Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Zagrebu
Avenija Dubrovnik 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Darjanu Bižupiću, uz sudjelovanje Ozane Tomić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika RĆ, zastupanog po Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina j.t.d., iz Zagreba, zbog djela prekršaja iz članka 47. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 2., članka 229. stavka 5. i članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22.,114/22., 133/23., 145/24.), povodom prigovora okrivljenika na prekršajni nalog MUP-a, PUZ-a, I. postaje prometne policije Zagreb, Klasa: 211-07/26-3/5336, Ur.broj: 511-19-44-26-1 od 10. travnja 2026., nakon glavne i javne rasprave održane 10. lipnja 2026. i 17. lipnja 2026. u nazočnosti okrivljenika, branitelja okrivljenika, a bez nazočnosti predstavnika tužitelja, 19. lipnja 2026. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
Okrivljenik: ĐĆ, sin R i VĆ, rođen **.**.1998. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], stručna sprema: SSS, po zanimanju: tehničar zaštite prirode, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 1.000,00 eura, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, prekršajno nekažnjavan, s prebivalištem u [adresa],
k r i v j e
1. što je 26. veljače 2026. u 08:50 sati, kao vozač upravljao teretnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], u Zagrebu, istočnom stranom kolnika ulice Dedići u smjeru sjeveroistoka te dolaskom na poziciju za 30 metara južnije od kbr. 120 ulice Dedići, gdje prometne trake nisu obilježene, iako je bio dužan, nije svoje vozilo u kretanju držao što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te na stanje i osobine ceste ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti te je tom prilikom u blagom desnom zavoju prešao s vozilom na lijevu stranu kolnika, gdje je na stražnji lijevi bočni dio njegovog teretnog automobila, naletio prednjim lijevim bočnim dijelom osobni automobil [registarska oznaka], kojim je upravljala FĆ, zapadnom stranom kolnika ulice Dedići u smjeru jugozapada, a uslijed siline naleta osobni automobil [registarska oznaka] odbačen je u desno, nakon čega je prednjim desnim kotačem odbačen u rubni kamen, vlasništvo Grada Zagreba, koji je bio sa zapadne strane kolnika, a nakon naleta na desni rubni kamen osobni automobil [registarska oznaka] je odbačen u lijevo gdje je prednjim lijevim kotačem naletio na rubni kamen, vlasništvo Grada Zagreba, koji je bio s istočne strane kolnika te je tom prilikom osobnom automobilu [registarska oznaka] otpao prednji lijevi kotač, nakon čega se vozilo nastavilo nekontrolirano kretati po istočnoj strani kolnika gdje je prednjim desnim dijelom naletio na prednji desni dio teretnog automobila [registarska oznaka], kojim je upravljao NĆ, istočnom stranom kolnika ulice Dedići u smjeru sjevera, a u prometnoj nesreći tjelesne ozljede zadobila je vozačica osobnog automobila [registarska oznaka] Mia Zečević,
čime je počinio djelo prekršaja iz članka 47. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po članku 47. stavku 3. uz primjenu članka 293. stavka 2. istog Zakona,
2. što tom prilikom kod sebe nije imao vozačku dozvolu,
čime je počinio djelo prekršaja iz članka 229. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po članku 229. stavku 5. istog Zakona,
3. što je nakon prometne nesreće navedenim teretnim automobilom napustio mjesto prometne nesreće, a da nije, iako je bio dužan, ostao na mjestu prometne nesreće u kojoj je drugi vozač ozlijeđen, niti se vratio na mjesto događaja i pričekao dolazak policije,
čime je počinio djelo prekršaja iz članka 175. stavka 1. točke 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po članku 175. stavku 3. istog Zakona,
pa mu se zbog učinjenih djela prekršaja, utvrđuju:
za djelo prekršaja pod točkom 1. izreke
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 290,00 eur (dvjesto devedeset eura),
za djelo prekršaja pod točkom 2. izreke
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 30,00 eur (trideset eura),
za djelo prekršaja pod točkom 3. izreke
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.320,00 eur (tisuću tristo dvadeset eura).
Temeljem članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeniku se izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.640,00 eur (tisuću šesto četrdeset eura).
Temeljem članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u 6 (šest) obroka, u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, s time da je prvi obrok dužan platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a ostali obroci dospijevaju do 15-tog u mjesecu, svakog sljedećeg mjeseca. Ako okrivljenik ne plati novčanu kaznu u tom roku, ista će se naplatiti prisilno, odnosno, postupit će se prema odredbi članka 34. Prekršajnog zakona.
Ako okrivljenik, u rokovima za uplatu obroka, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, smatrati će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
Temeljem odredbe članka 139. stavka 3., u svezi članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka i to troškove prometnog vještačenja u iznosu od 210,00 eur (dvjesto deset eura), troškove za izradu skice mjesta nastanka prometne nesreće u razmjeru u iznosu od 26,54 eur (dvadeset šest eura i pedeset četiri centa) te troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 250,00 eur (dvjesto pedeset eura), a što ukupno iznosi 486,54 (četiristo osamdeset šest eura i pedeset četiri centa) u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.
Temeljem članka 58. Prekršajnog zakona okrivljeniku se izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.
Zaštitna mjera počinje teći od dana izvršnosti presude.
Obrazloženje
1. MUP, PUZ, I. PPP Zagreb, pod brojem: Klasa: 211-07/26-3/5336, Ur.broj: 511-19-44-26-1 izdala je 10. travnja 2026. prekršajni nalog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, na koji nalog je okrivljenik pravovremeno uložio prigovor te je isti stavljen van snage i provedena je glavna rasprava.
2. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da je 26. veljače 2026. u 08:50 sati, kao vozač upravljao teretnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], u Zagrebu, istočnom stranom kolnika [adresa] u smjeru sjeveroistoka te dolaskom na poziciju za 30 metara južnije od kbr. 120 [adresa], gdje prometne trake nisu obilježene, ulazio je u jedan nepregledni zavoj krećući se, po njegovom mišljenju, uz desni rub kolnika te smatra kako nije niti jednim dijelom vozila prešao na lijevu stranu kolnika namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera. Stoga smatra kako nije točno da, iako je bio dužan, nije svoje vozilo u kretanju držao što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te na stanje i osobine ceste ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti te poriče da je tom prilikom u blagom desnom zavoju prešao s vozilom na lijevu stranu kolnika, gdje je na stražnji lijevi bočni dio njegovog teretnog automobila, naletio prednjim lijevim bočnim dijelom osobni automobil [registarska oznaka], kojim je upravljala FĆ, zapadnom stranom kolnika [adresa] u smjeru jugozapada, a uslijed siline naleta da je osobni automobil [registarska oznaka] odbačen udesno, nakon čega da je prednjim desnim kotačem odbačen u rubni kamen, vlasništvo Grada Zagreba, koji je bio sa zapadne strane kolnika, a nakon naleta na desni rubni kamen osobni automobil [registarska oznaka] je odbačen ulijevo gdje je prednjim lijevim kotačem naletio na rubni kamen, vlasništvo Grada Zagreba, koji je bio s istočne strane kolnika te je tom prilikom osobnom automobilu [registarska oznaka] otpao prednji lijevi kotač, nakon čega se vozilo nastavilo nekontrolirano kretati po istočnoj strani kolnika gdje je prednjim desnim dijelom naletio na prednji desni dio teretnog automobila [registarska oznaka], kojim je upravljao NĆ, istočnom stranom kolnika [adresa] u smjeru sjevera. Nije imao nikakva saznanja o tome da bi u prometnoj nesreći tjelesne ozljede zadobila vozačica osobnog automobila [registarska oznaka] FĆ. Naime, on se sa vozilom zaustavio budući je u retrovizoru vidio da je to vozilo [registarska oznaka], a radi se o vozilu mini M1, crvene boje, udarilo u rubnu metalnu ogradu, a zatim u vozilo koje se kretalo iza njihovog vozila. Svi su se zaustavili, te je on zajedno sa DĆ koji je bio suvozač u njegovom vozilu izašao iz vozila, prvo se obratio vozačici KĆ, pitao ju je da li je sve u redu, treba li pomoć, da li joj treba vode, pokušao ju je smiriti jer je vjerojatno bila u šoku kada je vidjela auto kako je oštećen. Ona je također izašla iz vozila. Nije vidio da bi imala bilo kakvu vidljivu ozljedu, ona nije govorila da bi ju nešto boljelo i da bi trebala liječničku pomoć, a kako su suvozač i on upravljali teretnim vozilom i vršili dostavu za Emmezetu, nakon izvršene provjere i kada su se uvjerili da vozačica ne treba nikakvu liječničku pomoć te radi kašnjenja u dostavi, ušli su u vozilo i udaljili se s mjesta prometne nesreće. Vozačici oštećenog vozila je rekao da u slučaju potrebe nazove Emmezetu. Njegov suvozač DĆ je također vozačici oštećenog vozila postavio slična pitanja kao on, a ona mu također nije dala do znanja da bi bila zadobila bilo kakvu ozljedu. Dvojica iz teretnog vozila koje se kretalo iza njih su također izašli iz vozila te su također pitali vozačicu da li je sve u redu i smirivali ju jer je bila u šoku kako je naveo. Stoga poriče da bi napustio mjesto prometne nesreće, a da nije, iako je bio dužan, ostao na mjestu prometne nesreće u kojoj je drugi vozač ozlijeđen, niti se vratio na mjesto događaja i pričekao dolazak policije. Kako je naveo, nije imao saznanja da bi vozačica oštećenog vozila zadobila bilo kakvu ozljedu, a svoje osobne podatke i podatke o vozilu on joj nije ostavio iz razloga jer je žurio na dostavu, a rekao joj je da u slučaju potrebe nazove Emmezetu. Istoga dana nazvao ga je šef te mu rekao da se treba javiti u I. PPP Zagreb zajedno sa vozilom, što je on i učinio, a s njim je bio i njegov suvozač DĆ. Na upit suca, izjavio je kako neposredno nakon nesreće nije primijetio nikakvo oštećenje na svom vozilu već su mu tek u policiji rekli da na zadnjem lijevom bočnom dijelu vozila, iznad stražnjeg lijevog kotača postoji oštećenje koje se podudara sa oštećenjem na vozilu oštećenice. Dodao je kako je taj kombi Emmezete kojim je upravljao od ranije imao više oštećenja na predmetnom mjestu. Dodao je kako je kritične zgode kombi bio pun tereta koji se pomicao tijekom vožnje i stvarao buku u prtljažnom prostoru pa i radi tog razloga nije mogao osjetiti niti čuti navodni kontakt između njegovog i oštećenog vozila. Priznao je, tom prilikom kod sebe nije imao vozačku dozvolu, budući mu je ostala u privatnom vozilu pa ju iz tog razloga nije mogao pokazati na zahtjev policijskog službenika, već je imao fotografiju vozačke dozvole na mobitelu no policijski službenik to nije uvažio. Dodao je kako mu nije bila namjera prekršiti zakon, napustiti mjesto prometne nesreće niti bilo koga ugroziti.
2.1. Na upit suca, izjavio je kako se ne sjeća kojom brzinom je upravljao u vrijeme prometne nesreće, ali smatra da nije prekoračio dozvoljenu brzinu, te je dodao kako se istom brzinom kretao i kombi bijele boje iza njega.
2.2. Na upit branitelja, okrivljenik je izjavio kako kombi kojim je upravljao kritične zgode koriste drugi vozači, a kritične zgode okrivljenik nije upravljao sa kombijem koji inače koristi radeći kao dostavljač Emmezete. Na daljnji upit branitelja okrivljenik je izjavio kako smatra da je brzina kojom se kretao bila dovoljna da savlada taj nepregledni zavoj gdje je došlo do prometne nesreće. Na daljnji upit, okrivljenik je izjavio kako se ne sjeća kakvo je bilo stanje kolnika u vrijeme nesreće u smislu eventualnih neravnina, rupa i slično, no sjeća da je išao uzbrdo, radi o srednje velikoj uzbrdici. Na daljnji upit branitelja, okrivljenik je izjavio kako je na tom mjestu kolnik sužen, te smatra da bi bilo dobro da je vozač vozila iz suprotnog smjera malo zakočio jer je njegovo vozilo dosta široko. Na daljnji upit branitelja, okrivljenik je izjavio kako nakon prometne nesreće promet nije bio prohodan te druga vozila nisu mogla prolaziti kolnikom.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je Izvješće o poduzetom MUP-a, PUZ-a, I. PPP Zagreb od 26. veljače 2026. (str. 12.-13. spisa).
4. Okrivljenik i branitelj nisu imali primjedbi na izvedeni dokaz.
5. Sud je navedeni dokaz u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o činjenicama koje su potvrđene provedenim dokaznom postupkom, a poglavito provedenim prometnim vještačenjem.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je Izvješće o počinjenom prekršaju MUP-a, PUZ-a, I. PPP Zagreb od 26. veljače 2026. (str. 14. spisa).
7. Okrivljenik i branitelj nisu imali primjedbi na izvedeni dokaz.
8. Sud je navedeni dokaz prihvatio kao vjerodostojan dokaz o činjenicama koje iz njega proizlaze, a koje su potvrđene provedenim dokaznom postupkom, poglavito provedenim prometnim vještačenjem.
9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je Zapisnik o očevidu MUP-a, PUZ-a, I. PPP Zagreb od 26. veljače 2026. (str. 15.-18. spisa).
10. Okrivljenik i branitelj nisu imali primjedbi na izvedeni dokaz.
11. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pregledao je Skicu mjesta događaja na str. 28.-29. spisa.
12. Okrivljenik i branitelj su iznijeli primjedbu na skicu mjesta događaja te naveli kako tragovi koji su ucrtani u skici nisu u uzročnoj vezi sa prometnom nesreću.
13. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pregledao je fotografije očevida prometne nesreće koje prileže spisu na str. 40.-85. spisa.
14. Okrivljenik i branitelj nisu imali primjedbi na izvedeni dokaz.
15. U Zapisniku o očevidu navedeni su točno mjesto prometne nesreće, vrsta ceste, osobine ceste, stanje prometa, vremenske prilike, vidljivost, osobe koje su u uzročnoj vezi s prometnom nesrećom, podaci o vozilima i oštećenim objektima i nestručna procjena štete, opis mjesta događaja, tragova, položaja vozila i nastradalih, te poduzete mjere i radnje. Dinamika prometne nesreće opisana je u skici mjesta događaja, dok su oštećenja i mjesto događaja vidljivi na fotografijama koje prileže spisu.
16. Sud je ove dokaze u potpunosti prihvatio kao vjerodostojne i istinite budući su sačinjeni po ovlaštenoj službenoj osobi koja je obavljala očevid prometne nesreće, a sastavljeni su detaljno, precizno i stručno. Osim toga, na ove dokaze se logički nadovezuje nalaz i mišljenje vještaka, a prometni vještak nije na bilo koji način doveo u pitanje ove dokaze na kojima je između ostalog zasnovao svoj nalaz i mišljenje. Stoga sud nije prihvatio primjedbu obrane na skicu mjesta događaja.
17. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je Zapisnike o ispitivanju prisutnosti alkohola MUP-a, PUZ-a, I. PPP Zagreb od 26. veljače 2026. na ime FĆ, NĆ i ĐĆ (str. 20.-22. spisa), iz kojih proizlazi da niti kod jednog ispitanika nije utvrđena koncentracija alkohola u njegovom organizmu.
18. Okrivljenik i branitelj nisu imali primjedbi na izvedeni dokaz.
19. Sud je navedene Zapisnike u potpunosti prihvatio kao vjerodostojne dokaze o navedenim činjenicama.
20. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je Liječničku dokumentaciju KBC Sestre Milosrdnice od 27. veljače 2026. na ime FĆ (str. 23. spisa), iz koje proizlazi da je imenovana 26. veljače 2026. u 08:50 sati ozlijeđena kao vozač u prometnoj nesreći u Šestinskom dolu te joj je dijagnosticirana ozljeda: iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice, a koja povreda je kvalificirana kao laka tjelesna povreda.
21. Okrivljenik i branitelj nisu imali primjedbi na izvedeni dokaz.
22. Sud je liječničku dokumentaciju u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o tome da je oštećenica kao posljedicu prometne nesreće zadobila ozljedu navedenu u liječničkoj dokumentaciji. Ovo stoga što je liječnička dokumentacija izdana po ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi te ovjerena pečatom i potpisom ovlaštenog liječnika.
23. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao DĆ koji je iskazao da je 26. veljače 2026. u 08:50 sati, bio suvozač u vozilu teretnom automobilu [registarska oznaka] u vl. Emmezete kojim je upravljao ĐĆ, istočnom stranom kolnika [adresa] u smjeru sjeveroistoka. U to vrijeme radili su zajedno te su imali dostavu za Emmezetu. Mjesto događaja je relativno uska [adresa], blagi zavoj i manja uzbrdica kojom su se oni kretali. Na upit suca, izjavio je kako se, po njegovom mišljenju, dva vozila u toj ulici mogu mimoići, ali malo „knap“. Na daljnji upit, izjavio je kako je on pratio situaciju u prometu te smatra kako okrivljenik vozilom nije prešao na suprotnu stranu kolnika niti jednim dijelom vozila. U jednom trenutku mimoišli su se sa vozilom marke Mini Cooper, misli crvene boje, te je on čuo zvuk udarca i zatim je na suvozačevom bočnom retrovizoru ugledao to vozilo kako je udarilo u lijevi rubnik kolnika. Premda nisu sudjelovali u prometnoj nesreći, ĐĆ je zaustavio vozilo te su izašli iz vozila te pitali vozačicu da li je dobro, da li treba vode ili bilo što drugo. Ona je rekla da je dobro, prvo je sjedila iz vozilu, a zatim su ju dvojica iz kombija koje se kretalo iza njih izvukli iz vozila te su ju također pitali da li je dobro i treba li što. Dodao je kako je vozačica bila u šoku od prometne nesreće, zbog razbijenog auta.
24. Okrivljenik nije imao pitanja niti primjedbi na iskaz svjedoka.
25. Na upit branitelja da li je pitao vozačicu ili čuo da ju je netko drugi pitao da li je ozlijeđena u prometnoj nesreći, svjedok je izjavio da nije čuo. Na daljnji upit da li je ona sama rekla svjedoku ili okrivljenom da ima neke povrede, da li ju nešto boli i slično, svjedok je izjavio kako vozačica to nije rekla. Na daljnji upit branitelja, svjedok je izjavio kako nije čuo nikakav kontakt ili udarac između okrivljenikovog vozila i vozila oštećenice u tom zavoju. Također, svjedok je izjavio kako nije primijetio nikakvu radnju okrivljenika sa vozilom u smislu skretanja, kočenja i sl. u trenutku mimoilaženja sa vozilom oštećenice.
26. Branitelj nije imao daljnjih pitanja niti primjedbi na iskaz svjedoka.
27. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud nije prihvatio iskaz ovog svjedoka u dijelu u kojem opisuje svoje viđenje dinamike prometne nesreće, poglavito u odnosu na činjenicu da li je okrivljenik dijelom vozila prešao na suprotnu stranu kolnika, budući je takvo njegovo viđenje u bitnome osporeno nalazom i mišljenjem vještaka te iskazima ispitanih svjedoka NĆ i UĆ koji navode da se okrivljenik vozilom kretao oko pola metra od desnog ruba kolnika te da se neposredno prije prometne nesreće vozilo okrivljenika kretalo cijelo vrijeme lijevo i desno, kao i materijalnim dokazima koji prileže spisu, poglavito skicom prometne nesreće. Po mišljenju suda ovaj svjedok je, kao radni kolega okrivljenika, u tom dijelu dao subjektivan iskaz u cilju ekskulpiranja okrivljenika od prekršajne odgovornosti. Međutim, sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz ovog svjedoka, dan pod kaznenom odgovornošću, u dijelu koji se podudara sa iskazima druge dvojice svjedoka, kao i iskazom oštećenice KĆ.
28. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao KĆ koja je iskazala da je 26. veljače 2026. u 08:50 sati kao vozač upravljala osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] desnom stranom kolnika [adresa] u smjeru juga. Vozila je polako otprilike 30 km/h budući je izlazila iz jednog zavoja, a radi se o blagoj strmini. Njoj iz suprotnog smjera došao je roza-ljubičasti kombi, no ona nije sigurna da li se kretao u potpunosti svojom stranom kolnika, ili je dijelom vozila prešao na njenu stranu kolnika. Ona je gledala ravno, bila je u svojoj traci te je samo u jednom trenutku osjetila udarac u prednji lijevi dio svog vozila. Uslijed toga došlo je do zanošenja njenog vozila najprije u desni rub kolnika od čega ju je odbacilo u lijevo pa je vozilom udarila u rub s lijeve strane ceste, a zatim u drugi kombi koji se kretao iza ovog prvog kombija te je tom prilikom sa njenog vozila otpao prednji lijevi kotač. Kada se njeno vozilo zaustavilo, nije mogla izaći van na vozačeva vrata, do nje su došli dečki koji su se sa kombijem kretali iza prvog kombija, pomogli su joj da izađe na suvozačeva vrata te je vidjela da je njeno vozilo uništeno i radi toga je bila u šoku. Pored toga, bolio ju je vrat, znala je odmah da će raditi o vratnom trzaju, boljela ju je glava, nije bilo ništa strašno, ali više od toga je bila u šoku radi oštećenja vozila. Kada je izašla iz vozila, zna da je bilo više ljudi oko nje, ne sjeća se da li je među njima bio na raspravi prisutan okrivljenik jer je bila u šoku i trebala je doći do zraka. Na upit suca, izjavila je kako se ne sjeća da bi bilo kome od tih ljudi koji su bili oko nje rekla da ju boli vrat i glava, već je to rekla tek svom bratu kada je naknadno došao na mjesto prometne nesreće. Sjeća se kako je vidjela da je kombi Emmezete s kojim se sudarila u jednom trenutku stao iza nje, a kasnije kada se okrenula vidjela je da se taj kombi samo udaljio. Na upit suca, izjavila je kako su ju dečki iz tog drugog kombija pitali da li treba zvati hitnu, na što je ona odgovorila da ne treba, sačekala je dolazak policije koja je došla na mjesto događaja i bila je prisutna na očevidu. Drugi dan se loše osjećala, osjećala je mučninu te je otišla na traumatološku kliniku gdje joj je konstatirala ozljeda vrata i dobila je za nositi privremeni šanac oko vrata.
29. Okrivljenik nije imao pitanja niti primjedbi na iskaz svjedokinje.
30. Na upit branitelja, svjedokinja je izjavila kako je na kombiju sa kojem se sudarila primijetila natpis Emmezeta, a to je primijetila nakon što je izašla iz svog vozila i okrenula se u pravcu iza svog vozila. Na upit suca, izjavila je kako joj nitko od ovih ljudi iz dva kombija koji su izašli van nije rekao da može nazvati Emmezetu ako bude što trebalo u vezi prometne nesreće, ali to nije sigurna jer je pričala samo sa ljudima iz ovog drugog kombija. Svjedokinja je dodala kako je u jednom trenutku oko nje bilo više ljudi, no ne sjeća se da li su među njima bili vozač i suvozača iz kombija Emmezete i da li su oni s njom razgovarali, jer je bila u šoku i trebalo joj je vremena da dođe k sebi. Na daljnji upit branitelja, svjedokinja je izjavila kako se ne sjeća koliko je vremena prošlo od trenutka sudara pa do trenutka kada se to vozilo Emmezete udaljilo.
31. Branitelj nije imao daljnjih pitanja za svjedokinju te je iznio primjedbu na dio iskaza svjedokinje kojim opisuje vrijeme nakon prometne nesreće, a posebno u odnosu na komunikaciju sa okrivljenikom i njegovim suvozačem, budući svjedokinja sama navodi da je bila u šoku.
32. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud je u bitnome povjerovao ispitanoj svjedokinji koja je ovom sucu dala detaljan, precizan, okolnostan i uvjerljiv iskaz, a koji iskaz je dan pod kaznenom odgovornošću. Iz takvog iskaza ispitane svjedokinje nesporno proizlazi da je vozilom bila u svojoj traci kada je u jednom trenutku osjetila udarac u prednji lijevi dio svog vozila. Također, proizlazi da ju je neposredno nakon prometne nesreće bolio vrat i glava te da je bila u šoku radi oštećenja vozila, a da se drugi dan loše osjećala te da je otišla na traumatološku kliniku gdje joj je konstatirana ozljeda kao posljedica prometne nesreće. Ovakav iskaz ispitane svjedokinje je životan i logičan, a logički se nadovezuje na provedene dokaze tijekom postupka, poglavito na nalaz i mišljenje vještaka te iskaze ispitanih svjedoka ŽĆ i UĆ, te materijalne dokaze koji prileže spisu, poglavito skicu mjesta prometne nesreće te da na liječničku dokumentaciju na svoje ime, kojom joj je dijagnosticirana ozljeda kao posljedica prometne nesreće.
33. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao NĆ koji je iskazao da je 26. veljače 2026. u 08:50 sati upravljao kombijem [registarska oznaka], desnom odnosno istočnom stranom kolnika [adresa] u smjeru sjevera. Radi se o kolniku normalne širine, blagom usponu te je na mjestu događaja bio jedan blaži zavoj, a preglednost ovisi zavisno o brzini kojom se dođe. On je upravljao iza kombija Emmezeta na udaljenosti otprilike 10 do 15 metara, tri do četiri dužine svog vozila, brzinom od oko 50 km/h. U jednom trenutku je u GPS ukucavao adresu na koju treba voziti, kada je digao pogled, vidio je udarac vozila Mini Moris, crvene boje, sa kombijem Emmezeta koji se kretao ispred njih. Od tog udarca vozilo Mini Moris je odbačeno u desno, ali je vozačica uspjela smotati vozilo u lijevo, lupila je vozilom u rinzol u nekontroliranom kretanju te je potom udarila u kombi kojim je on upravljao, premda se on uspio prethodno zaustaviti. Suvozač i on su izašli iz svog kombija, došli su do vozačice, pomogli su joj da izađe van, ona je bila u šoku, stresu. Do njih su došla dvojica dečki, za koje je zaključio da su iz tog kombija Emmezete, pitali su općenito njih koji su bili tamo riječima „Kaj je bilo“, netko od ljudi koji su se našli tamo je povikao „makni kombi“, te su njih dvojica otišli u kombi i sa istim se udaljili. Nije primijetio da bi tko od njih dvojice razgovarao sa vozačicom oštećenog vozila. Na upit suca, izjavio je kako su on i njegov suvozač pitali vozačicu kako se osjeća i da li se gdje udarila, a ona nije odgovorila da bi ju nešto boljelo te je bila u vidnom stresu. Nije primijetio nikakvu vidljivu ozljedu na njoj. Pozvali su policiju koja je došla na očevid, dok je druga patrola regulirala promet. Na upit suca, izjavio je kako on policajcima nije izjavio ništa u vezi načina kretanja vozila kombija Emmezeta, osim što ga je policajac pitao koliko je to vozilo bilo udaljeno od desnog ruba kolnika, na što je on rekao da je bilo udaljeno oko pola metra po njegovoj procjeni. Na upit suca, izjavio je kako je vidio sam trenutak prometne nesreće odnosno udarac dvaju vozila, ali nije vidio tko je kriv za prometnu nesreću odnosno da li je okrivljenik sa vozilom prešao na drugu stranu kolnika u trenutku prometne nesreće, ili eventualno drugo osobno vozilo.
34. Na upit okrivljenika svjedoku da li je vidio oštećenje na vozilu Emmezeta kombi, svjedok je izjavio kako nije vidio, a niti je na to obraćao pažnju jer mu je u fokusu bilo da pomogne vozačici koja je bila u šoku dobrih 20 minuta nakon prometne nesreće te nije očekivao da će se okrivljenik sa kombijem Emmezeta udaljiti u takvoj situaciji.
35. Okrivljenik nije imao daljnjih pitanja za svjedoka.
36. Na upit branitelja, svjedok je izjavio kako ne zna točno koliko je daleko od mjesta nesreće bio udaljen zaustavljeni kombi Emmezeta, ali je bio u njegovom vidokrugu, vjeruje manje od 50 metara te ne zna točno koliko je vremena prošlo od trenutka prometne nesreće pa do trenutka kada su vozač i suvozač kombija Emmezete otišli natrag do kombija i napustili mjesto prometne nesreće. Na daljnji upit branitelja, svjedok je izjavio kako okrivljenik i njegov suvozač nisu bili prisutni kada su svjedok i njegov suvozač pitali vozačicu je li dobro, njih dvojica su tek kasnije došli nakon što su svjedok i njegov suvozač izvukli vozačicu iz vozila. Na upit branitelja, svjedok je izjavio kako nije vidio da bi se kombi Emmezeta ispred njih prije i u trenutku sudara kretao na neki neuobičajeni način. Na upit branitelja, svjedok je izjavio kako po njegovoj procjeni s obzirom na kretanja kombija Emmezete 50 cm od desnog ruba kolnika bilo je dovoljno mjesta da se dva vozila mimoiđu.
37. Branitelj nije imao daljnjih pitanja za svjedoka niti primjedbi na iskaz.
38. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud je u bitnome povjerovao ispitanom svjedoku koji je ovom sucu dao detaljan, precizan, okolnostan i uvjerljiv iskaz, a koji iskaz je dan pod kaznenom odgovornošću. Iz takvog iskaza ispitanog svjedoka u bitnome proizlazi da se vozilo okrivljenika neposredno prije prometne nesreće kretalo oko pola metra udaljeno od svog desnog ruba kolnika. Premda je po njegovoj procjeni s obzirom na takvo kretanje vozila okrivljenika bilo dovoljno mjesta da se dva vozila mimoiđu, sud nije prihvatio takvo mišljenje svjedoka, budući je ono osporeno nalazom i mišljenjem vještaka iz kojeg proizlazi kako u slučaju ako bi iskaz ovog svjedoka bio točan, a odnosi se na način kretanja teretnog vozila okrivljenika od desnog ruba kolnika tada bi teretno vozilo lijevim stražnjim dijelom bilo od desnog ruba kolnika udaljeno za oko 2,55 metara te bi prelazilo na suprotnu stranu kolnika za oko 0,25 metara sužavajući put osobnom vozilu u kojem bi slučaju bilo moguće da je teretno vozilo okrivljenika u trenutku sudara bilo povratno ukošeno u desno u povratu na sebi desnu polovicu kolnika, ali mu je stražnji dio lijevog boka zaostao na suprotnoj strani kolnika zbog čega se onda dogodio sudar s osobnim vozilom iz suprotnog smjera. Nadalje iz iskaza ovog svjedoka u bitnome proizlazi da je oštećenica bila u šoku, stresu dobrih 20 minuta nakon prometne nesreće te su joj on i kolega pomogli da izađe iz vozila, premda nije imala vidljive ozljede, niti je na upit svjedoka odgovorila da bi ju nešto boljelo. Također proizlazi da su se okrivljenik i njegov suvozač zaustavili svojim kombijem, izašli iz vozila i došli do mjesta prometne nesreće te općenito pitali što se desilo, nakon čega su se udaljili sa mjesta prometne nesreće što svjedok kao savjestan vozač nije očekivao.
39. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao UĆ koji je iskazao da je 26. veljače 2026. u 08:50 sati bio suvozač u kombiju [registarska oznaka] kojim je upravljao NĆ [adresa] u smjeru sjevera, kretali su se iza kombija Emmezeta, blagim usponom ulicom Dedići koja je na tom dijelu inače uska, i nemoguće je mimoići se bez zaustavljanja dvaju vozila iz suprotnog smjera. Pored toga kolnik je bio vlažan što je vidio nakon što je izašao iz vozila. Na kolniku nema iscrtane središnje prometne trake koja razdvaja različite strane kolnika. Može reći da je on uglavnom bio na mobitelu, no u jednom trenutku je vidio kako se kombi Emmezete ispred njih zaljuljalo u lijevo i desno, te je primijetio kako je u jednom trenutku auto iz suprotnog smjera marke Mini Moris „uletio“ u njihov kombi. Eventualni kontakt između vozila nije vidio. Taj Mini Moris je udario u njihov kombi, u prednji dio njihovog vozila, koje se zaustavilo, a udarac je bio snažan. SĆ i on su izašli iz vozila, prišli su do vozila marke Mini Moris te su u njemu vidjeli vozačicu koja je bila u vidnom šoku, zatekli su ju okrenutu u vozilu na način da je glava bila na mjestu gdje su trebale biti noge, izvukli su ju iz vozila, ona se cijelo vrijeme tresla i u vozilu i izvan vozila. Pitao ju je da li je u redu i da li treba zvati hitnu, na što je ona odgovorila da je sve oke i da ne treba. Također, pitao ju je da li ima dijete u vozilu jer je primijetio plišanu igračku medvjedića, na što je ona odgovorila da nema. Dok su NĆ i on vodili računa o vozačici koja je bila u šoku, došli su okrivljenik i njegov suvozača te su pitali „Kaj je bilo“, na što je on odgovorio da bi to oni trebali znati. Njih dvojica su se potom udaljila do svog vozila Emmezeta, ušli su vozilu i nakon 3 do 5 minuta što su bili na mjestu događaja, udaljili se sa mjesta prometne nesreće, a on je očekivao da će postaviti trokut i ostati na mjestu prometne nesreće. Na upit suca, izjavio je kako okrivljenik i njegov suvozač niti u jednom trenutku nisu razgovarali sa vozačicom oštećenog vozila. Na upit suca, izjavio je kako se vozilo Emmezeta neposredno prije prometne nesreće kretalo ispred njih krećući cijelo vrijeme lijevo i desno. Ne zna da li su tražili adresu. On je profesionalni vozač, i sam to radi. On je NĆ rekao da bi trebao držati veći razmak između njihovog i drugog vozila iz razloga sigurnosti. Na upit suca, izjavio je kako se radilo o malim potezima lijevo i desno, a ne o linearnom kretanju vozila. 100% je siguran da prilikom tog kretanja nisu prelazili na suprotnu stranu kolnika.
40. Na upit branitelja da pojasni kada je vidio to „vrludanje“ vozila Emmezeta, svjedok je izjavio kako je to bilo otprilike kilometar prije prometne nesreće, odnosno čak jednu minutu prije prometne nesreće. Svjedok je dodao kako se radi o mjestu prometne nesreće gdje je kolnik znatno sužen, a svjedoku je to mjesto događaja dobro poznato budući radi kao vozač.
41. Okrivljenik je iznio primjedbu na iskaz svjedoka te naveo kako je on vozačicu pitao kako je, a ne kako svjedok navodi.
42. Na upit branitelja, svjedok je izjavio kako nije siguran u to da se okrivljenik nije obratio vozačici oštećenog vozila te dozvoljava mogućnost da je primjedba okrivljenika točna, budući je bio fokusiran na vozačicu. Na upit branitelja, svjedok je izjavio kako su vozačicu izvukli sa suvozačeve strane oštećenog vozila. Na daljnji upit, svjedok je izjavio kako nakon prometne nesreće promet nije bio moguć te da nitko od vozača na mjestu događaja nije tražio da se promet nastavi. Na daljnji upit, svjedok je izjavio kako je brzina kretanja njihovog i vozila okrivljenika bila oko 40 km/h, njihovo vozilo je bilo oko tri do četiri dužne kombi vozila od vozila okrivljenika te ne zna kolikom brzinom bi se mogla kretati oštećenica. Na daljnji upit, svjedok je izjavio kako to „vrludanje“ vozila Emmezeta može biti i posljedica tereta u vozilu, ovisno o tome kako je teret složen i raspoređen u vozilu. Na upit branitelja, svjedok je izjavio kako je u trenutku kada je svjedok pitao oštećenicu kako je, NĆ je bio iza njega te nije siguran da li su okrivljenik i njegov suvozač došli do njih budući je svjedok bio fokusiran na oštećenicu.
43. Branitelj nije imao daljnjih pitanja te je iznio primjedbu u dijelu iskaza svjedoka u kojem svjedok navodi da okrivljenik nije razgovarao sa oštećenicom.
44. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud je u bitnome povjerovao ispitanom svjedoku koji je ovom sucu dao detaljan, precizan, okolnostan i uvjerljiv iskaz, a koji iskaz je dan pod kaznenom odgovornošću. Iz takvog iskaza ispitanog svjedoka u bitnome proizlazi da se vozilo okrivljenika neposredno prije prometne nesreće kretalo ispred njih cijelo vrijeme lijevo i desno. Premda prema njegovom mišljenju vozilo okrivljenika nije prelazilo na suprotnu stranu kolnika, sud nije prihvatio takvo mišljenje svjedoka, budući je ono osporeno nalazom i mišljenjem vještaka iz kojeg proizlazi kako u slučaju ako bi iskaz svjedoka NĆ bio točan, a odnosi se na način kretanja teretnog vozila okrivljenika od desnog ruba kolnika tada bi teretno vozilo lijevim stražnjim dijelom bilo od desnog ruba kolnika udaljeno za oko 2,55 metara te bi prelazilo na suprotnu stranu kolnika za oko 0,25 metara sužavajući put osobnom vozilu u kojem bi slučaju bilo moguće da je teretno vozilo okrivljenika u trenutku sudara bilo povratno ukošeno u desno u povratu na sebi desnu polovicu kolnika, ali mu je stražnji dio lijevog boka zaostao na suprotnoj strani kolnika zbog čega se onda dogodio sudar s osobnim vozilom iz suprotnog smjera. Nadalje iz iskaza ovog svjedoka u bitnome proizlazi da je oštećenica bila u šoku, te da su ju on i kolega izvukli iz vozila gdje su je prvotno zatekli u obrnutom položaju tijela, ona je bila u šoku, tresla se i u vozilu i izvan vozila, premda je na upit svjedoka odgovorila da ne treba zvati hitnu pomoć. Također proizlazi da su se okrivljenik i njegov suvozač zaustavili svojim kombijem, izašli iz vozila i došli do mjesta prometne nesreće te općenito pitali što se desilo, nakon čega su se udaljili sa mjesta prometne nesreće što svjedok kao savjestan vozač nije očekivao.
45. U dokaznom postupku provedeno je prometno vještačenje radi utvrđivanja uzroka i mehanizma nastanka prometne nesreće. Prometni vještak dipl. ing. Srećko Hlišć je u svom nalazu i mišljenju, a nakon što je proučio predmet naveo da je do nesreće došlo 26. veljače 2026. u 08:50 sati, u Zagrebu, u ulici Dedići kod kbr. 120. Kolnik na mjestu nesreće je sužen, širine 4,6 metara, s time da se za smjer kretanja od juga prema sjeveru pruža u desnom zavoju ograničene preglednosti, pri čemu se uz oba ruba kolnika nalaze rubnjaci, a sa zapadne strane uz lijevi zavoj postoji metalna zaštitna ograda. Gledano od sjevera prema jugu na izlaznom dijelu lijevog zavoja gdje završava metalna zaštitna ograda i rubnjak nalazi se trag udara osobnog vozila Mini Cooper, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala FĆ. U nastavku preko sredine kolnika pa preko lijeve strane za smjer kretanja osobnog vozila nalaze se tragovi struganja metalnih dijelova i tragovi krhotina plastike, nakon čega se odmah nalazi trag udara osobnog vozila u rubnjak s lijeve strane kolnika, a nakon toga tragovi istjecanja tekućine iz teretnog vozila Renault Master, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je od juga prema sjeveru upravljao NĆ. Na osobnom vozilu se prema fotografijama nalaze oštećenja prednjeg dijela lijevog boka s prednjim lijevim kotačem uz pojavu brisotina tamne boje, s time da je naknadno došlo do oštećenja prednjeg lijevog kotača s ovjesnom i njegovog loma tako da je kotač izbačen prema van. Osim toga, na osobnom vozilu oštećen je prednji desni dio. Na teretnom vozilu Renault oštećen je prednji desni dio. Kod osobnog vozila je oštećen i prednji desni kotač. Iz oštećenja na osobnom vozilu proizlazi da je isto bilo u kontaktu desnim kotačem s rubnjakom s desne strane, zatim s rubnjakom s lijeve strane kad je došlo do potpunog trganja ovjesa, te sudara prednjeg desnog dijela s prednjim desnim dijelom teretnog vozila Renault. Oštećenja na prednjem dijelu lijevog boka ne potječu od udara osobnog vozila u rubnjake niti od sudara s teretnim vozilom Renault već su oštećenja karakteristična za posmični kontakt s drugom vozilom okomite površine. Naknadno je pregledano teretno vozilo – Furgon Citroen Jumper, reg. oznake [registarska oznaka], trgovačkog društva Emmezeta kojim je upravljao ĐĆ. Fotografije pregleda vozila – furgona pokazuju kontaktne tragove u području stražnjeg dijela lijevog boka gdje se nalazi izbočenje blatobrana i stražnji lijevi kotač te ova oštećenja odnosno tragovi na istima se uklapaju u oštećenje na prednjem dijelu lijevog boka osobnog vozila prije nego što je došlo do oštećenja kotača i ovjesa istog. S obzirom na ovu okolnost može se sa sigurnošću zaključiti da je uspostavljen posmični kontakt stražnjeg dijela lijevog boka teretnog vozila okrivljenika i prednjeg dijela lijevog boka vozila oštećenice, pri čemu je sudarni kut mogao biti u području od oko 5 stupnjeva. S obzirom na ovakav sudarni kut te raspored tragova na kolniku proizlazilo bi da se kontakt teretnog i osobnog vozila morao dogoditi ispred mjesta gdje je osobno vozilo udarilo desnim kotačima u rubnjak s desne strane pri završetku metalne zaštitne ograde. Dakle, u desnom zavoju za smjer kretanja teretnog vozila, a lijevom za smjer kretanja osobnog vozila. Na kolniku mjesta nesreće nisu pronađeni materijalni tragovi prema kojima bi bilo moguće utvrditi točno mjesto kontakta po dužini i širini kolnika. Trup teretnog vozila okrivljenika bez retrovizora širok je 2,05 metara, a osobnog vozila 1,727 metara pa je zbroj širina trupova jednog i drugog vozila bez retrovizora 3,777 metara, odnosno ukupne širine su manje za 0,823 metara u odnosu na širinu kolnika. Teretno vozilo je s retrovizorom širine 2,508 metara, a osobno vozilo 1,932 metra tj. sveukupno 4,44 metra ili 0,16 metara manje od širine kolnika, s time da se oba vozila kreću zavojem što dodatno povećava njihovu širinu. Teretno vozilo je svojom širinom uže od širine polovice kolnika za 0,25 metara odnosno može se kretati svojom desnom polovicom kolnika ostavljajući sa svake strane prostor od 0,125 metara. S obzirom na ostvareni sudarni kut teoretski je moguće da je osobno vozilo ulazilo u putanju teretnog vozila pod kutom od oko 5 stupnjeva, da je teretno vozilo izlazilo iz putanje osobnog vozila za 5 stupnjeva odnosno da su vozila međusobno dijelila tih 5 stupnjeva za neki put, na način da je teretno vozilo izlazilo iz putanje osobnog vozila odnosno osobno vozilo prilazilo putanji teretnog vozila. Koja varijanta od ove tri se ostvarila nije moguće utvrditi jer na kolniku mjesta nesreće ne postoji trag prema kojem bi se moglo locirati mjesto kontakta po širini kolnika. U slučaju ako bi iskaz svjedoka NĆ bio točan, a odnosi se na način kretanja teretnog vozila okrivljenika od desnog ruba kolnika tada bi teretno vozilo lijevim stražnjim dijelom bilo od desnog ruba kolnika udaljeno za oko 2,55 metara te bi prelazilo na suprotnu stranu kolnika za oko 0,25 metara sužavajući put osobnom vozilu u kojem bi slučaju bilo moguće da je teretno vozilo okrivljenika u trenutku sudara bilo povratno ukošeno u desno u povratu na sebi desnu polovicu kolnika, ali mu je stražnji dio lijevog boka zaostao na suprotnoj strani kolnika zbog čega se onda dogodio sudar s osobnim vozilom iz suprotnog smjera. Pri tome je teretno vozilo ostavljalo na suprotnoj strani kolnika slobodan prolaz od 2,05 metara pa kako je osobno vozilo širine 1,727 metara, proizlazilo bi da se u trenutku kontakta osobno vozilo moglo kretati manje ili više sredinom svoje polovice kolnika te je sudarom preusmjereno u desno naletjelo prednjim desnim kotačem na rub. U slučaju da se teretno vozilo kretalo na način kako opisuje svjedok UĆ također je moguće da se kontakt dogodio kada je teretno vozilo okrivljenika još zaostalo na sebi lijevoj strani kolnika. S obzirom na navedenu okolnost, nesreća se ne bi dogodila da se okrivljenik teretnim vozilom kretao svojom desnom stranom kolnika jer bi se ne računajući retrovizore mogao mimoići s osobnim vozilom oštećenice. Za iskaz okrivljenika odnosno svjedoka DĆ nesreća bi se dogodila iz razloga djelomičnog prelaska osobnog vozila na suprotnu polovicu kolnika, što se također tehnički ne može isključiti budući da i tada može doći do istovjetnog načina kretanja osobnog vozila poslije sudara udarom u rubnjak desim kotačima i zatim dijagonalnim prelaskom na suprotnu stranu kolnika do mjesta sudara s teretnim vozilom oštećenika. U ovom slučaju okrivljenik ne bi imao utjecaja na nastanak nesreće svojim načinom kretanja po širini suženog kolnika već bi se nesreća dogodila isključivo zbog prelaska oštećenice prije potpunog mimoilaženja na suprotnu stranu kolnika. Razlog zbog čega oštećenica ne bi zadržala putanju koju je imala neposredno prije mimoilaženja s teretnim vozilom jer se mimoišla s njegovim prednjim dijelom lijevog boka te udarala u stražnji dio lijevog boka tehničkim putem nije moguće objasniti s obzirom da se ista kretala kroz lijevi zavoj pa je prednji dio vozila bliži desnom rubu kolnika nego stražnjem. Između ova dva opisana slučaja odigravao bi se slučaj ako su prije nesreće jedno vozilo prema drugom bila međusobno ukošena tako da je teretno vozilo izlazilo iz putanje osobnog vozila, a osobno vozilo ulazilo u putanju teretnog vozila.
46. Na pitanje branitelja, vještak je naveo, a kao što je i rekao u svom nalazu, da na kolniku ne postoje materijalni tragovi prema kojima bi se moglo utvrditi točno mjesto kontakta po širini kolnika. Na pitanje da li dozvoljava da okrivljenik ne bi shvatio da je došlo do sudara s osobnim vozilom, vještak je izjavio da je oštećenje prednjeg dijela lijevog boka osobnog vozila prije konačnog oštećenja ovjesa prednjeg lijevog kotača takvih karakteristika da se kontakt morao osjetiti, ali i čuti jer se nije radilo o bezazlenom okrznuću već o deformacijski izraženom kontaktu. Ne može se izjasniti da li je okrivljenik udar osobnog vozila u teretno vozilo zamijenio sa zvuk padanja tereta kojeg je prevozio. Na pitanje suda, vještak je naveo da u spisu po djelatnicima policije nisu izuzeti teretni listovi pa da bi znali da li je u vrijeme nesreće teretno vozilo okrivljenika bilo natovareno i ako je kakvim teretom, s time da iz iskaza okrivljenika i svjedoka DĆ proizlazi da su išli na dostavu pa su vjerojatno imali neki teret koji su dostavljali. U pogledu za održavanjem rekonstrukcije nesreće na mjestu događaja, vještak je izjavio da ionako tehničkim putem u nedostatku materijalnih tragova nije moguće zaključiti da li je u trenutku sudara teretno vozilo prelazilo na suprotnu stranu kolnika ili nije. Na upit suca vještaku da li je okrivljenik postupajući pažnjom savjesnog vozača, a s obzirom na okolnosti dinamike prometne nesreće te mjesta gdje se prometna nesreća odigrala mogao ili morao imati saznanja o kontaktu između njegovog vozila i vozila oštećenice, vještak je izjavio da je zvuk udara morao biti straga lijevo u odnosu na teretno vozilo okrivljenika pa tada bi okrivljenik s obzirom na suženost kolnika provjeravao sigurnost mimoilaženja u vanjskom lijevom retrovizoru mogao bi vidjeti nekontrolirano kretanje osobnog vozila koje najprije ide u desno, a zatim nestaje iz vidokruga iza teretnog vozila okrivljenika po čemu bi okrivljenik mogao znati da se nešto dogodilo.
47. Branitelj nije imao danjih pitanja te nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.
48. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao vjerodostojan dokaz, jer su dani od strane ovlaštenog sudskog vještaka, pod kaznenom odgovornošću, objektivno, detaljno, okolnostno, precizno i prema pravilima struke.
49. U dokaznom postupku sud je pročitao potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije od 12. svibnja 2026. za okrivljenika, iz koje proizlazi da u toj evidenciji ne postoje podaci o okrivljeniku, iz čega proizlazi da okrivljenik nije prekršajno osuđivan.
50. Sud je potvrdu iz prekršajne evidencije u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o dosadašnjoj prekršajnoj nekažnjavanosti okrivljenika, jer je potvrda izdana od strane državnog tijela nadležnog za vođenje takve evidencije.
51. Branitelj okrivljenika je u završnoj riječi naveo kako nakon provedenog dokaznog postupka proizlazi kako nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj izazivanja prometne nesreće koji mu se stavlja na teret. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako nema materijalnih tragova kojima bi se moglo utvrditi točno mjesto nastanka prometne nesreće iz čega proizlazi kako se niti ne može utvrditi tko je kriv za konkretnu prometnu nesreću. Također, s obzirom na blagi kut naleta od samo 5 stupnjeva činjenica da je do udara došlo u stražnji dio kombija koji je bio natovaren namještajem proizlazi kako okrivljenik nije mogao utvrditi da je u konkretnom slučaju došlo do udarca osobnog vozila u njegovo teretno vozilo odnosno ne može se izvan svake razumne sumnje utvrditi navedena okolnost. S obzirom na navedeno, predlaže da se okrivljenika oslobodi od optužbe da bi počinio prekršaje izazivanja prometne nesreće i napuštanje mjesta prometne nesreće, dok je s druge strane okrivljenik sam priznao činjenicu da nije imao vozačku dozvolu pa se za navedeni prekršaj predlaže da sud izrekne minimalnu kaznu. S obzirom da je okrivljenik upravljao teretnim vozilom koji je bio oblijepljen naljepnicama trgovačkog društva Emmezeta, da je stao nakon nesreće i pitao vozačicu vozila ima li ozlijede na što je ista odgovorila da ih nema, proizlazi kako okrivljenik nije imao namjeru napustiti mjesto prometne nesreće, a i sama činjenica da je rekao vozačici vozila da se može obratiti u Emmezetu u slučaju potrebe ukazivalo bi na činjenicu da je okrivljeni ostavio dovoljno podataka za identifikaciju tko je upravljao vozilom te da je bilo lako moguće utvrditi tko je vozač vozila.
52. Nakon provedenog postupka, razgledavši navode u prekršajnom nalogu, obranu okrivljenika, nakon iskaza ispitanih svjedoka, izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu te provedenog prometnog vještačenja, sud smatra dokazanim djela prekršaja koja se okrivljeniku stavljaju na teret, pa je odlučio kao u izreci ove presude.
53. Kako je okrivljenik postupio protivno izričitim zakonskim odredbama navedenim u izreci ove presude, to su njegovim propustima ostvarena sva bitna obilježja označenih djela prekršaja pa ga je za ta djela valjalo proglasiti krivim. Stoga je sud okrivljenika proglasio krivim.
54. U odnosu na dinamiku nastanaka prometne nesreće, okrivljenik se u bitnome branio da nije izazvao prometnu nesreću, jer da je ulazio u jedan nepregledni zavoj krećući se, po njegovom mišljenju, uz desni rub kolnika te smatra kako nije niti jednim dijelom vozila prešao na lijevu stranu kolnika namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera, da nije imao saznanja da bi u prometnoj nesreći došlo do kontakta njegovog i vozila oštećenice, pa da prema tome posljedično nije imao saznanja da bi on bio sudionik prometne nesreće. Također, branio se da nije imao saznanja da bi oštećenica bila ozlijeđena u prometnoj nesreći pa da stoga nije počinio prekršaj napuštanjem mjesta prometne nesreće u kojoj netko ozlijeđen. Okrivljenik je okolnostno priznao da kritične zgode kod sebe nije imao vozačku dozvolu.
55. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj poriče počinjenje prekršaja pod točkom 1. i 3. izreke presude. Ovo stoga što je takva obrana osporena uvjerljivim iskazima dvojice ispitanih svjedoka NĆ i UĆ te svjedokinje oštećenice KĆ kojima je sud u bitnome poklonio vjeru, kao i materijalnim dokazima koji prileže spisu, poglavito skicom prometne nesreće i liječničkom dokumentacijom na ime oštećenice. Nadalje, dovođenjem u svezu nalaza i mišljenja vještaka sa iskazima svjedoka NĆ i UĆ, obrana okrivljenika osporena je i provedenim prometnim vještačenjem.
56. Naime, iz iskaza ispitanih svjedoka NĆ i UĆ kojima je sud u bitnome poklonio vjeru, proizlazi da se neposredno prije prometne nesreće okrivljenik vozilom kretao oko pola metra od desnog ruba kolnika te da se vozilo okrivljenika kretalo lijevo i desno. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da s obzirom na ovakav iskaz svjedoka NĆ koji se odnosi na način kretanja teretnog vozila okrivljenika od desnog ruba kolnika, teretno vozilo okrivljenika bi s lijevim stražnjim dijelom bilo od desnog ruba kolnika udaljeno za oko 2,55 metara te bi prelazilo na suprotnu stranu kolnika za oko 0,25 metara sužavajući put osobnom vozilu u kojem bi slučaju bilo moguće da je teretno vozilo okrivljenika u trenutku sudara bilo povratno ukošeno u desno u povratu na sebi desnu polovicu kolnika, ali mu je stražnji dio lijevog boka zaostao na suprotnoj strani kolnika zbog čega se onda dogodio sudar s osobnim vozilom iz suprotnog smjera. S obzirom na iskaz svjedoka UĆ moguće je da se kontakt dogodio kada je teretno vozilo okrivljenika još zaostalo na sebi lijevoj strani kolnika. S obzirom na navedenu okolnost, nesreća se ne bi dogodila da se okrivljenik teretnim vozilom kretao svojom desnom stranom kolnika jer bi se ne računajući retrovizore mogao mimoići s osobnim vozilom oštećenice.
57. Prema mišljenju suda, nije životno niti logično da bi oštećenica, krećući se svojim lijevim zavojem, prednjim dijelom svog vozila mimoišla prednji dio vozila okrivljenika te da bi došla u kontakt tek sa stražnjim dijelom vozila okrivljenika. Po mišljenju suda svjedokinja oštećenica KĆ uvjerljivo iskazuje kada navodi da se kretala svojom prometnom trakom. Nasuprot tome, prema mišljenju suda okrivljenik je dijelom vozila prešao na suprotnu stranu kolnika radi čega je došlo do prometne nesreće sa vozilom oštećenice. Navedeno se logički nadovezuje na nepristrani iskaz svjedoka NĆ koji je iskazivao okolnosno o načinu kretanja vozila okrivljenika oko pola metra od svog desnog ruba kolnika. Također, navedeno se logički nadovezuje i na iskaz svjedoka UĆ o „nepravilnom“ kretanju vozila okrivljenika, lijevo-desno, zbog čega je po njegovom mišljenju bilo potrebno držati veći sigurnosni razmak između njihovog vozila i vozila okrivljenika ispred njih, a koja okolnost ne bi bila nužna da se okrivljenik u svom desnom zavoju kretao primjereno stanju i konfiguraciji kolnika, bliže desnom rubu kolnika.
58. Pri tome sud posebno ističe da bi, prema verziji događaja koju iznosi okrivljenik, bilo za očekivati da se prvi kontakt između vozila ostvari prednjim dijelovima vozila ili barem na njihovim prednjim bočnim dijelovima, budući da bi se oba vozila u trenutku mimoilaženja već nalazila jedno nasuprot drugome. Međutim, takav slijed događaja nije sukladan utvrđenim oštećenjima i dinamici nastanka prometne nesreće. Naime, kontakt sa stražnjim dijelom vozila okrivljenika logički upućuje na zaključak da je upravo vozilo okrivljenika svojim položajem zadiralo u prometni prostor kojim se pravilno kretalo vozilo oštećenice, zbog čega je do kontakta došlo tek u fazi mimoilaženja vozila. Sud također primjećuje da okrivljenik nije ponudio uvjerljivo i životno prihvatljivo objašnjenje na koji bi način, uz pretpostavku da se oštećenica nije kretala svojom prometnom trakom, moglo doći upravo do takvog kontakta vozila. Njegova obrana u tom dijelu ostala je na razini tvrdnje koja nije potkrijepljena drugim dokazima niti nalazi uporište u iskazima nepristranih svjedoka.
59. Cjelovitom ocjenom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nalazi da iskaz oštećenice nije izoliran dokaz, već je potvrđen drugim dokazima u spisu, dok obrana okrivljenika ostaje usamljena i nije potvrđena niti jednim objektivnim dokazom niti iskazom nepristranog svjedoka.
60. Sud nije prihvatio niti obranu okrivljenika u kojoj navodi da nije imao saznanja o kontaktu svog vozila i vozila oštećenice. Ovo stoga što iz nalaza i mišljenja vještaka nesporno proizlazi da je oštećenje prednjeg dijela lijevog boka osobnog vozila okrivljenika prije konačnog oštećenja ovjesa prednjeg lijevog kotača takvih karakteristika da se kontakt morao osjetiti, ali i čuti jer se nije radilo o bezazlenom okrznuću već o deformacijski izraženom kontaktu. Na upit suca vještaku da li je okrivljenik postupajući pažnjom savjesnog vozača, a s obzirom na okolnosti dinamike prometne nesreće te mjesta gdje se prometna nesreća odigrala mogao ili morao imati saznanja o kontaktu između njegovog vozila i vozila oštećenice, vještak je izjavio da je zvuk udara morao biti straga lijevo u odnosu na teretno vozilo okrivljenika pa tada bi okrivljenik s obzirom na suženost kolnika provjeravao sigurnost mimoilaženja u vanjskom lijevom retrovizoru mogao bi vidjeti nekontrolirano kretanje osobnog vozila koje najprije ide u desno, a zatim nestaje iz vidokruga iza teretnog vozila okrivljenika po čemu bi okrivljenik mogao znati da se nešto dogodilo.
61. Navod obrane da je teretno vozilo bilo natovareno teretom pa da bi okrivljenik udar osobnog vozila u teretno vozilo zamijenio za zvuk padanja tereta kojeg je prevozio, pa da radi tog razloga okrivljenik ne bi primijetio sudar svog i vozila oštećenice te da radi toga ne bi imao saznanja da je okrivljenik sudionik prometne nesreće, sud nije prihvatio. Premda nije isključeno da su okrivljenik i njegov suvozač vozilom obavljali dostavu, obrana nikakvim materijalnim dokazom u vidu teretovnice i slično nije potkrijepila svoje navode o tome da bi okrivljenik u teretnom vozilu prevozio teret, niti i o kakvoj vrsti tereta se radi. Nadalje, prema mišljenju suda, okrivljenik se mogao neposredno uvjeriti o kontaktu svog i vozila oštećenice da je pažljivo pregledao oštećenja na svomu vozilu neposredno nakon prometne nesreće, nakon što se zaustavio na mjestu događaja.
62. Zbog svega naprijed navedenog, dinamiku prometne nesreće kao i tijek događaja u svezi sa osobom i vozilom oštećenice neposredno nakon prometne nesreće, okrivljenik je mogao i morao imati saznanja o tome da je upravo on sudionik prometne nesreće u smislu članka 2. stavak 1. točka 67. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji propisuje: 67) »sudionik u prometnoj nesreći« je svaki sudionik u prometu na cesti koji je na bilo koji način sudjelovao u prometnoj nesreći.
63. Stoga sud smatra da je provedenim dokaznim postupkom nesporno utvrđeno da je okrivljenik vozilom izazvao prometnu nesreću na način kako je to navedeno u točki 1. izreke presude, čime je počinio prekršaj iz članka 47. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po stavku 3. istog članka. u svezi članka 293. stavak 2. istog Zakona.
64. Sud posebno ističe da pitanje saznanja okrivljenika ne proizlazi iz jedne izolirane okolnosti, već iz ukupnosti svih utvrđenih činjenica. Naime, uz deformacijski izražen kontakt između vozila koji se prema nalazu i mišljenju vještaka morao osjetiti i čuti, do događaja je došlo na uskom dijelu kolnika tijekom zahtjevnog mimoilaženja vozila, dakle u situaciji u kojoj je svaki prosječno oprezan vozač pojačano usmjeren na praćenje položaja svog vozila i vozila koje mu dolazi ususret. U takvim okolnostima sud ne prihvaća mogućnost da okrivljenik nije registrirao niti sam kontakt niti posljedice koje su nakon kontakta nastupile na vozilu oštećenice.
65. Sud također cijeni da obrana nije ponudila razumno i uvjerljivo alternativno objašnjenje zbog kojeg bi okrivljenik osjetio odnosno čuo snažniji kontakt vozila, a da pritom ne posumnja na mogućnost prometne nesreće. Sama tvrdnja da je zvuk mogao zamijeniti s pomicanjem ili padanjem tereta ostala je na razini pretpostavke koja nije potkrijepljena niti jednim objektivnim dokazom. Štoviše, čak i kada bi se prihvatila mogućnost da je okrivljenik u prvom trenutku zvuk udara pogrešno pripisao teretu koji je prevozio, takva okolnost sama po sebi ne objašnjava zašto nakon toga nije poduzeo nikakvu radnju radi provjere uzroka neuobičajenog zvuka i mogućeg kontakta vozila tijekom mimoilaženja na suženom dijelu kolnika. Upravo bi savjestan i oprezan vozač u takvoj situaciji imao dodatni razlog provjeriti je li došlo do kontakta s drugim vozilom.
66. Sud stoga ne nalazi uvjerljivim da bi okrivljenik istodobno osjetio odnosno čuo kontakt takvog intenziteta, sudjelovao u mimoilaženju na uskom kolniku, te potom uopće ne posumnjao na mogućnost da je došlo do kontakta s drugim vozilom. Takav slijed događaja protivan je pravilima životnog iskustva i uobičajenim reakcijama prosječnog vozača u prometu.
67. Nadalje, okrivljenik je postupajući pažnjom prosječnog i savjesnog vozača mogao i morao znati da je oštećenica tijekom prometne nesreće mogla biti ozlijeđena. Na to ukazuju okolnosti pod kojima se prometna nesreća desila, oštećenja na vozilu oštećenice, a posebno činjenica da je oštećenica neposredno nakon prometne nesreće po svjedocima zatečena u obrnutom položaju tijela, te da je duže vrijeme bila u šoku, o čemu iskazuju i okrivljenik i svi ispitani svjedoci. Stoga činjenica da oštećenica nije imala vidljive ozljede na tijelu te da nije tražila hitnu pomoć i da je okupljenima možda i govorila da je u redu, ne opravdavaju okrivljenikovo napuštanje prometne nesreće, jer dostava koju su navodno obavljali ne može biti preča od zdravlja drugog sudionika prometne nesreće. Okrivljenik nije po struci liječnik pa da bi sa sigurnošću mogao znati da oštećenica nije zadobila nikakvu ozljedu. Stoga je okrivljenik bio dužan ostati na prometne nesreće. Osim toga, čak i kada bi uzeli u obzir hitnost dostave, a imajući u vidu da su drugi građani pomagali oštećenici, okrivljenik se nakon izvršene dostave mogao žurno vratiti na mjesto događaja i sačekati dolazak policije koja će obaviti očevid.
68. Člankom 175. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je:
(1) Sudionik u prometnoj nesreći u kojoj je netko izgubio život ili je ozlijeđen, dužan je:
1) ostati na mjestu prometne nesreće, s tim što se može privremeno udaljiti samo radi pružanja pomoći osobama ozlijeđenim u prometnoj nesreći ili ako mu je samom potrebna liječnička pomoć, odnosno radi obavještavanja policije,
2) poduzeti sve što je u njegovoj moći da se otklone nove opasnosti koje mogu nastati na mjestu prometne nesreće i da se omogući normalan tok prometa te da nastoji da se ne mijenja stanje na mjestu nesreće i da se sačuvaju postojeći tragovi, uz uvjet da poduzimanje tih mjera ne ugrožava sigurnost prometa,
3) o prometnoj nesreći obavijestiti najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju i vratiti se na mjesto prometne nesreće i sačekati dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid.
69. Za postojanje obveze iz članka 175. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nije potrebno da sudionik prometne nesreće sa sigurnošću zna da je druga osoba ozlijeđena, niti da ozljede budu odmah vidljive. Dostatno je da prema objektivnim okolnostima događaja postoji razumna mogućnost da je sudionik nesreće zadobio ozljedu. Suprotno tumačenje dovelo bi do neprihvatljive situacije da sudionik prometne nesreće samostalno procjenjuje medicinsko stanje druge osobe i na temelju vlastite laičke procjene odlučuje hoće li poštovati zakonsku obvezu ostanka na mjestu događaja. Zakonska obveza ostanka na mjestu prometne nesreće predstavlja jednu od temeljnih dužnosti sudionika nesreće te ne ovisi o subjektivnom uvjerenju okrivljenika da se ozlijeđenoj osobi ništa ozbiljno nije dogodilo. Naime, zakon upravo i propisuje takvu obvezu kako bi se otklonila mogućnost proizvoljnih procjena sudionika nesreće o težini posljedica prometnog događaja. Pritom nije odlučno jesu li ozljede oštećenice u trenutku prometne nesreće bile vidljive ili su u cijelosti dijagnosticirane tek naknadnim liječničkim pregledom. Za odgovornost okrivljenika relevantno je ono što je mogao i morao zaključiti u trenutku napuštanja mjesta događaja, a ne ono što je eventualno naknadno postalo poznato. Iz provedenih dokaza proizlazi da okrivljenik nije napustio mjesto događaja uslijed panike, dezorijentiranosti ili potrebe za pružanjem pomoći, već je donio svjesnu odluku da prioritet da obavljanju dostave. Takvo postupanje predstavlja svjesno zanemarivanje zakonom propisane dužnosti ostanka na mjestu prometne nesreće. Svojim napuštanjem mjesta događaja, okrivljenik je iznenadio čak i svjedoke koji su savjesno pružali pomoć oštećenici i ostali na mjestu događaja nakon prometne nesreće u kojoj su također bili sudionici.
70. Stoga sud nedvojbeno utvrđuje da je okrivljenik, premda je prema svim objektivnim okolnostima mogao i morao biti svjestan mogućnosti da je oštećenica ozlijeđena, svjesno napustio mjesto prometne nesreće prije dolaska policije i bez postojanja zakonom dopuštenog razloga za udaljenje. Time je ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz članka 175. stavka 1., kažnjivog po stavku 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
71. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog obrane da se provede očevid na mjestu događaja, budući je činjenično stanje dovoljno utvrđeno svim provedenim dokazima. Osim toga, vještak je izjavio da ionako tehničkim putem u nedostatku materijalnih tragova nije moguće zaključiti da li je u trenutku sudara teretno vozilo prelazilo na suprotnu stranu kolnika ili nije pa stoga nije potrebna rekonstrukcija na mjestu događaja.
72. Sud je okrivljeniku utvrdio novčane kazne za koje smatra da su primjerene težini počinjenih prekršaja, stupnju njegove odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra, a sud smatra da će se ovakvim novčanim kaznama utjecati na okrivljenika i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje. Temeljem članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena ukupna novčana kazna.
73. Kod odmjeravanja kazni uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazni.
74. Olakotna okolnost kod sva tri prekršaja je dosadašnja prekršajna nekažnjavanost okrivljenika, a kod prekršaja iz točke 2. izreke i okolnosno priznanje prekršaja.
75. Otegotne okolnosti nisu utvrđene.
76. Obzirom na sve navedeno, sud je okrivljeniku za prekršaj pod točkom 1. izreke utvrdio novčanu kaznu u fiksnom zakonom propisanom iznosu od 30,00 eura, s time da se sukladno članku 293. stavku 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za prekršaj kojim je izazvana prometna nesreća u kojoj ima ozlijeđenih osoba novčana kazna uvećava za iznos od 260,00 eura, za prekršaj pod točkom 2. izreke utvrdio mu je novčanu kaznu u fiksnom iznosu od 30,00 eura, dok mu je za prekršaj pod točke 3. izreke utvrdio novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu (za konkretni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana).
77. Vodeći računa o visini ukupno izrečene novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika, ovaj sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da izrečenu novčanu kaznu plati u 6 (šest) jednaka mjesečna obroka, sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona
78. Temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljenik u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, uplati 2/3 ukupno izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
79. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, to je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka i to troškove prometnog vještačenje, troškove za izradu skice mjesta nastanka prometne nesreće, te troškove suda u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka, a budući je okrivljenik poricao počinjenje prekršaja pod točkom 1. i 3. izreke presude, proveden je dokazni postupak kojim je nesporno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaje koji mu se stavlja na teret pa je stoga dužan snositi naprijed navedene troškove postupka. Sve poduzete radnje tijekom postupka kao i vrijeme koje je sud uložio u provođenje postupka, analizu dokaza i pisanje presude utjecale su na veće troškove postupka po osnovi paušala koji padaju na teret okrivljenika.
80. Okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, a temeljem u izreci citirane zakonske odredbe. Naime, okrivljenik je pod točkom 3. izreke presude počinio težak prekršaj protiv sigurnosti prometa na cestama, a prekršajem pod točkom 1. izreke uzrokovao je prometnu nesreću u kojoj je ozlijeđena osoba, što ukazuje na opasnost da će isti eventualno upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve prekršaje. Iz tog razloga okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, odnosno kategorije kojom je upravljao u vrijeme počinjenja prekršaja, držeći dužinu trajanja izrečene zaštitne mjere primjerenu utvrđenim okolnostima, ocjenjujući da će se upravo ovako izrečenom zaštitnom mjerom postići svrha generalne, a posebice specijalne prevencije. Pri tome je sud ipak vodio računa da okrivljenik radi kao dostavljač pa bi mu zaštitnom mjerom izrečenom u duljem trajanju, premda bi bila primjerenija težini prekršaja, bila ugrožena egzistencija. Temeljem članka 58. Prekršajnog zakona zaštitna mjera se može izreći u trajanju od jednog mjeseca do 2 godine.
U Zagrebu 19. lipnja 2026.
Zapisničarka
Sudac
Ozana Tomić
Darjan Bižupić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni sud.
Dostavna naredba:
1. okrivljeniku: ĐĆ, [adresa],
2. branitelju: Odvjetničko društvo Špehar & Špehar & Rukavina j.t.d., Masarykova ulica 7, Zagreb,
3. tužitelju: MUP, PUZ, I. PPP Zagreb,
4. spis.
