REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-988/2026-4

(ranije Pn-4535/2002)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužiteljice IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Sury, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik u OD Grgić i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ivane Sury, odvjetnice i punomoćnika tuženika Denisa Lauca, odvjetnika, 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., isplatiti tužiteljici IĆ iznos od 1.707,35 EUR (tisućusedamstosedam eura i tridesetpet eurocenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos 1.486,50 EUR od 23. srpnja 2002. pa do isplate;

- na iznos 220,85 EUR od 14. lipnja 2003. pa do isplate;

po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), od 1. siječnja 2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., isplatiti tužiteljici IĆ zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 2.760,63 EUR (dvijetisućesedamstošezdeset eura i šezdesettri eurocenta) i to za razdoblje od 23. srpnja 2002. do 26. srpnja 2006. po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), u roku od 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice IĆ u kojem traži od tuženika Euroherc osiguranje d.d. isplatu iznosa od 11.458,65 EUR (jedanaesttisućačetristopedesetosam eura i šezdesetpet eurocenti) zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos te zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos 220,85 EUR (dvjestodvadeset eura i osamdesetpet eurocenti) za razdoblje od 23. srpnja 2002. do 13. lipnja 2003., kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., da naknadi tužiteljici IĆ troškove postupka u iznosu od 2.314,07 EUR (dvijetisućetristočetrnaest eura i sedam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. lipnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je nastradala u prometnoj nezgodi 26. prosinca 2000. oko 22,15 sati, kao putnik na zadnjem sjedištu u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao RĆ. U predmetnoj nezgodi tužiteljica je pretrpjela teške tjelesne ozljede, pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji. U vrijeme štetnog događaja vozilo u kojem je stradala tužiteljica bilo je osigurano kod tuženika policom osiguranja broj: [broj police osiguranja], a kojom su od posljedica nezgode – trajnog invaliditeta pokriveni vozač i četiri putnika. Tužiteljica potražuje nematerijalnu štetu u određenom novčani iznos s kamatama od 23. srpnja 2002. jer je 8. srpnja 2002. predala tuženiku prijedlog nagodbe sa svom potrebnom dokumentacijom. Ističe da joj je tuženik tijekom postupka isplatio nesporni iznos od 20.800,00 kn 26. srpnja 2006. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev i traži troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka priznaje pasivnu legitimaciju, štetni događaj i obvezu iz police ugovornog osiguranja, a osporava postojanje trajnog invaliditeta i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja i traži naknadu troškova postupka.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužiteljica je tražila isplatu 32.000,00 kn s pripadajućim kamatama. Podneskom od 30. svibnja 2003. i 23. lipnja 2003. tražila je isplatu 56.000,00 kn s pripadajućim kamatama, čemu se tuženik protivio podneskom od 1. ožujka 2004. Podneskom od 11. svibnja 2004. i 8. srpnja 2004. i 15. rujna 2009. tužiteljica je ponovila zahtjev radi isplate 56.000,00 kn. Podneskom od 8. veljače 2005., 13. rujna 2005., 10. siječnja 2006. i 1. ožujka 2006. tužiteljica je tražila isplatu 72.000,00 kn s pripadajućim kamatama. Ovakvim dispozicijama se tuženik nije protivio, već se podneskom od 12. svibnja 2006., upustio u raspravljanje o glavnoj stvari. Podneskom od 27. lipnja 2006. i 29. rujna 2006. tužiteljica je ponovila zahtjev za isplatom 72.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

3.1. Podneskom od 14. studenoga 2006. tužiteljica je tražila isplatu 120 .000,00 kn s pripadajućim kamatama te isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 20.800,00 kn, koji je sa zakašnjenjem plaćen i to za razdoblje od 15. studenoga 2006., pa do isplate. Navedeni zahtjev tužitelj je ponovio podnescima od 23. siječnja 2007. i 16. travnja 2007.

3.2. Podneskom od 30. srpnja 2007. tužiteljica je tražila isplatu 99.200,00 kn s pripadajućim kamatama te isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 20.800,00 kn, koji je sa zakašnjenjem plaćen i to za razdoblje od 23. srpnja 2002. pa do 26. srpnja 2006.. Tuženik je zaprimio navedeni podnesak 3. rujna 2007. te se istoj dispoziciji nije protivio.

3.3. Podneskom od 14. travnja 2020., tužiteljica je tražila isplatu 120.000,00 kn s pripadajućim kamatama te isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 20.800,00 kn, koji je sa zakašnjenjem plaćen i to za razdoblje od 23. srpnja 2002. pa do 26. srpnja 2006.. Nadalje, podneskom od 17. travnja 2020. i 6. studenoga 2023. tužiteljica je tražila isplatu 99.200,00 kn s pripadajućim kamatama te isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 20.800,00 kn, koji je sa zakašnjenjem plaćen i to za razdoblje od 23. srpnja 2002. pa do 26. srpnja 2006. Na ročištu od 27. travnja 2026. tužiteljica je izvršila konverziju zahtjeva te je tražila isplatu 13.166,10 EUR s traženim kamatama i kamate na iznos glavnice 2.760,63 EUR.

3.4. Analizirajući sve gore navedene dispozicije stranaka, valja napomenuti da svako povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku. Tuženik se tijekom postupka nije protivio niti jednoj preinaci. Osim toga, sud cijeni da je svaka preinaka tužiteljice bila svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama. Svako drugo tumačenje bilo bi pretjerano formalističko te bi time bila narušena sam bit prava tužitelj ice na pristup sudu (tako i VSRH Rev 3158/2018 od 22. studenoga 2023., USRH U-III/4474/2019 od 29. ožujka 2022. te ESLJP Vugdelija protiv Hrvatske (zahtjev br. 14692/18) od 20. veljače 2024.). Isto tako, smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban pristanak tuženika (tako i VSRH Su IV-16/2021- 8 od 26. travnja 2021.). S obzirom da se tuženik tijekom postupka nije izričito protivio djelomičnom povlačenju tužbe, smatra se da je bio suglasan s istim, u smislu čl. 193. st. 2. ZPP-a.

3.5. Slijedom navedeno, valjalo je odlučiti o konačno specificiranom tužbenom zahtjevu iz podneska od 6. studenoga 2023., koji je konvertiran na ročištu od 27. travnja 2026. sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

4. Tijekom postupka sud je pročitao Zapisnik o očevidu (list 3-4 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 5-25, 36-64,125-133, 141, 165-171, 183-185 spisa), Policu osiguranja od automobilske odgovornosti (list 26 spisa), Odštetni zahtjev (list 27 spisa), Liječničku potvrdu (list 66 spisa), Tablicu za određivanje postotka trajnog gubitka opće radne sposobnosti (invaliditeta) kao posljedica nesretnog slučaja (nezgode) (list 115-120 spisa), Opća pravila za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) (list 172-174 spisa), izvedeno je medicinsko vještačenje po vještacima prim. dr. Jakši Roji, ortopedu i dr. ČĆ, neurokirurgu (list 69-70, 122, 146 i 253, 280 spisa) i prof. dr. sc. MĆ, oftalmologu (list 139- 140, 252 spisa), a koji su saslušani na ročištu od 25. svibnja 2015. (list 237-239 spisa), Fakultetsko mišljenje (list 303-306 spisa), izvedeno je novo medicinsko vještačenje po prof. dr. sc. Branimiru Cerovskom d.med. spec. oftalmologije, prim.doc.dr.sc. Mladenu Miškulinu, dr.med. spec. ortopedije, mr.sc. UĆ, dr.med. spec. neurokirurgije (list 322-331, 365, 410 spisa), izvršeno je neposredno opažanje natkoljenice tužiteljice (list 136 i 377 spisa) kao i u fotografije ožiljka (list 371-374 spisa), medicinsko vještačenje po izv.prof.dr.sc. Miljenku Franiću, dr.med. spec. ortopedije (list 393-394, 404-405 spisa).

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

– dalje: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate osigurnine odnosno naknade nematerijalne štete pretrpljene u prometnoj nesreći od 26. prosinca 2000. u kojoj je sudjelovala kao putnik u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], a koje je kod tuženika zbog nastupanja osiguranog slučaja – zaostalog trajnog invaliditeta bilo osigurano Policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 0805427197, sukladno čl. 919. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje u tekstu ZOO/91).

8. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastupanje opisanog štetnog događaja u kojem je sudjelovala tužiteljica kao putnica vozila reg. oznake [registarska oznaka], a koje je kod tuženika zbog nastupanja osiguranog slučaja – trajnog invaliditeta bilo osigurano Policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 0805427197 do iznosa od 80.000,00 kn. Isto tako, nije sporno da se tužiteljica prije utuženja obratila tuženiku Odštetnim zahtjevom od 8. srpnja 2002. u kojem je tražila s osnove nastupanja trajnog invaliditeta isplatu iznosa od 32.000,00 kn / 4.247,13 EUR te da je tuženik nakon utuženja isplatio tužiteljici nesporni iznos od 2.760,63 EUR dana 26. srpnja 2006.

9. Sporno je nastupanje trajnog invaliditeta kod tužiteljice u predmetnom štetnom događaju, a na osnovi koje bi joj pripalo pravo na isplatu osigurnine kao i visina zahtjeva.

10. Prije svega potrebno je napomenuti da se u postupcima dobrovoljnog ugovornog osiguranja, po osnovi autonezgode, način i stupanj zaostalog trajnog invaliditeta kod osiguranika te visina osigurnine utvrđuje na temelju tablica tuženika koje predstavljaju sastavni dio ugovora (tako i VSRH Rev 378/2023 od 25. siječnja 2024.) dakle u konkretnom slučaju po Tablici za određivanje postotka trajnog gubitka opće radne sposobnosti (invaliditeta) kao posljedica nesretnog slučaja (nezgode) (list 115-120 spisa) i Općim pravilima za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) (list 172-174 spisa), sve sukladno čl. 942. ZOO/91. Ovo su stranke učinile i nespornim na ročištu od 30. travnja 2004..

11. Polazeći od navedenog, pročitana je medicinska dokumentacija te je izvedeno medicinsko vještačenje po vještacima prim. dr. Jakši Roji, ortopedu i dr. ČĆ, neurokirurgu (list 69-70, 122, 146 i 253, 280 spisa) i prof. dr. sc. MĆ, oftalmologu (list 139-140, 252 spisa).

11.1. U nalazu i mišljenju imenovani vještaci navode da ozljede, koje je u prometnoj nesreći zadobila tužiteljica, bile su teške tjelesne ozljede, a nakon dugotrajnog i kompliciranog liječenja zaostaju trajne i nepopravljive posljedice, radi kojih je tužiteljica danas invalidna osoba. Nakon ranjavanja mekih tkiva glave i lica, zaostaju manji ožiljci, ali bez funkcijskih smetnji na muskulaturi lica. Ima posttraumatske glavobolje, nervozna je i razdražljiva, psihomotorno usporena ima smetnje pamćenja. U Rombergu diskretno nestabilna, bez motoričkog i senzibilitetnog deficita na udovima. CT mozga pokazao je manju hipodenznu zonu u obskrbnom području art. cer. medije. Kretnje u vratu reducirane, bolne, nešto je napeta i PVM. flexija vratom do 50 st. retroflexija do 60 st. lat. kretnje do 30 st. Rtg. snimke pokazuju demineralizaciju kostiju, deg. promjene kralješaka. Izražena je manja bolnost, te deformitet na dorzalnoj strani lijeve šake a na mjestu prijeloma IV i III kosti. Slabije je muskulatura desnog ramene i ruke, kretnja u desnom ramenu ograničene, bolne, abdukcija sa elevacijom do 130 st. antefl. sa elev. do 100 st. vanjska i unutrašnja rotacija polovične, retroflexija do 20 st. Rtg. snimke pokazuju demineralizaciju kosti, deformitet vrata i glave humerusa. Pri flexiji desnog lakta bol. Operacijski ožiljci sanirani. Pri hodu šepa na lijevu nogu, ne spušta se u čučanj, teško stoji na prstima stopala, te na petama. Na lat. strani grubi veliki ožiljci od operacije na natkoljenici, ožiljci i duž kriste crijevne kosti gdje je vađena sponguoza. Muskulatura lijeve zdjelice i natkoljenice hipotonična i hipotrofična, opseg natkoljenice više od 2 cm prema desnoj strani, kuk je rel. dobro pokretan, flexija lijevog koljena zaostaje za 30 st. Rtg. snimke pokazuju stanje iza mnogoivernog distalnog prijeloma lijevog femura, uz prisutan osteosintetički materijal. U psihičkom status kod tužiteljice dominira afektivna napetost, i anksioznost. Tužiteljica je pretrpjela jake bolove kroz 20 dana, kroz 30 dana trpjela je bolove srednjeg intenziteta, dok su manji bolovi trajali oko 3 mjeseca. Povremeni manji bolovi javljali su se kroz oko 6 mjeseci, a kasni bolovi ulaze u pojačane napore. Primarni strah nije trpjela nakon buđenja, trpi jaki sekundarni strah kroz 3 dana, kroz 15 dana trpi i srednje jaki a kroz mjesec dana i manji strah. I danas se boji prometa. Posljedice ozljeda sa ortopedsko-traumatološke i neuropsihijatrijske strane, smanjuju kod tužiteljice njenu opću, životnu i radnu sposobnost za 45%. U tom omjeru ona mora u svakodnevnom životu i radu, ulagati pojačane napore da bi barem djelom nadvladala posljedice ozljeda. Vidljivi ožiljci na tijelu i na extremitetima kod tužiteljice, kod nje izazivaju i naruženje srednjeg stupnja. Za vrijeme liječenja u kući, a kroz 6 mjeseci, tužiteljica je trebala pomoć i njegu druge osobe po 3h dnevno. Definitivni invaliditet tužiteljice dobiti će se zbrajanjem invaliditeta koji je određen i invaliditeta, koji je zaostao iza ozljede živaca lijevog oka.

11.2. U dopunskom nalazu i mišljenju, nakon što su vještaci upozoreni da trebaju primijeniti Tablicu za određivanje postotka trajnog gubitka opće radne sposobnosti (invaliditeta) kao posljedica nesretnog slučaja (nezgode), iznijeli su da se posljedice trajnog invaliditeta trebaju ocijeniti po t. 9 – 10%, t.94 a – 10%, t. 122 a – 10 %, t 161 6 %, t. 192 – 10 %, t. 194 – 2,5 %, odnosno ukupno 48,5 %.

11.3. Dopunskim očitovanjem, a nakon prigovora stranaka, dr. ČĆ navodi da ostaje kod ranije ocjene od 48,5 % trajnog invaliditeta . S neurotraumatološkog motrišta nema osnova promjenu ocjene. S osnove postkontuzijskog sindroma od 10% smatra primjerenim jer tužiteljica nema motoričkog niti senzoričkog ispada. Već ima posttraumatske glavobolje, nervozu, razdražljivost, smetnje pamćenja i psihomotornu usporenost pa se stoga ne može upotrijebiti maksimalna ocjena. Na ročištu od 25. svibnja 2015. navodi da ostaje u cijelosti kod svoje ranije ocjene te trajni invaliditet sa neurokirurškog motrišta ocjenjuje po toč. 9a te on iznosi 10% sukladno važećim tablicama invaliditeta. Njegova ocjena se niti u jednom dijelu ne preklapa sa ocjenom vještaka ortopeda i vještaka oftalmologa. Na navode tuženika da je vještačio posljedice nagnječenja mozga neopravdano pojašnjava da je u otpusnom pismu Klinike za traumatologiju jasno postavljena dijagnoza nagnječenja mozga, a u tekstu otpusnog pisma stoji da je prilikom prijema u bolnicu učinjen CT mozga. Ti podaci su mu bili dovoljni za donošenje njegove ocjene i sukladni su onome što traže tablice invaliditeta tuženika. CT mozga objektivna je dijagnostička pretraga koja međutim mora biti sukladna kliničkoj slici. U konkretnom slučaju CT mozga je opisao određene promjene koje on kao vještak neurokirurg može pripisati nagnječenju mozga. Na upit pun. tužiteljice je li tuženik na dan 8. srpnja 2002. mogao utvrditi opseg trajnog invaliditeta prema toč. 9 tablica odgovorio je da se prema odredbi toč. 5 Posebnih odredbi tablica invaliditeta navedenih iza glave I/ navodi da se trajni invaliditet za sve slučajeve pod toč. 1 do 11 određuje najranije godinu dana poslije ozljede. Međutim, liječenje tužiteljice s ove osnove te učinjeni dijagnostički pregledi odvijali su se i iza 8. srpnja 2002. što znači da je definitivnu ocjenu mogao donijeti nakon završetka svih dijagnostičkih pretraga, a ne na datum 8. srpnja 2002.. Smatra da se na dan izrade pisanog nalaza i mišljenja od 1.listopada 2003. mogla donijeti točna ocjena trajnog invaliditeta s obzirom na toč. 9 Tablice invaliditeta.

11.4. Dopunskim očitovanjem, a nakon prigovora stranaka, dr. Jakša Roje navodi da posljedice ozljede sa ortopedsko traumatološke strane valja ocijeniti s t.94a – 10% zbog prijeloma obrtača glave lat.mase i sa promjenom krivulje kralježnice; t.121 – 5% zbog rtg.dokazanog prijeloma u području ramena sraslog s pomakom; t. 193a – 10% zbog nepravilno zacijeljenog prijeloma lijeve bedrene kosti; t.161 – 6% zbog nepravilno zacijeljenog prijeloma 3 i 4 kosti lijeve šake pa je mišljenja da je invaliditet ukupno 31%. Međutim, nakon prigovora stranaka u dopunskom nalazu i mišljenju od 21. studenoga 2016. ocjenjuje posljedice zadobivenih ozljeda i to: t.94a – 10% zbog prijeloma obrtača glave i lat.mase i sa promjenom krivulje kralježnice; t.121b – 10% zbog dokazanog prijeloma u području ramena sraslog sa pomakom uz umanjenje do 2/3 pokreta zgloba; t.193a – 10% zbog nepravilno zacijeljenog prijeloma bedrene kosti; t.195 – 5% zbog velikih ožiljaka u mišićima natkoljenice; t.191 – 6% zbog nepravilno zaraslog prijeloma 3 i 4 kosti lijeve šake, pa stoga s ortopedsko traumatološke strane stupanj invaliditeta prema tablicama tuženika ukupno iznosi 41%. Dodatno obrazlaže da prijelom obrtača glave i lat.mase atlasa je daleko teže od ozljeda vratne kralježnice i prijeloma 2 kralješka. Nadalje, u očitovanju od 26. studenoga 2019. navodi da ostaje kod danog mišljenja jer prijelom lijeve bedrene kosti kod tužiteljice je ostavio dvije neovisne posljedice. Arhitektonika kosti je promijenjena, što izaziva statičke i biomehaničke teškoće pri hodu, a veliki posttraumatski ožiljak mekih tkiva, koji je kronično oštetio meka tkiva, cirkulaciju i senzibilitaciju nogu izaziva kronične bolove, brzo zamaranje i iscrpljivanje.

11.5. U nalazu i mišljenju prof. dr. sc. MĆ, oftalmolog navodi da je u štetnom događaju došlo do oštećenja pokretljivosti lijevog oka sa posljedičnim dvoslikama te suženjem vidnog polja uslijed ozljede vidnog puta desno, a prema Tablici za određivanje postotka trajnog gubitka opće radne sposobnosti (invaliditeta) kao posljedica nesretnog slučaja (nezgode) došlo je do oštećenja funkcije očiju po točkama 17. a – 10 % i 24 a 5 %, odnosno s oftalmološke strane 15 %. Na ročištu od 25. svibnja 2015. navodi da je na dan 1. listopada 2003. bilo moguće utvrditi opseg trajnog invaliditeta prema toč. 17a i 24a Tablice invaliditeta, a prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji u spisu predmeta. Nakon uvida u oftalmološku dokumentaciju (list 165 – 171 i 183 - 185 spisa), mišljenja je da je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice s oftalmološkog aspekta , a u odnosu na stanje koje je opisala u svom nalazu iz 2005. . U dopunskom očitovanju od 17. studenoga 2016. navodi da je mišljenja da je prema tablicama došlo do pogoršanja vezano za točku 24 koja prelazi iz točke a) u točku b) i iznosi 15%.

12. Stranke su i dalje imale prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, a koji nisu otklonjeni u cijelosti. Osnovno je pravilo da su vještaci dužni iznijeti nalaz i mišljenje usmeno na ročištu pa tako i očitovati se na prigovore stranaka, a iznimka je da se očituju pisanim putem i to samo uz izričitu suglasnost stranaka, sukladno čl. 260. ZPP-a. S obzirom da su stranke i dalje imale prigovore na nalaz i mišljenje vještaka te nisu bile suglasne da iznesu isto pisanim putem, bila je njihova obveza pristupiti na ročište (zajednički) (tako i VSRH Rev 78/2022 od 23. veljače 2022.). Sud je u nekoliko navrata, a nakon istaknutih novih prigovora, pozvao vještake da pristupe na ročište, međutim bezuspješno (vještak dr. Jakša Roje u očitovanju od 26. studenoga 2019. navodi isto kao "praktički nemoguće"), stoga je zbog dugog trajanja ovog postupka (pokrenut 2002.) tužiteljica predložila novo vještačenje po novim vještacima te na taj način odustala da se raniji nalaz i mišljenje koristi u ovom postupku. Nadalje, vještak dr. Jakša Roje bio je nedosljedan prilikom ocjene pretrpljenih ozljeda tužiteljice dakle da li se radilo o potresu mozga ili o natučenju mozga što tvrdi u ovom postupka, a u postupku Pn-4792/2001 to je izričito isključio. S obzirom na navedeno, budući da nije dovršeno vještačenje po navedenim vještacima, a smatra se da je dovršeno tek kad se očituju o svim prigovorima stranaka (u protivnom bi bili onemogućeni u raspravljanju), izvedeno je novo vještačenje po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. Branimiru Cerovskom, dr.med. spec. oftalmologije, prim.doc.dr.sc. Mladenu Miškulinu, dr.med.spec. ortoped i mr.sc. UĆ, dr.med. spec. neurokirurg, koji su u svom nalazu i mišljenju od 3. travnja 2023. naveli da je tužiteljica pretrpjela sljedeće ozljede koje su u uzročno-posljedičnoj vezi s štetnim događajem i to: 1. Rezno gnječne rane glave i lica; 2. Kljenut lijevog okulomotorijusa; 3. Prijelom kirurškog vrata desne nadlaktične kosti; 4. Višeiverni prijelom lijeve bedrene kosti; 5. Prijelom poprečnog nastavka drugog vratnog kralješka; 6. Prijelom III i IV metakarpalne kosti lijevo; 7. Prijelom IV rebra lijevo.

12.1. S oftalmološkog motrišta zaostaje kao posljedica predmetnog ozljeđivanja smanjenje vidne oštrine lijevog oka, suženje vidnog polja oba oka, dvoslike, ograničena bulbomotorika lijevog oka. Ograničena konvergencija, paralitički strabizam, midrijaza lijevog oka.

12.2. S ortopedskog motrišta – umanjenje opsega pokreta desnog ramena u srednjem stupnju, umanjenje opsega pokreta lijevog kuka u lakom stupnju te umanjenje opsega pokreta lijevog koljena u lakom stupnju.

12.3. S neurokirurškog motrišta: kod tužiteljice se uvidom u navode iz medicinske dokumentacije i kliničkim pregledom verificira trajno smanjena pokretljivost vratne kralješnice, a koja je dijelom uzrokovana degenerativnim promjenama prisutnim od ranije i u naravi fiziološko stanje primjereno dobi, a dijelom je trajna posljedica prijeloma drugog vratnog kralješka iz predmetnog štetnog događaja (i taj dio obuhvaćen je ocjenom).

12.4. Imenovani vještaci, sukladno navedenim tablicama, ocjenjuju :

- s oftalmološkog motrišta uzimajući u obzir Opće odredbe T3: t. 24b - 15%, t. 15

- 3,33% (6,66%), odnosno ukupno 18,33%;

- s ortopedsko traumatološkog motrišta: t. 122b - umanjena pokretljivost ruke u ramenu nakon Rtg dokazanog prijeloma - umanjenje do 2/3 pokreta – 10%; t. 191a – umanjena pokretljivost kuka komparirana sa zdravim - 5%; t. 200a umanjena pokretljivost koljena nakon Rtg dokazanog prijeloma - 5%; Nakon primjene točke 3 općih odredbi tablica invaliditeta, invaliditet s ortopedsko traumatološkog motrišta iznosi 17,5%;

- s neurokirurškog motrišta: primjenom točke 7. Općih odredbi, vezano na točke 94 i 95 iz XII Kralješnica, invaliditet nakon prijeloma drugog vratnog kralješka uz trajno smanjenu pokretljivost vratne kralješnice srednjeg stupnja iznosi 5%;

12.4.1. Ukupni invaliditet tužiteljice nakon predmetnog ozljeđivanja (po sva tri vještaka) iznosi 40,83%.

12.5. Mr.sc. UĆ, dr.med. spec. neurokirurg, u usmenom izlaganju na ročištu od 24. travnja 2024. navodi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom poprečnog nastavka drugog vratnog kralješka. Tu problematiku uređuje točka 94 i 95 tablice, ali niti jedna od tih točaka ne udovoljava u potpunosti stvarnim okolnostima predmetnog ozljeđivanja zbog toga je valjalo primijeniti točku 7 općih odredbi, a koja govori da će se postotak invaliditeta odrediti u skladu sa sličnim oštećenjima. Ukazuje da se prvi vratni kralježak naziva atlas, a drugi vratni kralježak aksis, pri tome nema podataka da bi tužiteljica zadobila prijelom atlasa kao što navodi u podnesku. Ne znam točno što znači pojam "obrtač glave" ali bi se isti mogao odnositi na stvarnu ozljedu iz predmetnog događaja, a ta stvarna ozljeda je prijelom poprečnog nastavka aksisa pri čemu nije bilo pomaka frakturnih ulomaka. Taj poprečni nastavak aksisa je mali koštani izdanak veličine nokta malog prsta i njegov prijelom bez pomaka ne može uzrokovati poremećaj zakrivljenosti kralježnice kao što sugerira tužiteljica ali može uzrokovati trajno smanjene opsega pokreta kao što je utvrdio u svom dijelu nalaza i ocijenio sa 5 %, a nakon što je isto razgraničio od degenerativnih promjena vratne kralježnice koje tužiteljica obzirom na dob nedvojbeno ima i zbog čega također ima smanjen opseg pokreta u području vrata. Što se tiče postkontuzijskog sindroma koji je također spomenut u podnesku, iskazujem da je točno da se u dijagnozama tijekom primarnog zbrinjavanja kod tužiteljice koristi dijagnoza natučenje mozga tj.kontuzija mozga i da je ta dijagnoza i kasnije prepisivana u daljnjem tijeku liječenja. Natučenje mozga dokazuje se međutim slikovnom dijagnostikom (CT ili MR) a koja dijagnostika nije kod tužiteljice potvrdila da bi u predmetnom štetnom događaju zadobila kontuziju mozga. Kod tužiteljice dakle nema kontuzije mozga pa tako niti postkontuzijskog sindroma. Promjene na mozgu koje su opisane na CT snimci tijekom pregleda kod neurologa u ožujku 2003. ne odgovaraju kontuzijskom žarištu već tzv. vaskulaznim promjenama, tj. promjenama koje nastaju zbog nakupljanja naslaga u krvnim žilama mozga i posljedično slabijoj opskrbi krvlju pripadnih dijelova mozga, a što je kod tužiteljice obzirom na dob, uobičajeni nalaz. Zaključno, ostao je u cijelosti kod svog dijela nalaza i mišljenja. Osvrćući se na nalaz i mišljenje dr.Roje iz 2006. i 2016. pojašnjava da je prijelom iz predmetnog događaja u području aksis tj.drugog vratnog kralješka i ne može objasniti zbog čega dr.Roje koristi naziv atlas, a koji označava prvi vrtani kralježak, dok bi hrvatski izraz obrtač glave odgovarao stvarnom stanju tj. prijelomu aksisa. S obzirom se radi i o kraniocerebralnoj ozljedi u sklopu politraume, s neurokirurškog motrišta mišljenja je da je potreban protek vremena od dvije godine nakon ozljeđivanja da bi nastupila stabilizacija zdravstvenog stanja i bilo moguće zaključivati o stvarnim posljedicama u ožujku 2003.

12.6. Prof. dr. sc. Branimir Cerovski, dr.med. spec. oftalmologije na ročištu od 24. travnja 2024. navodi da je kod tužiteljice utvrđena lezija trećeg moždanom živca sa ograničenom bulbomotorikom na lijevom oku, međutim da u medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu, ne prileži test na dvoslike Hess- I što bi verificiralo postojanje i opseg subjektivnih tegoba tužiteljice. Testiranja vidnog polja koja su ponavljana tri puta automatskom perimetrijom pokazala stacionarnost oštećenja 19. rujna 2003. Nalaz iz 2006. to potvrđuje ali bez nekih promjena. Pregledom dopunske medicinske dokumentacije (list 126-127 i 131-132 spisa) u kojem se nalazi nalaz vidnog polja testiranjem metodom Goldmana manualne perimetrije od 14. srpnja 2003. i 19. rujna 2003. navodi da u nalazima postoji raskorak, to znači da nalaz automatske perimetrije pokazuje izraženije oštećenje vidnog polja u odnosu na nalaz manualne Goldman perimetrije. Ocjena je dana prema nalazu automatske perimetrije koji nalaz se uklapa u opis oštećenja tužiteljice. Budući da je kod tužiteljice primjenjivana i jedna i druga metoda, ali učestalo automatska perimetrija, ocjenjujući međusobne razlike, u ovom predmetu prihvatio je nalaz automatske perimetrije radi veće preciznosti. U kasnijim testiranjima iz 2004. do 2006. na automatskom perimetru je iskazano odgovarajuće oštećenje vidnog polja.

12.7. Na ročištu od 24. travnja 2024. prim.doc.dr.sc. Mladenu Miškulinu, dr.med.spec. ortoped, a nakon prigovora, izjavio je da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Pojašnjava točku 200a koja govori o umanjenoj pokretljivosti koljena nakon RTG dokazanog prijeloma, a točka 191a govori o umanjenoj pokretljivosti kuka nakon prijeloma, dakle radi se o ozljedama jednog uda te se za navedenu ocjenu primjenjuje točka 3 općih odredbi tablica. Prijelom u području ramena pokriven je ocjenom po točki 122b. Kod tužiteljice nisu evidentirani niti pseudoartoze bedrene kosti, niti nepravilno zarastao prijelom bedrene kosti, niti veliki i duboki ožiljci u mišićima natkoljenice, niti oštećenja velikih krvnih žila. Prilikom izrade vještva izvršio je uvidu rtg snimke i zaključio da se isključuju navedene posljedice. Kod tužiteljice nije evidentiran osteomielitis sa kroničnim fistulama pa se ni po toj osnovi kod tužiteljice invaliditet ne može ocijeniti. Kod tužiteljice lijeva šaka nije pokazivala kliničke deformitete, a tužiteljica na pregled nije donijela rtg dokumentaciju (snime lijeve šake), pa stoga po toj osnovi kod tužiteljice nije prisutan invaliditet prema tablicama osiguranja. Skraćenje noge nije evidentirano prilikom kliničkog pregleda jer izvršeno je mjerenje. Navodi da u tablicama ne postoji točka osiguranja koja ocjenjuje invaliditete temeljem šepanja. Dopunskim očitovanjem od 1. svibnja 2024. navodi da je tuženik mogao utvrditi visinu i opseg svoje obveze s obzirom na ozljede u domeni ortopedije i traumatologije najranije nakon zadnjeg dana pregleda kirurga 3. lipnja 2004.

12.7.1. Tužiteljica je prigovarala isključivo nalazu i mišljenju prim.doc.dr.sc. Mladena Miškulina dr.med.spec. ortopedije, jer je i sud ranije tijekom postupka neposrednim opažanjem natkoljenice tužiteljice i pregledom fotografija (list 136, 371-374 t 377 i spisa) utvrdio da je kod tužiteljice s vanjske strane lijeve natkoljenice odnosno na bedru, cijelom dužinom vidljiv veliki duboki ožiljak dužine cca 40 cm te na desnom ramenu vidljiv ožiljak od nekih 15 cm, a što je u suprotnosti s navodima imenovanog vještaka.

13. S obzirom na navedeno izvedeno je novo vještačenje po s talnom sudskom vještaku za ortopediju i traumatologiju izv.prof.dr.sc. Miljenku Franiću dr.med. koji primjenom Tablica za određivanje postotka trajnog gubitka opće radne sposobnosti (invaliditeta) kao posljedica nesretnog slučaja (nezgode) te Općim pravilima za osigurane osobe od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) u nalazu i mišljenju navodi da je kod tužiteljice zaostao trajni invaliditet prema točkama: t. 191.a - 5% zbog umanjenja pokretljivosti kuka; t. 195. - 5% zbog velikih i dubokih ožiljaka natkoljenice; t. 200.a - 5% zbog umanjenja pokretljivost koljena nakon rtg dokazanog loma; 122.b - 10% zbog umanjene pokretljivosti ruke u ramenu nakon rtg dokazanog loma.

13.1. Nakon primjene točke 3 općih odredbi s ortopedsko traumatološkog stajališta zaostaje invaliditet u visini od 18,75%. Drži da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju. Mišljenja je da se zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo 1. srpnja 2004. uzevši u obzir karakter zadobivenih ozljeda u štetnom događaju, tijek liječenja.

13.2. Nakon prigovora tužiteljice, izv.prof.dr.sc. Miljenko Franić dr.med. na ročištu od 20. veljače 2026. izjavio je da je trajne posljedice cijenio prema točkama koje se odnose na smanjenu pokretljivost kuka i koljena s iste strane tijela mišljenja je da se radi o istom ekstremitetu odnosno o istoj nozi te je zbog toga primijenio točku 3. Općih odredbi i tablica. Nadalje u svezi upita o stabilizaciji zdravstvenog stanja tužiteljice cijenio je isto 1. srpnja 2024. s obzirom da je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužiteljica 3. lipnja 2004. bila na kontroli u Klinici za traumatologiju Zagreb te je tada evidentirano da je rana uredna, šavovi odstranjeni, pa je procijenio da se stabilizacija može označiti sa 1. srpnjem 2004. Nadalje u svezi prigovora o neprimjenjivanju točaka 196.b, 193.a i 192. navodi da nema elemenata iz medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda da bi se iste primijenile. Prema svom znanju i iskustvu i uobičajenoj praksi cijenio je smanjenu pokretljivost koljena i kuka iste strane tijela kao invaliditet jednog ekstremiteta u ovom slučaju lijeve noge . Kuk se sastoji od dva zglobna tijela, jedno zglobno tijelo je glava bedrene kosti koja je dio bedrene kosti, a drugo zglobno tijelo je acetabulum koji je dio zdjelice, međutim u funkcionalnom smislu sa točke struke, a i u ovom posebnom slučaju radi se o prijelomu lijeve bedrene kosti koji je tužiteljica zadobila u štetnom događaju zglob kuka je neupitno dio noge. U odnosu na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Mladena Miškulina, navodi da se njihovi nalaz razlikuju samo u tome što je on u svoj nalaz i mišljenje uključio točku 195. koja se odnosi na velike i duboke ožiljke natkoljenice, a koju točku vještak Miškulin nije uključio u svoj nalaz i mišljenje. Ostao je u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

13.3. U svom dopunskom očitovanju od 8. ožujka 2026. vještak prim.doc.dr.sc. Mladen Miškulin usuglasio se u cijelosti s mišljenjem izv.prof.dr.sc. Miljenka Franića dr.med.

14. Sud ocjenjuje nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Branimira Cerovskog, dr.med. spec. oftalmologije, prim.doc.dr.sc. Mladena Miškulina, dr.med.spec. ortoped i mr.sc. UĆ, dr.med. spec. neurokirurg, kao i izv.prof.dr.sc. Miljenka Franića dr.med. stručnim, potpunim, razumljivim, u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu i neposrednom opažanju suda i dostavljenih fotografija iz kojih je vidljiv ožiljak tužiteljice, otklonjeni su svi prigovori stranaka (tuženik je paušalno prigovarao samo na dopunski nalaz i mišljenje Mladena Miškulina na ročištu od 27. travnja 2026.), stranke svojim prigovorima isti nisu dovele u pitanje, na ročištu su se svi vještaci usmeno i potpuno očitovali, naknadno i usuglasili, stoga sud njihov nalaz i mišljenje prihvaća i ocjenjuje ga mjerodavnim za odluku u sporu. Iz ovog razloga nije bilo potrebe za izvođenje novog vještačenja po Medicinskom fakultetu u Zagrebu, kako to predlaže tuženik na ročištu od 27. travnja 2026., u smislu čl. 261. st. 2. ZPP-a. Isto tako Fakultetsko mišljenje (list 303-306 spisa), koje tužiteljica dostavlja, sud ocjenjuje isključivo kao ispravu u skladu s čl. 8. ZPP-a (tako i VSRH Rev 1043/2022 od 11. listopada 2023.). Analizom navedenog mišljenja utvrđeno je da isto nije utemeljeno na Tablici za određivanje postotka trajnog gubitka opće radne sposobnosti (invaliditeta) kao posljedica nesretnog slučaja (nezgode) i Općim pravilima za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), dakle prema potpuno različitom principu kod izvanugovorne odgovornosti za štetu te u tom smislu valja naglasiti da trajni invaliditet u kontekstu ugovora o osiguranju nije isto što i smanjenje životnih aktivnosti kod izvanugovorne odgovornosti za štetu (tako i VSRH Rev-x 556/2014 od 29. listopada 2014.).

15. Analizirajući nalaz i mišljenje imenovanih vještaka, a primjenom Tablice za određivanje postotka trajnog gubitka opće radne sposobnosti (invaliditeta) kao posljedica nesretnog slučaja (nezgode), izvodi se zaključak da je tužiteljica pretrpjela ozljede:

- s oftalmološkog motrišta – t. 24b - 15% i t. 15 3,33% (6,66%), odnosno ukupno 18,33%;

- s ortopedsko traumatološkog motrišta: t. 191.a - 5% zbog umanjenja pokretljivosti kuka; t. 195.-5% zbog velikih i dubokih ožiljaka natkoljenice; t. 200.a - 5% zbog umanjenja pokretljivost koljena nakon rtg dokazanog loma; t. 122.b - 10% zbog umanjene pokretljivosti ruke u ramenu nakon rtg dokazanog loma, a nakon primjene točke 3 općih odredbi s ortopedsko traumatološkog stajališta zaostaje invaliditet u visini od 18,75%;

- s neurokirurškog motrišta: primjenom Točke 7. Općih odredbi, vezano na točke 94. i 95. iz XII Kralješnica, invaliditet nakon prijeloma drugog vratnog kralješka uz trajno smanjenu pokretljivost vratne kralješnice srednjeg stupnja iznosi 5%;

15.1. Dakle, nakon usuglašenog mišljenja vještaka Mladena Miškulina i Miljenka Franića te mišljenja Branimira Cerovskog i UĆ, ukupni invaliditet tužiteljice nakon predmetnog ozljeđivanja (po sva tri motrišta) iznosi 42,08%.

16. Sukladno čl. 8. Općih pravila za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), u slučaju kad nastane osigurani slučaj - djelomični invaliditet -osiguratelj isplaćuje iznos u postotku osigurane svote ugovorene u ugovoru o osiguranju s tim da djelomični invaliditet utvrđen tablicom ne prelazi 50% (nakon toga ide progresivno uvećanje).

16.1. Tužiteljica je u štetnom događaju sudjelovala kao putnica vozila reg. oznake [registarska oznaka], a koje je kod tuženika zbog nastupanja osiguranog slučaja – trajnog invaliditeta - bilo osigurano Policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 0805427197 do iznosa od 80.000,00 kn / 10.617,82 EUR (list 26 spisa).

16.2. Polazeći od navedenog, a primjenom čl. 8. Općih pravila za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) tužiteljici pripada iznos od 33.664,00 kn (80.000,00 kn * 42,08%) odnosno konverzijom istog iznosa sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22) tužiteljici pripada iznos od 4.467,98 EUR. Budući da je tuženik isplatio tužiteljici nesporni dio u iznosu od 2.760,63 EUR dana 26. srpnja 2006., dosuđen je tužiteljici preostali pripadajući iznos od 1.707,35 EUR (4.467,98 EUR - 2.760,63 EUR).

16.3. S obzirom da tužiteljica konačno specificiranim tužbenim zahtjevom (v. supra t.3.- 3.5.) potražuje isplatu 13.166,00 EUR, a ocijenjeno je da je zahtjev osnovan za iznos od 1.707,35 EUR, u preostalom dijelu radi isplate glavnice u iznosu od 11.458,65 EUR zahtjev je neosnovan.

17. Nadalje, u pogledu dospijeće obveze osiguratelja valja napomenuti da nije odlučno kasnije utvrđenje visine obveze u postupku na temelju provedenog vještačenja, ako je osiguratelj na temelju raspoložive dokumentacije mogao objektivno utvrditi svoju obvezu i njezinu visinu. Naime, u situaciji kada osiguratelj primi zahtjev i svu potrebnu dokumentaciju, kada isti ima svoje liječnike cenzore koji mogu utvrditi postoji li obveza osiguratelja ili ne, kada je jasno koju je povredu tužiteljica pretrpjela, kada osiguratelj ima svoje tablice invaliditeta, potpuno je neosnovano da bi zatezna kamata na obvezu koja nesporno postoji, tekla tek od dana kada je vještak u parničnom postupku utvrdio da je nastupilo konačno stanje, već zatezna kamata u tom slučaju teče od dana podnesenog zahtjeva od strane osiguranika osiguratelju Kod toga valja naglasiti da osiguratelj nije ispunio svoju obvezu niti u roku iz st. 1. čl. 919. ZOO/91, niti u roku iz st. 2. istog članka, pa u tom slučaju plaćanje zatezne kamate predstavlja svojevrsnu sankciju za nepridržavanje rokova od strane osiguratelja. S obzirom da se tužiteljica obratila tuženiku odštetnim zahtjevom od 8. srpnja 2002. (list 27 spisa) u kojem je tražila isplatu 32.000,00 kn / 4.247,13 EUR te dostavila relevantnu medicinsku dokumentaciju i predložila vještačenje, a na temelju koje se može utvrditi visina osigurateljeve obveze, obveza tuženika u tom iznosu je svakako dospjela po isteku roka od 14 dana, dakle 23. srpnja 2002., kako to tužiteljica i potražuje (tako izričito i VSRH Rev 1327/2022 od 5. rujna 2023.).

17.1. S obzirom da je tuženik nakon podnošenja odštetnog zahtjeva 8. srpnja 2002. tijekom ovog postupka djelomično izvršio plaćanje u iznosu od 2.760,63 EUR, tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate na iznos koji je sa zakašnjenjem tuženik platio računajući od dana dospijeća obveze 23. srpnja 2002. pa do dana plaćanja 26. srpnja 2006. (v. supra t. 17.), sukladno čl. 277. ZOO/91.

17.2. Nadalje, s obzirom da je tužiteljica odštetnim zahtjevom od 8. srpnja 2002. tražila isplatu 32.000,00 kn / 4.247,13 EUR, dakle manje od onog što joj je u postupku priznato (4.467,98 EUR umanjeno za plaćeni iznos 2.760,63 EUR), radi se o razlici u iznosu od 220,85 EUR, tužiteljici pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na dio priznate glavnice koji je bio obuhvaćen navedenim odštetnim zahtjevom računajući od 23. srpnja 2002. pa do dana plaćanja i to na iznos od 1.486,50 EUR (1.707,35 EUR – 220,85 EUR), sukladno čl. 277. ZOO/91 (priznate su joj kamate na iznos 4.247,13 EUR od 23. srpnja 2002. dakle 1.486,50 EUR + 2.760,63 EUR (v.supra t.17.1.) = 4.247,13 EUR). Na preostali iznos od 220,85 EUR tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate tek istekom 14. dana (čl. 919. ZOO/91 – v. supra t.17.) od dana prvog preinačenja tužbe u ovom postupku koja je izvršena podneskom od 30. svibnja 2003. (tražila je isplatu 56.000,00 kn / 7.432,48 EUR – v. supra t.3.) jer je tek tada tražila isplatu i navedenog iznosa. Drugim riječima rečeno, tuženik do tog trenutka nije ni mogao pasti u zakašnjenje (u tom smislu i VSRH Rev 50/2022 od 24. siječnja 2023.). Prema tome, tužiteljici na iznos dosuđene glavnice od 220,85 EUR pripadaju zakonske zatezne kamate od 14. lipnja 2003. pa do isplate (u tom smislu VSRH Rev 1327/2022 od 5. rujna 2023.), sukladno čl. 277. ZOO/91.

18. Stopa zakonskih zateznih kamata određena je sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 72/02 i 153/04) i Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.

19. Slijedom svega gore navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži isplatu 1.707,35 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos 1.486,50 EUR od 23. srpnja 2002. pa do isplate te na iznos 220,85 EUR od 14. lipnja 2003. pa do isplate kao i isplatu dospjelih zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice 2.760,63 EUR koji je plaćen sa zakašnjenjem za razdoblje od 23. srpnja 2002. do 26. srpnja 2006., a u preostalom dijelu radi isplate glavnice u iznosu od 11.458,65 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos te radi isplate zakonskih zateznih kamata na iznos 220,85 EUR za razdoblje od 23. srpnja 2002. do 13. lipnja 2003., zahtjev je neosnovan, stoga je valjalo odlučiti kao u točkama I-III izreke presude.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 2. te 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev- 847/2021 od 13. veljače 2024.).

21. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu o kojem je sud odlučivao (v. supra t. 3.5) tužiteljica je s osnovom uspjela u cijelosti (100%) jer je tuženik osporavao osnovanost visine uslijed čega je bilo potrebno provođenje medicinskog vještačenja (tako i VSRH Rev 736/2023 od 21. veljače 2024.) Nadalje, tužiteljica je tražila ukupni iznos od 13.166,10 EUR, a dosuđen joj je iznos od 1.707,35 EUR EUR, dakle uspjela je s visinom u ukupnom omjeru od 12,96%, odnosno u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a ukupni omjer uspjeha tužiteljice u parnici ocijenjen je s 56,48% (100 % + 12,96% =12,96% / 2 =56,48%), a tuženika s 43,52% pa kad se jedno s drugim oduzme dobije se konačni uspjeh tužiteljice u omjeru od 12,96% (56,48%-43,52%).

22. Prilikom ocjene uspjeha u sporu, a time i odmjeravanja troškova, sud je imao u vidu odredbu iz čl. 154. st. 2. ZPP-a. prema kojoj se uspjeh u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Među strankama je tijekom cijelog postupka bilo nesporno da je tužiteljica zadobila određene ozljede odnosno da je ostvarila određeni stupanj trajnog invaliditeta u prometnoj nesreći i da tuženik kao osiguravajuće društvo odgovara po načelu uzročnosti. Tuženik je osiguravajuće društvo, dakle specijalizirana pravna osoba koja se svakodnevno susreće s ovakvim štetama osobito jer se primjenjuju njegove tablice kod ocjene zahtjeva. Tužba tužiteljice nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužiteljice da će ostvariti pravo na naknadu štete bilo potpuno neopravdano. Međutim, u konkretnom slučaju radi se o potraživanju s osnove dobrovoljnog ugovornog osiguranja, po osnovi autonezgode, a iz same Police osiguranja od automobilske odgovornosti (list 26 spisa) razvidan je maksimalno ugovoreni iznos od 80.000,00 kn / 10.617,82 EUR s osnove trajnog invaliditeta do kojeg tuženik može odgovarati, što je tužiteljica i jasno navela još u tužbi. Dakle, tijekom cijelog postupka prilikom disponiranja tužbenim zahtjevom bila je svjesna granice odgovornosti tuženika (nije joj moglo ostati nepoznato), ovo osobito jer ju je tijekom cijelog postupka zastupao kvalificirani punomoćnik – odvjetnik, a unatoč tome konačno specificiranim tužbenim zahtjevom tražila je daleko veći iznos 13.166,10 EUR, a pri tom niti je uzela u obzir da je tuženik tijekom postupka nesporno isplatio određeni iznos niti je uzela u obzir nalaze i mišljenja (svih) vještaka tijekom postupka iz kojih je proizlazilo da je stupanj invaliditeta ispod cca 50% prema tablicama tuženika pa u skladu s time i disponirala tužbenim zahtjevom. Pregledom potvrde o imovnom stanju tužiteljice (list 28 spisa) razvidno je da je u mirovini i ostvaruje određena primanja te ima u vlasništvu stan površine 56 m2. Postupak je pokrenut 2002. za štetni događaj koji se dogodio 2000. Imajući u vidu sve navedene okolnosti te provođenjem testa razmjernosti, sud ocjenjuje da tužiteljici pripada pravo na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema konačnom uspjehu (osnove i visine) dakle u omjeru od 12,96 % (ovo sve u smislu shvaćanja ESLJP u predmetu R protiv Hrvatske - Zahtjev br. 49083/18, presuda od 18. studenoga 2021.).

23. Nadalje, mijenjanjem tužbenog zahtjeva po njegovoj visini mijenja se u sporu i vrijednost predmeta spora (VPS) odlučna za obračun parničnih troškova, pa se u takvoj situaciji glede svake parnične radnje visina parničnih troškova obračunava prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njezinog poduzimanja (tako i VSRH Rev 216/2021 od 25. svibnja 2021.), međutim kako se dispozicijama tužiteljica nije mijenjao tarifni razred isto je neodlučno (v. supra t.3.-3.5.) kod ocjene visine troškova.

23.1. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je trošak sastava odštetnog zahtjeva (Tbr 32.) 200,00 EUR, tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT) 200,00 EUR, podneska od 19. svibnja 2003., 8. srpnja 2004., 8. veljače 2005. i 13. rujna 2005. , svaki po (Tbr 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR. S obzirom da se navedenim tarifnim brojem može priznati najviše 4 obrazložena podneska, tužiteljici pripada trošak sastava podneska od 14. studenoga 2006., 30. srpnja 2007., 8. travnja 2020., 6. studenoga 2023., 27. lipnja 2024., 13. studenoga 2025. svaki po (Tbr 8. toč. 3. OT) 100,00 EUR. Za sastav podneska od 30. svibnja 2003., 27. lipnja 2006., 29. lipnja 2006., 31. svibnja 2021., svaki po (Tbr 8. toč. 4. OT) 50,00 EUR. Tužiteljici je priznat trošak pristupa na ročište od 12. prosinca 2002., 27. veljače 2004., 5. listopada 2004., 16. svibnja 2006., 24. svibnja 2007., 25. svibnja 2015., 19. ožujka 2019., 7. ožujka 2022., 24. travnja 2024., 6. rujna 2024., 20. veljače 2026., i 27. travnja 2026. svaki po (Tbr 9. toč. 1. OT) 200,00 EUR., za pristup na ročište od 26. siječnja 2015., 7. rujna 2017., 17. listopada 2017., 6. rujna 2019., 15. studenoga 2019. svaki po (Tbr 9. toč. 5. OT) 50,00 EUR, za pristup na ročište od 30. travnja 2004. (Tbr 9. toč. 2. OT) 100,00 EUR, što ukupno iznosi 4.750,00 EUR. Preostali troškovi zastupanja u postupku koje potražuje tužiteljica sud ocjenjuje da nisu bili nužni, osim trošak pristupa na ročište za objavu presude, a o kojem nije odlučeno jer nije poznato hoće li isti nastati.

24. S obzirom na 12,96 % uspjeha u sporu (kvalitativan i kvantitativan) tužiteljici pripada 615,60 EUR. Nadalje, tužiteljici je u cijelosti dosuđen trošak medicinskog vještačenja po svim vještacima uključujući i trošak njihova pristupa na ročište u ukupno plaćenom iznosu od 1.698,47 EUR (358,00 EUR + 48,58 EUR +146,00 EUR + 98,75 EUR + 597,25 EUR + 99,54 EUR + 300,00 EUR + 50,00 EUR) jer bez istog tužiteljica ne bi mogla dokazati visinu zahtjeva (tako i VSRH Rev 229/2022 od 1. veljače 2024.), što ukupno daje zbroj od 2.314,07 EUR.

25. Tužiteljici su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 19. lipnja 2026. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) , stoga je valjalo odlučiti kao u točki IV izreke presude.

26. Svi iznosi koji su bili izraženi u kunama preračunati su u eure prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

27. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 19. lipnja 2026.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.;

- tuženiku po pun.