Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-953/2024-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužiteljice: VJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dario Čehić, odvjetnik iz Poreča, protiv tuženika: Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 24. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Daria Čehića i zamjenske punomoćnice tuženika ŽJ, temeljem čl.335., čl.338. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 – dalje: ZPP), dana 19. lipnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, da plati tužiteljici VJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 12.096,18 EUR (dvanaesttisućadevdesetšest eura i osamnaest centi), uvećan za zatezne kamate tekuće od 30. rujna 2015. godine, pa do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne s tope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

II Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, da naknadi tužiteljici VJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u iznosu od 2.791,97 eura (dvijetisućesedamstodevedesetjedan euro i devedesetsedam centi) eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 19. lipnja 2026. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se tužiteljica odbija s razlikom zatraženog troška kao neosnovanom.

Obrazloženje

1. Između tužiteljice VJ i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., vodi se parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. Nakon provedenog postupka Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama -Buie donio je prvostupanjsku presudu poslovni broj: P-1569/2019-42, od 07. lipnja 2024. godine, kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrde ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 9011538981, sklopljenog dana 14.06.2006. godine i to čl.4.toč.4.1., te čl.7.toč.7.2., kojima je ugovoreno da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s odlukama tuženika, te kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te za isplatom novčanog iznosa od 14.833,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te tužiteljici dosudio trošak postupka u iznosu od 5.517,62 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Protiv prvostupanjske presude poslovni broj: poslovni broj: P-1569/2019-42, od 07. lipnja 2024. godine, tuženik je podnio žalbu, te je po izjavljenoj žalbi Županijski sud u Puli - Pola, kao sud drugog stupnja, Presudom i Rješenjem poslovni broj: Gž- 1193/2024-2, od 09. rujna 2024., odlučio na način da je tuženikovu žalbu djelomično uvažio i ukinuo presudu Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: P-1569/2019-42 od 07. lipnja 2024., u t. III. i IV. i u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je u preostalom dijelu potvrdio presudu Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: P-1569/2019-42 od 07. lipnja 2024., u t. I. i II.

4. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke uputio prvostupanjski sud da u ponovljenom postupku, u odnosu na ukinut dio prvostupanjske presude , polazeći od pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela drugostupanjskog suda od 04. prosinca 2023., da potrošač kao korisnik kredita koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1 t. 6. ZID ZPK/15 nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa s osnove nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ukoliko se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao s osnove ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu sa čl. 19.c ZID ZPK/15 i to po pravilima o stjecanju bez osnove, donese novu odluku, kao i da odluči o troškovima cjelokupnog postupka.

5. Prema čl.377. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – dalje: ZPP), prvostupanjski sud je dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka (st.1.), te je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju (st.2.).

6. Prvostupanjski sud je stoga temeljem Presude i Rješenja Županijskog suda u Puli

- Pola, poslovni broj: Gž-1193/2024-2, od 09. rujna 2024., u odnosu na ukinutu dio prvostupanjske odluke postupka proveo ponovljeno suđenje, te je odlučeno da se u ponovljenom postupku ne saslušavaju svjedoci i parnična stranka, već da se pročitaju zapisnici o njihovom saslušanju.

7. U ponovljenom suđenju tužiteljica navodi da ostaje kod svojih dosadašnjih navoda i tužbenog zahtjeva kako je promijenjen u podnesku od 23.02.2026.

8. U ponovljenom suđenju tuženik je ostao u cijelosti kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda.

9. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom zatražila isplatu novčanog iznosa od 12.096,18 eura uvećan za zatezne kamate tekuće od 30. rujna 2015. godine, pa do isplate. Tužiteljica od bitnog navodi da je između nje, kao korisnika kredita s jedne strane, te tuženika, kao banke, dana 14.06.2006. godine sklopljen Ugovor o kreditu broj: 9011538981, radi kupnje i uređenja građevinskog zemljišta, da je iznos kredita bio 107.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika, da je predmetni ugovor sastavio tuženik kao unaprijed formulirani standardni ugovor, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,70% godišnje.

Tužiteljica se poziva na pravno utvrđenje sadržano u Presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž-7219/2013., od 13.06.2014. godine, kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima o kreditima kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Tužiteljica dalje navodi kako je nakon sklapanja ugovora o kreditu tečaj CHF izrazito porastao, te je tuženik korisniku kredita zaračunavao anuitete uz primjenu znatno višeg tečaja tj. u znatno većim iznosima od onih s početka trajanja kredita, te se tužitelj poziva na pravno utvrđenje sadržano u Presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž-6632/2017., od 14.06.2017. godine, kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima o kreditima u kojima je valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

Tužiteljica navodi kako je tuženik korisniku kredita temeljem navedenih ništetnih ugovornih odredbi u razdoblju nakon sklapanja ugovora o kreditu zaračunavao anuitete u znatno većim iznosima od onih koji bi mu pripadali temeljem ugovornih odredbi koje mogu opstati, te je tuženik stoga dužan vratiti ono što je primio bez osnove uz zakonske zatezne kamate od dana stjecanja.

10. Tužiteljica je nakon odluke drugostupanjskog suda podneskom od 17.10.2023. godine (stranica 302-303) zatražila dopunu financijskog vještačenja na način da se vještak izjasni da li je u prethodnom nalazu i mišljenju od 30. lipnja 2022. već izvršeno odbijanje iznosa od 2.856,14 eura koji je u članku petom Dodatka Ugovora o kreditu od 03. prosinca 2015. godine priznat tužiteljici kao korisnici kredita, te ukoliko nije iskazano odbijanje navedenog iznosa od 2.856,14 eura od iznosa preplata predlaže da se dopunom nalaza i mišljenja iskaže odbijanje tog iznosa.

11. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe da je predmetni ugovor prestao postojati, obzirom da je tužiteljica s tuženikom sklopila Dodatak ugovoru o kreditu sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u euru, da prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, nedvojbeno prestaje pravo potrošača zahtijevati bilo kakve isplate temeljem osnovnog ugovora, te je pitanje valjanosti sklopljenih Dodataka ugovorima o kreditu u CHF koji su sklopljeni sukladno izmjenama i dopunama ZID ZPK (konverzija) riješeno od strane Vrhovnog suda RH u oglednom postupku rješenjem broj Gos-1/2019 od 04.03.2020. godine, kojim je odlučeno je kako sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, slijedom čega ne postoji pravna osnova bilo kakvog potraživanja tužiteljice koje bi proizlazilo iz takvog pravnog posla koji je u potpunosti u skladu sa zakonom.

Vezano za prigovor ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamate jednostranom odlukom Banke i valute iz osnovnog ugovora tuženik navodi da su te odredbe izmijenjene Dodatkom osnovnom ugovoru koji je tužitelj prihvatio i potpisao upravo s namjerom da se izvrši konverzija, da je prihvatio izračun konverzije, da ta ugovorna odredba ne podliježe testu poštenosti ako je banka postupala u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, jer su u tom slučaju, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jasne i razumljive. U odnosu na pitanje valjanosti ugovorene valutne klauzule tuženik navodi kako je valutna klauzula izričito dopuštena i predviđena temeljem čl.22. Zakona o obveznim odnosima neovisno o valuti uz koju je vezana otplata glavnice kredita, tako da ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju jer ista klauzula djeluje isto prema svim sudionicima kao zaštitna klauzula za novčanu tražbinu.

Tuženik navodi kako je predmetni ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika, te ima snagu javnobilježničkog akta, pa je zahtjev za utvrđenje bilo koje odredbe ugovora neosnovan, a osim toga tužitelj je poslovno sposobna osoba koji pri razmatranju ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao sporno, ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza bilo do strane službenika banke, bilo od strane javnog bilježnika, pa se iz takvog ponašanja tužitelja može zaključiti da su mu ugovorne odredbe, kao i prava i obveze, bile jasne.

Tuženik navodi kako ne može preuzeti odgovornost za potrošača, već mu jedino može ponuditi uslugu za koju će potrošač sam procijeniti da li odgovara njegovim potrebama i mogućnostima, a što je tužitelj i učinio. Osim toga iluzorno je očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem jer bi postupak odobravanje kredita trajao mjesecima, a usluga bi znatno poskupjela da bi većini potrošača bila nedostupna, pa se upravo stoga i nudi veći broj istorodnih usluga i proizvoda pod različitim uvjetima kako bi potrošač mogao izabrati onaj koji mu najviše odgovara.

Tuženik dalje navodi kako odlukom Visokog trgovačkog suda RH (broj Pž-7129/13- op.suda) nije ustanovljena fiksna kamatna stopa, niti je utvrđeno da je nezakonita odredba o kamatnoj stopi, već odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, čime su povrijeđeni kolektivni interesi, međutim ne i konkretan individualni interes budući da to ovisi o svakom pojedinom slučaju.

Tuženik smatra kako je nesporno da isti sve do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi na način da u postojećim ugovorima definira parametre promjenjivosti, te je tuženik u okviru zakonskih propisa o bankarskom poslovanju mogao mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovoriti s klijentom, te u skladu sa zakonskim propisima izvršavati obvezu glede obavještavanja klijenta o promjeni visine kamate, a što je tuženik i činio, a kriteriji promjene sadržani su u Općim uvjetima od 01.11.2004. koji su bili na snazi do 14.07.2009, s kojima je klijent bio prethodno upoznat, te je iste kriterije učinio dostupnim potrošačima u formi "Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke", te je potrošačima dostavljao i obavijesti u kojima ih je 15 dana prije informirao o izmjeni kamatne stope i dostavljao novi otplatni plan, sukladno odredbi č l. 308. st. 1. Zakona o kreditnim institucijama.

Tuženik navodi kako se kamatna stopa mijenjala sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika, te isti smatra kako je stoga izuzeta od ocjene poštenosti kako je to propisano Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, Prilogu 2.toč. c. U odnosu na zahtjev za isplatom tuženik smatra kako bi se vraćanjem kamatne stope na prvotno ugovorenu ugovor o kreditu pretvorio u ugovor o kreditu s fiksnom kamatom, a što nije bila volja ugovornih strana, te je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka, te nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije, prilikom mijenjanja kamatne stope.

Tuženik ističe i prigovor zastare, te predlaže da se tužba odbije uz nadoknadu troška postupka tuženiku.

12. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i odluke koje su donesene u sporu koji se vodio po kolektivnoj tužbi udruge "Potrošač" protiv 8 banaka, između ostalih i tuženika, a radi zaštite kolektivnim interesa potrošača, na koje se pozivaju tužiteljice u tužbi, i to u Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, od 04.07.2013., Presuda i Rješenje Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž - 7129/13-4, od 13.06.2014., Presuda Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž - 6632/2017-10, od 14.06.2018., a koje su javno objavljene, te iste zbog obimnosti i dostupnosti nije potrebno dostavljati u spis.

13. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao Ugovor o kreditu broj: 9011538981, od 14.06.2006., (stranica 5-8), pregled uplata po kreditu (stranica 13- 18), Dodatak uz Ugovor o kreditu broj: 9011538981, od 03.12.2015. s otplatnim planom (stranica 46-53), sudske odluke (stranica 54-81, 89-102 i 105-115), knjigovodstvena kartica (stranica 117-147), Nalog za korištenje kredita (stranica 148-150), pregled uplata (stranica 151-156), Vještački nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Nade Nenadić od 30.06.2022. (stranica 181-195), Dopuna nalaza i mišljenja od 21.05.2023. (stranica 218), te Dopunu nalaza i mišljenja od 03.12.2025. godine (stranica 311-316).

14. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

15. Predmet spora u ovom ponovljenom suđenju je zahtjev tužiteljice za isplatom novčanog iznosa od 12.096,18 eura, a koji iznos predstavlja razliku između iznosa koji je tuženik stekao s osnove nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je tužiteljici, kao potrošaču, banka uračunala prilikom izračuna konverzije, uvećan za zatezne kamate tekuće od 30. rujna 2015. godine, pa do isplate.

16. Iz tužbe i odgovora na tužbu sud zaključuje da je između parničnih stranaka u postupku nesporna činjenica:

- da su zaključile Ugovor o kreditu broj: 9011538981, od 14.06.2006., na iznos od 107.000,00 CHF i s promjenjivom kamatnom stopom koja u trenutku ugovaranja iznosi 4,70% godišnje,

- da je provedena konverzija kredita sklapanjem Dodatka uz Ugovor o kreditu broj: 9011538981, od 03.12.2015.

17. Između parničnih stranaka sud nalazi u ponovljenom postupku spornima sljedeće okolnosti:

- da li korisnik kredita koji je konvertirao kredit ima pravo na obeštećenje isticanjem kondemnatornog tužbenog zahtjeva za isplatom;

- tuženik je istaknuo kao sporno i visinu i izračun tužbenog zahtjeva, te s time u vezi da li tužiteljica ima pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,70% godišnje;

- sporno je da li je za potraživanje tužiteljice nastupila zastara.

18. Sud je prvenstveno utvrđivao da li se tužiteljica može smatrati potrošačem, a sklopljeni Ugovor o kreditu broj: 9011538981, od 14.06.2006. godine, potrošačkim ugovorom, obzirom na okolnost da se tužiteljica u tužbi poziva na presude donesene u kolektivnom sporu koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl.br.: P-1401/2012, kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, te ništetnost ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, gdje su nacionalni sudovi navedene odredbe ocijenili nepoštenima i ništetnima.

19. Čitanjem Ugovora o kreditu broj: 9011538981, od 14.06.2006. godine (stranica 5 - 8), sud utvrđuje kako je u čl.1. ugovora ugovoren iznos kredita od 107.000,00 švicarskih franaka (CHF) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, u čl.2. ugovora ugovorena je namjena kredita tj. radi se o kreditu za kupnju i uređenje građevinskog zemljišta, u čl.4. ugovora ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja u trenutku ugovaranja iznosi 4,70% godišnje, te koja se tijekom trajanja kredita može mijenjati u skladu s odlukama banke odnosno tuženika o kreditiranju građana, te je u čl.7. ugovora ugovoren način otplate kredita tj. anuitetna otplata u kunskoj protuvrijednosti uz valutnu klauzulu u švicarskim francima po srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja.

20. Iz predmetnog ugovora o kreditu ne proizlazi da bi namjena kredita bila neka poslovna aktivnost, poduzetnička djelatnost, niti zanimanje korisnika kredita, već kupnja i uređenje građevinskog zemljišta.

21. S druge strane tuženik nije osporavao korisniku kredita status potrošača, niti isticao u tom pogledu ikakve prigovore.

22. Sukladno čl.219.st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Nadalje, sukladno čl.221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

To konkretno znači da pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a u konkretnom slučaju tužiteljica u tužbi tvrdi da se radi o potrošačkom ugovoru, dok s druge strane tuženik tijekom postupka nije to osporavao, niti predlagao ikakve dokaze koji bi upućivali na suprotno, slijedom čega sud smatra kako se tužiteljica, kao korisnik kredita, u konkretnom slučaju ima smatrati potrošačem, a kredit koji joj je odobren ima se smatrati potrošačkim kreditom, sve u smislu čl.3.toč.1. Zakona o zaštiti potrošača, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora (Narodne novine 96/2003 i 46/2007 – dalje: ZZP/03) kojim je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

23. Nadalje, čitanjem Ugovora o kreditu broj: 9011538981, od 14.06.2006. godine (stranica 5-8), utvrđeno je da je vjerovnik bila Privredna banka Zagreb d.d. odnosno da se radi o banci koja je u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pri Trgovačkom sudu u Zagrebu broj P-1401/12 bila 2.tuženik i za koju je pravomoćno utvrđeno da je u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. u ugovorima o potrošačkom kreditiranju/ugovorima o kreditima koristila ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, a u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. i nadalje u ugovorima o potrošačkom kreditiranju/ugovorima o kreditima koristila ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika.

24. Isto tako, iz pročitanog Ugovora o kreditu broj: 9011538981, od 14.06.2006. godine (stranica 5-8), utvrđeno je da je isti zaključen dana 14.06.2006. godine, odnosno upravo unutar razdoblja koje je obuhvaćeno kolektivnim sporom u odnosu na ovdje tuženika.

25. Sud stoga smatra kako se tužiteljica u tužbi može pozvati na presude donesene u kolektivnom sporu koji se vodio po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kod Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 04.07.2013., a koja je u dijelu koji se odnosi na ništetnost promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i valutne klauzule u švicarskim francima potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2013. i broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018.

26. Te su presude donesene na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl.138.a istog zakona propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

27. I po važećem čl.118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/2014., 110/2015.), koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

28. Isto tako i po čl.502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknade štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a st.1. ZPP-a za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, pri čemu će u takvom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

29. Podvodeći Ugovor o kreditu broj: 9011538981, od 14.06.2006. godine (stranica 5 - 8), pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, od 04. srpnja 2013., sud utvrđuje kako se u ovoj pravnoj stvari radi o situaciji koja je obuhvaćena navedenom pravomoćnom presudom.

30. Vezano uz spornu visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na ukinuti dio prvostupanjske presude uvidom i čitanjem Vještačkog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Nade Nenadić od 30.06.2022. (stranica 181-195), te Dopune nalaza i mišljenja od 21.05.2023. (stranica 218) vještak je utvrdio da preplata tužiteljice po ništetnim odredbama o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli u CHF iznosi 81.296,50 kuna, a po osnovi zateznih kamata na razlike anuiteta odnosno na utvrđenu preplatu u visini od 30.399,27 kuna, a što ukupno iznosi 111.689,77 kuna / 14.833,58 eura.

31. Tužiteljica je nakon odluke drugostupanjskog suda podneskom od 17.10.2023. godine (stranica 302-303) zatražila dopunu financijskog vještačenja na način da se vještak izjasni da li je u prethodnom nalazu i mišljenju od 30. lipnja 2022. već izvršeno odbijanje iznosa od 2.856,14 eura koji je u članku petom Dodatka Ugovora o kreditu od 03. prosinca 2015. godine priznat tužiteljici kao korisnici kredita, te ukoliko nije iskazano odbijanje navedenog iznosa od 2.856,14 eura od iznosa preplata predlaže da se dopunom nalaza i mišljenja iskaže odbijanje tog iznosa.

32. Vještak je u Dopuni nalaza i mišljenja od 03.12.2025. godine (stranica 311 -316) naveo kako iznos preplate, koji po Dodatku uz Ugovor o kreditu broj: 9011538981, od 03.12.2015. (stranica 46-53) iznosi 2.856,14 eura, nije odbijen od preplaćenog iznosa u prethodnom nalazu od 30.lipnja 2022. (stranica 181-195).

Vještak dodatno navodi kako nije moguće izračunati razliku tj. preplatu u visini od 2.856,14 eura, jer da u spisu nema podataka o konvertiranom kreditu u euro, te da razlika između obveze i izvršenih uplata, kojima je tuženik obeštetio tužiteljicu, iznosi 2.737,40 eura odnosno 118.74 eura manje od priznate preplate po predmetnom Dodatku ugovoru.

33. Ovaj prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Puli – Pola, od 04. prosinca 2023., prema kojemu potrošač, da potrošač kao korisnik kredita koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1 t. 6. ZID ZPK/15 nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa s osnove nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ukoliko se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao s osnove ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu sa čl. 19.c ZID ZPK/15 i to po pravilima o stjecanju bez osnove.

34. Budući da prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda glavnica navedena u Dodatku uz Ugovor o kreditu broj: 9011538981, od 03.12.2015. (stranica 46-53) ne može biti predmetom ispitivanja jer ona nije obuhvaćena razlogom ništetnosti jer su se o visini glavnice utvrđene sklapanjem navedenog Dodatka ugovorne strane međusobno suglasile i ista nije bila predmetom ispitivanja u tzv. kolektivnom sporu potrošača, slijedom čega ovaj prvostupanjski sud smatra kako tužiteljica osnovano potražuje razliku iznosa preplate po osnovu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u visini od 14.833,58 eura i iznosa koji je prilikom sklapanja Dodatka priznat tužiteljici u visini od 2.856,14 eura, te na tako utvrđenu razliku dosuditi tužiteljici zakonsku zateznu kamatu.

35. Međutim prema provedenom dodatnom financijskom vještačenju iznos koji je Dodatkom uz Ugovor o kreditu broj: 9011538981, od 03.12.2015. (stranica 46-53) priznat tužiteljici (2.856,14 eura – op. suda) je za 118,74 eura veći od iznosa za koji je tuženik prema stvarnim uplatama (2.737,40 eura -op. suda) obeštetio tužiteljicu (2.856,14 - 2.737,40 = 118.74).

36. Sud ocjenjuje da je vještak u okviru zadanog zadatka svoj nalaz i mišljenje obrazložio na jasan i detaljan način, te je na jasan i pregledan način prikazao obračun za cijelo razdoblje otplate kredita, te sud nije pronašao nikakve nelogičnosti, proturječnosti, niti pristranosti u izrađenom nalazu i mišljenju, pa isti u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojno dokazno sredstvo i prihvaća utvrđenje vještaka kako je tuženik obeštetio tužiteljicu u visini 2.737,40 eura odnosno prema stvarnim uplatama.

37. Kao što je već navedeno, sukladno čl.219.st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te da sukladno čl.221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, a u konkretnom slučaju je to tuženik, koji nije dokazao visinu preplate od 2.856,14 eura odnosno da je tužiteljicu obeštetio upravo za taj iznos.

38. Slijedom prethodno navedenog sud temeljem provedenog financijskog vještačenja, te polazeći od pravnog shvaćanja Građanskog odjela Županijskog suda u Puli – Pola, od 04. prosinca 2023., navedenog pod točkom 33. ovog obrazloženja, utvrđuje visinu potraživanja tužiteljice prema tuženiku u ukupnom iznosu od 12.096,18 eura (14.833,58 eura - 2.737,40 eura = 12.096,18 eura).

39. Vezano uz spornu okolnost da li tužiteljica ima pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,70% godišnje, obzirom na datum sklapanja Ugovora o kreditu broj: 9011538981, dana 14.06.2006., na obvezni odnos između parničnih stranaka primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje: ZOO/05), temeljem čl.1163.st.1. u svezi s čl.1165. istog zakona, osim odredbi o visini ugovorne kamate iz čl.26. ZOO/05 koje su stupile na snagu nakon zaključenja predmetnog ugovora (01.01.2008.), slijedom čega se na ugovornu kamatu primjenjuju odredbe prethodnog Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) koji u čl.399. propisuje da stopa ugovorne kamate između pojedinaca ne može biti veća od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju (st.1.), te da se u pogledu najviše ugovorne kamatne stope između drugih osoba primjenjuju se odredbe posebnog zakona (st.2).

Budući da je sudu notorno da tuženik nije pojedinac, odnosno fizička osoba, pa se stoga u odnosu na visinu stope ugovorne kamate treba primijeniti čl.399.st.2. ZOO/91, odnosno odredbe posebnog zakona, međutim posebni zakon na koji upućuje ta zakonska odredba nikada nije donesen, pa sud stoga zaključuje kako se na ugovorni odnos treba primijeniti onu stopu ugovorne kamate koje je jedina određena i ugovorena u predmetnom ugovoru o kreditu, a to je kamatna stopa od 4,70% godišnje.

Tome u prilog ide i okolnost što tužiteljica nije tražila utvrđenje ništetnosti dijela ugovorne odredbe koja se odnosi na početno ugovorenu redovnu kamatnu stopu, tj. upravo tu stopu od 4,70% godišnje, a koja je određena u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, pa sud stoga zaključuje da je upravo ta stopa ugovorena prilikom zaključivanja samog ugovora i jedina poznata ugovornim stranama, te se kao takva jedina može i primijeniti.

40. Nadalje, odlučujući o istaknutom tuženikovom prigovoru zastare tužiteljičinog potraživanja sud nalazi kako isti prigovor nije osnovan.

Kao što je već prethodno navedeno obzirom na datum sklapanja Ugovora o kreditu broj: 9011538981, dana 14.06.2006., na obvezni odnos između parničnih stranaka treba primijeniti Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje: ZOO/05), temeljem čl.1163.st.1. u svezi s čl.1165. istog zakona, a kako je to sud već prethodno utvrdio. Kod ništetnih pravnih poslova pravo potraživanja danog temeljem takvog ugovora vrši se po pravilima za stjecanje bez osnove, a rok zastare u tom slučaju se primjenjuje prema čl.225. ZOO/05, odnosno primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina.

41. U pogledu računanja zastarnog roka naslovni sud se poziva na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.".

Sud se u cijelosti priklanja pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev 2245/17-2., od 20. ožujka 2018. godine da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

Sud se u cijelosti priklanja i objedinjenome pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF broj: Su-IV- 33/2022-2, od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“.

Stoga ovaj sud utvrđuje da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u ovoj pravnoj stvari došlo do prekida zastare u smislu čl.241. ZOO/05, te da je zastara po ovom individualnom restitucijskom zahtjevu tužitelja počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u predmetu posl.broj: P-1401/2012., zastara za svaki individualni restitucijski zahtjev počinje teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u predmetu P -1401/2012 podnesena je 04.04.2012., a drugostupanjska presuda kojom je odlučeno u dijelu ništetnosti odredbi o promjenjivim kamatnim stopama jednostranom odlukom banke donesena je dana 13. lipnja 2014. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br.: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., pravomoćna 13.06.2014.), dok je drugostupanjska presuda u dijelu kojom je odlučeno o ništetnosti valutne klauzule u švicarskim francima donesena dana 14. lipnja 2018. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br.: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pravomoćna 14.06.2018.).

Budući da je tužiteljica tužbu podnijela dana 06.06.2019. godine, što je unutar roka od 5 godina od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te budući da početak tijeka zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetnosti ugovora nije vezan uz trenutak podnošenje tužbe sudu za utvrđenje ništetnim ugovora, već uz dan pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, sud utvrđuje da zastara potraživanja tužiteljice nije nastupila, te je posljedično tome tuženikov prigovor zastare neosnovan.

42. Vezano uz tijek zateznih kamata tuženik se ne može smatrati savjesnim stjecateljem u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata, budući da se tijekom ovog postupka tužiteljica pozvala na presudu donesenu u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 kojom je pravomoćno utvrđeno da je ovdje tuženik, a tamo drugotuženik, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na š tetu potrošača, kao i što je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na punoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa slijedom takvih pravomoćnih utvrđenja sud zaključuje kako se tuženik u ovom postupku ne može smatrati poštenim stjecateljem glede promjene kamatne stope i promjene tečaja švicarskog franka prema kuni.

43. Obzirom da je tužiteljica, s jedne strane, uspjele dokazati da je potrošač, a ugovor o kreditu potrošački ugovor, te da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR nije provedena na način da se njezin položaj kao potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednačio s položajem u kojem bi bio da je koristila kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bila da je koristila kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, sud stoga temeljem čl.19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 i 128/2022) nalazi kako tužiteljica provedenom konverzijom nije obeštećena uslijed ništetnosti odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

44. Nadalje, obzirom da provedenim financijskom vještačenjem utvrđeno kako je tuženik temeljem djelomično ništetne ugovorne odredbe u Ugovoru o kreditu broj: 9011538981, od 14.06.2006. godine, o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika iz čl.4.toč.4.1. ugovora, i kojem se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak iz čl.7.toč.7.2. ugovora, od tužiteljice, kao korisnika kredita, naplatio iznos od 111.689,77 kuna, što preračunato po fiksnom tečaju konverzije iznosi 14.833,58 eura, za što nije imao valjanu osnovu, te kako utvrđeno da iznos stvarnih upala kojima je tuženik obeštetio tužiteljicu iznosi 2.737,40 eura, a ne 2.856,14 eura, kao je navedeno u Dodatku ugovora, sud je stoga temeljem čl.1111.st.1. i st.3. ZOO/05 u vezi s čl.19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 i 128/2022), te polazeći od pravnog shvaćanja Građanskog odjela Županijskog suda u Puli – Pola, od 04. prosinca 2023., prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev za isplatom i naložio tuženiku da isplati tužiteljici novčani iznos od 12.096,18 eura, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

45. Tužiteljica tužbom potražuje i zakonske zatezne kamate tekuće od dana 30.09.2015. godine kada je nastala preplata, pa do isplate.

Člankom 1115. ZOO/05 propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

46. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka u svezi s čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

47. Vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iznosi 12.096,18 eura.

48. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je u Tbr. 54. propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, te je u Tbr.7.st.1. propisano da za naznačenu vrijednost predmeta spora odvjetniku pripada nagrada u visini od 100 bodova.

49. Tužiteljici se utvrđuju troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice kako slijedi:

- za sastav tužbe od 06.06.2019. u visini od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.7.toč.1. Tarife;

- za sastav podneska od 19.08.2019. u iznosu od 25 bodova što iznosi 50,00 eura po Tbr.8.toč.4. Tarife;

- za sastav podneska od 16.07.2020. u iznosu od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 16.09.2020. u iznosu od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za sastav podneska od 05.02.2021. u iznosu od 25 bodova što iznosi 50,00 eura po Tbr.8.toč.4. Tarife;

- za sastav podneska od 03.05.2022. u iznosu od 25 bodova što iznosi 50,00 eura po Tbr.8.toč.4. Tarife;

- za sastav podneska od 24.06.2022. u iznosu od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za sastav podneska od 25.07.2022. u iznosu od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 24.11.2022. u iznosu od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za sastav podneska od 21.06.2023. u iznosu od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 13.10.2023. u iznosu od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za sastav podneska od 17.10.2023. - obrazloženi podnesak izvan Tbr. 8. toč. 1.- u iznosu od 50 bodova što iznosi 100,00 eura po Tbr.8.toč.3. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 22.02.2024. koje je odgođeno prije početka raspravljanja odvjetniku pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7. što iznosi 50,00 eura po Tbr.9. toč.5. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 26.04.2024. u iznosu od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za sastav podneska u ponovljenom postupku od 17.10.2024. - obrazloženi podnesak izvan Tbr. 8. toč. 1. - u iznosu od 50 bodova što iznosi 100,00 eura po Tbr.8.toč.3. Tarife;

- za sastav podneska u ponovljenom postupku od 19.03.2025. u iznosu od 25 bodova što iznosi 50,00 eura po Tbr.8.toč.4. Tarife;

- za sastav podneska u ponovljenom postupku od 23.02.2026. - obrazloženi podnesak izvan Tbr. 8. toč. 1. - u iznosu od 50 bodova što iznosi 100,00 eura po Tbr.8.toč.3. Tarife;

- za zastupanje na ročištu glavne rasprave u ponovljenom postupku 24.04.2026. u iznosu od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife,

- troškove provedenog financijskog vještačenja u stvarno utrošenom iznosu od 764,46 eura jer sud ocjenjuje da je taj trošak bio potreban za vođenje postupka s obzirom da su navedenim dokaznim sredstvom tužiteljica uspjela dokazati visinu tužbenog zahtjeva, a koja je osporavana od strane tuženika;

- za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 eura po Tar.br.1.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019 i 92/2021).

50. Sud tužiteljici nije priznao duplirani trošak u iznosu od 50,00 eura za sastav podneska od 19.08.2019. godine, naznačen pod rednim brojem 3. troškovnika (stranica 240-241) obzirom da se radi o dupliranom trošku za isti podnesak, koji je tužiteljici priznat.

51. Isto tako sud nije priznao podneske od 17.10.2023, 17.10.2024. i 23.02.2026. pod Tbr.8.toč.1. Tarife obzirom da se po tom tarifnom broju mogu priznati četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, pa je prethodno navedene podneske priznao pod Tbr.8.toč.3. Tarife kao obrazložene podneske izvan Tbr. 8. toč. 1. za koje odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife.

52. Sukladno čl.11.st.1.toč.20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018 i 51/2023) propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, slijedom čega tužiteljica u ovoj pravnoj stvari ne plaća sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu, a koje oslobođenje vrijedi od 20.05.2023. godine kada je na snagu stupio Zakon o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 51/2023).

53. Budući da je tužiteljica po punomoćniku na ročištu glavne rasprave u ponovljenom postupku od 24.04.2026. izjavila da traži obračun troškova bez PDV -a isti joj nije uključen u troškove.

54. Ukupno priznata visina troškova prvostupanjskog parničnog postupka tužiteljici iznosi 3.149,55 eura.

55. Budući da je Presudom i Rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: Gž-1193/2024-2, od 09. rujna 2024., naloženo prvostupanjskom sudu da odluči i o troškovima žalbenog dijela postupka, sud je tuženiku utvrdio troškove žalbenog postupka kako slijedi:

- za sastav žalbe od 11.06.2024. u iznosu od 100 bodova s povećanjem od 25 % što iznosi 250,00 eura po Tbr.10. toč.1. Tarife,

- PDV na obavljene radnje od 25% u ukupnom iznosu od 62,50 eura (po Tbr.46. Tarife),

- za sudsku pristojbu na žalbu i dodatnu pristojbu na rješenje u iznosu od 402,65 eura po Tar.br.3.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023 – dalje: Uredba),

što sveukupno iznosi 715,15 eura po osnovi troškova žalbenog postupka.

56. Budući da je tuženik izjavljenom žalbom uspio djelomično odnosno u ½ dijela sud je temeljem čl.166.st.3. ZPP-a tuženiku priznao troškove žalbenog postupka u u ½ dijela u iznosu od 357,58 eura.

57. Nakon međusobnog prijeboja priznatih troškova tuženik je dužan tužitelj ici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 2.791,97 eura, slijedom čega je temeljem čl.154.st.2. u vezi čl.155. i 166.st.3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

58. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

59. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

60. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tuženik dužan dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie 19. lipnja 2026.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Puli - Pola.

Dostaviti:

1. Tužiteljici, putem punomoćnika,

2. Tuženiku, putem punomoćnika.