REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj: P-121/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sucu toga suda Ivi Raos kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice- specijalistice Tene Abram Pitner, u pravnoj stvari tužitelja ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borisu Trgovcu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Trgovec & Valenčak d.o.o. Zagreb, protiv tuženika RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Perici Brainoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 21. svibnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno i njegovog punomoćnika i tuženika osobno i njegovog punomoćnika, 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku UB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju ŽB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od EUR 835,36, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom određenoj po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od dana 30.07.2020. do isplate, sve u roku od 8 (osam) dana od dana donošenja presude u ovoj pravnoj stvari pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 600,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12. ožujka 2025. navodi da je tužitelj u ime i za račun tuženika podmirio iznos od 6.294,00 kuna/835,36 eura, a radi pokrića troškova ljetovanja na Bolu na Braču tuženika i njegove supruge, sve sukladno zahtjevu tuženika. Tužitelj, nadalje navodi da je predmetno ljetovanje trajalo je od 25. srpnja 2022. do 01. kolovoza 2020. Tužitelj je ljetovanje rezervirao i platio dana 22. srpnja 2022. Tužitelj ističe da je u više navrata usmeno i pismeno komunicirao s tuženikom i zahtijevao vraćanje pozajmljenog iznosa, međutim tuženik se na isto oglušio. Kako tuženik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu – vratio pozajmljeni iznos s pripadajućim kamatama, to tužitelj predlaže Naslovu da po provedenom postupku donese presudu kojom bi obvezao tuženika na povrat predmetnog iznosa.

2. Tuženik, iako mu tužba tužitelja nije bila dostavljena od strane suda podnio je 17. ožujka 2025. odgovor na tužbu u kojem navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu tužbenog zahtjeva, visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije, ističe prigovor zastare. Tuženik ističe kako od tužitelja nikada nije tražio nikakvu pozajmicu, nikada nije nikakvu pozajmicu dobio, niti je bilo što u tom smislu potpisano. Predlaže saslušati tuženika.

3. Tužitelj podneskom od 27. ožujka 2025. osporava sve tuženikove navode kao činjenično i pravno neosnovane. Ističe da tuženik navodeći kako nikada nije tražio pozajmicu od tužitelja zapravo tvrdi da mu je tužitelj darovao predmetni iznos, a da je tome tako tada bi tuženik predmetni iznos troška ljetovanja deklarirao kao prihod od nasljedstva i darova pa bi i platio relevantan porez na tako navodno darovani iznos.

4. Tuženik u podnesku od 28. travnja 2025. godine nastavno na poziv naslovnog suda od 27. ožujka 2025. ostaje kod svog podneska od 17. ožujka 2025., te na dodaje kako tužitelj u prilogu tužbe dostavlja WSPay plaćanje iz kojeg nije razvidno tko je platio, odnosno čija je Visa kartica terećena za navedeni iznos i takvo plaćanje nije tražio tuženik.

5. Ovo je spor male vrijednosti, a on je prema odredbi čl. 461.a st. 3 Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) pisani postupak u kojem prema čl. 461.a st. 4 ZPP-a sud održava ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud je u ovom predmetu smatrao potrebnim održati ročište kako bi mogao provesti dokaz saslušavanjem stranaka.

6. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu rezervacije od 22. srpnja 2020. ( str. 4-7 spisa), Zahtjev za povrat pozajmice (stranica 8-9 spisa), WSPay plaćanje (stranica 10 spisa), te su saslušani tužitelj i tuženik ( str. 46-47 spisa).

7. Sud nije proveo dokaz uvidom u uputu tužitelja svojoj supruzi ( str. 27 spisa), kao i predloženom dokaznom prijedlogu od strane tužitelja da se sasluša svjedok CB, budući da su sukladno odredbi čl. 461. a ZPP-a stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, a predmetni dokazni prijedlog podnesen je tek u podnesku od 18. svibnja 2025., te ga stoga sud nije uzeo u obzir.

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 835,36 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama s osnove pozajmice što je tužitelj u ime i za račun tuženika podmirio troškove njegovog ljetovanja.

10. Među strankama u ovom postupku nesporno je da je supruga tužitelja rezervirala tuženiku ljetovanje za što je uplaćen iznos od 6.294,00 kn, odnosno 835,36 eura, također je nesporno da je tuženik uplaćeno ljetovanje koristio.

11. Među strankama je sporna osnova tužiteljevog potraživanja, odnosno postojanje ugovornog odnosa među strankama, visina tužbenog zahtjeva, aktivna i pasivna legitimacija, zastara te da li je tuženik dužan vratiti tužitelju iznos od 835,36 eura.

12. Uvidom u potvrdu rezervacije utvrđeno je kako je CB putem e-maila 22. srpnja 2020. rezervirala dvokrevetnu sobu za Waterman resort u razdoblju od 25. srpnja do 1. kolovoza koristeći voucher sa Crnog jaja na ime RB i JB. Ista je potvrđena od strane hotela.

13. Uvidom u potvrdu WSPay plaćanja razvidno kako je 22. srpnja 2020. uplaćen za narudžbu broj 786177 iznos od 6.294,00 kn putem Visa kartice, međutim iz iste se ne može utvrditi sa čijeg računa je plaćanje izvršeno.

14. Uvidom u Zahtjev za povrat pozajmice utvrđeno je kako tužitelj 20. travnja 2022. istim traži povrat iznosa od 6.294,00 kn od tuženika na ime pomoći za plaćanje troškova godišnjeg odmora u Waterman resortu u Supetru na Braču uz kamatnu stopu 10% godišnje odnosno da u roku 7 dana je od zaprimanja dopisa uplati pozajmljeni iznos uvećan za kamate u cjelokupnom iznosu od 7.392,43 kn. Isti je poslan putem e- maila 20. travnja 2022. na adresu [email protected] pa iz istog nije razvidno da je tuženik predmetni zahtjev primio, odnosno da je njemu uopće poslan.

15. Tužitelj u svom iskazu navodi kako tuženika poznaje od 2017. kada je bio njegov nadređeni u tvrtki TD Lost d.o.o. Nakon toga tužitelj je 2019. otvorio vlastitu tvrtku, te je tuženika zaposlio u svojoj tvrtki. Tuženik je često, budući da je bio slabije financijske situacije posuđivao neke sitnije iznose od njega koje je uredno vraćao. 2020. zamolio ga je da mu riješi ljetovanje na koje bi otišao sa svojom suprugom. Budući da nije bio vješt sa uplatama preko Crnoj jajeta zamolio je suprugu da to riješi i da rezervira predmetno ljetovanje tj. da uplati to ljetovanje. Tuženik je sa ljetovanja uredno slao fotografije, zahvalio se, te su se dogovorili kako će predmetni iznos vratiti do kraja te godine. Kako do kraja godine iznos nije vratio, a radilo se o iznosu do 7.000,00 kn više puta ga je usmeno i pismeno pozivao da iznos vrati, a on je stalno obećavao da će to riješiti. U međuvremenu je tuženik dobio izvanredni otkaz zbog nedolaska na posao, a predmetni novac nije do dan danas vratio. Nikakvih drugih zajmova ne sjećam se da bi sa tuženikom imao. Dogovoreno je bilo da će mu tuženik vratit novac, a nikad nije ništa bilo potpisano. Ne sjeća se da li je bilo kakvih poruka na tu temu, kao niti da li mu je tuženik dao kakvo pisano priznanje duga. Djelomičnu otplatu duga od strane tuženika nema.

16. Iz iskaza tuženika proizlazi kako je točno da je bio zaposlenik u firmi Lost d.o.o. gdje mu je tužitelj bio nadređeni, a nakon toga je sa tužiteljem otvorio zajedničku firmu Elektroustroj d.o.o. gdje je tužitelj bio vlasnik sa 2/3 dijela, a on sa 1/3 što još uvijek stoji. Tužitelj je bio direktor i imao je upravljačka prava. Tužitelj je prvi bio sa svojom obitelji na ljetovanju na Braču, a on je radio, te mu je tužitelj predložio da i on ode sa svojom ženom tamo na ljetovanje. Očekivao je kako će to platiti firma. Nije bilo riječ o nikakvoj pozajmici, niti razgovora o tome da ću predmetni iznos morati vratiti, a nije mu bilo na kraj pameti da je to platila njegova žena. Iznenadio se kad je naknadno saznao da je to tako. Navodi kako je tužitelj srušio Elektroustroj firmu i kako sve novce izvlači iz nje. Na ljetovanje je otišao, nakon toga tužio je tužitelja radi tog izvanrednog otkaza, te je taj predmet završen, a za povrat predmetnog zajma saznao je tek iz pisma tužitelja prije podnošenja ove tužbe. Nikada sa tužiteljem nije bilo nikakvog dogovora da bih se predmetni iznos za uplaćeno ljetovanje vratio. Ne vraćanje duga nije njegov otpor zbog izvanrednog otkaza, a porez nije prijavio.

17. Prema članku 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

18. Sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz tužitelja, budući da je isti nelogičan, neuvjerljiv i kontradiktoran iskazu tuženika. Naime, tužitelj navodi kako je tuženika zaposlio u svojoj novoj tvrtki Elektroustroj d.o.o., dok tuženik navodi kako su tužitelj i tuženik zajedno otvorili zajedničku firmu Elektroustroj d.o.o. Sud je uvidom u javni očevidnik- sudski registar utvrdio kako su tužitelj i tuženik članovi društva predmetne tvrtke Elektroustroj d.o.o., OIB: 57494857933 s tim da je tužitelj direktor iste te je ocjenio nevjerodostojnim iskaz tužitelja u tom dijelu. Nadalje, tužitelj svoje navode da je tuženik bio slabije financijske situacije i da je posuđivao od njega neke sitnije iznose ne potkrjepljuje nikakvim dokazima, kao niti navode da ga je tuženik zamolio da mu riješi ljetovanje na koje bi otišao sa suprugom. O tome ne postoji nikakav pisani trag , a isto niti ne proizlazi iz dostavljene materijalne dokumentacije u spisu. Iz rezervacije je utvrđeno da je CB rezervirala za tuženika i njegovu suprugu dvokrevetnu sobu, ali iz niti jednog dostavljenog dokaza se ne može utvrditi sa čijeg računa je izvršeno plaćanje. Tužitelj za dokaz svojih tvrdnji kako su dogovorili da će predmetni iznos vratiti do kraja te godine također ne dostavlja nikakav dokaz. Zahtjev za povratom pozajmice poslan je 20. travnja 2022., na mail adresu za koju se također ne može utvrditi čija je.

19. Sud je prihvatio iskaz tuženika kao vjerodostojan budući da je njegov iskaz uvjerljiv, temeljit i logičan te je u suglasju sa materijalnim dokazima u spisu. Naime, niti iz jednog dostavljenog dokaza ne proizlazi da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu, odnosno da su dogovorili da će tuženik biti obvezan predmetni iznos uplaćenog ljetovanja vratiti tužitelju. Sud ocjenjuje logičnom tvrdnju tuženika kako je očekivao da to platiti firma te kako nije bilo riječ o nikakvoj pozajmici, niti razgovora o tome da će predmetni iznos morati vratiti. Tim više što je firma bila njihova zajednička te je tužitelj ranije bio na takvom putovanju pa je i za tuženika organizirao isto. Životno je nelogično da se inače ne zatraži pisana potvrda ili da ne postoji niti jedan pisani trag između stranaka da se radi o pozajmici, odnosno da ne postoji niti jedan e-mail, poruka ili poziv iz koje bi se moglo utvrditi da su stranke bile u ugovornom odnosu.

20. Prema odredbama članka 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine: broj: "35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) ugovorom o zajmu zajmodavac se obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili drugu količinu određenih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Nadalje, odredbom članka 9. ZOO-a propisano je kako je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 342. stavak 1. ZOO-a propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

Valja napomenuti kako ugovor o novčanom zajmu ne mora biti sastavljen u pisanoj formi da bi bio pravno valjan, jer odredbe ZOO-a, koje propisuju tu vrstu ugovora, takvu formu ugovora ne traže ( ne pretpostavljaju), dakle, ugovor te vrste valjan je ukoliko je sklopljen u usmenom obliku.

21. Temeljem svih provedenih dokaza i tako utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud je nedvojbeno utvrdio kako tužitelj, a budući da je teret dokazivanja u ovom postupku isključivo na tužitelju nije dokazao da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu temeljem kojeg bi tuženik bio obvezan isplatiti tužitelju iznos od 835,36 eura. Naime, iz dostavljene dokumentacije u spisu i iskaza stranka ne može se utvrditi da je tužitelj taj koji je uplatio, odnosno čija žena je po njegovom nalogu uplatila predmetni iznos i da je bilo ugovoreno vraćanje istog. Točno je da je CB rezervirala za tuženika i njegovu suprugu dvokrevetnu sobu, ali iz niti jednog dostavljenog dokaza se ne može utvrditi da je i za kad je ugovoren povrat istog.

22. Slijedom svega navedenog, s budući da tužitelj u tijeku postupka nije dokazao da bi utuženi iznos novaca pozajmio tuženiku, sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, te odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

23. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u cijelosti odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., 155. st. 1. i čl. 164. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023 - dalje u tekstu Tarifa), a imajući u vidu troškovnik predan na ročištu dana 21. svibnja 2026 kao i vrijednost predmeta spora pa mu je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 28. travnja 2025. u iznosu od 75 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesak od 19. svibnja 2025. u iznosu od 75 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 25. svibnja 2025 i 21. svibnja 2026. za svako po 75 bodova (Tbr. 9/1 Tarife, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 600,00 eura te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

25. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na tužbu od 17. ožujka 2025., budući da je isti podnesen bez sudskog poziva tuženiku za podnošenje istog, a i priznat je tuženiku odgovor na tužbu od 28. travnja 2025. te trošak ročišta za objavu presude, budući da isti nije nastao do zaključenje glavne rasprave, a i neizvjesno je da li će tuženik pristupiti na isto, kao i činjenica da će presuda biti javno objavljena na e- oglasnoj ploči sudova.

U Svetom Ivanu Zelini 19. lipnja 2026.

S U D A C:

Iva Raos

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

DN-a:

1. tužitelju, po pun.

2. tuženiku, po pun.