REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
P-2678/2023-49
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER MIKRO j.d.o.o., Zagreb, Šenoina ulica 3, OIB: 91483748286, protiv tuženika OTP BANKA d.d., OIB: 52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik u Žurić i Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 18. svibnja 2026. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 19. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:
"I/ Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 080823344744 od 23. kolovoza 2008. godine koji su sklopili OTP banka Hrvatska dioničko društvo OIB: 52508873833 , Zadar (Grad Zadar), Ulica Domovinskog rata 3 kao Kreditor i PREZELJ VJERAN OIB: [osobni identifikacijski broj] (jmbg: [jedinstveni matični broj građana]) [adresa] kao Korisnik kredita, TH (jmbg: [jedinstveni matični broj građana]) kao sudužnik te CH (jmbg [jedinstveni matični broj građana]) [adresa] na iznos 56.100,00 EUR solemniziran po javnom bilježniku Ivica Kraljičkoviću iz [adresa] pod posl br OV-1597/08 od 27. kolovoza 2008. godine i da je ništetna odredba članka 1. stavak 1. alineja 1. Ugovora o nagodbi od 23. listopada 2017. godine koje su sklopili Tuženik OTP banka d.d. i VJERAN PREZELJ (dalje u tekstu Nagodba) utvrdili su da temeljem Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 080823344744 od 23. kolovoza 2008. godine postoji dospjelo nepodmireno potraživanje OTP banka d.d. prema ŽH u iznosu 493.587,97 HRK. i da je ništetna odredba članak 3. stavak 1. točka b) Nagodbe, VJERAN PREZELJ se obvezao platili iznos od 493.587,97 HRK u 141 mjesečnih obroka po 3.500,00 HRK s time da prvi obrok dopijeva 30. studenog 2017, godine, a zadnji obrok dopjeva 31. srpnja 2029. godine.
II/ Nalaže se Tuženiku OTP banka d.d. OIB: 52508873833 Split (Grad Split), Ulica Domovinskog rata 61 u roku od osam dana platiti Tužitelju JUPITER MIKRO j.d.o.o. OIB: 91483748286 10000 Zagreb, Šenoina ulica 3 iznos od 2.733,55 EUR sve s pripadajućom zateznom kamatom
počev od 29.08.2008. godine pa do isplate na iznos 5,20 EUR
počev od 11.10.2008. godine pa do isplate na iznos 15,02 EUR
počev od 11.11.2008. godine pa do isplate na iznos 15,08 EUR
počev od 11.12.2008. godine pa do isplate na iznos 16,48 EUR
počev od 13.01.2009. godine pa do isplate na iznos 16,75 EUR
počev od 11.02.2009. godine pa do isplate na iznos 17,01 EUR
počev od 11.03.2009. godine pa do isplate na iznos 16,98 EUR
počev od 11.04.2009. godine pa do isplate na iznos 16,99 EUR
počev od 12.05.2009. godine pa do isplate na iznos 16,87 EUR
počev od 11.06.2009. godine pa do isplate na iznos 16,65 EUR
počev od 11.07.2009. godine pa do isplate na iznos 17,70 EUR
počev od 11.08.2009. godine pa do isplate na iznos 17,70 EUR
počev od 11.09.2009. godine pa do isplate na iznos 4,15 EUR
počev od 17.09.2009. godine pa do isplate na iznos 13,53 EUR
počev od 11.10.2009. godine pa do isplate na iznos 17,50 EUR
počev od 11.11.2009. godine pa do isplate na iznos 17,52 EUR
počev od 11.12.2009. godine pa do isplate na iznos 14,69 EUR
počev od 11.01.2010. godine pa do isplate na iznos 2,86 EUR
počev od 22.01.2010. godine pa do isplate na iznos 3,02 EUR
počev od 02.02.2010. godine pa do isplate na iznos 8,09 EUR
počev od 02.02.2010. godine pa do isplate na iznos 6,51 EUR
počev od 04.03.2010. godine pa do isplate na iznos 1,75 EUR
počev od 03.06.2010. godine pa do isplate na iznos 1,55 EUR
počev od 22.06.2010. godine pa do isplate na iznos 5,25 EUR
počev od 25.06.2010. godine pa do isplate na iznos 3,32 EUR
počev od 06.07.2010. godine pa do isplate na iznos 7,30 EUR
počev od 09.07.2010. godine pa do isplate na iznos 20,57 EUR
počev od 21.07.2010. godine pa do isplate na iznos 14,64 EUR
počev od 24.07.2010. godine pa do isplate na iznos 9,80 EUR
počev od 28.07.2010. godine pa do isplate na iznos 9,30 EUR
počev od 13.08.2010. godine pa do isplate na iznos 14,64 EUR
počev od 20.08.2010. godine pa do isplate na iznos 1,16 EUR
počev od 01.09.2010. godine pa do isplate na iznos 10,47 EUR
počev od 21.09.2010. godine pa do isplate na iznos 14,64 EUR
počev od 20.10.2010. godine pa do isplate na iznos 14,64 EUR
počev od 26.11.2010. godine pa do isplate na iznos 14,64 EUR
počev od 22.12.2010. godine pa do isplate na iznos 14,64 EUR
počev od 21.01.2011. godine pa do isplate na iznos 9,96 EUR
počev od 19.02.2011. godine pa do isplate na iznos 16,60 EUR
počev od 23.03.2011. godine pa do isplate na iznos 16,60 EUR
počev od 21.04.2011. godine pa do isplate na iznos 16,60 EUR
počev od 25.05.2011. godine pa do isplate na iznos 12,23 EUR
počev od 17.06.2011. godine pa do isplate na iznos 12,23 EUR
počev od 16.07.2011. godine pa do isplate na iznos 12,23 EUR
počev od 13.08.2011. godine pa do isplate na iznos 12,23 EUR
počev od 16.09.2011. godine pa do isplate na iznos 12,23 EUR
počev od 18.10.2011. godine pa do isplate na iznos 12,23 EUR
počev od 05.11.2011. godine pa do isplate na iznos 3,04 EUR
počev od 19.11.2011. godine pa do isplate na iznos 12,91 EUR
počev od 19.11.2011. godine pa do isplate na iznos 4,43 EUR
počev od 25.11.2011. godine pa do isplate na iznos 1,86 EUR
počev od 17.12.2011. godine pa do isplate na iznos 12,91 EUR
počev od 17.12.2011. godine pa do isplate na iznos 0,57 EUR
počev od 22.12.2011. godine pa do isplate na iznos 3,42 EUR
počev od 31.12.2011. godine pa do isplate na iznos 88,26 EUR
počev od 31.01.2012. godine pa do isplate na iznos 5,97 EUR
počev od 23.02.2012. godine pa do isplate na iznos 12,91 EUR
počev od 23.03.2012. godine pa do isplate na iznos 12,91 EUR
počev od 20.04.2012. godine pa do isplate na iznos 12,91 EUR
počev od 18.05.2012. godine pa do isplate na iznos 12,91 EUR
počev od 20.06.2012. godine pa do isplate na iznos 12,91 EUR
počev od 17.04.2012. godine pa do isplate na iznos 9,31 EUR
počev od 14.08.2012. godine pa do isplate na iznos 9,31 EUR
počev od 19.09.2012. godine pa do isplate na iznos 20,45 EUR
počev od 18.10.2012. godine pa do isplate na iznos 20,45 EUR
počev od 22.11.2012. godine pa do isplate na iznos 20,45 EUR
počev od 15.12.2012. godine pa do isplate na iznos 18,24 EUR
počev od 19.01.2013. godine pa do isplate na iznos 18,24 EUR
počev od 16.02.2013. godine pa do isplate na iznos 18,24 EUR
počev od 20.03.2013. godine pa do isplate na iznos 18,24 EUR
počev od 23.04.2013. godine pa do isplate na iznos 7,30 EUR
počev od 18.05.2013. godine pa do isplate na iznos 15,26 EUR
počev od 21.06.2013. godine pa do isplate na iznos 20,51 EUR
počev od 29.06.2013. godine pa do isplate na iznos 13,27 EUR
počev od 18.09.2013. godine pa do isplate na iznos 13,27 EUR
počev od 16.11.2013. godine pa do isplate na iznos 122,77 EUR počev od 24.12.2013. godine pa do isplate na iznos 5,97 EUR
počev od 22.03.2014. godine pa do isplate na iznos 6,64 EUR
počev od 23.04.2014. godine pa do isplate na iznos 8,63 EUR
počev od 14.05.2014. godine pa do isplate na iznos 7,51 EUR
počev od 15.05.2014. godine pa do isplate na iznos 6,64 EUR
počev od 20.05.2014. godine pa do isplate na iznos 14,76 EUR
počev od 22.05.2014. godine pa do isplate na iznos 1,33 EUR
počev od 11.06.2014. godine pa do isplate na iznos 10,21 EUR
počev od 15.07.2014. godine pa do isplate na iznos 10,07 EUR
počev od 15.08.2014. godine pa do isplate na iznos 1,14 EUR
počev od 05.09.2014. godine pa do isplate na iznos 65,27 EUR
počev od 06.11.2014. godine pa do isplate na iznos 2,71 EUR
počev od 04.12.2014. godine pa do isplate na iznos 2,53 EUR
počev od 09.05.2015. godine pa do isplate na iznos 1,60 EUR
počev od 02.06.2015. godine pa do isplate na iznos 1,56 EUR
počev od 01.07.2015. godine pa do isplate na iznos 0,77 EUR
počev od 21.01.2016. godine pa do isplate na iznos 9,14 EUR
počev od 11.05.2016. godine pa do isplate na iznos 1,50 EUR
počev od 27.09.2016. godine pa do isplate na iznos 9,95 EUR
počev od 27.09.2016. godine pa do isplate na iznos 9,95 EUR
počev od 04.10.2016. godine pa do isplate na iznos 9,95 EUR
počev od 18.10.2016. godine pa do isplate na iznos 1,94 EUR
počev od 25.10.2016. godine pa do isplate na iznos 3,32 EUR
počev od 17.11.2016. godine pa do isplate na iznos 1,61 EUR
počev od 24.11.2016. godine pa do isplate na iznos 5,64 EUR
počev od 15.12.2016. godine pa do isplate na iznos 2,76 EUR
počev od 22.12.2016. godine pa do isplate na iznos 5,31 EUR
počev od 28.01.2017. godine pa do isplate na iznos 9,29 EUR
počev od 01.03.2017. godine pa do isplate na iznos 17,25 EUR
počev od 31.03.2017. godine pa do isplate na iznos 17,25 EUR
počev od 13.05.2017. godine pa do isplate na iznos 1,54 EUR
počev od 24.05.2017. godine pa do isplate na iznos 2,99 EUR
počev od 28.05.2017. godine pa do isplate na iznos 14,60 EUR
počev od 01.06.2017. godine pa do isplate na iznos 0,78 EUR
počev od 13.06.2017. godine pa do isplate na iznos 2,34 EUR
počev od 29.06.2017. godine pa do isplate na iznos 17,25 EUR
počev od 01.10.2017. godine pa do isplate na iznos 1,20 EUR
počev od 01.11.2017. godine pa do isplate na iznos 13,27 EUR
počev od 30.11.2017. godine pa do isplate na iznos 16,59 EUR
počev od 31.12.2017. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 06.01.2018. godine pa do isplate na iznos 19,91 EUR
počev od 01.02.2018. godine pa do isplate na iznos 3,32 EUR
počev od 27.02.2018. godine pa do isplate na iznos 13,94 EUR
počev od 01.04.2018. godine pa do isplate na iznos 6,64 EUR
počev od 01.04.2018. godine pa do isplate na iznos 19,91 EUR
počev od 01.05.2018. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 31.05.2018. godine pa do isplate na iznos 21,90 EUR
počev od 12.07.2018. godine pa do isplate na iznos 16,59 EUR
počev od 21.07.2018. godine pa do isplate na iznos 3,98 EUR
počev od 23.08.2018. godine pa do isplate na iznos 11,95 EUR
počev od 30.09.2018. godine pa do isplate na iznos 9,95 EUR
počev od 01.01.2019. godine pa do isplate na iznos 14,60 EUR
počev od 01.02.2019. godine pa do isplate na iznos 6,64 EUR
počev od 01.03.2019. godine pa do isplate na iznos 13,27 EUR
počev od 31.03.2019. godine pa do isplate na iznos 5,64 EUR
počev od 03.05.2019. godine pa do isplate na iznos 9,95 EUR
počev od 01.06.2019. godine pa do isplate na iznos 7,63 EUR
počev od 19.11.2019. godine pa do isplate na iznos 49,11 EUR
počev od 03.01.2020. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 05.02.2020. godine pa do isplate na iznos 19,91 EUR
počev od 03.03.2020. godine pa do isplate na iznos 23,89 EUR
počev od 01.04.2020. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 24.04.2020. godine pa do isplate na iznos 29,86 EUR
počev od 30.05.2020. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 01.07.2020. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 01.08.2020. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 01.09.2020. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 01.10.2020. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 01.11.2020. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 01.12.2020. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 21.01.2021. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 28.02.2021. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 01.04.2021. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 07.05.2021. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 03.06.2021. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 04.07.2021. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 04.07.2021. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 01.08.2021. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 01.09.2021. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 31.10.2021. godine pa do isplate na iznos 46,45 EUR
počev od 04.01.2022. godine pa do isplate na iznos 46,45 EUR
počev od 01.04.2022. godine pa do isplate na iznos 33,18 EUR
počev od 03.06.2022. godine pa do isplate na iznos 33,84 EUR
počev od 25.06.2022. godine pa do isplate na iznos 25,88 EUR
počev od 01.09.2022. godine pa do isplate na iznos 33,18 EUR
počev od 06.10.2022. godine pa do isplate na iznos 33,18 EUR
počev od 03.11.2022. godine pa do isplate na iznos 33,18 EUR
počev od 01.12.2022. godine pa do isplate na iznos 33,18 EUR
počev od 03.11.2022. godine pa do isplate na iznos 33,18 EUR
počev od 01.12.2022. godine pa do isplate na iznos 33,18 EUR
počev od 31.12.2022. godine pa do isplate na iznos 24,55 EUR
počev od 01.02.2023. godine pa do isplate na iznos 23,23 EUR
počev od 28.02.2023. godine pa do isplate na iznos 23,50 EUR
počev od 01.04.2023. godine pa do isplate na iznos 23,50 EUR
počev od 28.04.2023. godine pa do isplate na iznos 23,50 EUR
počev od 01.06.2023. godine pa do isplate na iznos 23,50 EUR
obračunatoj po stopi od 15% do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna uvećano za zakonske zatezane kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB-a do 01.siječnja 2023. godine, a od 01.siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
III/ Nalaže se Tuženiku OTP banka d.d. OIB: 52508873833 Split (Grad Split), Ulica Domovinskog rata 61 u roku od osam dana platiti Tužitelju JUPITER MIKRO j.d.o.o.OIB: 91483748286 10000 Zagreb, Šenoina ulica 3 trošak u iznosu od 790,90 EUR uvećano za zakonske zatezane kamate po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.437,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 812,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. lipnja 2026. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 23. kolovoza 2008. sklopljen Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 080823344744 između tuženika kao kreditora i BH kao korisnika kredita, TH kao sudužnik te CH na iznos 56.100,00 EUR.
1.1. Ističe da iz čl. 3. i čl. 4. Ugovora o kreditu proizlazi da je korisnik kredita dužan platiti kamate po stopi od 5,49%, koja kamatna stopa je promjenjiva po jednostranoj odluci banke sa neodređenim promjenjivi parametrom, strukturom kamatne stope, načinom usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom, trenutkom kad se vrši usklađivanje, vrijednosti promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentnim razdobljem. Dodaje da je nesporno da sve što su ugovorne stranke smatrale bitnim te odlučim - a to je promjenjiva kamata promjenjiva po jednostranoj odluci banke – što je bio uvjet za zaključenje te odlučujuća pobuda suugovaratelja te stvarna volja stranka za slobodno uređenje ugovornih odnosa u smislu članka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO). Međutim, promjenjiva kamata kako su je suugovoaratelji ugovorili predstavlja neodređenu i neodredivu činidbu, radi čega je ugovor ništetan po čl. 270. i čl. 322. ZOO, a to stoga što je odredbom čl. 102. Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 117/08., 74/09., 153/09.) određeno da kamatni rizik u knjizi banke jest rizik gubitka koji proizlazi iz mogućih promjena kamatnih stopa, a koje utječu na stavke u knjizi banke. Smatra da je tuženik, kao specijalizirani poslovni subjekt koji posluje po posebnom propisu – Zakonu o bankama/Zakona o kreditnim institucijama, dužan imati za to posebno odobrenje, pa se ima primijeniti čl. 10. st. 2. ZOO kojim je određeno da se sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka), čime je isti nepošteni stjecatelj u smislu čl. 1115. ZOO.
1.2. Osim toga, tuženik je sastavljao Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 080823344744 od 23. kolovoza 2008., to je bio tipski ugovor o kreditu (adhezijski ugovor) koje je kao kreditor zaključivao sa korisnicima kredita, što je bio uvjet za zaključenje te odlučujuća pobuda za zaključenje takvog ugovora te prihvaćanje baš ugovora sa takvim odredbama.
1.3. Dalje navodi da je člankom. 1. st. 1. alineja 1. Ugovora o nagodbi od 23. listopada 2017., koji su sklopili tuženik i BH, utvrđeno da temeljem Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 080823344744 od 23. kolovoza 2008. postoji dospjelo nepodmireno potraživanje tuženika prema korisniku kredita u iznosu 493.587,97 HRK te se korisnik kredita člankom. 3. 1. toč. b) obvezao platili iznos od 493.587,97 HRK u 141 mjesečna obroka po 3.500,00 HRK s time da prvi obrok dopijeva 30. studenog 2017., a zadnji 31. srpnja 2029. S obzirom da je ništetan Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 080823344744 od 23. kolovoza 2008., ništetne su i odredbe čl. 1. st. 1. alineja 1. i čl. 3. st. 1. toč. b) Ugovora o nagodbi.
1.4. Navodi da iz sadržaja financijskih kartica tuženika proizlazi da je korisnik kredita po Ugovor o kreditu platio ukupno 396.597,65 kn i 2.344,53 EUR.
1.5. Tužitelj navodi da je Ugovorom o cesiji broj 023-052 od 31. kolovoza 2023. korisnik kredita kao cedent ustupio uz naknadu tužitelju kao cesionaru 1/20 dijela novčane tražbine sa osnove restitucije na temelju ništetnosti – radi stjecanja bez pravnog osnova plaćenih iznosa po Ugovoru o kreditu odnosno njegovih ništetnih odredbi koje ima prema tuženiku. Stoga tužitelj ima pravni interes u ovoj parnici tražiti da se tužbom utvrdi da je ništetan Ugovor o kreditu od 23. kolovoza 2008. Tužbenim zahtjevom sadržanim u tužbi stoga predlaže da sud utvrdi da je ništetan Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 080823344744 od 23. kolovoza 2008. i da su ništetne odredbe čl. 1. st. 1. alineja 1. i čl. 3. st. 1. toč. b) Ugovora o nagodbi od 23. listopada 2017., kao i da se obveže tuženika da tužitelju isplati iznos od 2.733,55 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose pobliže označene pod točkom I. izreke presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužitelj tužbu zasniva na činjenici prijenosa tražbine na osnovi navodne ništetnosti – stjecanja bez pravne osnove iz Ugovora o kreditu koje izvorno pripada potrošaču BH, a koju potrošač ne može zakonito prenijeti na drugu osobu jer se radi o tražbini strogo osobne naravi. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare te osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti jer Ugovor o kreditu nije ništetan u smislu čl. 322. ZOO, niti u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, iako se odredbe potonjeg zakona, koji sadrži puno strože kriterije i daje višu razinu zaštite i sigurnosti korisnicima kredita, ne primjenjuju u konkretnom slučaju. Ističe da su stranke u čl. 20.7. Ugovora o kreditu izrijekom ugovorile da prihvaćaju važeće akte i isprave tuženika, kao i kasnije izmjene i dopune istih, a osobito Odluku o kamatama tuženika, Odluku o tarifi naknada tuženika te poslovne knjige i knjigovodstvene i druge isprave ili podneske tuženika, te ovi interni akti tuženika služe kao dopuna posebnih pogodbi koje su utvrđene između tuženika i korisniku kredita kao ugovaratelja u potrošačkom ugovoru, pa obvezuju kao i posebne pogodbe. Dodaje da se o spornoj odredbi ugovora prethodno pregovaralo te da je ona jasna, uočljiva i lako razumljiva. Osim toga, Ugovor o kreditu je solemniziran, što znači da se razumljivost predmnijeva s obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe. Pored navedenog, tuženik ističe da su se kamatne stope mijenjale Odlukom tuženika, ali su se pri tom uvažavale odredbe Ugovora i drugih internih akata tuženika (koji su javno objavljeni i bili su dostupni potrošačima), a poglavito tržišni uvjeti (podacima o kretanju na tržištu su također dostupni svima). Tuženik također navodi da ništetnost spornih odredaba ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora. Sve i da je način promjene koji ovisi o volji samo jedne strane ništetnan, a promjenjiva kamatna stopa kao institut nije niti ništetna niti nedozvoljena, uopće nije bitno ili važno da li je to bila odlučujuća pobuda ili ne jer promjenjiva kamatna stopa nije upitna ni u kojem smislu. Ta se stopa, uostalom, i nadalje primjenjuje u kreditima koje banke sklapaju s potrošačima i u kojima je kao objektivan način promjene određena referentna kamatna stopa EURIBOR, NRS i sl). Na pripremnom ročištu održanom 21. ožujka 2024. tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja u iznosu od 56.100,00 EUR uvećano za zatezne kamate od dana isplate kredita (list 191. spisa).
3. U nastavku postupka tužitelj je naveo da tuženik nije naveo je li isplaćena glavnica po Ugovoru o kreditu, a ako jest, kada je isplaćena i u kojem iznosu. Protivio se istaknutom prigovoru radi prebijanja navodeći da tužitelj nije bio u poslovnom odnosu sa tuženikom na osnovu kojeg bi tuženik prema njemu imao potraživanje koje bi mogao staviti u prijeboj.
4. Tužitelj je predložio da sud inicira pokretanje oglednog spora u odnosu na pitanja koja je naveo u tužbi i u kasnije, tijekom postupka, dostavljenim podnescima (list 3.-6., 188.-189. spisa).
5. Sud je tijekom postupka izvršio uvid te je pročitao isprave u spisu. Pročitan je pisani iskaz svjedoka BH (list 221.-222. spisa) te su saslušani svjedoci BH (list 257.-258. spisa) i ŠH (list 327.-328. spisa).
6. Na temelju ocjene provedenih dokaza u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP) i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 080823344744 od 23. kolovoza 2008. te odredbi čl. 1. st. 1. alineja 1. i čl. 3. st. 1. toč. b) Ugovora o nagodbi od od 23. listopada 2017., kao i zahtjev za isplatu iznosa od 2.733,55 EUR na ime restitucije 1/20 dijela iznosa po osnovi ništetnosti, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.
8. Između stranaka nije sporno da su BH kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu od 23. kolovoza 2008. i Ugovor o nagodbi od 23. listopada 2017.
9. Među strankama su sporni aktivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva te pitanje zastare utuženog potraživanja. Sporna je i osnovanost istaknutog prigovora radi prebijanja.
10. Postojanje aktivne legitimacije i pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog spora sud je utvrdio uvidom u Ugovor o cesiji broj 023-052 (list 38. spisa) kojim je BH ustupio uz naknadu tužitelju 1/20 dijela novčane tražbine sa osnove restitucije temeljem ništetnosti – stjecanja bez osnove iz Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 080823344744 od 23. kolovoza 2008.
11. S obzirom da je u skladu s odredbom čl. 80. st. 1. ZOO korisnik kredita na tužitelja prenio svoju tražbinu koja, jer prijenos iste nije zabranjen zakonom niti se radi o tražbini strogo osobne naravi ili tražbini koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a koja tražbina je odrediva jer ugovor o ustupu sadrži konkretne podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja je predmet ustupa, neupitna je tužiteljeva aktivna legitimacija u ovom sporu. Tražbina korisnika kredita iz ugovora o kreditu ne mijenja svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi koja nije potrošač (konkretno tužitelju). U ovom slučaju nije riječ o osobnoj tražbini koja bi po svojoj naravi bila vezana samo uz osobu ustupitelja i koja bi se po svojoj naravi protivila prenošenju na drugoga. Nije riječ ni o prijenosu koji bi bio zabranjen zakonom. Riječ je o novčanoj tražbini za isplatu iznosa s osnove stečenog bez osnove koju je korisnik kredita, kao potrošač, valjano prenio na tužitelja. Time primatelj (ovdje tužitelj) prema dužniku (ovdje tuženiku) ima ista prava koja je ustupitelj (korisnik kredita – potrošač) imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO). Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač što znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača (jednako pravno shvaćanje izraženo je u presudi Europskog suda pod brojem C-383/18 od 23. svibnja 2019.).
12. Neosnovan je istaknuti prigovor zastare jer zastara tražbine po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne ugovorne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 225. ZOO) budući da za tu tražbinu nije propisan posebni zastarni rok. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici građanskog odjela tog suda od 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustavovljena ništetnog ugovora. U konkretnom je slučaju utvrđenje ništetnosti tek predmet odlučivanja u ovom sporu pa je stoga jasno da zastara niti nije počela teći.
13. Odredbom 322. st. 1. ZOO propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
13.1. Sud se prilikom odlučivanja o ništetnosti rukovodio samo razlozima koje je tužitelj istaknuo u tužbi jer nije ovlašten ispitivati ništetnost temeljem razloga koji nisu istaknuti u tužbi.
14. Odredbom čl. 269. ZOO određeno je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, pri čemu činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Ako je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan (čl. 270. st. 1. ZOO). Prema odredbi čl. 272. st. 1. i 2. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, ali ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.
15. U skladu s odredbom čl. 1021. ZOO ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.
16. Iz Ugovora o kreditu od 23. kolovoza 2008. (list 24.-32. spisa) proizlazi da je isti sklopljen između tuženika kao kreditora i BH kao korisnika kredita. Riječ je o namjenskom kreditu (kupnja i adaptacija stambenog prostora, gradnja ili dovršenje stambenog objekta) kojim je tuženik odobrio i stavio korisniku kredita na raspolaganje kredit u iznosu od 56.100,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB- a na dan isplate (čl. 1.), uz redovnu kamatnu stopu od 5,45% koja je promjenjiva, a promjena se vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju je primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristao (čl. 3.). Odredbom čl. 20.5. Ugovora o kreditu korisnik kredita je izjavio da je upoznat sa uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te da mu je pri sklapanju ugovora uručena otplatna tablica kredita sa iskazanom efektivnom kamatnom stopom važećom na dan izrade otplatne tablice. Odredbom čl. 20.7. Ugovora o kreditu ugovaratelji su suglasno prihvatili važeće akte i isprave banke, kao i kasnije izmjene i dopune istih, a osobito Odluku o kamatama banke, Odluku o tarifi naknada banke i poslovne knjige i knjigovodstvene i druge isprave banke.
17. Tuženik je tijekom postupka dostavio Odluku o o izmjenama i dopunama Odluke o kamatama broj 1-2004 br. 1-2004-72 od 3. lipnja 2008. (list 216.-217. spisa) i Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o tarifi naknada broj 1-2004 br. 1-2004-78 od 15. srpnja 2008. (list 218.-219. spisa). U tim su aktima navedene kamatne stope na različite tipove kredita te postotci od iznosa kredita u visini kojih se naplaćuju različite naknade.
18. Saslušan kao svjedok, korisnik kredita BH je naveo da je s tuženikom 2008. sklopio Ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu. Naveo je da mu je u banci predočen ugovor, da mu je rečeno da je to standardni ugovor i da mu ništa drugo nisu objašnjavali pa tako niti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. U ugovoru je pisalo da je promjenjiva kamata te u vezi toga svjedok nije tražio pojašnjenja jer je vjerovao banci. Naveo je da mu nisu objasnili način na koji se mijenja kamatna stopa, a koliko se sjeća, dobivao je odluke o tome da je kamata promijenjena u nekoliko navrata, međutim on na to nije mogao utjecati.
18.1. Iskaz svjedoka BH sud je neposredno ocijenio kao iskren, istinit, uvjerljiv i neproturječan samome sebi i ostalim dokazima provedenim u ovom postupku.
19. Saslušan kao svjedok, ŠH, koji je kod tuženika bio član uprave za financije i riznicu, naveo je u svom iskazu da je uprava odobravala odluke o kamata koje su predlagale direkcije odnosno sektori koji odobravaju kredite pa tako za stanovništvo Sektor stanovništva, a za privredu Sektor gospodarstva. Sjeća se da se uvijek gledala pasivna strana kolika je cijena CHF i EUR i kolika je izlazna strana, međutim ne sjeća detalja kako se to određivalo 2008. Naveo je da uprava nije donosila pisane odluke kojima je davala upute zaposlenicima kako da sklapaju ugovore sa stanovništvom, već je to bio posao direktora sektora i to je bilo u formi zapisnika uprave i zaključka, ali to se odnosilo na grupne kredite odnosno određene tipove kredita, a vrlo rijetko za individualne kredite. Svjedok je naveo da on nije bio zadužen za stanovništvo, misli da je to bio ĆH koji je bio direktor Sektora za stanovništvo. Ne sjeća se tko je od članova uprave bio zadužen za kredite sa stanovništvom, misli da je to bio ili GH ili EH koji su bili predsjednici i članovi uprave, dok je u jednom trenutku član uprave bila i UH. Svjedok je potvrdio da je on kao član uprave potpisao Odluke na listu 216.-219. spisa te je pojasnio da se radi o izvatcima iz sveukupne Odluke o kamatama za koju je bio zadužen Odjel za financije, dok je svjedok bio zadužen za financijski sektor i riznicu. Iskazao je da je u to vrijeme jako rijetko bilo odobravanje kredita sa fiksnim kamatama jer je za fiksiranje kamata banka trebala imati složenije instrumente ograđivanja koji su se tek kasnije postepeno počeli uvoditi. Na taj se način upravljalo kamatnim rizikom na nekoj rudimentarnoj razini, a pojam kamatni rizik znači cijenu novca, banka ima izvore po uglavnom promjenjivim kamatnim stopama ili kratkoročno fiksnim. Temeljna zadaća je očuvanje kapitala, kamatne stope na pasivi banka ne može kontrolirati pa se sa kamatnim rizikom upravlja tako da se upravlja sa blokovima aktive (veliki depoziti, veliki krediti, plasman kredita po stopi koja je manja ili veća od stope koja je na tržištu), pri čemu je cilj očuvanje kapitala, odnosno da banka ne gubi na kamatama. Dodao je da u to vrijeme nije postojao nikakav propis da se kamatni rizik mora usklađivati, postojala su samo ograničenja HNB-a u odnosu na valutni rizik. U rizicima se upravljalo sa kamatnim rizikom i to se pratilo ili na strani pasive ili na strani aktive. Svjedok se ne sjeća je li postojala neka fiksna formula u banci, naveo je da je možda postojala neka procedura po kojoj je Sektor rizika davao preporuke. Naveo je da mu nije poznato ime VH i da je GH upravljao Sektorom gospodarstva. Zaključno je naveo da je Pravilnikom o radu uprave ili Statutom bilo određeno tko je zadužen za koji sektor, a odluku o imenovanjima je donosio nadzorni odbor.
19.1. Iskaz svjedoka ŠH sud je također ocijenio kao iskren, uvjerljiv i istinit i dosljedan. Iskaz svjedoka nije proturječan sam sebi niti materijalnim dokazima u spisu.
20. Sud je raspravnim rješenjem od 19. lipnja 2024. odredio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka VH i GH, međutim naknadno je odustao od izvođenja tih dokaza ocijenivši, nakon saslušanja svjedoka ŠH, da isti nisu svrsishodni. Naime, svjedok GH je, prema navodima svjedoka ŠH, bio zadužen kod tuženika za Sektor gospodarstva, dok svjedokinja VH svjedoku ŠH nije poznata. Sud je ujedno odbio tužiteljev prijedlog da se tuženika obveže na dostavu Odluke o imenovanju osoba zaduženih za Sektor stanovništva i podataka o osobama koje su obavljale te poslove u banci ocijenivši da navedeno nije relevantno za ishod spora. Osim toga, tužitelj je navedeno predložio nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije obrazložio iz kojeg razloga isto nije mogao ranije predložiti.
21. Iz sadržaja Ugovora o kreditu te akata tuženika koji su njegov sastavni dio, sud je zaključio da je korisniku kredita na dan sklapanja ugovora bila poznata obveza plaćanja kamatne stope ugovornih kamata, koja je sastavni dio njegove činidbe koja se sastoji u anuitetnoj otplati kredita, međutim nije mu moglo biti jasno na koji način će se kamatna stopa mijenjati jer to nije na određen način navedeno u Ugovoru niti u Odluci o kamatama na koju se ugovor poziva, a niti je iz sadržaja spisu priležeće dokumentacije moguće utvrditi za koje je parametre bila vezana promjena kamatne stope.
22. Na temelju tako utvrđenih činjenica, ovaj je sud zaključio da ovako u ugovoru određena visina redovne kamatne stope u dijelu koji se tiče njezinih budućih promjena, temeljem nejasnih parametara, nije određena niti odrediva, što i samu činidbu povrata kredita kroz godišnje anuitete primjenom tako promijenjene kamatne stope čini neodređenom i neodredivom pa je ništetna odredba čl. 3.1. i čl. 3.3. u dijelu koji propisuje promjenjivost redovne kamate prema izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke.
23. Međutim, suprotno stavu tužitelja, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije bila ni uvjet ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor o kreditu sklopljen budući da je ugovorna kamata, kao cijena kredita, odlučujuća pobuda zbog koje kreditor sklapa ugovor o kreditu, a ne način promjenjivosti te kamatne stope.
24. Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
25. Kako prema uvjerenju ovog suda Ugovor o kreditu koji je predmet ovog spora može opstati bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a sve kada tome i ne bi bilo tako, ništetnost je u konkretnom slučaju ustanovljena upravo da bi Ugovor o kreditu bio oslobođen te odredbe i da bi vrijedio i bez nje u smislu čl. 324. st. 2. ZOO, to ništetnost odredbe čl. 3.1. i čl. 3.3. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora.
26. Time nema mjesta niti utvrđenju ništetnosti Ugovora o nagodbi od 23. listopada 2017. jer iz rezultata provedenog postupka ne proizlazi da bi isti bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.
27. S obzirom na prednja utvrđenja i zaključke, vodeći računa o postavljenom tužbenom zahtjevu i odredbi čl. 2. st. 1. ZPP prema kojoj sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva, ocijenjeno je da je neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnim u cijelosti Ugovora o kreditu od 23. kolovoza 2008. Pritom se napominje da sud nije mogao izrekom presude utvrditi djelomičnu ništetnost ugovora jer to nije predmet tužbenog zahtjeva pa bi takva odluka suda predstavljala sadržajno različitu odluku od one koju tužitelj predlaže donijeti.
28. To, međutim, ne znači da sud na temelju utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, kao odluke o prethodnom pravnom pitanju, ne može odlučivati o zahtjevu za povrat onoga što je stečeno na temelju tih ništetnih odredbi.
29. Naime, posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju ništetnog ugovora ili ništetne ugovorne odredbe, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke (čl. 323. st. 1. ZOO).
30. Korisnik kredita ima prema tuženiku tražbinu po osnovi iznosa kojeg je platio tuženiku primjenom ništetnih odredbi čl. 3.1. i čl. 3.3. Ugovora o kreditu, a koju tražbinu je, u omjeru od 1/20 dijela, ustupio tužitelju.
31. U tom je pravcu sud rješenjem od 27. veljače 2026. odredio provođenje financijskog vještačenja radi utvrđenja iznosa koji je je korisnik kredita BH platio tuženiku po osnovi Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 080823344744 od 23. kolovoza 2008., uzimajući u obzir klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 3. Ugovora o kreditu, dakle, koji iznos je korisnik kredita stvarno platio primjenom promjenjive kamatne stope; utvrđenja iznosa koji bo korisnik kredita platio da se cijelo vrijeme otplate kredita primjenjivala (kao fiksna) kamatna stopa iz čl. 3.1. Ugovora o kreditu (5,49% godišnje), uzimajući u obzir i negativne razlike; utvrđenja koliko, uzimajući u obzir na taj način utvrđenu razliku, iznosi mjesečna anuitetna preplata korisnika kredita po predmetnom Ugovoru o kreditu, kao i datume na koje je ta preplata izvršena te koliko iznosi 1/20 tako utvrđene preplate, ukupno i po pojedinim mjesecima.
32. Međutim, kako tužitelj nije predujmio troškove za provođenje financijskog vještačenja u skladu s odredbom čl. 153. st. 1. ZPP u zadanom mu roku, sud je rješenjem od 8. travnja 2026. odustao od izvođenja tog dokaza (čl. 153. st. 3. ZPP).
33. Slijedom navedenog, tužitelj nije s uspjehom dokazao visinu tužbenog zahtjeva koja se sastoji u vraćanju iznosa koje je tuženik primio po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, a koja visina tužbenog zahtjeva je među strankama sporna.
34. Vezano za navode tužitelja da tuženik nije naveo je li isplaćena glavnica po ugovoru o kreditu, a ako jest, kada je isplaćena i u kojem iznosu, treba navesti da iz ovih navoda ne proizlazi da tužitelj osporava činjenicu isplate kredita od strane tuženika korisniku kredita, no neovisno o tome, korisnik kredita je potpisom Ugovora o nagodbi od 23. listopada 2017. potvrdio postojanje duga prema tuženiku po osnovi Ugovora o kreditu, a iz čega stoga nedvojbeno proizlazi da mu je kredit isplaćen pa iz toga proizlazi bespredmetnost ovih tužiteljevih navoda.
35. U slučaju kada tražbina tužitelja nije osnovana sud donosi samo odluku kojom odbija tužbeni zahtjev, dok o protutražbini tuženika koja je sadržana u prigovoru radi prebijanja ne odlučuje jer takav zahtjev i ne postoji. Međutim valja ukazati, a s obzirom na istaknute tužiteljeve prigovore, da je prigovor radi prebijanja tuženik istaknuo pravovremeno, odnosno prije zaključenja prethodnog postupka u skladu s čl. 288.a st. 6. ZPP (iako je isti istaknut preko visine tužbenog zahtjeva, što je sa procesno pravnog gledišta nepravilno jer se takav prigovor može isticati samo do visine postavljenog tužbenog zahtjeva), dok, prema odredbi čl. 199. st. 1. ZOO, dužnik ustupljene tražbine (ovdje tuženik) može prebiti primatelju (ovdje tužitelju) one svoje tražbine koje je do obavijesti o ustupu mogao prebiti ustupitelju (korisniku kredita), a nije sporno da je tuženik o ustupu tražbine obaviješten najkasnije primitkom tužbe u ovom sporu.
36. Naposljetku, u odnosu na tužiteljev prijedlog za podnošenje prijedloga za pokretanje oglednog postupka treba ukazati na slijedeće.
36.1. Prema odredbi čl. 502.j. ZPP postupci u kojima odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja su slični sporovi koji su u većem broju već pokrenuti ili se njihovo pokretanje očekuje u kraćem razdoblju, a rješenje kojih ovisi o istom pravnom pitanju koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
36.2. U skladu s čl. 502.lj ZPP u prijedlogu za pokretanje oglednog postupka prvostupanjski sud mora određeno naznačiti pravno pitanje o kojemu predlaže zauzimanje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredbe članka 385.a st. 1. ZPP.
36.3. Ta odredba propisuje da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
36.4. Ogledni postupak ima svrhu omogućiti da se u situaciji koja je uzrokovala pokretanje velikog broja parnica prevenira dugotrajno odlučivanje u tri stupnja, tako da se već u ranoj fazi postupka pred prvostupanjskim sudom omogući da Vrhovni sud Republike Hrvatske riješi pravno pitanje u temama od javnog interesa i time otkloni dileme oko tumačenja zakona, a ujedno i spriječi priljev velikog broja žalbi i revizija. U konkretnom slučaju, prema ocjeni ovoga suda, pokretanje oglednog spora nije svrsishodno zbog činjenice da su u drugim sličnim sporovima već donesene prvostupanjske odluke protiv kojih su stranke podnijele redovni pravni lijek i koje su podložne ispitivanju i ocjeni drugostupanjskog suda, uz mogućnost podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije te su također donesene i drugostupanjske odluke uz mogućnost podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije i po eventualnom dopuštenju i same revizije.
36.5. S obzirom na navedeno, prema ocjeni suda, nije bilo mjesta iniciranju postupka za odlučivanje o prijedlogu za pokretanje oglednog spora jer isti ne bi bio svrsishodan (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Gop-1/2020, Gop-2/2020; Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-325/2024 od 12. lipnja 2024.).
37. Imajuću u vidu sve naprijed navedeno, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.
38. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, dužan je tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP). Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), troškovi sastava podneska od 15. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife i podneska od 8. srpnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife te troškovi zastupanja na ročištima 21. ožujka 2024., 19. lipnja 2024.,15. listopada 2025. i 18. svibnja 2026. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Navedeno uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 1.437,50 EUR.
39. Nisu mu priznati troškovi sastava podneska od 12. prosinca 2023. kojim je tuženik u spis dostavio punomoć za zastupanje budući da je ista mogla (i trebala) biti priložena već uz odgovor na tužbu. Nisu mu priznati niti troškovi sastava podneska od 21. listopada 2024. jer isti ne predstavljaju izdatak koji je bio potreban za vođenje spora u smislu čl. 155. ZPP. Naime, tim se podneskom tuženik očitovao sukladno raspravnom rješenju suda od 2. listopada 2024., a koji rok mu je sud odredio na njegovo traženje radi očitovanja o spornoj činjenici odlučujuće pobude budući da se na istu nije mogao očitovati na ročištu (iako se radi o pravnoj osnovi istaknutoj još u tužbi). Prema tome, u odnosu na ove troškove se ne radi o izdatku za koji bi tuženiku pripadalo pravo na naknadu od protivne strane (arg. iz čl. 156. ZPP). Za sastav podnesaka od 15. svibnja 2024. i 8. srpnja 2024. tuženiku ne pripada pravo na naknadu u visini propisanoj u Tbr. 8. toč. 1. Tarife jer se ne radi o podnescima kojma je u tom tarifnom broju predviđena naknada, već je riječ i ostalim podnescima iz Tbr. 8.toč. 4. Tarife (podnesak od 15. svibnja 2024.) i o obrazloženim podnescima izvan Tbr. 8. toč. 1. Tarife za koji je nagrada predviđena u Tbr. 8. toč. 3. Tarife (podnesak od 8. srpnja 2024.).Tuženik nije potraživao naknadu troškova zastupanja na ročištu 2. listopada 2024. pa stoga sud o tim troškovima niti nije odlučivao (čl. 2. st. 1. ZPP).
40. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.
41. Obzirom na izloženo, riješeno je kao pod točkama II. i III. izreke presude.
U Zagrebu 19. lipnja 2026.
SUDAC
Maja Hilje
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.
