Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-311/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Vanje Petrović, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog EV, zbog kaznenih djela iz članaka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23.. 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 3. lipnja 2026. broj K- 181/2026-23, u sjednici održanoj 19. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog EV.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, na temelju članka 131. stavka 1. u vezi s člankom 127. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP -a, produljen je istražni zatvor protiv optuženog EV te je određeno da mu se u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od uhićenja 4. veljače 2026. nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi UV, po branitelju, odvjetniku Bruni Šebijanu, "zbog svih žalbenih razloga", s prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje, podredno da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Iako rješenje prvostupanjskog suda optuženik pobija "iz svih žalbenih razloga" (očigledno se ovaj izričaj odnosi na sve žalbene osnove), iz obrazloženja žalbe proizlazi da optuženi UV žalbu podnosi isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu pobija zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela te ocjenu prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora. Zbog toga je ovaj drugostupanjski sud pobijano rješenje ispitao, u skladu s odredbom članka 494. stavkom 4. ZKP-a, pri čemu nisu nađene povrede zakona na koje drugostupanjski sud, prema toj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

6. Pobijajući zaključak prvostupanjskog suda o ispunjenju posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, optuženi UV u žalbi ističe da živi na lokaciji koja je 50 km udaljena od mjesta na kojem živi žrtva, da mu je zdravlje teško narušeno uslijed prometne nesreće, ukazuje na teške obiteljske prilike – činjenicu da njegov otac boluje od karcinoma te mora brinuti o djedu i baki koji su stari i nemoćni, da u trenutku uhićenja nije bio pod utjecajem alkohola te da ne postoje dokazi o njegovoj sklonosti pretjeranoj konzumaciji alkohola.

7. Međutim, protivno njegovim žalbenim tvrdnjama i okolnostima koje optuženik ističe u žalbi, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da činjenica ranije osuđivanosti optuženog EV presudom Općinskog suda u Varaždinu od 13. prosinca 2019. broj Kmp-24/19 i to za tri kaznena djela, od kojih je i za kazneno djelo iznude iz članka 243. stavka 1. KZ/11. koje sadrži elemente nasilja, za koja kaznena djela je osuđen na djelomičnu uvjetnu osudu tako da se izvršavala kazna zatvora od šest mjeseci, dok je dio kazne u trajanju od devet mjeseci bio uvjetovan s rokom provjeravanja od dvije godine, te podaci o njegovoj prekršajnoj kažnjavanosti u razdoblju od 2023. do 2025., upućuju na zaključak da je optuženi ČV sklon društveno neprihvatljivim oblicima ponašanja. Ujedno, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da ranije izrečena djelomična uvjetna osuda i kazne izrečene za prekršaje, očigledno nisu utjecale na optuženog EV da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i suzdrži se od činjenja kaznenih djela. Kada se tome pridoda duljina vremenskog razdoblja kroz koje je, na razini osnovane sumnje, manifestirao različite oblike nasilja prema žrtvi te joj i prijetio, kao i njegove probleme s konzumacijom alkohola, to osnovano prvostupanjski sud zaključuje da na strani optuženog EV postoje osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i realno predvidivu opasnost da će ponoviti kazno djelo, odnosno počiniti kazneno djelo kojim prijeti. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su ovdje ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, kao i da se svrha istražnog zatvora po toj zakonskoj osnovi ne može ostvariti mjerama opreza ili istražnim zatvorom u domu, čiju primjenu optuženik u žalbi sugerira.

7.1. Kraj takvog stanja stvari, s obzirom na značaj svih naprijed navedenih okolnosti koje ukazuju na visok stupanj iteracijske opasnosti na strani optuženika, to se žalbeni navodi kojima optuženik ukazuje na prostornu udaljenost od mjesta u kojem žrtva živi te na svoje zdravstvene probleme i teške obiteljske okolnosti, ukazuju neosnovanima, jer potreba otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela preteže i ima veći značaj od svih drugih okolnosti koje optuženi UV navodi u žabi.

7.2. Promašeno optuženi UV u žalbi ukazuje na činjenicu da je prilikom uhićenja kod njega utvrđena koncentracija od 0,00 g/kg alkohola u krvi. Naime, iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja provedenog po vještaku Nenadu Horvatu, dr. med., proizlazi da je, uz poremećaj ličnosti emocionalno nestabilnog tipa, kod optuženika utvrđena progresivna alkoholna ovisnost. Mišljenje je vještaka psihijatra da alkoholizam kod optuženog EV poticajno djeluje na njegovo protupravno postupanje, a ujedno da će i u budućnosti vršiti trajan pritisak u smjeru kaznenog recidivizma, što sa sobom nosi izvjesnost činjenja novih kaznenih djela. Stoga, nisu osnovane žalbene tvrdnje optuženika da ne postoje konkretni, dostatni i individualizirani razlozi koji bi opravdavali produljenje istražnog zatvora i da se svrha istoga može postići mjerama opreza ili istražnim zatvorom u domu.

8. U odnosu na žalbene tvrdnje optuženika, prema kojima je prvostupanjski sud "zaboravio uzeti u obzir ... teško materijalno i zdravstveno stanje okrivljenika" , treba odgovoriti da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju razmatrao njegove tvrdnje o teško narušenom zdravstvenom stanju, opravdano ocjenjujući da ga ta okolnost, kao ni činjenica da žive 50 km udaljeni jedno od drugoga, nije spriječila u protupravnom postupanju prema supruzi, tako da je sada osnovano sumnjiv da joj je 3. veljače 2026. putem aplikacije Instagram prijetio smrću, ali i nanošenjem zla eksplozijom.

9. Protivno žalbenoj tvrdnji optuženog EV o povredi načela razmjernosti, pravilno je prvostupanjski sud, razmatrajući težinu kaznenih djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, kaznu koja se, prema podacima iz spisa, može očekivati i potrebu trajanja istražnog zatvora, ocijenio da daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora (a koji teče od trenutka uhićenja 4. veljače 2024.) nije narušeno načelo razmjernosti.

10. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog EV po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, to je odlučeno kao u izreci.

Varaždin, 19. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic