitelja LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Nenad Beloša, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, Zagreb kojeg zastupa punomoćnik Ruđer Anić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 5. svibnja 2026. prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te objave presude 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70 da tužitelju LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplati iznos od 6.636,14 € s kamatom tekućom od 5. prosinca 2023. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak s kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju LS da tuženiku Allianz Hrvatska d.d plati troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura (petsto eura) sa zateznom kamatom od 19. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je tužitelj nasljednik CS koji je smrtno stradao 13. srpnja 2023. u prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovao kako vozač vozila registarske oznake VŽ 1999AB za koje vozilo je bila sklopljena s tuženikom polica osiguranja MOJ AUTO broj 04401453785 COMFORT. U vrijeme sklapanja police da je ugovaratelj osiguranja bila ŠS, da je vozilo imalo registarsku oznaku [registarska oznaka], a poginuli CS da je kupio od nje predmetno vozilo. Kako je osigurana svota za slučaj smrti vozača iznosila je 50.000,00 kn odnosno 6.636,14 eura oštećeni kao jedini nasljednik poginulog CS temeljem navedene police osiguranja potražuje od tuženika isplatu osigurane svote za slučaj smrti iznos od 6.636,14 eura. Ističe kako je tuženiku 4. prosinca 2023. uputio zahtjev za isplatu iznosa od 6.636,14 eura nakon čega je tuženik obavijestio tužitelja da odbija isplatiti zatraženi iznos s obrazloženjem da prodajom vozila osiguranje od nezgode za vozača i putnike prestaje vrijediti. Tužitelj nadalje navodi kako Uvjeti osiguranja motornih vozila i vodič kroz usluge HR-102-1219 predstavljaju opće uvjete tuženika u smislu čl. 295. st. 1. ZOO-a. Tužitelj smatra da je odredba tih općih uvjeta koja glasi "Sva ostala osiguranja iz vašeg paketa na polici prestaju vrijediti u ponoć dana kupoprodaje vozila." ništetna u smislu čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima jer je protivna načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje očiglednu neravnopravnost suugovaratelja na štetu tužitelja i ugrožava odnosno anulira postizanje svrhe ugovora, a protivna je i izričitim odredbama specijalnih zakona. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe kako je nesporno da je u vrijeme sklapanja police ugovaratelj osiguranja bila ŠS koja je vozilo kasnije prodala CS, a koji je time bio vlasnik vozila u trenutku predmetnog štetnog događaja. Tuženikovi Uvjeti u potpunosti predstavljaju njegove Opće uvjete u smislu čl. 295. st. 1. Zakona o obveznim odnosima budući da su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač, u ovom slučaju tuženik) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se ugovor na njih poziva. Nadalje, st. 4. i 5. navedenog članka određeno je da se opći uvjeti moraju objaviti na uobičajeni način i da obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora. Sukladno tome, svako tužiteljevo pozivanje na ništetnost u smislu čl. 296. st. ZOO -a je u potpunosti neopravdano i ničime utemeljeno. Glede tužiteljevog zahtjeva općenito, tuženik se poziva na jasna utanačenja po svojim Uvjetima iz točke, a koja nose naslov „Koje su najvažnije informacije o Vašem ugovoru“. Sve i da tužitelj nije htio ispuniti svoju obvezu detaljno se upoznati s Uvjetima tuženika, životno je logično, da će se informirati bar o osnovama (a za navedeno nije morao ni listati cijele Uvjete, jer mu na početku u Sadržaju piše na kojim stranicama se isti nalaze). Za navedeno je potrebna najobičnija pažnja i pokazivanje osnovnog interesa za svoje ugovorene i preuzete obveze. Tim odredbama točke 2.5. jasno je utvrđeno da je osiguranik dužan o svim promjenama koje utječu na ugovor o osiguranju obavijestiti osiguratelja. Nadalje , odredbama da je propisano „Ako prodate svoje vozilo, osiguranje od automobilske odgovornosti ostaje na snazi do isteka ugovora. Policu osiguranja preuzima novi vlasnik zajedno s vozilom. Sva ostala osiguranja iz vašeg paketa na polici prestaju vrijediti u ponoć dana kupoprodaje vozila. Dakle, kod predmetnog ugovora o osiguranju da se radi o dobrovoljnom ugovornom osiguranju, a sastavni dio kojeg su i Uvjeti osiguravatelja, koji jasno određuju da sva ostala osiguranja (u ovom slučaju osiguranje za slučaj smrti) prestaju prodajom vozila. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju tužitelja (strana 7-200 spisa) i dokumentaciju tuženika (strana 208-211 spisa). Druge dokaze sud nije provodio jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje pravilne i zakonite odluke .

4. Sud je dokumentaciju koja se nalazi u spisu ocijenio kao vjerodostojnu, a vjerodostojnost iste nisu dovodile u pitanje niti stranke.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine u iznosu od 6.636,14 eura zbog smrti kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) temeljem dobrovoljnog ugovornog osiguranja po polici osiguranja vozača i putnika od posljedica nesretnog slučaja, a koju policu je izdao tuženik.

7. Između stranaka nije sporna aktivna legitimacije tužitelja ni pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja u ovom sporu. Nije sporno da je 13. srpnja 2023. došlo do prometne nesreći u kojoj je kao vozač vozila registarske oznake VŽ 1999AB sudjelovao CS, da je za navedeno vozilo bila sklopljena kod tuženika polica osiguranja MOJ AUTO broj 04401453785 COMFORT da je u vrijeme sklapanja police ugovaratelj osiguranja bio ŠS, a vozilo je imalo registarsku oznaku [registarska oznaka], da je CS predmetno vozilo kupio od ŠS te da je vozač CS smrtno stradao u navedenoj prometnoj nesreći.

8. Sporno je jesu li u konkretnom slučaju, a nakon što se promijenio vlasnik vozila ostvarene pretpostavke za obvezivanje tuženika kao osiguratelja za isplatu osigurnine po sklopljenom ugovoru o osiguranju s obzirom na odredbe tuženikovih Općih uvjeta koji su sastavni dio ugovora o osiguranju.

9. Prema čl. 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: – ZOO) ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

10. Prema čl. 925. stavka 1. ZOO-a ugovor o osiguranju sklopljen je kad je ponuda o osiguranju prihvaćena, a prema stavku 2. istog članka o sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.). Osiguratelj je dužan upozoriti ugovaratelja osiguranja da su opći i/ili posebni uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora i predati mu njihov tekst, ako ti uvjeti nisu već otisnuti na polici (članak 926. stavak 3. ZOO-a).

11. U ovom slučaju se radi o dobrovoljnom ugovornom osiguranju, a sastavni dio ugovora o osiguranju su, kako to proizlazi iz navedene police osiguranja Uvjeti osiguranja motornih vozila i vodič kroz usluge (HR-102-1219) i Uvjeti osiguranja motornih vozila i vodič kroz usluge (HR-102-1219E).

12. Odredba točke 2.5. Uvjeta osiguranja motornih vozila i vodičem kroz usluge (dalje: Opći uvjeti osiguranja) navedeno je da "Ako prodate svoje vozilo, osiguranje od automobilske odgovornosti ostaje na snazi do isteka ugovora. Policu osiguranja preuzima novi vlasnik zajedno s vozilom. Sva ostala osiguranja iz vašeg paketa na polici prestaju vrijediti u ponoć dana kupoprodaje vozila.“

13. Iz citirane odredbe točke 2.5. Općih uvjeta osiguranja jasno proizlazi da osiguranje vozača i putnika prestaje prodajom vozila.

14. Imajući na umu nespornu činjenicu da je vozilo prodano prije nastupa osiguranog slučaja, sud zaključuje da je danom prodaje vozila prestala obveza tuženika da snosi rizik nastupa osiguranog slučaja vezanog uz to vozilo. Dakle, budući da je osiguranje prethodno prestalo zbog prodaje vozila, prema ocjeni suda nisu ispunjene pretpostavke za nastanak obveze tuženika na isplatu osigurnine tužitelju. Stoga je sud ocijenio da tuženik nije u obvezi isplatiti zatraženu osigurninu.

15. Sud je razmotrio prigovor tužitelja da je odredba točke 2.5. Općih uvjeta ništetna u smislu članka 296. stavka 1. ZOO-a te je utvrdio da isti nije osnovan.

16. Prema članku 2. ZOO-a stranke su ovlaštene urediti svoj odnos na način koji odgovara njihovoj slobodnoj volji i načelu slobode uređivanja obveznih odnosa .

17. Iz sadržaja police proizlazi da su Opći uvjeti bili navedeni i učinjeni dostupnima ugovaratelju osiguranja i to prvotnom vlasniku ŠS prilikom sklapanja ugovora odnosno nisu mu mogli ostati nepoznati pa ih u tom pogledu nije morao prihvatiti. Stoga se zaključuje da je ugovaratelj osiguranja ŠS sklapanjem ugovora svojevoljno pristao na Opće uvjete tuženika, konkretno da će osiguranje prestati u slučaju promjene vlasnika vozila, a prema mišljenju suda time se nije doveo u nepovoljni ili previše otegotni položaj niti se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana.

18. Okolnost da se o spornoj odredbi nije posebno pregovaralo, sama po sebi ne utječe na njihovu valjanost pod uvjetom da su jasni i razumljivi, što je u konkretnom slučaju ispunjeno. Dakle, prema ocjeni suda navedena odredba Općih uvjeta je jasna, razumljiva i lako uočljiva.

19. Jednako tako, neosnovan je prigovor tužitelja da je došlo do povrede članka 8. Zakona o zaštiti potrošača iz razloga, kako to navodi tužitelj, što sporna odredba Općih uvjeta nije bila vidljiva ni čitljiva zbog opsežnosti, nepreglednosti te nedostatka kazala, budući da prema ocjeni suda iz sadržaja Općih uvjeta proizlazi da je odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva te se njezin učinak može nedvojbeno utvrditi iz samog teksta ugovora.

20. Sud također ne prihvaća prigovor tužitelja da bi bila povrijeđena odredba članka 8. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu jer je nesporno su uvjeti bili dostupni i sastavni dio ugovora te je ugovaratelj prihvatom police prihvatio i njihove odredbe.

21. Valja navesti kako tužitelj nije predložio niti jedan relevantan dokaz na okolnost tvrdnje da tužitelj ugovaratelju osiguranja ŠS nije uručio tekst Općih uvjeta osiguranja niti da mu predmeta ugovora odredba nije jasna, lako uočljiva i razumljiva pa tako da su ovi navodi tužitelja ostali nedokazani.

22. Slijedom navedenog, sud zaključuje da sporna odredba nije protivna članku 296. stavku 1. ZOO-a jer ne dovodi do očigledne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka niti ugrožava svrhu ugovora.

23. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti.

24. Vrijednost predmeta spora u ovoj pravno stvari iznosi 6.636,14 eura. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155. ZPP -a obzirom je tužitelj u cijelosti izgubio u ovom postupku. Visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora.

25. Dosuđeni trošak tuženika sastoji se od izdataka tuženika koje je sud u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a ocijenio potrebnim za vođenje parnice, a sastoji se od izdataka tuženika za sastavljanje odgovora na tužbu sukladno Tbr. 8. st. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023., 107/2025. dalje: Tarifa) u iznosu od 250,00 eura te trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 5. svibnja 2026. prema Tbr. 9. st.1. Tarife i Tbr. 46. u iznosu od 250,00 eura.

26. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer ovaj trošak sukladno odredbi čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/2018., 51/2023. - nastavno: ZSP) kojim je propisano da obveza plaćanja pristojbe, za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici nije niti nastao niti su je tuženik dužan platiti niti je tuženik određeno naveo visinu navedenog troška.

27. Na taj način tuženiku su priznati ukupni troškovi u iznosu od 500,00 eura koje mu je dužan nadoknaditi tužitelj sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a.

28. Slijedom navedenog, a temeljem citiranih zakonskih odredbi odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu 19. lipnja 2026.

Sudac:

Helena Đud

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave presude izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćniku Nenadu Beloši, odvjetniku

2. Tuženik po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku

3. spis