REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-403/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužiteljice ODE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Pane Handžiski, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB:23759810849, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Anić i Partneri j.t.d., odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 18. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Pane Handžinskog, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Krešimira Matoševića, odvjetnika, dana 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB:23759810849 platiti tužiteljici ODE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 9.927,06 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 15. listopada 2023. pa do isplate, određenim do dana 29. prosinca 2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate određenim za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom daljnjeg iznosa od 26.185,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 20. prosinca 2023. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.173,69 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 18. lipnja 2026. pa do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 5. 7.2022. godine štetnik OD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upravljajući teretnim motornim vozilom marke Fiat, registarskih oznaka VŽ203NS, osiguranim kod osiguravajuće kuće Allianz Hrvatska d.d., broj police osiguranja: 04401292375 izazvao prometnu nesreću kojom je nanio teške tjelesne ozlijede oštećenici ODE. U odnosu na štetni događaj, vođen je i kazneni postupak pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, poslovni broj: K-292/2023, okončan pravomoćnom presudom na temelju kaznenog naloga kojim se štetnik proglašava krivim za kazneno djelo iz članka 227. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona.

2. Tužiteljica je dana 16. 10. 2023. godine podnijela tuženiku Odštetni zahtjev kojim potražuje ukupan iznos od 40.203,27 eura od kojih je 30.000 eura s osnove pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, dok iznos od 10.203,27 eura predstavlja materijalnu naknadu za troškove liječenja. Tuženik je dana 14.12.2023. godine odgovorio na zahtjev ovdje tužiteljice i to na način da je procijenio visinu naknade te izrazio spremnost da isplati odštetu u ukupnom iznosu od 4.091,21 eura, od toga 3.500 eura s osnova neimovinske štete i tuđe pomoći i njege te iznos od 591,21 eura s osnova po tuženiku osnovanih troškova liječenja. Tuženik u svom odgovoru na odštetni zahtjev ističe kako po njemu troškovi rehabilitacije i daljnjeg liječenja nisu opravdani.

3. Tužiteljica se na prijedlog nagodbe očitovala putem punomoćnika na način kako isti ne može prihvatiti obzirom je isti daleko manji od opsega naknade štete koji je potreban kako bi se tužiteljici nadoknadila šteta prouzrokovana štetnim događajem. Tuženik je tužiteljici uplatio nesporan iznos štete u iznosu od 4.091,21 eura.

4. Tužiteljica ističe kako nastanak štetnog događaja kao i odgovornost na naknadu štete tuženika nije sporna, između tužiteljice i tuženika sporna je visina štete. Kao što je i navedeno u odštetnom zahtjevu koji tužiteljica prilaže u prilogu ove tužbe, tužiteljica je nakon štetnog događaja, a uslijed zadobivenih ozljeda odmah potražila liječničku pomoć te je kolima hitne medicinske pomoći KBC Sestre Milosrdnice dovedena u hitnu kiruršku ordinaciju gdje joj je dijagnosticiran prijelom gornjeg kraja goljenične kosti (tibije), natučenje glave te natučenje lijevog ručnog zgloba. Tužiteljica je dana 8.7.2022. godine bila operirana pri KBC Sestre Milosrdnice nakon čega je nastavila postoperativni oporavak uz bitno otežano kretanje, jake bolove te je tijekom cijelog liječenja ovisila o tuđoj pomoći i njezi. Isto tako, zbog otežanog kretanja, bila je primorana u prostor gdje živi ugraditi pomagala za kretanje i obavljanje svakodnevnih aktivnosti (ručke za kadu i slično). Tužiteljica ističe kako bez pomagala nije bila u stanju obavljati osnovne kretnje u danu, što ukazuje na težinu povreda i njihov utjecaj na njezinu osnovnu mobilnost.

5. Nakon operativnog zahvata tužiteljica je u razdoblju od srpnja pa sve do listopada 2022. godine od strane liječnika upućena na medicinsku rehabilitaciju, a radi saniranja zadobivenih povreda, obzirom tužiteljica i dalje nije bila u mogućnosti samostalno nesmetano obavljati osnovne aktivnosti time da je u području ozljeda prisutna neprestana bol. Nakon odrađenih svih terapija na koje je upućena, tužiteljica i danas osjeća jake bolove u području koljena, pokretljivost koljena je ograničena, otežano se kreće, ne može obavljati teže kućanske poslove, ne može se rekreirati i baviti se aktivnostima. Dakle, ne samo da je štetnim događajima umanjeno njezino zdravlje i pokretljivost već je i u bitnoj mjeri narušena kvaliteta njezinog života. Tužiteljica smatra kako je neosnovano stajalište tuženika o nepriznavanju prava na ostatak iznosa s osnove pravične naknade za povredu prava osobnosti kao i ostatka troškova liječenja, te ovim putem utužuje iznos naknade štete naveden u odštetnom zahtjevu umanjen za isplaćeni nesporni dio štete u iznosu od 4.091,21 eura.

6. Slijedom svega navedenog, tužiteljica tužbenim zahtjevom od dana 22.2.2024. od tuženika potražuje isplatu daljnjeg iznosa naknade neimovinske i imovinske štete s nalsova tuđe pomoći i njege i troškova liječenja u visini od 36.112,06 eura sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate. Potražuje i naknadu parničnog troška uvećano za zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Tužiteljica uz tužbu kao dokaze prilaže: Odštetni zahtjev, Odgovor tuženika na odštetni zahtjev, Potvrdu o uplati nespornog dijela, medicinsku dokumentaciju i preslike računa za troškove liječenja.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Nakon što punomoćnik tužiteljice podneskom od dana 18.4.2025. ispravi omašku u navođenju imena tuženika, tuženik priznaje pasivnu legitimaciju. Priznaje i nastanak štetnog događaja te odgovornost svog osiguranika za isti. Ističe da je tužiteljici tijekom ranijeg izvansudskog pokušaja rješenja ovog predmeta isplatio ukupan iznos od 3.500,00 EUR osnove pretrpljene neimovinske štete i dijela imovinske štete s osnove tuđe pomoći, kao i iznos od ukupno 591,21 EUR za dio imovinske štete s osnove dijela troškova njenog liječenja koje tuženik smatra opravdanim (troškovi participacije i lijekova) te drži da je navedenim isplatama u cijelosti podmirio svoju obvezu koju ima prema tužiteljici iz ovog štetnog događaja.

8. Tuženik ističe da je visina tužbenog zahtjeva u pogledu neimovinske štete naznačena u nerealnom visokom iznosu imajući u vidu priležeću liječničku dokumentaciju i važeću sudsku praksu u Republici Hrvatskoj u sličnim slučajevima (Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske) kao i raniju nespornu isplatu izvršenu od strane tuženika. Tuženik smatra da je tužiteljica u ovom događaju pretrpjela smanjenje životne aktivnosti do 5% te joj je u skladu sa istim postotkom tuženik i isplatio pravičnu naknadu pretrpljene neimovinske štete. Tuženik u cijelosti osporava sve utužene troškove liječenja i rehabilitacije koje je tužiteljica samoinicijativno provodila u privatnim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj kao nepotrebnim jer je ista zdravstveno osigurana osoba koja je svoje cjelokupno liječenje i rehabilitaciju mogla i morala provesti putem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koje bi joj snosilo te troškove. Zbog svega iznesenog tuženik predlaže sudu da odbije tužiteljicu s njenim tužbeni zahtjevom u cijelosti kao neosnovanim te da joj naloži da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak ovog sudskog postupka sa pripadajućim zateznima kamatama.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade neimovinske štete te imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege i troškova liječenja, koja joj je šteta nastala uslijed ozljeda zadobivenih dana 5.7.2022. za koje je odgovoran osiguranik tuženika OD. Nesporni su nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost. Nesporno je i da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku s osnova naknade neimovinske štete i dijela imovinske štete s osnove tuđe pomoći ispatio ukupna iznos od 3.500,00 EUR. Također joj je s osnova naknade imovinske štete za dio troškova liječenja koje tuženik smatra opravdanim (troškovi participacije i lijekova) tuženik isplatio iznos od 591,21 EUR. Nesporno je među strankama da su tužiteljici pomoć i njegu nakon ozljeđivanja pružali ukućani. Punomoćnici stranaka su na ročištu održanom dana 8.10.2024. postigli suglasnost da se cijena sata tako pružene nestručne pomoći i njege odredi u iznosu od 4,00 EUR. Sporno je opravdavaju li pretrpljena neimovinska šteta i imovinska šteta s naslova tuđe pomoći i njege, kao i troškovi liječenja (opravdanost i visina istih) zahtjev tužiteljice za isplatom daljnjeg iznosa od 36.112,06 EUR. Sporno je i je li tužiteljica prije predmetnog štetnog događaja imala istih ili sličnih ozljeda.

10. Radi utvrđivanja spornih okolnosti sud je pregledao naprijed pobrojanu dokumentaciju dostavljenu uz tužbu. Pročitana je po sudskom tumaču za engleski jezik ovjerena potvrda liječnika tužiteljice Dr. O, Palace Surgery za opće medicinske usluge (list 92 – 93 spisa) kojom se potvrđuje da tužiteljica prije 5.7.2022. na lijevoj nozi nije imala nikakve lomove niti ozljede. Provedeno je medicinsko vještačenje te je saslušana tužiteljica ODE. Cijeneći provedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP-a), sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

11. Radi utvrđivanja sporne visine neimovinske i imovinske štete s naslova tuđe pomoći, kao i opravdanosti troškova liječenja sud je rješenjem poslovni broj Pn-403/2024-6 od dana 8.10.2024. odredio provođenje medicinskog vještačenja. Za vještaka je imenovan prof. dr. sc. Božidar Šebečić, kojem je dano u zadatak da se na temelju spisa priležeće medicinske dokumentacije, uvida u zdravstveni karton tužiteljice i osobnog pregleda tužiteljice, očituje na okolnosti postojanja, trajanja i intenziteta fizičkih boli i straha, postojanja i stupnja smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, je li tužiteljici i u kojem opsegu bila potrebna pomoć i njega druge osobe, je li kod tužiteljice nastupilo naruženje i u kojem stupnju, kada je završilo njeno liječenje te jesu li troškovi liječenja prema računima dostavljenim uz tužbu bili opravdani.

12. Stalni sudski vještak prof. dr. sc. Božidar Šebečić je dana 22.12.2024. dostavio svoj pisani nalaz i mišljenje. Nakon pregleda priložene medicinske dokumentacije i osobnog pregleda tužiteljice vještak utvrđuje da je tužiteljica u prometnoj nezgodi dana 5.7.2022. u kojoj je stradala kao pješak (udario ju je auto), zadobila višeiverni prijelom vanjskog kondila goljenične kosti u lijevom koljenu, natučenje glave i natučenje lijevog ručnog zgloba. Liječena je operativno, učinjena je osteosinteza prijeloma pločicom i vijcima. Postoperativno je nosila tutor longetu za koljeno, hodala je s hodalicom bez opterećenja operirane noge, a kasnije sa štakama uz dozirano opterećenje noge. Provela je fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, prijelom je zarastao uz manju denivelaciju vanjskoke zglobne plohe goljenične kosti, klinički su izraženi znaci početne posstraumarske artroze. Kod tužiteljice je zaostala umjerena slabost lijeve noge, bolovi u lijevom koljenu pri hodu, kod duljeg stajanja, kod promjene vremena. Tužiteljica otežano trči, čučanj izvodi nepotpuno. Fleksija u koljenu je ograničena u manjem stupnju. Vještak daje mišljenje da su navedene trajne posljedice uzrok smanjenja životne aktivnosti od 12% uslijed čega tužiteljica trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja (operacija) trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 2 mjeseca kumulativno. Zaostali kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužiteljica je trpjela primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 7 dana, manjeg intenziteta 6 tjedana kumulativno. Postoperativni ožiljak u području lijevog koljena i gornjeg dijela potkoljenice (duljine 21 cm, širine 2-3 mm, nešto svjetliji od okolne kože) predstavlja naruženje manjeg stupnja uslijed čega tužiteljica trpi i odgovarajuće duševne boli. Tuđa pomoć i njega joj je bila potrebna u opsegu od 6 sati dnevno 4 tjedna, u opsegu 4 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 6 tjedana i u opsegu 1 sat dnevno 4 tjedna za pomoć kod održavanja osobne higijene i za pomoć kod kretanja u prvoj fazi liječenja, za vođenje na kontrolne preglede, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužiteljice je završeno 6.7.2023. godine.

Računi na str. 5 i 6 spisa su opravdani, a odnose se na nabavku lijekova i zavojnog materijala. Računi na str. 7 i 8 za medicinsku njegu i fizikalnu terapiju iz privatne zdravstvene ustanove su opravdani ukoliko njeno zdravstveno osiguranje nije pokrivalo navedene troškove. Račun na str. 9 spisa za najam kolica nije opravdan jer tužiteljici nije preporučeno kretanje u invalidskim kolicima već sa hodalicom.

Računi na str. 10 i 11 spisa se odnose na sanitetski prijevoz i opravdani su ukoliko njeno zdravstveno osiguranje nije pokrivalo prijevoz pacijentice u bolnicu i nazad.

Računi na str. 12-15 spisa su opravdani, odnose se na pružene zdravstvene usluge u KBC Sestre milosrdnice.

Računi na str. spisa 16 do 19 su opravdani.

Računi na str. 20 spisa su teško čitljivi, opravdan je trošak za nabavku kompresa, Clexana, a nije opravdan za nabavku zubne paste.

Račun na str. 21 spisa nije čitljiv.

Iz računa na str. 22 spisa nije vidljivo na što se odnosi, moguće da se radi o potvrdi uplate po računima iz MBC Sestre milosrdnice a koji su ranije citirani.

Računi na str. 23 i 24 za medicinsku njegu i fizikalnu terapiju iz privatne zdravstvene ustanove su opravdani ukoliko njeno zdravstveno osiguranje nije pokrivalo navedene troškove. Račun iz Krapinskih Toplica na str. 25 spisa je opravdan.

13. Tužiteljica nije imala prigovora na nalaz i mišljenje vještaka. U podnesku od dana 3.9.2025. je specificirala tužbeni zahtjev na način da s osnova naknade štete potražuje sljedeće iznose:

- za duševne boli zbog smanjenje životne aktivnosti iznos od 5.000,00 eura

- za fizičke boli iznos od 1.800,00 eura

- za pretrpljeni strah iznos od 1.800,00 eura

- za naruženje iznos od 2.000,00 eura

- za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.500,00 eura

- za troškove liječenja iznos od 10.203,27 eura, ukupno 22.303,27 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.10.2023. pa do isplate, sve uz naknadu parničnog troška. Tuženik je tužiteljici dana 17.9.2025. isplatio daljnji nesporni iznos od 3.000,00 EUR.

14. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju medicinskog vještaka u cijelosti. Smatra da je vještak opseg smanjenja životnih aktivnosti od čak 12 % utvrdio u nerealno visokom stupnju koji nije primjenjiv na ozljedu koju je tužiteljica zadobila u ovom događaju (prijelom gornjeg dijela goljenične kosti). Naime, u zadnjem medicinskom nalazu je utvrđena potpuna pokretljivost koljena kao i RTG sanacija. Prema kliničkom nalazu obavljenom kod vještaka fleksija koljena je ograničena za cca 15 stupnjeva, znači u manjem stupnju, dok su ostali nalazi uredni. Zbog navedenog tuženik smatra da je se takav klinički nalaz skladu sa Orijentacijskim tablicama za vještačenje cijeni sa maksimalno 5 %. Također je vještak naveo da je kod tužiteljice utvrdio znakove početne posttraumtske artroze, ali nije naveo kojim dijagnostičkim postupcima je utvrdio takve zdravstvene probleme kod tužiteljice. Naime, posttraumatska artroza se u praksi dokazuje RTG nalazom, ali u ovom slučaju takav nalaz ne postoji pa stoga ni sama ta osporen dijagnoza nije ničim dokazana pa ju treba u ovom slučaju zanemariti kod ocjene stupnja smanjenja životne aktivnosti. Vezano za utvrđeni stupanj manjeg naruženja kod tužiteljice, tuženik smatra da utvrđene činjenice (rez nešto svjetliji od ostatka kože, bez dodatnih granulacija, izbočenja i zatezanja kože itd.) upućuju da se radi samo o tzv. „estetskom ožiljku“ koji se prema sudskoj praksi ne cijeni. Tuženik također smatra da je utvrđeni obujam fizičkih bolova, straha te tuđe pomoći i njege naznačen u previsokom iznosu imajući u vidu pretrpljenu ozljedu i posljedice iste za tužiteljicu. Vezano za troškove liječenja koje tužiteljica potražuje u tužbi, tuženik navodi da je najprije potrebno utvrditi kod kojeg je zdravstvenog osiguranja u [adresa] tužiteljica bila osigurana kao i da li je kod istog imala u trenutku ozljeđivanja sklopljenu policu dopunskog /dodatnog zdravstvenog osiguranja odnosno koje je troškove liječenja tužiteljici njeno zdravstveno osiguranje moglo odnosno moralo snositi iz ovog štetnog događaja. Navedene činjenice su od odlučnog značaja za utvrđivanje koje je od brojnih utuženih troškova liječenja i rehabilitacije u javnim ustanovama ista mogla realizirati preko svog obveznog zdravstvenog osiguranja jer u tom slučaju te troškove tužiteljica nema pravo potraživati od tuženika u ovom postupku. Prigovor tuženika glede ranijih istih ili sličnih ozljeda tužiteljice otklonjen je dostavom potvrde liječnika Dr. Dinal, Palace Surgery za opće medicinske usluge (list 92 – 93 spisa) kojom se potvrđuje da tužiteljica prije 5.7.2022. na lijevoj nozi nije imala nikakve lomove niti ozljede.

15. Stalni sudski vještak prof. dr. sc. Božidar Šebečić se na prigovore tuženika usmeno očitovao na ročištu održanom dana 4.9.2025. U odnosu na prigovor tuženika da nije imao na uvid zdravstveni karton, ističe da je tužiteljica kod pregleda izjavila da živi u [adresa] preko 40 godina i da nema zdravstveni karton. Ozljede tužiteljice, a radi se o prijelomu u lijevom koljenu, su nesporne te je s toga vještačenje učinio bez zdravstvenog kartona. U odnosu na prigovor ocjeni smanjenja životne aktivnosti i navod tuženika da smanjena pokretljivost u koljenu u manjem stupnju prema orijentacijskim medijskim tablicama predstavlja smanjenje životne aktivnosti od 5% vještak je istaknuo da je tuženik previdio da su osim smanjene pokretljivosti u koljenu u manjem stupnju, zaostale i druge trajne posljedice, odnosno da se radilo o prijelomu u samom koljenu koji je zahvatio vanjsku zglobnu plohu koja je zarasla uz pomak ulomaka. Kod tužiteljice se razvila početna posttraumatska artroza koljena, a što je i za očekivati obzirom na tip prijeloma. Kod tužiteljice je zaostala umjerena slabost lijeve noge zbog hipertrofije mišića, bolovi u koljenu pri hodu, kod duljeg stajanja, kod promjene vremena. Tužiteljica otežano trči, a čučanj izvodi nepotpuno. Sve navedene trajne posljedice ispravo su ocjenjene uz smanjenje životne aktivnosti od 12% i u cijelosti ostaje kod te ocjene. Na pitanje da li se posttraumatska artroza dokazuje u RTG snimkama vještak navodi da se dijagnoza artroze postavlja na temelju znakova kod kliničkog pregleda bolesnika ili na temelju RTG snimke. Za postavljanje dijagnoze artroze dovoljni su pozitivni klinički znaci artroze, a što je i u ovom slučaju. Kod davanja ocjene životne aktivnosti je uzeo u obzir svu priloženu medicinsku dokumentaciju, ali odlučujući je bio njegov nalaz pri pregledu tužiteljice. Na prigovor na ocjenu naoružanja i na tvrdnju da se radi samo o estetskom ožilju odgovaram da je kod tužiteljice zaostao ožiljak nakon operacije duljine čak 21 cm, a širine 2 do 3mm što svakako nije estetski loše. Na prigovor na ocjenu fizičkih bolova i straha ističe da su fizički bolovi i strah subjektivna kategorija i nije ih moguće objektivno izmjeriti. Ocjenu je dao uzevši u obzir težinu zadobivene ozljede, a radi se o teškoj tjelesnoj ozljedi odnosno prijelomu, činjenici da je tužiteljica operirana i duljinu liječenja tužiteljice koje je trajalo oko godinu dana, a koristeći svoje znanje i iskustvo koje sam stekao tijekom dugogodišnjeg liječenja takvih ozljeda. Smatra da je ocjena adekvatna i u cijelosti ostaje kod iste. Na prigovor na ocjenu potrebu za tuđom pomoći i njege odgovara da je tužiteljica nakon operacije morala hodati određeno vrijeme sa štakama bez opterećenja, a kasnije dozirano opterećenje noge, da je bilo potrebno određeno vrijeme da joj zaraste prijelom te je zbog toga bila potrebna tuđa pomoć i njega kako je navedeno u vještačenju.

U odnosu na troškove liječenja, nakon uvida u originale računa priloženih uz tužbu, tako i računa na listu 21 spisa (u nalazu i mišljenju je za taj račun vještak naveo da nije čitljiv) koji se odnosi na troška naočala, vještak navodi da trošak nije opravdan budući nije utvrđeno da je tužiteljica nosila naočale u trenutku štetnog događaja niti da bi iste bile slomljene. Račun na strani 22 spisa se odnosi na plaćeno učešće KBC Sestre milosrdnice, platila ga je ĐD za koju punomoćnik tužiteljice ne zna tko je niti ima original tog računa. U vezi potrebe za uvidom u zdravstveni karton sudski vještak je naglasio da su sve zaostale trajne posljedice koje ima tužiteljica za očekivati kod ovakvog tipa prijeloma i nema nekog odudaranja od toga.

16. Nakon opisanog usmenog očitovanja sudskog vještaka, tuženik nije imao daljnjih pitanja niti primjedbi. Sud prihvaća nalaz i mišljenje medicinskog vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića jer je jasan i pregledan te je sudski vještak u cijelosti ispunio postavljeni zadatak, a usmenim očitovanjem je sa sigurnošću otklonio sve prigovore tuženika.

17. Tuženik se je usprotivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva specificiranog u podnesku od dana 3.9.2025. te je za povučeni dio zatražio trošak. Tuženik se nije usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva koja se sastoji u povećanju utuženog tijeka zateznih kamata. Naime, tužiteljica u tužbi potražuje zatezne kamate od dana podnošenja tužbe (22.2.2024.), dok u uređenom tužbenom zahtjevu potražuje isplatu zateznih kamata od 15.10.2023. kao dana sastavljanja odštetnog zahtjeva (list 38 -40 spisa). Sud dopušta opisanu preinaku temeljem čl. 191 st. 1 ZPP-a jer je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među stankama, a početak tijeka zateznih kamata je određen sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO-a) koji određuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, kao i čl. čl. 12. st. 1 Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023) kojim je propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva (1.) obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne ili (2.) utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. U st. 4 istog članka određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

18. Na okolnost tijeka liječenja, troškova liječenja te zaostalih posljedica sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice. Na ročištu za glavnu raspravu održanu dana 16.2.2026. tužiteljica je izjavila da se predmetni štetni događaj desio u Frankopanskoj gdje ju je srušio auto. Odmah je došla Hitna koja ju je odvezla u Vinogradsku bolnicu. Tamo su joj napravili operaciju koljena, stavili dva vijka, budući je slomila potkoljenicu, i sve stavili u gips. Ti su troškovi podmireni njenom europskom karticom zdravstvenog osiguranja. Nakon izlaska iz bolnice je šest tjedana nosila gips. Nakon skidanja gipsa je pet tjedana bila na rehabilitaciji u Krapinskim Toplicama. Nije uopće smjela stati na ozlijeđenu nogu, kretala se uz pomoć invalidskih kolica. Na obje noge je prvi puta stala tek negdje u desetom mjesecu. Po povratku sa rehabilitacije kući joj je nastavila dolaziti fizioterapeutica sa kojom je vježbala kako joj ne bi atrofirali mišići. Ništa nije mogla sama, stalno je netko od obitelji bio sa njom, a što također nije lako organizirati, morali su doputovati u Zagreb kako bi joj pomagali. Nakon svega joj je ostao ožiljak koji počinje ispod i završava iznad koljena, bočno, dužine je oko 20cm. Ožiljak se posebno vidi ljeti te kada nosi suknju. Vijak iz koljena nisu vadili, rekli su da za to nema potrebe. I danas osjeća posljedice ozljede. Ne može više planinariti kao prije, čak niti dulje hodati, ranije je i skijala što više ne može nikako. Osjeća bolove kod promjene vremena, opterećenja noge, duljeg stajanja. Istina je da su joj preporučili korištenje hodalice, ali iz početka nije uopće mogla stati na nogu, zato je počela koristiti invalidska kolica. Sa hodalicom joj je bilo teško uhvatiti ravnotežu na jednoj nozi. Rođena je u Zagrebu, no u Hrvatskoj ne živi od 1975., stoga ne uplaćuje niti zdravstveno niti mirovinsko osiguranje. Kada dolazi u Hrvatsku eventualni troškovi su pokriveni njenom europskom karticom osiguranja. Preko nje su joj plaćeni troškovi operacije u Vinogradskoj bolnici, boravak u Vinogradskoj nakon te operacije te trošak dva ili tri pregleda. Plaćeni su i troškovi lijekova koje je dobivala na recept, dok joj nisu pokrili trošak rehabilitacije u toplicama, to je platila sama. Ostale preglede, a misli da ih je bilo ukupno pet, je morala platiti sama. U [adresa] nije postojala niti teoretska mogućnost da joj retroaktivno isplate daljnje troškove ovih pregleda i rehabilitacije u toplicama, to zna i zato taj trošak nije niti tražila. Umirovljenica je. Nije išla u invalidsku mirovinu. Osigurana je nacionalnim osiguranjem u [adresa] koje je kao HZZO u Hrvatskoj, dakle plaća ga tijekom radnog vijeka doprinosima iz primanja. U Londonu ima svog obiteljskoj liječnika. Cijeli svoj radni vijek je provela u [adresa]. Nikada prije ovog štetnog događaja nije imala nikakvih lomova, odnosno sličnih ozljeda.

19. Sud prihvaća iskaz tužiteljice kao iskren i uvjerljiv. Posebno se to odnosi na navode o nepostojanju ranijih istih ili sličnih ozljeda, kao i (ne)podmirivanju troškova liječenja preko zdravstvenog osiguranja u [adresa] u kojoj živi od 1975. Sud vjeruje tužiteljici i kada opisuje svoj oporavak, pri čemu je ipak za napomenuti da će se opravdanost troškova liječenja, pa tako i korištenja invalidskih kolica, primarno ocjenjivati kroz nalaz i mišljenje medicinskog vještaka koji je stručan dati ocjenu o njihovoj opravdanosti.

20. Pravni temelj za potraživanje tužiteljice je povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta te imovinska štete s osnova tuđe pomoći i njege i troškova liječenja, sve sukladno čl. 1046. ZOO-a. Temeljem čl. 19. ZOO-a tužiteljica ima pravo neposredno od tuženika zahtijevati isplatu pravične novčane naknade za naprijed opisanu i pretrpljenu neimovinsku štetu, u skladu s kriterijima, mjerilima odnosno kvalifikatornim okolnostima propisanim čl. 1100. ZOO-a. U slučaju kumulacije više međusobno povezanih oblika povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je ovdje slučaj, sud će dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od utuženih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povreda prava osobnosti pri čemu je sud dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu sa njenom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO-a). Sud je pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade dužan utvrditi jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, imati na umu cilj kojemu služi ta naknada te posebno voditi računa da se zatraženom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2 ZOO-a) već da ista odgovara jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih, duševnih boli i straha.

21. Cijeneći rezultate provedenog medicinskog vještačenja, uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud utvrđuje da primjerena i pravična novčana naknada tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu iznosi 9.000,00 EUR. Sud je cijenio težinu zadobivenih ozljeda (višeiverni prijelom vanjskog kondila goljenične kosti u lijevom koljenu, natučenje glave i natučenje lijevog ručnog zgloba) te činjenicu da su iste dovele do trajnog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice u omjeru od 12%. Cijenjeno je da je tužiteljica trpjela boli, da je pretrpjela primarni i sekundarni strah, kao i njegovo trajanje. Sud je uzeo u obzir nelagode koje je tužiteljica trpjela tijekom boravka u bolnici u razdoblju od 5.7.2022. do 11.7.2022. zbog operativnog zahtjeva i oporavka nakon zahvata, okolnost da je provela rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama u trajanju od mjesec dana, da se otežano kretala uz pomoć invalidskih kolica, hodalice i štaka, da je odlazila na kontrolne preglede traumatologu, da je provela fizikalnu terapiju. Ukupno trajanje liječenja tužiteljice je bilo godinu dana. Cijenjeno je i da je kao posljedica zaostala umjereno izraženo hipotrofija mišića lijeve noge, da je lijevo koljeno lagano zadebljano, da se na vanjskoj i prednjoj strani koljena nalazi postoperativan ožiljak duljine 21 cm, širine 2-3 mm, nešto svjetliji od okolne kože koji se primijeti uvijek kada tužiteljica nosi suknju, a posebno ljeti. Sve navedeno utjecalo je na kvalitetu njenog života budući više ne može planinariti, skijati, trčati, čak niti dulje hodati ili dulje stajati, a bol u lijevom koljenu tužiteljica osjeća i kod promjene vremena. Tužiteljici je nakon ozljeđivanja bila potrebna pomoć i njega nestručne osobe u ukupnom trajanju od 392 sata koju su joj pomoć pružali članovi obitelji. Prema postignutom dogovoru da se cijena sata nestručno pružene pomoći i njege odredi iznos od 4,00 EUR, tužiteljici pripada pravo na naknadu tog vida imovinske štete u iznosu od 1.568,00 EUR.

22. Tužiteljica je zatražila i naknadu troškova liječenja prema računima priloženim u spis. Sudski vještak je u svom nalazu i mišljenju te na ročištu dana 4.9.2025. utvrdio da su opravdani sljedeći troškovi:

Računi na str. 5 i 6 spisa su opravdani, a odnose se na nabavku lijekova i zavojnog materijala. Računi na navedenim stranicama ukupno iznose 1.107,50 kn / 146,99 EUR. Računi na str. 7 i 8 za medicinsku njegu i fizikalnu terapiju iz privatne zdravstvene ustanove su opravdani ukoliko njeno zdravstveno osiguranje nije pokrivalo navedene troškove. Budući iz iskaza tužiteljice čiju istinitost tuženik nije osporio proizlazi da njeno zdravstveno osiguranje nije pokrivalo naveden troškove, isti su opravdani, a ukupno iznose 4.525,00 kn / 600,57 EUR.

Računi na str. 10 i 11 spisa se odnose na sanitetski prijevoz i opravdani su ukoliko njeno zdravstveno osiguranje nije pokrivalo prijevoz pacijentice u bolnicu i nazad.

Budući iz iskaza tužiteljice čiju istinitost tuženik nije osporio proizlazi da njeno zdravstveno osiguranje nije pokrivalo naveden troškove, isti su opravdani, a ukupno iznose 1.630,00 kn / 216,34 EUR.

Računi na str. 12-15 spisa su opravdani, odnose se na pružene zdravstvene usluge u KBC Sestre milosrdnice. Računi na navedenim stranicama ukupno iznose 2.790,93 kn / 370,42 EUR.

Računi na str. spisa 16 do 19 su opravdani. Računi na navedenim stranicama ukupno iznose 17.579,54 kn / 2.333,21 EUR.

Računi na str. 20 spisa su teško čitljivi, opravdan je trošak za nabavku kompresa, Clexana, a nije opravdan za nabavku zubne paste. Trošak Clexana iznosi 286,56 kn / 38,03 EUR. Računi na str. 23 i 24 za medicinsku njegu i fizikalnu terapiju iz privatne zdravstvene ustanove su opravdani ukoliko njeno zdravstveno osiguranje nije pokrivalo navedene troškove. Budući iz iskaza tužiteljice čiju istinitost tuženik nije osporio proizlazi da njeno zdravstveno osiguranje nije pokrivalo naveden troškove, isti su opravdani, a ukupno iznose 3.640,00 kn / 483,11 EUR.

Račun iz Krapinskih Toplica na str. 25 spisa je opravdan, a isti iznosi 17.040,00 kn / 2.261,60 EUR. Ukupno priznati troškovi liječenja tužiteljice iznose 6.450,27 EUR.

23.Ukupno dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i liječenje iznosi 17.018,27 EUR. Budući je tuženik, nesporno, isplatio tužiteljici na ime neimovinske i imovinske štete ukupan iznos od 7.091,21 EUR, to joj je dužan isplatiti i daljnji iznos od 9.927,06 EUR. Budući se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe kao u podnesku od dana 3.9.2025. sud je odlučio o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu po kojem tužiteljica potražuje isplatu ukupnog iznosa od 36.112,06 EUR slijedom čega je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa od 26.185,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate.

24. Odluka o troška je donesena temeljem čl. 154 st. 5 ZPP-a. Tužiteljica je u cijelosti uspjela sa osnovom tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspjela u omjeru od oko 28 % pa je omjer uspjeha tužiteljice 64 %, a omjer uspjeha tuženik 36%. Nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici (na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela), utvrđen je uspjeh tužiteljice u omjeru od 28%. Troškovi koji su tužiteljici bili potrebni za svrhovito vođenje postupka odnose se na sastav tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7 t. 1), podnesaka od 19.4.2024., 4.9.2025. u iznosu od po 250 bodova za svaki (Tbr. 8.t.1), zastupanja na ročištima 8.10.2024., 4.9.2025., 16.2.2026. i 18.5.2026. (Tbr. 9.t.1) te pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9.t.3). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54) i 25 % PDV-a od 775,00 EUR, trošak tužiteljice iznosi 3.875,00 EUR. Obzirom na omjer uspješnosti od 28 % tužiteljici pripada pravo na naknadu troška u iznosu od 1.085,00 EUR. Navedenom trošku treba dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR te trošak sudske pristojbi na tužbu (407,57 EUR) i presudu (481,12 EUR) pa ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 2.173,69 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 18.6.2026. pa do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

U Zagrebu 18. lipnja 2026.

Sutkinja

Ivana Markotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

Pun. tužitelja uz rješenje za pristojbu na presudu (60,00 EUR)

Tuženiku