REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-638/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Pisarnica Rijeka, Riva 8, protiv tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE PRIMORSKO – GORANSKE ŽUPANIJE, Ulica Nikole Tesle 9, Rijeka, OIB: 97967544201, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CESTE RIJEKA d.o.o. Kukuljanovo, Industrijska zona , Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 6. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 19. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE Primorsko-goranske županije, Rijeka, Nikole Tesle 9, OIB: 97967544201, isplatiti tužitelju EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, iznos od 1.659,04 eura (tisuću šesto pedeset i devet eura i četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 5. siječnja 2022. do isplate i koje se do 31. prosinca 2022. određuju po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdobl je koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE Primorsko-goranske županije, Rijeka, Nikole Tesle 9, OIB: 97967544201, naknaditi tužitelju EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, ul. Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.324,54 (dvije tisuće tristo dvadeset i četiri eura i pedeset i četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. lipnja 2026. pa do isplate po stopi obračunatoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se sudjelovanje trgovačkog društva Ceste Rijeka d.o.o. Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232, kao umješača na strani tuženika.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako se dana 30. studenog 2021. dogodila prometna nezgoda na kolniku županijske ceste Ž5059 – Škrljevo/Bakar (Ž5205) – Krasica - Praputnjak - Hreljin, općina Bakar kod oznake km 1 + 600 m. Nezgoda se dogodila na način da se vozač TL kretao navedenom cestom upravljajući vozilom marke Fiat Bravo, registarske oznake [registarska oznaka] i to desnom kolničkom trakom iz smjera Krasice u smjeru Škrljeva te mu je dolaskom do kilometar oznake 1+ 600 m na dijelu ceste izvan naselja gdje je brzina ograničena na 90 km/h i gdje nema postavljenog prometnog znaka opasnosti „Divljač na cesti“, iznenada na cestu s kamenog zasjeka na kolnik istrčala divljač (košuta) te je ista udarila u prednji lijevi dio vozila. Na vozilu kojim je upravljao TL nastala je materijalna šteta. U vrijeme predmetne nezgode tužitelj je s Ministarstvom poljoprivrede Republike Hrvatske imao sklopljen ugovor o osiguranju od građanskopravne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj (polica osiguranja od odgovornosti broj 804271894) za štete koje nastanu uslijed naleta motornog, priključnog ili željezničkog vozila na divljač ili uslijed naleta divljači na motorno, priključno ili željezničko vozilo. Vlasnik oštećenog vozila, TL, je tužitelju podnio zahtjev za naknadu štete na vozilu te je tužitelj na temelju prethodno navedene police osiguranja od odgovornosti za štetu od divljači, oštećenom isplatio 4. siječnja 2022. iznos od 1.659,04 eura. Tužitelj je ukazao na odredbu čl. 50. Zakona o cestama prema kojoj pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom, a sukladno posebnim propisima. Posebni propis za tuženika predstavlja Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama iz kojega proizlazi dužnost tuženika za postavljanjem odgovarajućih prometnih znakova (u ovom slučaju znaka opasnosti od divljači) te zaštitnih žičanih ograda namijenjenih zaštiti prometa od divljači. Tuženik je obvezan održavati prometnicu na kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda u stanju prikladnom za nesmetano odvijanje prometa te je bio dužan postupiti po zahtjevu lovoovlaštenika, Lovačkog društva za uzgoj, zaštitu i lov divljači „Tuhobić“ Krasica i postaviti na predmetnoj dionici županijske ceste prometni znak opasnost od divljači, a što je propustio učiniti. Isplatom iznosa od 1.659,04 eura temeljem ugovora o osiguranju tužitelj je temeljem odredbe čl. 23. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti i odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima stekao pravo na naknadu isplaćenog iznosa od tuženika, kao osobe koja je odgovorna za štetu. Zato je tužitelj podnio ovu tužbu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev. Naveo je kako je na zahtjev Lovačkog društva „Tuhobić“ postavio prometni znak opasnosti „Divljač na cesti“. Taj znak se i danas nalazi na predmetnoj dionici ceste. Dakle, tuženik je u cijelosti postupio u skladu s odredbama članka 50. stavka 2. Zakona o cestama te je na zahtjev osobe koja gospodari lovištem postavio prometnu signalizaciju. Predložio je da sud pozove Ceste-Rijeka d.o.o. kao umješača na strani tuženika, a s obzirom na to da temeljem ugovora sklopljenog s tuženikom navedeno društvo vrši poslove redovitog održavanja županjskih i lokalnih cesta što uključuje i obvezu dojave ukoliko koji od prometnih znakova koji su bili postavljeni nedostaje. Isticao je kako njegova obveza nije postavljanje žičane ograde uz navedenu cestu jer se takve ograde postavljaju na autoputu što nije u tuženikovoj nadležnosti. Tuženik je ukazivao i na eventualnu odgovornost vozača sukladno članku 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Predlagao je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Podneskom od 18. ožujka 2025., treća osoba Ceste Rijeka d.o.o., dala je izjavu o stupanju u ovu parnicu kao umješač na strani tuženika. Pridružio se navodima tuženika i osporio tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. U daljnjem tijeku postupka stranke su ustrajale kod navoda iz tužbe i odgovora na tužbu.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu. U postupku su saslušani svjedoci TL i ŠL te je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku cestovnog prometa, Albertu Grabovcu.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je 30. studenoga 2021. došlo do prometne nezgode na kolniku županijske ceste Ž5059 – Škrljevo – Bakar – Krasica – Praputnjak

– Hreljin, općina Bakar, u kojoj je nesreći sudjelovalo vozilo marke Fiat Bravo registarske [registarska oznaka] kojim je upravljao vozač TL. Nesporno je da je do nezgode došlo naletom vozila na divljač – košutu te da je tužitelj kao osiguratelj svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj na temelju police osiguranja od odgovornosti broj 804271894, vlasniku vozila, TL, dana 4. siječnja 2022. isplatio iznos od 1.659,04 eura (12.500,00 kn) na ime naknade štete na vozilu. Sporno je, je li na predmetnoj dionici županijske ceste postojao znak opasnosti „Divljač na cesti“, odnosno je li tuženik na zahtjev lovačkog društva na toj dionici postavio predmetni znak te u vezi s tim, postoji li odgovornost tuženika za štetu i postoji li (eventualno) odgovornost vozača za nastanak prometne nezgode i posljedično štetu koja je nastala na vozilu.

8. Tuženik odgovara za štetu po osnovi krivnje sukladno odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22; dalje: ZC). Prema odredbi čl. 50. st. 2. ZC-a pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu zbog naleta na divljač na javnoj cesti ako javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Drugim riječima, odgovornost tuženika kao pravne osobe koja upravlja predmetnom cestom može se sastojati u propustu da postavi odgovarajuću signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost na cesti, odnosno na mogućnost naleta divljači. Obveza tuženika na postavljanje prometnih znakova proizlazi i iz Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cesti („Narodne novine“ broj 92/19).

9. Iz isprava u spisu (stranica 69 i 70 spisa) proizlazi da je Lovačko društvo „Tuhobić“, Krasica, od tuženika tražilo postavljanje znaka opasnosti „Divljač na cesti“ u više navrata. Nadalje, isprave u spisu (fotografije na stranicama 79 do 81 spisa) dokazuju i da je na dane 6. listopada 2019. (stranica 79 spisa), 15. siječnja 2021. (stranica 80 spisa) i 15. veljače 2023. (stranica 81 spisa) na predmetnoj dionici ceste bio postavljen navedeni znak opasnosti. Međutim, navedeno ne znači da je taj znak bio na tom mjestu i na sam dan nastanka prometne nezgode (30. studenoga 2021.). Naime, u Potvrdi o predmetnoj prometnoj nezgodi koju je izdalo Ministarstvo unutarnjih poslova Policijska uprava Primorsko – goranska, Postaja prometne policije Rijeka, klasa: 211-04/21-O/11658 od 7. prosinca 2021. (koja ima snagu javne isprave u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a) navedeno je da na toj dionici ceste nije postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“ (stranica 7 spisa). Nadalje, iz iskaza svjedoka TL, proizlazi da su policajci koji su došli na mjesto nezgode utvrdili da na tom mjestu nema predmetnog znaka opasnosti, dok je svjedok ŠL koji je kao policajac sudjelovao na uviđaju izjavio da misli kako je tamo bio znak opasnosti, ali da to ne može sa sigurnošću tvrditi. Na uviđaju održanom dana 16. siječnja 2026. na mjestu prometne nezgode utvrđeno je da se na predmetnoj dionici ceste sada nalazi sporni prometni znak, međutim, na poleđini znaka nalaze se oznake proizvođača te mjesec i godina proizvodnje prometnog znaka iz siječnja 2022. (nakon nastanka štetnog događaja), a što je vještak dodatno opisao u svom nalazu (stranica 136 spisa). Pored navedenog, iz dopisa Lovačkog društva „Tuhobić“ upućenog ovdje tužitelju od 20. prosinca 2021. (stranica 68 spisa) proizlazi da na predmetnoj dionici ceste u vrijeme štetnog događaja nije bio postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“. Prema tome, provedeni dokazi u svojoj ukupnosti, koji u bitnom istovjetno ukazuju na relevantnu činjenicu u ovom postupku (osim iskaza svjedoka ŠL kojeg u tom dijelu sud nije ocijenio relevantnim jer je suprotan ostalim dokazima, a i svjedok više nije bio siguran je li tamo bio znak ili nije) upućuju na zaključak o tome da u vrijeme nastanka prometne nezgode na predmetnoj dionici županijske ceste nije bio postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“. Ovdje se dodaje da je na tuženiku bio teret dokazivanja činjenice postojanja znaka opasnosti, međutim, tuženik na navedene okolnosti nije pravovremeno predložio provođenje dokaza u skladu s odredbom čl. 461. a st. 1. ZPP- a. Tuženik je tek na pripremnom ročištu održanom 21. veljače 2025. predložio saslušanje ophodara, CL, međutim, nije iznio razloge koji bi ukazivali na to da taj dokaz nije mogao predložiti ranije (u odgovoru na tužbu), bez svoje krivnje (čl. 461. a st. 9. ZPP-a). Kako je tuženik bio prekludiran u predlaganju ovog dokaza na pripremnom ročištu s obzirom na to da se radi o postupku u sporu male vrijednosti, sud taj dokaz nije proveo. Nadalje, dodaje se i da je sud odustao od provođenja dokaza saslušanjem policijskog službenika ČL jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri izvjesnim utvrđeno s obzirom na provedene dokaze, a i uvažavajući načelo ekonomičnosti postupka, činjenicu da se radi o sporu male vrijednosti kao i činjenicu da se radilo o dokaznom prijedlogu tužitelja koji nije bio dužan dokazivati nepostojanje prometnog znaka već je tuženikova dužnost u ovoj parnici bila dokazati njegovo postojanje u vrijeme nastanka štetnog događaja (pozitivnu činjenicu), sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a.

10. Prema tome, stav je ovog suda da je tuženik uslijed činjenice propuštanja postavljanja znaka opasnosti „Divljač na cesti“ na predmetnoj dionici ceste u vrijeme nastanka štetnog događaja, postupio suprotno svojoj obvezi iz čl. 50. st. 2. ZC-a, slijedom čega je odgovoran za štetu koju je prouzročila divljač na vozilu u smislu odredbe čl. 50. st. 1. i 2. ZC-a te odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) prema kojoj tuženik odgovara za štetu prema pravilima o subjektivnoj odgovornosti kod koje se krivnja presumira (obična nepažnja).

11. Pored navedenog, tuženik u ovoj parnici nije dokazao ni svoju drugu prigovornu tvrdnju kojom je upirao na odgovornost vozača jer provedeni dokazi ne ukazuju na to da je vozač svojim načinom vožnje doprinio nastanku štetnog događaja. Naime, do nezgode je došlo tako da je divljač u kretanju došla vozilu koje se kretalo iz smjera Krasice prema Škrljevu i to s lijeve strane, kada je došlo do kontakta divljači s prednjom stranom vozila (vjetrobranskim staklom), nakon čega je došlo do pada divljači na lijevu bočnu stranu vozila, a kako je to utvrdio vještak Grabovac čiji nalaz i mišljenje je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao jasan, objektivan i stručan. Vještak nije mogao utvrditi kojom se brzinom kretalo vozilo jer je nepoznat zaustavni put vozila (zaustavni put nije utvrđen prilikom očevida policijskih službenika) te je pojasnio (stranica 134 spisa) kako se radilo o iznenadnoj opasnosti za vozača koju vozač nije mogao izbjeći. Prema tome, utvrđene okolnosti nastanka predmetne prometne nezgode, ne ukazuju na to da je vozač na bilo koji način doprinio njenom nastanku pa je i taj prigovor tuženika ocijenjen neosnovanim.

12. Visinu štete na vozilu vještak je procijenio u iznosu od 1.932,21 eura. Radilo se o totalnoj šteti jer je popravak vozila bio neisplativ, a s obzirom na to da se radilo o vozilu godine proizvodnje 2008., sa 229950 prijeđenih kilometara i potrebom od 30,5 sati popravka. Vještak je utvrdio vrijednost ostatka vozila u visini od 1.288,14 eura, vrijednost vozila u visini od 3.220,35 eura i ukupnu visinu štete (vrijednost vozila – vrijednost ostatka vozila) u visini od 1.932,21 eura. Kako je svoj nalaz vještak i u tom dijelu valjano obrazložio, dajući jasne izračune tržišne vrijednosti vozila na dan nastanka štetnog događaja, vrijednosti ostatka vozila i posljedično ukupne visine štete, što je dodatno pojasnio i na ročištu održanom 6. svibnja 2026. te uvažavajući okolnost prema kojoj stranke nisu imala primjedbi na njegov nalaz, sud je utvrdio da je visina štete na vozilu iznosila 1.932,21 eura sukladno vještačkom nalazu.

13. Kako tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu iznosa od 1.659,04 eura koji iznos je (nesporno) isplatio vlasniku vozila, a što proizlazi i iz isprava u spisu (stranica 46 spisa), sud je njegov zahtjev u cijelosti ocijenio osnovanim te je primjenom odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, čl. 50. st. 1. i 2. ZC-a, čl. 1045. ZOO-a i čl. 963. st. 1. ZOO-a presudio kao u izreci presude.

14. Odluku o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice sud je donio primjenom odredbe čl. 1086. ZOO-a u vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO-a.

15. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke presude donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u visini od po 200,00 eura za sastav tužbe i podneska od 30. travnja 2026 ., (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore - „Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), za pristup ročištima od 21. veljače 2025., 30. lipnja 2025., 16. siječnja 2026. (uviđaj) i 6. svibnja 2026. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), iznos od 100,00 eura za pristup ročištu od 15. rujna 2025. (Tbr. 9. t. 2. Tarife), pripadajući PDV u visini od 325,00 eura (Tbr. 42. Tarife), iznos od 600,00 eura na ime provedenog vještačenja, iznos od 33,18 eura na ime sudske pristojbe na tužbu te 66,36 eura na ime sudske pristojbe na presudu, sukladno Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23), odnosno ukupno 2.324,54 eura. Zato je odlučeno kao u točki II. izreke. Kamata na trošak parničnog postupka određena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO-a.

16. Odluka iz izreke rješenja donesena je primjenom odredbe čl. 206. st. 1. ZPP -a jer umješač kao osoba koja na temelju Ugovora o redovnom održavanju županijskih i lokalnih cesta na području Primorsko – goranske županije, a koji je Ugovor zaključen s tuženikom, ima pravni interes da tuženik uspije u ovoj parnici.

U Rijeci 19. lipnja 2026.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl.467.a ZPP-a).