Posl.br.Ovr.210/2026

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23, Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Ani Poljanić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja LUCULLUS GASTRONOMIA d.o.o., OIB 50999856224, Vukovarska 22, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Volarević, odvjetnik u Splitu , protiv ovršenika CONCORDIA d.o.o., OIB 30933017299, Obala Stjepana Radića 27, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnica Marijana Temali, odvjetnica u Dubrovniku , radi pravnih sredstava ovršenika u postupcima izravne naplate , dana 19. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe od 12. svibnja 2026., a koji se smatra prijedlogom za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava.

II. Dužan je ovršenik u roku od osam dana naknaditi ovrhovoditelju trošak ovog postupka u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1.Ovršenik je dana 12. svibnja 2026. podnio ovom sudu prijedlog u kojem navodi da sukladno čl. 65 OZ-a podnosi sudu prijedlog za odgodu ovrhe iz razloga koje dalje obrazlaže. Protiv istog se provodi ovrha na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika kao povjerenika ovog suda pod posl.br.Ovrv.8215/2025 od 19. siječnja 2026., a koje rješenje nikada nije uredno dostavljeno ovršeniku. Dostava je pokušana putem e-komunikacije u kojoj predlagatelj nema aktiviran korisnički račun pa smatra da rok za podnošenje prigovora na predmetno rješenje nije ni počeo teći, a uvjeti za izdavanje potvrde pravomoćnosti nisu bili ispunjeni. Ovršenik je podnio prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti na predmetno rješenje koji se pred sudom vodi pod poslovnim brojem Ovrv. 3492/2026. Gore citirani članak propisuje uvjete koji moraju biti zadovoljeni da bi se odredila odgoda ovrhe, te ovršenik smatra da su ispunjeni u konkretnom slučaju. To stoga što je protiv rješenja na temelju kojeg je ovrha pokrenuta podnio prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti koja predstavlja pravni lijek u smislu čl. 65. st.1. toč.1. OZ-a. Dalje, ovršenik je trgovačko društvo koje obavlja redovitu poslovnu djelatnost i čija egzistencija ovisi o kontinuitetu novčanih sredstava na računu, radi ispunjenja zakonskih obveza i ugovornih obveza prema radnicima, dobavljačima i državi. Ova iznenadna i prisilna naplata ugrozila bi likvidnost i isplatu plaća radnicima, što bi predstavljalo i kazneno djelo. Provedba ovrhe bila bi nerazmjerna cilju naplate i protivna načelima pravičnog postupanja i proporcionalnosti. Šteta koju bi ovršnik pretrpio daleko je veća od iznosa koji bi se naplatio, a ogleda se u mogućim zaduženjima, kašnjenju plaća, gubitku ugleda i boniteta i utjecaja na sposobnost ugovaranja novih poslova. Vrlo je izgledno da će se tražbina pokazati neosnovanom, a naknada štete od ovrhovoditelja je u praksi teško ostvariva jer se poslovni ugled i odnos sa radnicima ne mogu vratiti u prijašnje stanje. Ovršenik osporava tražbinu ovrhovoditelja u njenoj osnovanosti i visini i smatra da bi provođenje naplate bez da je prethodno odlučeno o meritornim pitanjima imalo nesrazmjerno štetne posljedice za njega.

3.1. Čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 , 131/20, 114/22 u daljnjem tekstu OZ), koji se primjenjuje u konkretnoj situaciji, s obzirom da je riječ o izvansudskoj ovrsi – postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, propisuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine ili na drugi način sazna za takvu naplatu protiv njega može od suda predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenom.

3.2. Isti članak u stavku 2. propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava povodom zahtjeva za izravnu naplatu tražbine na temelju ovršne odluke suda, na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe iz čl. 65. OZ-a, a na prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

3.3. Čl. 65. OZ-a određuje da sud može donijeti rješenje kojim se ovrha u cijelosti ili djelomično odgađa ukoliko se kumulativno ispune dva uvjeta. Prvi uvjet je vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Drugi uvjet je da je ovršenik poduzeo neku od pravnih radnji koje su taksativno navedene u odredbama iz čl. 65 st.1. toč. 1. - 11. OZ-a. Odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, za odgodu ovrhe potrebno je kumulativno ispunjenje dviju pretpostavki.

3.4. Čl.65. OZ-a propisuje da će sud odluku o odgodi donijeti nakon što omogući ovrhovoditelju da se o njemu očituje, osim ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drugačije. Ovrhovoditelju je prijedlog dostavljen zaključkom od dana 18. svibnja 2026. na očitovanje u roku od osam dana.

4. Isti se u svom podnesku od dana 27. svibnja 2026. očitovao na način da se prijedlogu usprotivio, jer smatra u bitnom da je rješenje o ovrsi koje je donio javni bilježnik ovršeniku zakonito dostavljeno, a time je uredno postalo pravomoćno i ovršno. U odnosu na drugu pretpostavku ističe da svaka provedba ovrhe radi namirenja novčane tražbine predstavlja umanjenje imovine ovršenika, dakle svojevrsnu štetu, ali da bi bio zadovoljen uvjet za odgodom ovrhe mora biti učinjeno vjerojatnim da bi ta šteta bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva. Smatra da i sudska praksa potvrđuje njegov stav da poremećaj u likvidnosti ne predstavlja takvu štetu. Osim navedenog prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ne predstavlja pravni lijek, stoga smatra da ni jedan uvjet koji je propisan za odgodu ovrhe nije ispunjen, da su svi ostali razlozi koje navodi ovršenik paušalni i nemaju utjecaja na ovaj postupak. Podneskom od dana 28. svibnja 2026. obavještava sud da je izravna naplata provedena u cijelosti, te da je prijedlog ovršenika postao bespredmetan. Istim zahtjeva i naknadu troška sastava podneska od 27. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR plus PDV.

5. Sud je izvršio uvid u spisu priložene isprave i to prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti od 28. travnja 2026. sa potvrdom slanja (stranica 4 -8 spisa), informacije o solventnosti PBZ d.d. (stranica 9-14 spisa), zahtjev za izravnu naplatu od 18. veljače 2026. sa prilozima (stranica 19-27 spisa), bonitetno izvješće (stranica 34-51 spisa).

6.1. Kako je ranije istaknuto, da bi se donijelo rješenje kojim se odgađa izdavanje naloga za prijenos sredstava potrebno je kumulativno zadovoljiti dva uvjeta, koji su propisani čl. 65. OZ-a za odgodu ovrhe.

6.1 Prvi uvjet koji mora biti zadovoljen da bi bilo doneseno rješenje kojim će se naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava jest da ovršenici učine vjerojatnim da bi provedbom postupka trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Dakle potrebno je da šteta ima karakter one koja je nenadoknadiva ili teško nadoknadiva, ona mora biti izvjesna i mora biti otklonjiva na način da se odredi odgoda. U ovom slučaju radi se o naplati iznosa od 7.859,55 EUR glavnica sa pripadajućim kamatama. Ovršenik navodi da mu šteta i to teško nadoknadiva nastaje samim provođenjem postupka, zbog narušene likvidnosti i poslovnog ugleda. Ono što ovršenik podrazumijeva pod štetom ne može se tako karakterizirati, jer u ovom slučaju to je radnja u svrhu provođenja postupka, koji se vodi na temelju ovršne isprave i smisao mu je zapljena i prijenos novaca ovrhovoditelju. Odgoda prijenosa (kao i odgoda ovrhe) trebala bi imati učinak da spriječi nastanak štete po ovršenike, a u slučajevima izravne naplate, kada ovršenici navode da im je provedbom postupka narušena likvidnost, odgoda prijenosa kao jedina moguća ne bi imala takav efekt, zato jer i kada bi prijenos i bio odgođen sredstva bi i dalje bila blokirana kao i do tada, ovršenik ne bi mogao njima raspolagati (samo se ne bi prenosila na račun ovrhovoditelju). Osim toga, šteta (odnosno njen karakter) se u ovoj vrsti predmeta procjenjuje po kriteriju mogućnosti povrata zaplijenjenih sredstava od ovrhovoditelja u slučaju da se uspije sa proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim tj. radi se o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti samo ako je ovrhovoditelj u takvoj situaciji da nije sigurno da bi ovršenik od njega natrag mogao naplatiti ono što mu je zaplijenjeno. Na opasnost da u slučaju uspjeha u drugom postupku ne bi uspio vratiti sredstva ovršenik ne ukazuje niti je čini vjerojatnom, a time ne nije učinjena vjerojatnom ni nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

5.3. Drugi uvjet, a to je da je ovršenik poduzeo jednu od pravnih radnji koje su nabrojane u čl.65.st.1. OZ-a, sud također smatra da nije ispunjen. Navedeni članak u st.1. taksativno nabraja 11 pravnih radnji poduzimanjem kojih se taj uvjet smatra zadovoljenim. Čl. 65.st.1. toč.1. kao jednu od tih radnji propisuje tu da je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek. U pravu je ovrhovoditelj kada ističe da prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ne predstavlja pravni lijek, već to isključivo predstavljaju žalba/prigovor i prijedlog za dopuštenje revizije i revizija.

6. Time nije ispunjen ni jedan od dvaju kumulativno propisanih uvjeta za donošenje rješenja o odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos sredstava.

7. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

8. O trošku je odlučeno sukladno čl. 14. OZ-a te je ovrhovoditelju priznat trošak sastava podneska od dana 27. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 11. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – narodne novine br. 138/2023, 107/2025) sa pripadajućim PDV-om, dakle ukupan iznos od 250,00 EUR.

U Dubrovniku, 19. lipnja 2026.

Sutkinja:

Ana Poljanić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- ovrhovoditelj po punomoćniku

- ovršenik po punomoćnici