Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-406/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu toga suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužitelja RA iz [adresa], R [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika IMPULS- LEASING d.o.o., [adresa], OIB:65918029671, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Arko, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 15. svibnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka sljedeće odredbe Ugovora o kreditu broj 00635, zaključenog dana 04.06.2008. godine između tužitelja RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i trgovačkog društva IMPULS-DELTA d.o.o., a koje je 04.12.2017. godine pripojeno tuženiku, trgovačkom društvu IMPULS-LEASING d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 65918029671, kao davatelja kredita, solemniziranog dana 04.06.2008. godine, pod poslovnim brojem OV-77/08, od javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba, u dijelu kojim je ugovorena valuta švicarski franak (CHF) uz koju je vezana glavnica i otplata kredita, i to:

„IZNOS KREDITA:

Iznos kredita: 12.437,69 CHF...“

„MJESEČNI OBROK KREDITA/UKUPNI IZNOS SVIH MJESEČNIH OBROKA KREDITA:

Iznos neto mjesečnog obroka kredita: 250,11 CHF

Ukupni iznos svih mjesečnih obroka kredita: 15.571,76 CHF...“

„TROŠKOVI ZAKLJUČENJA UGOVORA O KREDITU – 3,50 %, 420,60 CHF...“ „UKUPNI TROŠKOVI UGOVORA O KREDITU 15.571,76 CHF...“

“PRVO PLAĆANJE (= troškovi zaključenja Ugovora): 420,60 CHF...”

“ .... UGOVORNI UVJETI (CHF)... “

II. Nalaže se tuženiku IMPULS-LEASING d.o.o., isplatiti tužitelju RA iznos od 2.395,12 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

-na iznos od 6,64 EUR sa kamatom od 05.11.2008. do isplate,

-na iznos od14,55 EUR sa kamatom o12.12.2008. do isplate,

-na iznos od 6,74EUR sa kamatom od 14.01.2009. do isplate,

-na iznos od 21,26 EUR sa kamatom od 17.02.2009. do isplate,

-na iznos od 21,14 EUR sa kamatom od 10.03.2009. do isplate,

-na iznos od 23,28 EUR sa kamatom od 16.04.2009. do isplate,

-na iznos od 36,41 EUR sa kamatom od 02.07.2009. do isplate,

-na iznos od 44,39 EUR sa kamatom od 14.11.2009. do isplate.

-na iznos od 3,11 EUR sa kamatom od 25.11.2009. do isplate,

-na iznos od 18,96 EUR sa kamatom od 11.12.2009. do isplate,

-na iznos od 11,90 EUR sa kamatom od 16.01.2010. do isplate,

-na iznos od 8,38 EUR sa kamatom od 19.02.2010. do isplate,

-na iznos od 8,19 EUR sa kamatom od 16.01.2010. do isplate,

-na iznos od 11,12 EUR sa kamatom od 19.02.2010. do isplate,

-na iznos od 64,80 EUR sa kamatom od 27.04.2010. do isplate,

-na iznos od 23,27 EUR sa kamatom od 05.06.2010. do isplate,

-na iznos od 56,35 EUR sa kamatom od 12.08.2010. do isplate,

-na iznos od 31,72 EUR sa kamatom od 21.08.2010. do isplate,

-na iznos od 34,09 EUR sa kamatom od 02.10.2010. do isplate,

-na iznos od 78,62 EUR sa kamatom od 23.10.2010. do isplate,

-na iznos od 38,20 EUR sa kamatom od 11.12.2010. do isplate,

-na iznos od 47,32 EUR sa kamatom od 22.01.2011.do isplate,

-na iznos od 46,52 EUR sa kamatom od 10.02.2011. do isplate,

-na iznos od 0,61 EUR sa kamatom od 16.02.2011. do isplate,

-na iznos od 42,57 EUR sa kamatom od 26.03.2011. do isplate,

-na iznos od 46,22 EUR sa kamatom od 09.04.2011. do isplate,

-na iznos od 46,27 EUR sa kamatom od 02.06.2011. do isplate,

-na iznos od 36,91 EUR sa kamatom od 28.06.2011. do isplate,

-na iznos od 64,81 EUR sa kamatom od 19.08.2011. do isplate,

-na iznos od 71,23 EUR sa kamatom od 25.08.2011. do isplate,

-na iznos od 78,69 EUR sa kamatom od 13.09.2011. do isplate,

-na iznos od 62,59 EUR sa kamatom od 04.10.2011. do isplate,

-na iznos od 56,22 EUR sa kamatom od 09.11.2011. do isplate,

-na iznos od 57,28 EUR sa kamatom od 14.12.2011. do isplate,

-na iznos od 59,08 EUR sa kamatom od 13.01.2011. do isplate,

-na iznos od 64,84 EUR sa kamatom od 08.02.2012. do isplate,

-na iznos od 64,93 EUR sa kamatom od 03.04.2012. do isplate,

-na iznos od 62,76 EUR sa kamatom od 04.05.2012. do isplate,

-na iznos od 60,67 EUR sa kamatom od 02.06.2012. do isplate,

-na iznos od 62,09 EUR sa kamatom od 05.07.2012. do isplate,

-na iznos od 61,84 EUR sa kamatom od 12.07.2012. do isplate,

-na iznos od 60,78 EUR sa kamatom od 31.08.2012. do isplate,

-na iznos od 61,55 EUR sa kamatom od 04.10.2012. do isplate,

-na iznos od 7,33 EUR sa kamatom od 30.11.2012. do isplate,

-na iznos od 57,80 EUR sa kamatom od 07.12.2012. do isplate,

-na iznos od 14,89 EUR sa kamatom od 28.12.2012. do isplate,

-na iznos od 46,50 EUR sa kamatom od 05.01.2013. do isplate,

-na iznos od 12,87 EUR sa kamatom od 09.01.2013. do isplate,

-na iznos od 138,22 EUR sa kamatom od 07.02.2013. do isplate,

-na iznos od 38,32 EUR sa kamatom od 08.02.2013. do isplate,

-na iznos od 60,09 EUR sa kamatom od 05.03.2013. do isplate,

-na iznos od 64,46 EUR sa kamatom od 10.05.2013. do isplate,

-na iznos od 39,87 EUR sa kamatom od 15.06.2013. do isplate,

-na iznos od 19,69 EUR sa kamatom od 19.06.2013. do isplate,

-na iznos od 52,64 EUR sa kamatom od 10.07.2013. do isplate,

-na iznos od 28,86 EUR sa kamatom od 26.07.2013. do isplate,

-na iznos od 34,70 EUR sa kamatom od 18.09.2013. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju RA troškove parničnog postupka u iznosu od 1.932,90 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 19. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništenosti i isplate. U tužbi je u bitnom naveo da su on kao korisnik kredita i trgovačko društvo Impuls-Delta d.o.o., koje je 4. prosinca 2017. pripojeno tuženiku trgovačkom društvu Impuls-Leasing d.o.o., dana 4. lipnja 2008. sklopili Ugovor o kreditu broj 00635, a koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika. Trgovačko društvo Impuls-Delta d.o.o. je osnovano izjavom o osnivanju od 19. rujna 2007. godine za djelatnosti kreditiranja, uključujući potrošačke kredite. Temeljem navedenog Ugovora o kreditu tuženik je odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 12.437,69 CHF po prodajnom tečaju za devize Zagrebačke banke d.d. važećem na dan odobrenja kredita radi financiranja kupnje osobnog vozila FIAT STILO 1,9. Navedeni iznos kredita isplaćen je trgovačkom društvu AUTO MARITEA d.o.o. Predmetnim Ugovorom o kreditu ugovoreno je da kredit isplaćuje u 60 mjesečnih obroka, a iznos mjesečnog obroka kredita iznosi 250,11 CHF. Tužitelj je naveo da je u cijelosti podmirio obveze po predmetnom Ugovoru o kreditu. Naveo je da je podnio predmetnu tužbu iz razloga što smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to ugovornu odredbu kojom je otplata vezana uz valutu švicarski franak. Iako se ista ne odnosi direktno na tuženika tužitelj upućuje da su povrede pojedinih ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-14101/2012 od 04. srpnja 2013. godine kao i presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, a navedeno iz razloga što je postupanje ovdje tuženika prilikom zaključivanja predmetnog ugovora bilo istovjetno postupanju tuženih banaka. Smatra da je odredba u predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula protivna prisilnim odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu i u vrijeme izvršavanja dijela obveza tužitelja po ugovoru o kreditu. Tužitelj je naveo da od strane tuženika suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije bio obaviješten o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a što je rezultiralo znatnom neravnotežom u pravima i obvezama parničnih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Budući da tuženik nije ispunio svoje obveze koje su pretpostavke da bi se ugovorna odredba o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu mogla smatrati jasnom i razumljivom, slijedom čega odredba o valutnoj klauzuli nije bila transparentna. Sukladno zahtjevu transparentnosti i njegovom tumačenju u duhu prakse suda Europske unije, pri ocjeni je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo, uzima se u obzir jesu li potrošaču bili priopćeni svi elementi koji mogu imati utjecaj na opseg njegove obveze i na temelju kojih on može ocijeniti ukupnu cijenu kredita. O navedenoj odredbi nije se pojedinačno pregovaralo, već je ista predstavljala sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te tužitelj nije imao nikakav utjecaj na sadržaj te odredbe. Tuženik je sastavio ugovor o kreditu na unaprijed formiranom standardiziranom obrascu uz ugovaranje otplate kredita vezane uz valutu CHF. Tužitelj smatra da je ovakvo sklapanje ugovora o kreditu protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka te navodi da je doveden do financijskog sloma. Pozvao se na odredbu članka 107. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Tužbenim zahtjevom zahtjeva utvrđenje da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valuta švicarski franak (CHF) uz koju je vezana glavnica i otplata kredita, dok temeljem stečenog bez osnove potražuje isplatu iznosa od 2.395,12 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 108/2024-4 od 26. travnja 2024. ovaj sud je određen kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu te je spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2408/2024 ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i svim tužbenim zahtjevima tužitelja kao neosnovanima. Priznao je da je između prednika tuženika – IMPULS DELTA d.o.o. i tužitelja sklopljen predmetni ugovor o kreditu, a koji je sastavni dio Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, zaključenog sukladno odredbama članka 274. i sl. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04.i 88/05.) dana 2. lipnja 2008. između trg. društva IMPULS-DELTA d.o.o., kao predlagatelja osiguranja s jedne strane, te tužitelja, kao protivnika osiguranja s druge strane. Naveo je da je predmetni ugovor o kreditu prestao istekom i otplatom ugovora u rujnu 2013. te da je trgovačko društvo IMPULS-DELTA d.o.o. pripojeno tuženiku, čime je tuženik u smislu odredbe čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 152/11. – pročišćeni tekst, 111/12., 68/13., 110/15., 40/19. i 34/22., 114/22. i 18/23.) postao sveopći je pravni sljednik navedenoga pripojenog društva. Tuženik smatra da predmetni ugovor o kreditu, kao niti sporazum radi osiguranja novčane tražbine nisu sadržavali odredbe koje bi se smatrale nepoštenima u smislu Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme njegovog sklapanja, kao niti odredbe koje bi bile ništetne u smislu odredbi čl. 296., odnosno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima. Istaknuo je da odredbe o visini odobrenog kredita i načinu njegova vraćanja predstavljaju glavne odredbe ugovora o kreditu te da u smislu odredbe članka 99. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Naveo je da su se o visini odobrenog kredita, valuti ugovora, te načinu njegova vraćanja između prednika tuženika trg. društva IMPULS-DELTA d.o.o., kao davatelja kredita s jedne strane, i tužitelja kao korisnika kredita s druge strane vodili pregovori te da je prednik tuženika u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, nudio i zaključivao također i ugovore o kreditu s valutnom klauzulom i valutom ugovora u euru (EUR), a odabir valute ugovora bila je isključivo stvar osobnog izbora tužitelja, kao i svakog drugog potencijalnog korisnika kredita, za koju od rečenih vrsta ugovora o kreditu će se odlučiti. Činjenicu pojedinačnog pregovaranja o bitnim odredbama ugovora o kreditu potvrđuje i informativna ponuda broj 4.523 od 23. svibnja 2008. koja je tužitelju dostavljena prije sklapanja predmetnog ugovora. Odnosna informativna ponuda prikazuje vrijednost predmeta čija nabava će biti financirana iz kredita od 12.017,09 CHF, troškove zaključenja i osiguranja kredita od 420,60 CHF, brojem mjesečnih obroka otplate kredita – 84, visinom mjesečne rate od 267,55 CHF, te minimalnim neopterećenim mjesečnim primanjima korisnika kredita izraženoj u valuti ugovora od 802,65 CHF. Smatra da se tužitelj neosnovano poziva na stajališta iznesena u odlukama donesenima u gore navedenom parničnom postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Tužitelj je naveo da ugovaranje valutne klauzule uopće, pa tako i denominiranje potrošačkih ugovora u CHF ili njihovo zaključivanje s valutnom klauzulom u CHF nije bilo nepošteno u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača ili u suprotnosti s bilo kojim drugim propisom te da je sklapanje predmetnog, kao i drugih ugovora o kreditu s valutom ugovora u CHF rezultat je ponajprije činjenice, što je za takvim ugovorima bila velika potražnja na tržištu od strane korisnika kredita. Istaknuo je i prigovor zastare. Predložio je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u postupku izvršio uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra Za tuženika (str. 10-18 spisa), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (str. 19-21 spisa), Ugovor o kreditu br.:00635 od 4. lipnja 2008. (str. 22-28, spisa), plan amortizacije (str. 29-30, 240-241 spisa) amortizacijski plan uz ugovor o kreditu br. 00635 (str. 31-32 spisa), pregled uplata (str. 33-41 spisa), preliminarni irečun (str. 94-95 spisa), Ugovore i Sporazume (str. 126-238 spisa), informativnu ponudu (str. 239 spisa), Godišnje izvješće za 2006. i 2007. godinu (str. 262-267 spisa), izjavu i potvrdu o plaći (str. 317-318 spisa), isplatne liste (str- 318-321 spisa), račun broj 002207-00 od 2. lipnja 2008. (str. 322 spisa), popis polica uz račun (str. 323-330 spisa), prijedlog za glavni upis i upis brisanja (str. 331-337 spisa), rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 22. travnja 2021. (str. 381-398 spisa) te je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Jurković (str. 445-451 spisa) kao i dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka FA i ŽA.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi o valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u Ugovoru o kreditu broj 00635 od 4. lipnja 2008. te zahtjev za isplatom iznosa od 2.395,12 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj sklopio sa prednikom tuženika IMPULS-DELTA d.o.o. Ugovor o kreditu broj 00635 od 4. lipnja 2008. i to tužitelj kao korisnik kredita, a prednik tuženika kao kreditor (davatelj kredita). Nije sporno da je iznos tog kredita isplaćen autokući AUTO MARITEA d.o.o. iz Zagreba te da je tužitelj u cijelosti otplatio predmetni kredit u rujnu 2013. Sporno je da li su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim se odnose na vezanost za valutu CHF, ništetne, a posljedično je li i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnim odredbama ugovora o kreditu primio njegov pravni prednik, kao i je li nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.

8. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07). Odredbom članka 96. stavak 1. – 4. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 99. ZZP/07 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Odredbom članka 100. ZZP/07 propisano je da ako ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive. Odredbom članka 102. stavak 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

9. Prije svega valja istaknuti da se na konkretan odnos ne mogu primijeniti pravna shvaćanja iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 iz kolektivnog spora potrošača protiv banaka u odnosu na ugovore o kreditu vezanih uz CHF. Naime, upravo u odnosu na pravno pitanje primjene odluka iz kolektivnog spora u kojem je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu u CHF, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Revd 2379/2021 od 1. lipnja 2021. zauzeo pravno shvaćanje da se na trgovačko društvo koje nije bilo stranka kolektivnog spora (a to je u konkretnom slučaju tuženik) ne mogu primjenjivati odluke iz tog spora, bez obzira je li suprotna stranka (tužitelj) trgovac ili potrošač.

10. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je namjena kredita bila financiranje troškova kupnje rabljenog vozila FIAT STILO 1,9, da je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 12.437,69 CHF prema prodajnom tečaju za devize za devize ZAGREBAČKE BANKE d.d. na dan odobrenja kredita, da se navedeni iznos kredita isplaćuje trgovcu AUTO MARITEA d.o.o., da je ugovorena obročna otplata kredita u 60 mjesečnih obroka po 250,11 CHF, da ukupni iznos svih mjesečnih obroka kredita iznosi 15.571,76 CHF, da troškovi zaključenja ugovora o kreditu iznosi 3,50 %, odnosno 420,60 CHF, a ukupni troškovi ugovora o kreditu iznose 15.571,76 CHF kao i da prvo plaćanje čine troškovi zaključenja ugovora u iznosu od 420,60 CHF. Ugovorena je i realna godišnja kamata od 9,74%.

11. Sud je na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za sporne odredbe iz tog ugovora te samog svojstva potrošača u postupku proveo saslušanje tužitelja koji je u iskazu naveo da je predmetni ugovor sklopio sa tuženikom negdje 2007. ili 2008. godine radi kupnje automobila za obiteljske potrebe. Nije bio vlasnik obrta niti poduzeća u to vrijeme. Automobil je kupio u autosalonu Auto Maritea u Zagrebu. Vlasnik salona mu je predložio da uzme kredit u CHF, rekao mu je da će mu rata kredita iznositi 795,00 kuna. Nije mu spominjao rizike ugovora u CHF. Nije mu govorio da bi mu se rata kredita mogla promijeniti. U autosalon je odnio platne liste te je u salonu dobio ugovor o kreditu. Nije mogao ništa mijenjati u tom ugovoru. Nije bio u poslovnici tuženika prije potpisivanja kredita. Ugovor je potpisao u autosalonu. Rata kredita mu je porasla već nakon tri mjeseca i iznosila je preko 1.000,00 kuna, a nakon sedme rate je već iznosila 1.800,00 kuna. Nakon što mu je porasla rata kredita bio je u autosalonu nekoliko puta i nisu mu mogli pomoći, a bio je jednom i u poslovnici tuženika jer je htio vratiti vozilo, a oni su mu rekli da je to nemoguće. Prije potpisivanja ugovora o kreditu rečeno mu je za naknadu za obradu kredita i to da ne mora ništa plaćati sada, da će mu biti naplaćena iz kredita. Nije mu rečeno u kojem iznosu će mu biti naplaćena naknada. Nije mu rečeno na što se naknada odnosi. Nikada nije vidio svjedoke koji su pristupili na ročište. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika tuženika, tužitelj je naveo da je u vrijeme zaključenja ugovora bio zaposlen u automehaničarskoj radnji autosalona Auto Maritea. Nije pročitao ugovor o kreditu prije potpisivanja, pročitao je samo ponudu, odnosno pročitao je ispravu na kojoj su bili navedeni podaci o vozilu, ali nije bila naznačena visina rate. Ugovor je ovjerio javni bilježnik, ali se ne sjeća da li je išao u njegov ured ili je on došao u salon kao što je to znao raditi. Kada mu se na ročištu predočio ugovor o kreditu u spisu tužitelj je naveo da ga je vjerojatno pročitao, da je to bilo prije 20 godina i da se ne sjeća da li je pročitao ugovornu odredbu da bi mu se rata mogla mijenjati na više ili niže, da on to ionako ništa ne razumije.

12. U postupku su u svojstvu svjedoka saslušani i zaposlenici tuženika FA i ŽA koji su nisu sudjelovali pri sklapanju predmetnog ugovora o kreditu te o tome nisu imali neposredna saznanja pa su isti svjedočili o uobičajnom postupanju tuženika i prednika tuženika pri sklapanju ugovora o kreditu u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

13. Svjedok FA u svom iskazu je naveo da je 2008. bio zaposlen u društvu IMPULS LEASING d.o.o., da je društvo IMPULS DELATA d.o.o. bilo u vlasništvu istog vlasnika i na istoj lokaciji s time što je IMPULS DELATA radila kredite, a IMPULS LEASING financiranje leasinga. Nije sudjelovao pri sklapanju predmetnog ugovora o kreditu, ali mu je poznat način poslovanja tuženika u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. 2008. godine radio je kao referent prodaje i na tom radnom mjestu radi i dana. U to vrijeme tuženik je nudio kredite i leasing u dvije valute, švicarskom franku i eurima, uvjeti su bili isti s time da su kod kredita u eurima kamate bile cca 2% više nego kod kredita u švicarskim francima i to je bio uglavnom razlog zašto su se klijenti odlučivali za kredit u CHF. Nisu imali potrebe stranke upozoravati na rizike kredita u CHF jer u to vrijeme nisu imali spoznaje da bi se moglo dogoditi to što se dogodilo. On je osobno imao kredit u CHF u to vrijeme. Ugovor je bio tipski i u njemu se u pogledu glavnog dijela ništa nije moglo mijenjati, on je bio takav kakav je. Nisu se pregovarali uvjeti kreditiranja sa strankama. U ponudi za financiranje bili su navedeni i troškovi obrade kredita i iznos samih troškova. Oni su obuhvaćali troškove reosiguranja kredita te rad samih službi tuženika koje su radile na procjeni vrijednosti vozila, izrade ugovorne dokumentacije i dr. Kada je klijent došao sa ponudom za kupnju vozila moglo se s njime ispregovarati period otplate kredita i iznos učešća, a što je i ovisilo o njegovoj kreditnoj sposobnosti. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnice tužitelja svjedok je iskazao da klijenti nisu mogli utjecati na visinu troškova obrade kredita. Tuženik je imao potpisane ugovore sa svim ovlaštenim auto kućama u [adresa], a što je značilo da je tuženik plaćao vozila i prije same isporuke kupcima. Generalne ponude rađene su od strane tuženika, moguće je da su neke auto kuće kalkulatore informativnog karaktera radi utvrđenja okvirnog iznosa kredita, ali su klijenti morali doći u poslovnicu tuženika donijeti traženu dokumentaciju i svakako prije potpisivanja ugovora. Nema neposrednih saznanja o sklapanju predmetnog ugovora o kreditu s tužiteljem.

14. Svjedok ŽA u svom je iskazu naveo da je 2008. godine zaposlen na radnom mjestu referent u ugovornom odjelu IMPULS LEASING d.o.o. Nije sudjelovao pri sklapanju predmetnog ugovora o kreditu, ali je radio na poslovima prikupljanja dokumentacije i potpisivanja ugovora kod kredita i poznat mu je način poslovanja IMPULS DELTA d.o.o. jer je on bio isti kao i kod IMPULS LEASING d.o.o. samo je forma ugovora bila drugačija. Naveo je da je on dobivao gotove predmete od kolege FA i da su tada sastavljali ugovor o kreditu koji je bio tipski ugovor, a mijenjali su se samo podaci o objektu kredita, korisniku kredita, valuti, radilo se o špranci ugovora. Prilikom izrade ponude sa strankom se moglo dogovarati koji auto želi kupiti, iznos kredita, iznos financiranja, valuta te kamata. Klijent je dolazio kod njega potpisati ugovor i ako ga je što zanimalo on bi mu to objasnio, ali u toj fazi ugovor je već bio gotov. S klijentom se pregovaralo o duljini trajanja kredita. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnice tužitelja svjedok je iskazao da nije sudjelovao u procesu izrade ponude, da je to radio kolega FA. Ako ga je klijent to pitao, on mu je objasnio da mu se rada kredita može mijenjati ovisno o promjeni kamate, ako je ugovorena varijabilna kamata vezana uz LIBOR ili EURIBOR. Nema neposrednih saznanja o sklapanju ugovora sa tužiteljem.

15. Iz iskaza tužitelja koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, pregledom uplata), a tuženik nije dokazao suprotno, sud je prije svega utvrdio da je tužitelj potrošač u smislu odredbe članka 3. točke 1. ZZP/07 jer je ugovor o kreditu sklopio radi kupnje vozila i to isključivo kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti), dok je tuženik, odnosno njegov pravni prednik IMPULS-DELTA d.o.o. trgovac u smislu odredbe članka 3. toč. 2 ZZP/07 budući je kao davatelj kredita nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti.

16. Sud je utvrdio da prije zaključenja predmetnog ugovora tužitelj nije mogao pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, s obzirom da su mu u autosalonu dali na potpis i ovjeru već pripremljeni ugovor. Naime, i iz predmetnih odredbi ugovora proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora (tzv. tipski ugovor), sastavljenoj unaprijed od strane prednika tuženika, bez mogućnosti bilo kakvog pregovaranja. Navedeno je potvrdio i svjedok FA koji je naveo da se nisu pregovarali uvjeti kreditiranja sa strankama kao i svjedok ŽA koji je iskazao da je ugovor o kreditu bio tipski ugovor te da su se mijenjali samo podaci o objektu kredita, korisniku kredita, valuti, odnosno da se radilo o špranci ugovora.

17. Iz navoda tužitelja da mu u autosalonu nisu spominjali rizike ugovora u CHF niti su ga upozorili da bi mu se rata mogla promijeniti kao i činjenice da tužitelj nije bio u poslovnici tuženika vezano za sklapanje ugovora o kreditu (niti je razgovarao sa zaposlenicima prednika tuženika) nego je ugovor dobio u autosalonu, sud je zaključio da prednik tuženika nije prije zaključenja predmetnog ugovora neposredno obavijestio tužitelja o specifičnim rizicima vezanima uz kredit u švicarskim francima kao i da bi mu mjesečna rata kredita mogla i značajno porasti uslijed rasta tečaja švicarskog franka.

18. Valja navesti da zahtjev transparentnosti iz članka 100. ZZP/07 prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može, ne samo znati za mogućnost promjene visine mjesečnih obroka kredita i kamatne stope već da razumije konkretno funkcioniranje predmetnog financijskog mehanizma i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze tijekom cijelog trajanja tog ugovora. S obzirom na opseg informiranosti koji je opisao tužitelj u svom iskazu, ovaj sud je zaključio da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen u pogledu spornih odredbi ugovora o kreditu. Tužitelj kao osoba koja ne raspolaže znanjima o kretanju tečaja i prilikama na financijskom tržištu kao tuženik nije mogao predvidjeti odnosno znati za navedeni rizik zbog čega je bio u neravnopravnom položaju prilikom sklapanja ugovora.

19. Neosnovano se tuženik poziva na okolnost da je prednik tuženika nudio kredite i u valuti EUR, a što dokazuju ugovori koje je sklopio i dostavio s drugim korisnicima kredita. Naime, tužitelj je prihvatio ponudu prednika tuženika za kredit vezan za valutu CHF i to jeste njegova osobna odluka, kao što je odluka drugih klijenata bila da uzmu zajam vezan za EUR, ali tuženik nije dokazao da je tužitelj bio u potpunosti i jasno informiran o rizicima ugovaranja takve vrste valute.

20. Slijedom navedenog, a polazeći od činjenice da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je njegov pravni prednik IMPULS-DELTA d.o.o. prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu neposredno informirao tužitelja kao potrošača o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima kao i od činjenice da se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, sud je utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u predmetnom ugovoru o kreditu i to u dijelu kojim je ugovorena valuta švicarski franak (CHF) uz koju je vezana glavnica i otplata kredita.

21. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, pa je u postupku valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetnih ugovornih odredbi. - 10

-

22. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Lidiji Jurković koja je u svom nalazu i mišljenju od 11. travnja 2024. navela da je ukupno je za kredit zajedno sa uračunatom kamatom i porezom na dodanu vrijednost plaćeno 15.285,74 CHF ili 86.691,98 kn. Da su obroci plaćani po tečaju kada je kredit odobren bilo bi potrebno platiti 68.664,56 kn ili 18.027,42 kn manje. Preračunato u valutu EUR pod pretpostavkom ništetne odredbe o promjeni tečaja pri otplati kredita bilo bi potrebno platiti 2.392,65 EUR-a manje. Negativna tečajna razlika bila je na samo prva tri obroka i iznosi ukupno 2,47 EUR-a, a pozitivna tečajna razlika iznosi 2.395,12 EUR-a.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka kao stručan i obrazložen, a na koji stranke nisu istaknule prigovore.

24. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare s obzirom da se radi o restitucijskom zahtjevu, a na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. S obzirom da je ništetnost spornih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli utvrđena tek u ovom postupku, nije nastupila zastara tužiteljevog zahtjeva za isplatu.

25. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 1111. ZOO tužitelju je pod točkom II. izreke dosuđena utužena razlika po osnovi valutne klauzule (između iznosa koje je tužitelj stvarno plaćao i iznosa koje bi plaćao da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita u dijelu u kojem je došlo do rasta tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita) u iznosu od ukupno od 2.395,12 EUR, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe članka 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda prednik tuženika je bio nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja) te da su time te odredbe ugovora i ništetne zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

26. Temeljem odredbe članka 154. stavak 4. i članka 155. ZPP sud je dosudio tužitelju trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 28. listopada 2024., 4. veljače 2025. i 21. svibnja 2025. 100 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 22. listopada 2024. 25 bodova (Tbr. 8. t. 4. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 10. veljače 2025. i 15. svibnja 2026. 100 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), odnosno ukupno 625 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2 EUR iznosi 1.250,00 EUR, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 1.562,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 300,00 EUR, trošak plaćene pristojbe na tužbu u - 11

-

iznosu od 35,20 EUR i pristojbe na presudu u traženom iznosu od 35,20 EUR, odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 1.932,90 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP. Sud nije priznao tužitelju zatraženi trošak sastava podneska od 16. ožujka 2026. jer isti nije potreban za vođenje parnice niti trošak pristupa na ročište za objavu presude jer na isto nije pristupio. Nije mu priznao niti zatraženi trošak preliminarnog izračuna za tužbu. Naime, u situaciji kad je tužitelju priznat trošak provedenog sudskog vještačenja (kao što je u konkretnom slučaju) radi izračuna visine potraživanja, tužitelju ne pripada i trošak tzv. preliminarnog izračuna visine tužbenog zahtjeva koji je sačinjen po zahtjevu tužitelja prije pokretanja parničnog postupka, jer se ne radi o trošku koji je nužan za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a (navedeno pravno shvaćanje zauzeo j ei Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1111/2024-2 od 23. listopada 2024.). Tužitelju nije priznat niti zatraženi trošak prijevoza na relaciji Frankfurt – Zagreb na ročište održano 15. svibnja 2026. u iznosu od 376,20 EUR, a na koje ročište je tužitelj pristupio radi saslušanja, jer tuženik nije u obvezi snositi trošak prijevoza tužitelja od njegova mjesta boravišta do suda.

U Kutini 19. lipnja 2026.

S u d a c:

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku