REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-322/2025-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika LIKA CESTE d.o.o. Gospić, Smiljanska 41, OIB: 92953194406, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, s danom objave 19. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LIKA CESTE d.o.o. za održavanje, zaštitu, rekonstrukciju i izgradnju cesta i cestovnih objekata, OIB; 92953194406, Smiljanska 41, 53000 Gospić, isplatiti tužitelju CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, iznos od 211,69 eura (dvjesto jedanaest eura i šezdeset i devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 4. listopada 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana .

II. Nalaže se tuženiku LIKA CESTE d.o.o. za održavanje, zaštitu, rekonstrukciju i izgradnju cesta i cestovnih objekata, OIB: 92953194406, Smiljanska 41, 53000 GOSPIĆ, naknaditi tužitelju CROATIA osiguranju d.d. Zagreb, OIB : 26187994862, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.349,98 (tisuću tristo četrdeset i devet eura i devedeset i osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj Općinskom sudu u Gospiću naveo kako je dana 19. lipnja 2021. u mjestu Vratnik, DC 23, došlo do prometne nezgode s materijalnom štetom uslijed pada kamena s kamenog usjeka s desne strane ceste na krov vozila marke Golf, registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao ŽĐ i koje je na dan nezgode bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 004626213610. Zbog pada kamena i udara u krov nastala je šteta na vozilu za koju je odgovoran tuženik. Oštećenik ŽĐ je postavio zahtjev za isplatu odštete na vozilu temeljem svog kasko osiguranja te mu je tužitelj na ime štete na vozilu isplatio nesporni iznos od 211,69 eura /1.595,00 kuna. S obzirom na navedeno, tužitelj je zatražio isplatu navedenog iznos od tuženika pozivajući se na odredbu čl. 963. Zakona o obveznim odnosima.

2. Rješenjem poslovni broj P-55/2024-3 od 26. veljače 2024. Općinski sud u Gospiću oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet ustupljen ovom sudu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev. Naveo je kako je upravitelj državnih cesta, društvo Hrvatske ceste d.o.o., temeljem Zakona o cestama, na ovdje tuženika, Ugovorom o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta za 2021. prenio izvođenje radova redovitog održavanja na području Ličko - senjske županije. Tuženik je u cijelosti izvršio svoje ugovorene obveze redovitog održavanja prema upravitelju državnih cesta, kao zakonskom nositelju cjelokupnog (izvanrednog i redovnog) održavanja državnih cesta. Tuženik je uredno i pravovremeno izvršio ophodnju na predmetnoj dionici ceste prije štetnog događaja tj. prije predmetne prometne nezgode, sukladno čl.12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“ br. 75/14 i 7/21) iz čega proizlazi da uzrok štetnog događaja nije propust tuženika u redovitom održavanju ceste. Naime, tuženik je izvršio sve svoje ugovorne obveze redovitog održavanja predmetne dionice ceste te je pravovremeno organizirao ophodnju i to 18. lipnja 2021. od 18:00 sati do 19:30 sati te 19. lipnja 2021. od 1:00 do 3:30 sati, a što proizlazi iz ophodarskog dnevnika koji je ovjeren po nadzornom inženjeru Hrvatskih cesta d.o.o. Posebno je napomenuo kako je na mjestu nezgode, upravitelj cesta, izvršavajući svoju obvezu izvanrednog održavanja državnih cesta, po trećoj pravnoj osobi zaštitio predmetni kameni usjek postavljanjem zaštitne žičane mreže, međutim, iznad mrežom zaštićenog usjeka koji je visok 6 do 8 metara se nalazi nezaštićena zemljano-kamena kosina sa koje se očito odronio kamen na krov oštećenog automobila. Ukazao je i na to da prilikom ophodnje ceste, ophodar ne može, niti je dužan na toj visini iznad ceste vidjeti kamen veličine 10x15 cm koji bi se mogao odroniti. Odron kamena koji je uzrok ovog štetnog događaja s obzirom na svoju veličinu (10x15 cm) i visinu od 7 - 8 metara s koje se odronio te silinu naleta, predstavlja događaj koji se objektivno nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti. Na strani tuženika ne postoji protupravnost, zbog čega između tužitelja i tuženika nije nastao izvanugovorni odnos odgovornosti za štetu. Navedeno zato što se uzrok štetnog događaja ne može pripisati propustima tuženika u redovnom održavanju ceste. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. U nastavku postupka stranke su ustrajale kod svojih navoda.

5. Podneskom od 21. listopada 2024. trgovačko društvo ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb dalo je izjavu o miješanju u ovu parnicu na strani tuženika te je sud rješenjem poslovni broj P-200/2024-14 od 31. listopada 2024. dopustio sudjelovanje umješača na strani tuženika.

6. Presudom ovog suda poslovni broj P-200/2024-14 od 31. listopada 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

7. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 270/2025-3 od 15. svibnja 2025. ukinuta je presuda ovog suda od 31. listopada 2024. te je predmet vraćen na ponovan postupak.

8. Sud je proveo dokaze uvidom u isprave u spisu i saslušanjem svjedoka ŽĐ, ZĐ i GĐ. Tijekom postupka provedeno je vještačenje po vještaku za cestovni promet Albertu Grabovcu.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Tužitelj potražuje utuženu tražbinu prema tuženiku po osnovi zakonske subrogacije iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), a s obzirom na to da je tužitelj naknadio štetu na vozilu u visini od 1.595,00 kn (211,69 eura) svom osiguraniku, ŽĐ.

11. Među strankama nije sporno da je došlo do prometne nezgode 19. lipnja 2021. na način kako je to opisano u tužbi, odnosno da je s kamenog usjeka s desne strane ceste DC 23, u mjestu Vratnik, došlo do pada kamena na vozilo kojim je upravljao ŽĐ, uslijed čega je na vozilu nastala materijalna šteta. Navedeno proizlazi i iz Potvrde Policijske postaje Senj od 27. rujna 2021., cjelokupnog spisa predmeta Policijske postaje Senj, klasa 211-04/24-03/308, urbroj: 511-04-09-24-5 te iz iskaza saslušanih svjedoka. Nije sporno ni da je tužitelj osiguraniku isplatio iznos od 1.595,00 kn čiju protuvrijednost potražuje u ovom postupku, a isto proizlazi i iz izvatka o prometu po računu tužitelja na stranici 20 spisa. Sporna je odgovornost tuženika za nastalu štetu.

12. Odgovornost tuženika u konkretnom slučaju procjenjuje se po općim načelima odgovornosti za štetu (odgovornost po načelu presumirane krivnje sukladno odredbi čl. 1045. ZOO-a). Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a štetnik je dužan naknaditi štetu ako ne dokaže da je nastala bez njegove krivnje. Protupravno postupanje tuženika, a s obzirom na to da je na njega Ugovorom o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta za 2021. godinu od strane društva Hrvatske ceste d.o.o. preneseno izvođenje radova redovitog održavanja cesta na području Ličko senjske županije, sastojalo bi se u propustu postupati sukladno obvezama koje čine redovito održavanje ceste, a koji je propust doveo do nastanka štetnog događaja.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka Alberta Grabovca proizlazi da je kamen pao na vozilo s mjesta iznad postavljene zaštitne metalne (žičane) mreže. Prema obrazloženju vještaka s ročišta održanog 12. svibnja 2026., kamen nije mogao pasti s nižeg mjesta, tj. s područja na kojem se nalazi mreža jer kamen (s obzirom na njegovu veličinu koju je vještak utvrdio uvidom u fotografije koje su sačinjene od strane policijskih djelatnika prilikom uviđaja – stranica 163 spisa) nije mogao proći kroz zaštitnu mrežu dimenzija 80x80 (stranica 163 spisa) koje dimenzije je vještak utvrdio na očevidu. U postupku je utvrđeno (uviđajem na licu mjesta) da se iznad postavljene zaštitne mreže nalazi raslinje te da ne postoji mreža ili ograda koja bi sprječavala i zaustavila kretanje kamena s kosine iznad postavljene mreže. Nalaz vještaka koji je utemeljen na zapažanjima s održanog uviđaja, sud je u cijelosti prihvatio kao jasan i logičan i zaključio da je do pada kamena na vozilo došlo s kosine iznad postavljene metalne mreže.

14. Tuženik je izvođač radova redovitog održavanja ceste na području Ličko - senjske županije prema u tom dijelu nespornim navodima stranaka. Prema odredbi čl. 13. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“ broj 90/14) pod redovitim održavanjem cesta podrazumijevaju se, među ostalim, i poslovi redovitog održavanja pokosa. Prema odredbi čl. 24. citiranog Pravilnika upravitelj ceste u obvezi je osigurati da izvođač radova održavanja ceste pokose usjeka, zasjeka i nasipa održava tako da osigura zadani nagib i oblik, da je na njima stalno osiguran ili odstranjen nestabilni materijal, te da su tehničke i biološke zaštitne mjere (zaštitna vegetacija, zaštitne mreže te druge naprave i mjere za zadržavanje nestabilnog materijala) u takvom stanju da je osigurana učinkovita zaštita pokosa i ceste. Nadalje, prema odredbi čl. 36. Pravilnika o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“ broj 75/14) ophodar mora radi zaštite javne ceste i sigurnosti prometa na njoj tijekom ophodnje stalno nadzirati sve aktivnosti na javnoj cesti i njenom zaštitnom pojasu te mora, u okviru svojih mogućnosti i raspoložive opreme i sredstava, spriječiti štetnu aktivnost te mogući štetni utjecaj okoline na javnu cestu i promet na njoj, a osobito spuštan je po pokosu nasipa ili usjeka kamena, stabala te drugih predmeta i materijala. Iz navedenog proizlazi da je tuženikova obveza održavati pokose takvima da je s njih odstranjeno nestabilno kamenje.

15. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi propust u redovnom održavanju ceste na strani tuženika. Naime, iako je to njegova obveza, sukladno citiranim odredbama Pravilnika o održavanju cesta i Pravilnika o ophodnji javnih cesta, tuženik nije poduzimao mjere kontrole i/ili preventivnog uklanjanja nestabilnog kamenja s pokosa usjeka. Da te obveze nije ispunjavao proizlazi iz sadržaja ophodarskog dnevnika (stranica 43 spisa) iz kojeg je vidljivo da je obavljeno čišćenje kolnika od rasutog materijala, ali ne i da su izvršene bilo kakve mjere prevencije vezane za uklanjanje nestabilnog kamenja. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka ZĐ koji je zaposlen kod tuženika kao ophodar. Naime, ovaj svjedok je izričito potvrdio da oni (tuženik) ne uklanjaju nestabilno kamenje iznad mreže, smatrajući da to nije u opisu njihovog posla, međutim, drugačije proizlazi iz prethodno citiranih odredbi oba Pravilnika. Ovdje se dodaje i da tuženik u spis nije dostavio Ugovor sklopljen između tuženika i društva Hrvatske ceste d.o.o. o redovitom održavanju cesta na koji se tijekom postupka pozivao, a iz kojeg bi se (eventualno) moglo utvrditi jesu li stranke tog Ugovora utvrdile drugačije ugovorne obveze tuženika u odnosu na one propisane citiranim Pravilnicima. Pored navedenog, rezultati dokaznog postupka upućuju na zaključak o tome da je tuženik bio upoznat s opasnošću od odrona kamenja. O tome su svjedočili zaposlenici tuženika ZĐ koji je iskazao da se odroni najčešće događaju za vrijeme kišnog vremena te da je na ovoj dionici postavljen znak opasnosti od odrona kamena, dok je svjedok GĐ (također tuženikov zaposlenik) naveo kako je ovdje često znalo padati kamenje, a otkad je postavljena zaštitan ograda da se to rjeđe događa (ali se ipak događa).

16. Prema tome, iz utvrđenog činjeničnog stanja (pad kamena s nezaštićenog usjeka na vozilo) i sukladno citiranim odredbama Pravilnika, proizlazi da je riječ o tuženikovom propustu koji se očituje u neizvršavanju radova koje je dužan izvršavati, odnosno o propustu tuženika koji je doveo do nastanka nezgode uslijed pada kamena na vozilo koje se kretalo cestom o čijoj je sigurnosti tuženik dužan brinuti.

17. Visinu tužbenog zahtjeva tuženik nije ni osporavao, kao niti činjenicu da je tužitelj oštećeniku isplatio štetu, a što proizlazi i iz naloga za doznaku po šteti na stranici 19 spisa.

18. Slijedom navedenog, a kako je do predmetne nezgode, a posljedično i štete došlo zbog tuženikovog propusta postupati sukladno svojim obvezama, sud je primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a i čl. 963. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučio kao u točki I. izreke presude. O zakonskoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos glavnice sud je odlučio primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a u vezi sa čl. 1086. ZOO-a.

19. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od po 50,00 eura za sastav tužbe i za sastav podneska od 5. siječnja 2026. ( Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), za pristup ročištima od 26. lipnja 2024., 7. listopada 2024., 27. kolovoza 2025., 20. listopada 2025. (uviđaj) i 12. svibnja 2026. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), iznos od 75,00 eura za sastav žalbe protiv presude (Tbr. 10. t. 1. Tarife), 25,00 eura za sastav žalbe protiv rješenja od 31. listopada 2024. (Tbr. 10. t. 4. Tarife), pripadajući PDV u visini od 112,50 eura (Tbr. 42. Tarife), iznos od 171,40 eura na ime troška pristupa svjedoka ŽĐ na ročište održano 7. listopada 2024. (sukladno rješenju ovog suda od 19. lipnja 2026.), iznos od 500,00 eura na ime vještačenja po vještaku prometne struke , iznos od 89,54 eura na ime troškova pristupa uviđaju sukladno Tbr. 50. t. 3. Tarife (koji iznos je sud odmjerio s obzirom na to da se prosječna cijena bezolovnog benzina od 100 oktana u Hrvatskoj na dan održavanja uviđaja kretala u rasponu od 1,81 do 1,83 eura/l pa je sud uzeo kao prosječnu, srednju vrijednost, 1,82 eura/l, te kilometražu od Rijeke do Vratnika koja iznosi 82 km u jednom smjeru, odnosno ukupno 164 km, a kako to proizlazi iz javno dostupnih podataka s web stranice www.cijene-goriva.com.hr i podataka s aplikacije „google maps“) te iznos od po 13,27 eura na ime troška sudske pristojbe na presudu od 31. listopada 2024. i žalbu protiv presude (Tar. br. 2. i 3. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi – „Narodne novine“ broj 37/23), odnosno ukupno 1.349,98 eura. O kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u vezi sa čl. 151. st. 3. ZPP-a. Zato je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 19. lipnja 2026.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalb i odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl.467.a ZPP-a).