Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Trg slobode 9 Varaždin
Poslovni broj: P- 600/2023-65
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu po sucu Heleni Đud u pravnoj stvari tužitelja CAKI trans d.o.o., OIB: 17478959244, Koškovec 1a, Koškovec kojeg zastupaju punomoćnici u OD Kozjak & Rendić j.t.d. u Varaždinu protiv 1. tuženika LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika PU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tuženika HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 26. svibnja 2026. prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika te objave presude 19. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I/ Nalaže se 1. tuženiku, LU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženoj, BU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženom, PU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tuženoj, INES KNEZ NOVOSEL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno isplate tužitelju CAKI TRANS d.o.o., Koškovec 1/a, 42243 Maruševec, OIB: 17478959244 novčani iznos od 1.666,36 EUR/12.555,08 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 1.265,18 EUR od 18. svibnja 2022.
- 61,72 EUR od 20. srpnja 2022.
- 30,86 EUR od 19. kolovoza 2022.
- 30,86 EUR od 8. rujna 2022.
- 30,86 EUR od 20. listopada 2022.
- 30,86 EUR od 18. studenog 2022.
- 30,86 EUR od 17. prosinca 2022.
- 92,58 EUR od 16. ožujka 2023.
- 92,58 EUR od 9. svibnja 2023.
do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje polugodišnje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženicima da tužitelju CAKI TRANS d.o.o., Koškovec 1/a, 42243 Maruševec, OIB: 17478959244 solidarno naknade troškove ovog postupka, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na iznos troškova od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te da su tuženici od kupnje suvlasničkog dijela nekretnine od strane tužitelja na javnoj dražbi isključivi korisnici predmetne nekretnine, koju i nadalje koriste bez pravne osnove i odbijaju predati njezin posjed tužitelju. Navodi da su mu zbog takvog korištenja nastali troškovi komunalne naknade i naknade za uređenje voda za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2023. koje je podmirio kao vlasnik nekretnine premda smatra da navedeni troškovi terete stvarne korisnike nekretnine. Tvrdi da su tuženici izbjegavanjem plaćanja tih troškova ostvarili nepripadnu korist na njegov teret zbog čega potražuje isplatu utuženog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.
2. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističu prigovor zastare potraživanja. Osporavaju postojanje obveze za naknadu utuženih iznosa ističući da je vjerovnik komunalne naknade Grad Varaždin, a ne tužitelj, zbog čega da je tužbu trebao podnijeti Grad Varaždin, da je posjednik nekretnine u katastru upisana treća osoba JU protiv koje da je Grad Varaždin trebao podnijeti tužbe kao i da komunalna naknada može teretiti samo jednog obveznika određenog upravnim rješenjem, a ne sve korisnike nekretnine. Konačno, ističu da je 4. tuženik HU podmirio komunalnu naknadu za dio nekretnine koji koristi. Predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.
3. Na ročištu održanom 15. listopada 2024. 1. tuženik LU, 2. tuženik BU i 3. tuženik PU su predložili prekid postupka do pravomoćnosti postupka koji se vodi pod brojem Ps-17/2022. Budući da je navedeni postupak u međuvremenu pravomoćno okončan 8. siječnja 2025., to je prijedlog za prekid postupka postao bespredmetan.
4. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju tužitelja (list 6-23 spisa), dopis Grada Varaždina (list 31, 77-86 spisa), dokumentaciju tuženika (koverta list 68 spisa), dopis Hrvatskih voda (list 87-93 spisa) i spise Općinskog suda u Varaždinu broj P- 145/2020, broj Ps-17/2022 i broj Ovr-337/2010. Druge dokaze sud nije provodio jer je ih stranke nisu predlagale, a činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje pravilne i zakonite odluke. Napominje se da je punomoćnik tužitelja na ročištu održanom 26. svibnja 2026. odustao od saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja.
5. Sud je dokumentaciju koja se nalazi u spisu ocijenio kao vjerodostojnu, a vjerodostojnost iste nisu dovodile u pitanje niti stranke.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.666,36 eura za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2023. za plaćenu komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda s osnova stjecanja bez osnove.
8. Nakon provedenog dokaznog postupka sud nalazi činjenično nespornim da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te da su tuženici bez valjane pravne osnove u posjedu predmetne nekretnine u utuženom razdoblju. Nije sporno da je komunalna naknada za predmetnu nekretninu utvrđena rješenjem nadležnog upravnog tijela Grada Varaždina od 1. travnja 2022. te da je obveznik plaćanja predmetne naknade za utuženo razdoblje tužitelj kao vlasnik nekretnine (list 78 spisa). Nije sporno da je naknada za uređenje voda za predmetnu nekretninu utvrđena rješenjem Hrvatskih voda od 1. travnja 2022. te da je obveznik plaćanja predmetne naknade za utuženo razdoblje tužitelj kao vlasnik nekretnine (list 88 spisa). Nije sporno niti da je predmetne iznose podmirio upravo tužitelj. Nije sporno da ne postoji ugovor ili drugi pravni temelj kojim je tužitelj obvezu plaćanja komunalne naknade i naknade za uređenje voda prenio na tuženike. Također, nije sporna visina plaćenih troškova.
9. Između stranaka sporno je jeli nastupila zastara potraživanja tužitelja kao i jesu li tuženici u obvezi naknaditi tužitelju iznos plaćenih troškova komunalne naknade i naknade za uređenje vode.
10. Prema čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: – ZOO) kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.
11. Prema čl. 1111. ZOO-a stjecanje bez osnove definira se kao prelazak nečije imovine (ili njezinog dijela) u imovinu druge osobe bez osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. U tom slučaju obogaćena strana, odnosno stjecatelj, dužan je vratiti imovinu, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. istoga članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
12. Tužitelj smatra da su tuženici korištenjem nekretnine u razdoblju na koji se odnose plaćeni ostvarili korist neplaćanjem troškova za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda.
13. Međutim, valja navesti da se komunalna naknada i naknada za uređenje voda (za razliku od računa za struju, vodu, plin i sl.) ne smatraju režijskim troškovima nekretnine, već se u smislu čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017.; dalje: ZV), čl. 91., 92. i 93. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/2018., 110/2018., 32/2020.) te čl. 13. i 14. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva ("Narodne novine" broj 153/2009., 90/2011., 56/2013., 154/2014., 119/2015., 120/2016., 127/2017., 66/2019.) koji su bili na snazi u razdoblju na koje se odnose utuženi troškovi, radi o troškovima koji terete samu nekretninu odnosno nastaju neovisno o korištenju nekretnine i dužni su ih po zakonu snositi vlasnici nekretnine (v. rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž-1883/2020- 2 od 23. veljače 2022.).
14. Plaćanjem troškova komunalne naknade i naknade za uređenje voda tužitelj je podmirio vlastiti dug, a ne dug tuženika tako da tuženici nisu ostvarili nikakvu korist time što je vlasnik nekretnine, ovdje tužitelj ispunio vlastitu zakonsku obvezu. Navedena obveza postoji neovisno o činjenici nalaze li se u tuženici u posjedu predmetne nekretnine ili ne obzirom da je vlasnik nekretnine obvezan platiti spomenute troškove čak u situaciji da je nekretnina prazna. U takvoj situaciji nema uzročne veze između korištenja predmetne nekretnine od strane tuženika i nastanka spomenutog troška, pa eventualno postojanje posjeda na strani tuženika odnosno činjenice tko je upisan kao posjednik u katastar, kako to tvrde tuženici, nije od odlučnog značaja za donošenje odluke u predmetnom sporu.
15. Sud pritom osobitu važnost pridaje činjenici da između stranaka nije postojao ugovor niti druga pravna osnova kojom bi tuženici preuzeli obvezu podmirenja predmetnih troškova, pa budući da između stranaka nije postojao ugovor niti druga pravna osnova iz koje bi proizlazila obveza tuženika na plaćanje predmetnih troškova, sud nalazi da tužitelj nije dokazao postojanje tražbine prema tuženicima.
16. Kako je dakle, sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama tužitelj kao vlasnik nekretnine na temelju samog zakona u obvezi plaćanja komunalne naknade i naknade za uređenje voda te se radi o troškovima koji nastaju neovisno o korištenju nekretnine, po ocjeni ovoga suda na strani tuženika korištenjem nekretnine i neplaćanjem tih troškova nije došlo do stjecanja bez osnove uporabom tuđe stvari u smislu čl. 1120. u svezi s čl. 1111. ZOO-a budući da je tužitelj podmirio vlastitu obvezu određenu upravnim rješenjem. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
17. S obzirom na to da je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, nije bilo potrebno posebno odlučivati o istaknutom prigovoru zastare.
18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženici su u ovom postupku u cijelosti uspjeli u sporu. Međutim, budući da tijekom postupka nisu postavili određeni zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, sud o istima nije odlučivao sukladno odredbi čl. 164. ZPP-a prema kojoj sud o naknadi troškova odlučuje samo na zahtjev stranke.
19. Slijedom navedenog, a temeljem citiranih zakonskih odredbi odlučeno je kao u izreci presude.
U Varaždinu 19. lipnja 2026.
Sudac:
Helena Đud
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave presude izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćnicima u OD Kozjak & Rendić j.t.d., odvjetnicima u Varaždinu
2. 1. tuženiku LU, [adresa]
3. 2. tuženiku BU po punomoćniku za primanje pismena LU
4. 3. tuženiku PU, [adresa]
5. 4. tuženiku HU po punomoćniku za primanje pismena LU
6. spis
