Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo

Poslovni broj:Pp-277/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sucu Mileni Sučić, nadležan u smislu čl. 94. i čl. 98. Prekršajnog zakona uz sudjelovanje Katarine Krha Kocur, kao zapisničara, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠV, zbog prekršaja počinjenog protivno čl. 10. tč. 1 i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21,114/22 i 36/24), povodom optužnog prijedloga PP Orahovica, Klasa: 211-07/25- 5/3969, Ur. broj: 511-16-06-25-1 od 03. ožujka 2025. godine, nakon održane glavne i javne rasprave u nazočnosti okrivljenika ŠV i odsutnosti tužitelja dana 19. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem čl. 183. PZ-a (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. 118/18 i 114/22)

Okrivljenik: ŠV, sin Š i S rođ. I, rođ. **.**.1989. u [adresa], prebiva u [adresa], automehaničar, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 815,00 €, bez imovine, razveden, otac četvero djece, drž RH, nekažnjavan, OIB: [osobni identifikacijski broj],

k r i v  j e

što je dana 22. prosinca 2024 godine u 11,00 sati u [adresa], ŠV nasilnički se p našao u obitelji na način da je za vrijeme dok se njegova kćer mlt. SV rođena **.**.2010. koja živi s majkom IV u [adresa] nalazila kod okrivljenog ŠV koji je ušao kod nje u sobu gdje je sjedila na krevetu i počeo vikati na nju "kako možeš spavati tako dugo, diži se, šta si takva depresivna", a za tim ju je otvorenim dlanom ruke udario u potiljak na što ga je SV primila za ruku i odgurnula od sebe te mu rekla ako to još jednom napravi da će ona njega udariti nakon čega je okrivljenik ŠV izišao van iz sobe čime je nasilje prestalo, dok je navedeno ponašanje oca kod kćeri SV prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost,

II. dakle, kao član obitelji odnosno otac počinio je tjelesno i psihičko nasilje u obitelji prema djetetu kojim je kod iste prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenost,

III. time je postupio suprotno odredbi čl. 10. tč. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a kažnjivo po čl. 22. st. 5. istog Zakona,

IV. pa se temeljem citiranog propisa

i z r i ć e

kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) dana

temeljem čl. 44. st. 3 PZ-a okrivljeniku se primjenjuje

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu bude izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene uvjetnom osudom.

VI. Temeljem odredbe čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 2. t. 1. PZ-a okrivljenik je dužan podmiriti trošak postupka u iznosu od 26,54 €, u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom prisilne naplate, na račun Državnog proračuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Na glavnoj raspravi okrivljenik je naveo da ostaje pri svojoj obrani koju je dao pri zamoljenom sudu u Puli 06. kolovoza 2025 godine, a kojom prilikom je naveo da se za prekršaj za koje ga se tereti ne smatra krivim. Dodao je se nakon razvoda braka sa suprugom IV dogovorio kako će njihova zajednička djeca njih četvero svaki vikend provoditi kod njega tako da je i kritičnog dana 22.12.2024 godine njegova kćerka SV zajedno sa svojom braćom boravila kod njega s obzirom da mu je otac prije toga preminuo SV je odlazila na grog svoga djeda duže vrijeme kada je bila kod njega i primijetio je da je postala depresivna da se povlači u sebe a najviše vremena provodila je u sobi pa je zbog navedenog kritične prigode oko 11,00 sati ušao u njenu sobu navodeći kako je točno da je vikao na nju no nije točno da joj je govorio kako može tako dugo spavati neka se digne već joj je rekao neka izađe iz sobe i neka ne bude tako depresivna. Nadalje je naveo da nije točno da je svoju kćer SV udario u potiljak, nikada nije svoju djecu udario niti bi to učinio konkretne prigode, nije točno niti da ga je SV tada primila za ruku i odgurnula ga od sebe jer kao što je naveo ušao je u sobu i bio je udaljen od SV i nakon što joj je rekao naprijed navedene riječi povišenim tonom, izišao je iz sobe. Napomenuo je da konkretne prigode nije dolazila policija, SV nije pozvala policiju niti je to učinio bilo tko drugi događaj je bio završen nakon što je izišao iz sobe kada je na nju vikao zbog čega je depresivna i nije smatrao da je počinio nasilje u odnosu na svoju kćer, već je reagirao kao otac na opisano njeno stanje. SV je za navedeni slučaj rekla službenici centra za socijalnu skrb kada je bila kod nje u siječnju 2025 godine, a slubenica je po tom slučaj prijavila policiji. Na pitanje zbog čega je njegova kćerka događaj prijavila djelatnicima Centra naveo je d mu to nije poznato pretpostavio je da je to učinila jer se naljutila na njega kada joj je rekao da ne može doći taj vikend u siječnju 2025 kod njega te su policijski službenici kod njega došli 22. siječnja 2025 godine odredili su mu privremenu mjeru opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veza s kćerkom kada je i saznao za događaj i da je policija isti kvalificirala kao nasilje u obitelji. Istaknuo je da njegova kćerka i nakon što mu je policija odredila navedenu mjeru opreza s njim i dalje kontaktira i dalje su u dobrim odnosima.

3. Na glavnoj raspravi pročitan je iskaz svjedoka DV policijskog službenika PP Orahovica koji je naveo da je PP Orahovica zaprimila dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad u Slatini u kojem su naveli da su obavili razgovor sa djetetom mlt. SV što je ukazivalo da su u ponašanju njezina oca ostvarena obilježja nasilja u obitelji prema istoj dodao je da je obitelj bila u tretmanu navedenog zavoda za socijalni rad, kako je isto dobio u rad, postupao je po službenoj bilješci obavio sam u razgovor s mlt. SV u nazočnosti njezine majke i slijedom navedenog zaključio je da su ostvarena obilježja prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji od strane ŠV prema djetetu i protiv istog je podnijet optužni prijedlog.

4.Na glavnoj raspravi pročitan je iskaz svjedoka mlt. SV koja je iskaz dala pri zamoljeno Sudu u [adresa] u nazočnosti zakonske zastupnice majke IV a kojom prilikom je navela da je dana 22. prosinca 2024 godine bila kod svoga oca ŠV u [adresa] koji je u jednom trenutku ušao u sobu u kojoj se nalazila i sjedila na krevetu počeo je vikati na nju "kako možeš spavati tako dugo, diži se, što si tako depresivna" a zatim ju je otvorenim dlanom ruke udario u potiljak slabijeg intenziteta, uhvatila ga je za ruku, odgurnula ga je od sebe i rekla mu ako to još jednom napravi udarit će i ona njega zatim je otac izišao van iz sobe a nakon navedenog događaja otac ju više nije udario znao joj je reći da će joj uzeti mobitel i udariti ju ako se ne smiri, inače kada provodi vrijeme kod oca imaju dobre odnose i svaki vikend se redovno viđa s ocem

5. U dokaznom postupku nije ispitana svjedok IV jer ista nije nazočila događaju i nema neposrednih saznanja stoga je Sud cijenio da njezin iskaz ne bi utjecao na odgovornost okrivljenika.

6. Na temelju provedenog postupka Sud smatra dokazanim djelo okrivljenika kako je opisano u izreci presude stoga ga je proglasio krivim i izrekao odgovarajuću kaznu.

7. Sud je cijenio obranu okrivljenika koji je naveo da je vikao kćeri neka iziđe iz sobe i da ne bude više depresivna, dok je svjedok mlt. SV je u svom iskazu navela da je otac vikao na nju kako možeš spavati tako dugo, diži se, što si tako depresivna i udario ju otvorenim dlanom ruke u potiljak slabijeg intenziteta, koji iskaz je Sud cijenio uvjerljivim jer je svjedok iskazivala ne samo kako se njezin otac ponašao prema njoj kritične zgode već je navela da s ocem ima dobre odnose i da se svaki vikend redovno viđa s ocem Sud je cijenio da je ista iskazivala spontano i istinito te je slijedom provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je okrivljenik svojim ponašanjem kritične zgode ostvario obilježje djela za koje ga se tereti dok je Sud obranu okrivljenika cijenio neuvjerljivom i usmjerenom na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.

7.1. Na iskazu svjedoka EV Sud nije temeljio odluku odgovornosti okrivljenika jer isti nije okolnosno iskazivao o događaju budući istom nije niti nazočio.

8. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku za počinjeni prekršaj Sud je vodio računa o svim okolnostima iz čl. 36. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, te se kao olakotna okolnosti na strani okrivljenika imalo se u vidu ponašanje okrivljenika nakon počinjenog prekršaja jer je uvidom u prekršajnu evidenciju utvrđeno da se okrivljenik nakon događaja nije nasilnički ponašao prema članu obitelj odnosno prema djetetu i da su odnosu između njega i kćer dobri te se svaki vikend redovno viđaju odnosno okrivljenik se ponaša na društveno prihvatljiv način stoga je Sud cijenio adekvatnim primijeniti uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) dana s rokom kušnje od 6 (šest) mjeseci koja je ocijenjena primjerenom težini prekršaja stupnju njegove odgovornosti i svrsi kažnjavanja smatrajući da će se navedenom sankcijom postići svrha kažnjavanja i da će okrivljenik shvatiti neprihvatljivost svog ponašanja kako ubuduće ne bi činio ovakva i slična djela.

9. Kazna je okrivljeniku izrečena temeljem čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te se temeljem čl. 44. st. 3. PZ-a prema okrivljeniku primijenila uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) dana neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu bude izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

10. Okrivljeniku za počinjeni prekršaj nije primijenjena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji kćeri mlt. SV rođena **.**.2010. u trajanju od 3 (tri) mjeseca na udaljenosti ne manjoj od 100 (sto) metara na bilo kojem mjestu na području RH, koju je predložio tužitelj jer je iz iskaza svjedoka mlt. SV evidentno da je s ocem u dobrim odnosima i da se svaki vikend redovno viđa s ocem, stoga je Sud cijenio da ne postoji opasnost da će okrivljenik nastaviti s činjenjem prekršaja.

11. Sud je okrivljenika obvezao na plaćanje troškova prekršajnog postupka koji iznos je primjeren kako složenosti tako i dužini trajanja postupka.

12. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja riješeno je kao u izreci presude.

U Đakovu 19. lipnja 2026.

Zapisničar

Sudac

Katarina Krha Kocur

Milena Sučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dva istovjetna primjerka a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku,

2. Tužitelju,

3. Ošt. Mlt SV, po z.z. IV,

4. Spis

Nakon pravomoćnosti

5. Hrvatski zavod za socijalni rad – Našice