REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2150/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja TĐ, odvjetničke vježbenice, i u odsutnosti tuženika, dana 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., V. Jagića 33, Zagreb (OIB: 26187994862) isplatiti tužitelju FĐ iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete iznos od 1.468,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 30. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.050,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 19. lipnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je dana 24. rujna 2025. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca KRAŠ, PREHRAMBENA INDUSTRIJA D.D., Ravnice 48, Zagreb, kada je prilikom pripreme gotove robe za utovar, izvlačio paletu i kretao se unazad koristeći komisioni viličar, a istovremeno je drugi radnik prevozio s viličarem paletu s robom i kretao se prema njemu te je zbog preglednosti i djelomične zakrčenosti prostora došlo do prignječenja skočnog zgloba desne noge tužitelja. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljala na uobičajeni način i pažljivo, i kako je tužitelj podnio prijavu ozljede na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelju osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastit im djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 30. listopada 2025., a tuženik mu na isti do danas nije odgovorio. Tužitelj se javio u KBC Sestre milosrdnice, gdje su mu dijagnosticirali ozljedu pod dijagnozom S93: Dislokacija, iščašenje i nategnuće zglobova i ligamenata u području nožnoga zgloba (gležnja) i stopala. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je zbog ozljede došlo do formiranja edema potkožnog mekog tkiva te izljeva u području prednjeg recesusa talokruralnog zgloba uslijed čega je trpio intenzivne bolove i strah. Tužitelj je morao mirovati, uzimati analgetike, držati nogu na povišenom, nositi elastični zavoj, hladiti nogu oblogom nekoliko puta dnevno te umasirati analgetski gel na nogu i zglob. Kod tužitelja su zaostali bolovi u području gležnja uslijed udarca te formiranja edema, a uslijed čega mu je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Tužitelju je tijekom mirovanja i liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova.

2. Slijedom navedenog tužitelj na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 29. svibnja 2026. potražuje:

- za pretrpljene bolove

700,00 eura,

- za pretrpljeni strah

600,00 eura,

- za tuđu pomoć (28 h x 6 eura) 168,00 eura, odnosno ukupan iznos od 1.468,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da priznaje pasivnu legitimaciju jer je KRAŠ, PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d., Ravnice 48, 10 000 Zagreb, osigurao svoju odgovornost iz obavljanja djelatnosti kod tuženika policom osiguranja br. [broj police osiguranja], važećom za razdoblje od 31. prosinca 2024. do 31. prosinca 2025. na svotu osiguranja za djelatnike u iznosu od 100.000,00 eura po štetnom događaju (zajedno sa troškovima spora i drugim opravdanim troškovima) uz agregatni limit ugovora u iznosu od 200.000,00 eura (gornja granica obveze osiguratelja za sve osigurane slučajeve ostvarene unutar jedne osigurateljne godine). Prema činjeničnim navodima iz tužbe proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o štetnom događaju od dana 24. rujna 2025., kada je tijekom radnog vremena, prilikom obavljanja poslova došlo do prignječenja zgloba desne noge tužitelja. Tuženik ističe da tužitelju, sukladno dokumentaciji HZZO-a, nije priznata ozljeda na radu, stoga niti ne postoji odgovornost poslodavca, pa stoga niti tuženika, za naknadu štete. U mirnom postupku, tuženik je KRAŠ-u kao osiguraniku poslao zahtjev za ispunjenjem Izjave osiguranika, kako bi se po odštetnom zahtjevu tužitelja uopće moglo postupiti, a o čemu je tužitelj obaviješten, no već deset dana nakon slanja tog zahtjeva, tužitelj je podigao ovu tužbu. Osiguranik, dakle, pa stoga ni tuženik, nisu niti stigli postupiti po odštetnom zahtjevu prije podnošenja ove tužbe. S obzirom na neosnovanost odštetnog zahtjeva i nepostojanje priznate ozljede na radu, tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti jer je isti neosnovan, pa predlaže odbiti tužbu u cijelosti te obvezati tužitelja na podmirenje nastalog parničnog troška.

4. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (str. 5 spisa), Prijavu o ozljedi na radu od 30.9.2025. (str. 6-9, 47-50 spisa), Odštetni zahtjev od 31.10.2025. (str. 11 spisa), Uvjete za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti (str. 18-23 spisa), Opće uvjete za osiguranje imovine (str. 24-29 spisa), Policu br. [broj police], uz privitak (str. 30-34 spisa), priznatu Prijavu na radu (str. 38-41 spisa) i sudsku praksu (str. 58-72 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj te svjedok KĐ, oboje na ročištu održanom 4.5.2026. (str. 42-44 spisa), a također je provedeno i medicinsko vještačenje po vještaku dr. Jošku Filipušiću (nalaz i mišljenje od 26.5.2026., str. 53-54 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, kao u izreci presude.

6. Obzirom na navode tužbe, te odgovora na tužbu, među strankama nisu sporni pasivna legitimacija i štetni događaj, dok je među strankama sporna odgovornost i visina tužbenog zahtjeva. Nije sporno niti da je tužitelju navedena ozljeda na radu priznata od strane HZZO-a (str. 42 spisa).

7. U konkretnom slučaju poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i u svezi sa radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava, te u svezi s čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu. U takvoj situaciji poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, dok odgovornost tuženika kao osiguratelja koji odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem proizlazi iz odredbi čl.964. i 965. ZOO-a.

8. Na okolnost nastanka samog štetnog događaja saslušan je tužitelj kao stranka, te iz iskaza istoga proizlazi da mu se dana 24. rujna 2025. dogodila nezgoda na poslu gdje je u Krašu obavljao poslove u skladištu, pri čemu navodi da su to inače njegovi redovni poslovi. Toga dana trebalo je slagati palete, odnosno radilo se o pripremi robe za utovar u kamion, bilo je dosta paleta u skladištu, dosta zakrčen prostor, slaba vidljivost, a palete je trebalo složiti sa strane. Navodi da je s njim radio i kolega KĐ, i da je on to vidio dok mu se dogodila nezgoda. U jednom trenutku dok je izvlačio palete i kretao se nazad, a koristio je viličar, navodi da mu je noga zapela za paletu odnosno prignječila mu je paleta nogu, te je došlo do ozljede gležnja. Odmah je pozvan voditelj smjene, stavljen je oblog i kad je bio kraj smjene odvezao ga je na hitnu. Ističe da je bio osposobljen za rad na siguran način, te da je imao zaštitne cipele koje su propisane. Na poseban upit da pojasni kako mu je paleta prignječila nogu navodi da je izvlačio paletu pomoću krana i pomoću viličara i kretao se unazad, prostor je bio zakrčen , te je u jednom trenutku prignječio nogu o paletu koja se tamo nalazila jer su one bile složene posvuda sa strane, a tako su ih ostavile kolege koje su prije slagale te palete. Na daljnji upit navodi da mu je nakon nezgode bila pot rebna pomoć te da mu je istu pružala supruga, ona mu je pomogla zamotati zavoj, mazati ranu i slično.

9. Svjedok KĐ iskazao je da se dana 24. rujna 2025. tužitelju dogodila nezgoda na poslu u Krašu, kada je on neposredni očevidac tog događaja budući da je radio zajedno s tužiteljem. Radili su poslove izvlačenja i slaganja paleta, navodi da su to bili njihovi redovni poslovi, palete su se nalazile u skladištu a kako se radi o uskom prostoru slagali su ih pomoću viličara sa strane. Navodi da je tužitelj u trenutku nezgode viličarem izvlačio paletu, i u jednom trenutku kada je išao nazad nogom je zakačio za paletu koja se tamo nalazila te je ozlijedio tetivu. Ističe da je on to vidio jer je također u tom trenutku viličarem slagao palete. Inače se palete nalaze u tom skladištu a navodi da je sada bila iznimna situacija jer ih je bilo jako puno, on je bio zadužen za slaganje, a tužitelj za izvlačenje paleta. Tužitelj je šepao i on je otišao po kolegu voditelja smjene koji ga je odvezao na hitnu. Tužitelj je imao svu propisanu opremu odnosno na nogama je imao zaštitne cipele, gledao je kuda se kreće i navodi da nisu u tom trenutku dok se dogodila nezgoda razgovarali.

10. Iskaze tužitelja i svjedoka KĐ sud je prihvatio u cijelosti, te iz istih proizlazi da se štetni događaj dogodio na način da je tužitelj obavljao svoj redovan posao, te da je postupao na uobičajen način, da je viličarem izvlačio paletu i ista mu je prignječila nogu, te da je koristio svu propisanu zaštitnu opremu,a isto proizlazi i iz Prijave o ozljedi na radu. Dakle, proizlazi da tužitelj svojim radnjama ni na koji način nije pridonio nastanku štete, niti da je ozljeđivanja tužitelja došlo uslijed njegove nepažnje, već da poslodavac nije organizirao proces rada na način da se isti može odvijati bez opasnosti za sudionike samog procesa rada.

11. Iz navedenog proizlazi odgovornost poslodavca tužitelja, prema općim propisima obveznog prava, te s čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, dok odgovornost tuženika kao osiguratelja koji odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem proizlazi iz odredbi čl.964. i 965. ZOO-a.

12. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po liječniku vještaku dr. Jošku Filipušiću. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka od 26.5.2026. proizlazi da je tužitelj stradao na radnom mjestu i tom prilikom zadobio ozljedu uganuća desnog skočnog zgloba. Nakon nesreće tužitelju je inicijalna medicinska pomoć ukazana u Klinici za Traumatologiju. Učinjena je kompletna obrada nakon kojom nije nađena svježa koštana trauma. Postavljena je imobilizacija elastičnim zavojem i preporučeno je mirovanje uz poštedu. Tužitelj se dalje liječi kod kuće i više se nije javljao liječniku osim u nadležnu ambulantu u dva navrata. Prema vlastitom navodu imobilizaciju je nosio oko 5 dana te je još nakon toga mirovao oko 10 dana. Vještak navodi da zdravstveni karton nije dostavljen. Liječenje je trajalo oko 14 dana. Tužitelja je pregledao dana 26. svibnja 2026. i iz razgovora sa tužiteljem doznaje da se sveukupno liječio oko 14 dana. Nekih osobitih tegoba u ovom trenutku nema. Klinički status oba skočna zgloba je uredan i identičan.

Vještak je mišljenja da se kod tužitelja radilo o lakoj tjelesnoj ozljedi nakon koje nisu zaostale trajne štetne posljedice.

Tužitelj je trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednje jake bolovi u trajanju od 4 dana, dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 10 dana. Pretrpio je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od 10 dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja.

Kod tužitelja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti.

Dok se nalazio na kućnom liječenju bila mu je potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno kroz 14 dana jer je nosio imobilizaciju i bio na poštedi, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti. Naruženje nije zaostalo.

13. Tužitelj se na nalaz i mišljenje očitovao podneskom od 29.5.2026., navodeći kako na isti nema primjedbi, te je u skladu s istim i precizirao tužbeni zahtjev, dok se tuženik na nalaz i mišljenje vještaka uopće i nije očitovao.

14. Sud je nalaz i mišljenje liječnika vještaka stoga prihvatio u cijelosti, jer je dan stručno i nepristrano, na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja.

15. Obzirom na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, prema kojem je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednje jake bolovi u trajanju od 4 dana, dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 10 dana, sud je, cijeneći u okviru i na način predviđen čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, a primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, s osnova pretrpljenih fizičkih bolova utvrdio kao primjerenu naknadu u iznosu od 700,00 eura.

16. Dalje, a obzirom da je prema nalazu vještaka tužitelj trpio primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, u toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana, a kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od 10 dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja, to jačina straha i njegovo trajanje opravdavaju, primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, a temeljem odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, utvrditi osnovanim naknadu u iznosu od 600,00 eura.

17. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć dok se nalazio na kućnom liječenju po 2 sata dnevno kroz 14 dana jer je nosio imobilizaciju i bio na poštedi, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti, pa mu je po tom osnovu, primjenom čl.223. ZPP-a, valjalo priznati 168,00 eura (28 sati x 6,00 eura).

18. Dakle, na ime neimovinske i imovinske štete utvrđen je kao primjeren ukupan iznos od 1.468,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 30.10.2025. (kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a sve sukladno odredbi članka 1103. ZOO- a) pa sve do isplate.

19. Kamate se dosuđene prema stopi određenoj čl. 29. ZOO-a (NN 35/05).

20. Trošak parničnog postupka dosuđen je tužitelju primjenom odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a, a temeljem konačno određenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva prema Tbr.28. Odvjetničke tarife (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 , dalje: u tekstu OT ) u iznosu od 100 bodova, sastav tužbe prema Tbr. 7.1. OT u iznosu od 100 bodova, sastav podneska od 29.5.2026. u iznosu 100 bodova sukladno Tbr.8.1. OT, podnesaka od 30.4.2026. i 13.5.2026. u iznosu od 25 bodova svaki (Tbr.8.3. OT), pristupa na ročišta 11.3.2025., 4.5.2026. i 12.6.2026. - svako po 100 bodova (Tbr.9.1. OT), ročište za objavu - 50 bodova (Tbr.9.3. OT), što ukupno iznosi 700 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.400,00 eura, uvećano za PDV, odnosno 1.750,00 eura. Tome treba dodati trošak medicinskog vještačenja jer je bio nužan za postupak u iznosu od 300,00 eura, pa trošak iznosi 2.050,00 eura.

21. Kamata na parnični trošak dosuđena je primjenom odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona, a prema stopi određenoj čl. 29. ZOO-a.

22. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 19. lipnja 2026.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku