P-1955/2025-24
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
B 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa pun. Šime Mrdeža, odvjetnik u Šibeniku protiv tuženika: Grad Vodice, Ul.Ive Čaće 8, 22211 Vodice, OIB: 74633363090, kojeg zastupa punomoćnik Frane Sladoljev, odvjetnik u Vodicama, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon javno održane glavne rasprave dana 6.svibnja 2026.godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I punomoćnika tuženika, a objavljene 18.lipnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] u cijelosti, te je sadašnja uknjižba prava vlasništva pogrešna pa se ovlašćuje tužitelj da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u cijelosti, a sve uz istodobni izbris istog prava s upisanog imena: općenarodna imovina, kao organ upravljanja upisuje se Mjesni narodni odbor Vodice.“.
II. Dužan je tužitelj nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 900,00 eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj BA (dalje: tužitelj) je dana 2.kolovoza 2023.godine podnio tužbu protiv tuženika Grad Vodice (dalje: tuženik) radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva na nekretnini katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], pozivajući se na pravni posao- kupoprodajni ugovor sklopljen dana **.**.2011. s RA pok.R.
1.1. U tužbi se navodi kako je u zemljišnim knjigama suda kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] Z. U. [broj ZK uloška] upisano je pravo vlasništva: Općenarodna imovina, kao organ upravljanja: Mjesni narodni odbor Vodice te je u skladu s navedenim u predmetnoj tužbi pasivno legitimiran Grad Vodice.
1.2. Sadašnja uknjižba prava vlasništva je pogrešna jer je stvarni vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti upravo tužitelj. Predmetna čestica dio je jedinstvene cjeline vlasništva i posjeda tužitelja koja zajedno s čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čine cjelinu, ograđenu suhozidom. Tužitelj je pravo vlasništva stekao temeljem kupoprodaje od RA p.Mile iz Vodica, temeljem Kupoprodajnog ugovora sklopljenog dan 09.05.2011.godine, ovjerenog kod Javne bilježnice Ljiljanke Malenice iz Šibenika pod br.Ov-3919/11, te je temeljem navedenog ugovora izvršio uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, dok u odnosu na predmetnu čbr. [katastarska čestica] mora ustati tužbom jer ista nije upisana na imenu prodavatelja. Predmetna nekretnina je dio cjeline posjeda i vlasništva tužitelja i nikada nije bila put u naravi niti vlasništvo ili posjed tuženika.
1.3.Tužitelj da se nalazi u neometanom kontinuiranom vlasničkom posjedu dugi niz godina, a nastavno na svoje prednike u takvom posjedu je od davnine.
2.Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući kako prodavatelj RA nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine niti evidentiran u katastarskom operatu kao posjednik, slijedom čega nije mogao prenijeti pravo vlasništva na tužitelja kad ni sam nije bio vlasnik iste.
3. Sud je u ovom postupku dana 29.travnja 2025.donio prvostupanjsku presudu poslovnog broja P-1197/2023 kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru kao drugostupanjskog suda poslovnog broja Gž-598/2025 od dana 31.srpnja 2025.
3. Sud je u ponovljenom postupku izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to: e izvadak iz zemljišne knjige (list 5 do 8 spisa), Kupoprodajni ugovor od dana 9.svibnja 2011.godine (list 9 spisa), presliku geoportala od 7,ožujka 2023.godine (list 11 spisa), presudu na temelju priznanja i zbog izostanka posl.br.P-4773/03 od dana 28.veljače 2006.godine (list 23 i 24 spisa), zapisnik s održanog uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika ČA dipl.ing.geod. dana 7.svibnja 2024.godine, skicu mjesta očevida od dana 29.svibnja 2024.godine (list 27 spisa) uz priložene fotografije mjesta očevida koje čine sastavni dio skice (list 28 do 30 spisa).
3.1.U ponovljenom postupku sud je ponovno saslušao svjedoke GA i DA te novog svjedoka EA.
4.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje da je temeljem ugovora o kupoprodaji i podredno dugogodišnjim posjedom (dosjelošću) preko svojih pravnih prednika stekao vlasništvo nekretnine označenih u izreci ove presude, sve prikazano na priloženoj skici lica mjesta.
6. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ovaj sud je zaključio kako u nastavku slijedi i utvrdio slijedeće činjenično stanje.
6.1. Pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari nije sporna, a da je tome tako proizlazi iz priloženog e izvatka iz zemljišne knjige.
6.2. Uvidom u e izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu oznake zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] utvrđeno je da je uknjiženo pravo vlasništva na ime Općenarodna imovina, Mjesni narodni odbor Vodice.
6.3. Uvidom u e izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu oznake zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] utvrđeno je da je uknjiženo pravo vlasništva na ime BA, tužitelj u ovoj pravnoj stvari.
6.4.Pregledom Kupoprodajnog ugovora priloženog uz tužbu sud je utvrdio kako je ugovor sklopljen dana 9.svibnja 2011.godine između RA kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, a predmet kupoprodaje da su nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], a da je kupcu omogućeno stupanje u posjed odmah po sklapanju ugovora.
6.5. Pregledom presude na temelju priznanja i zbog izostanka Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja P-4773/03 od dana 28.veljače 2006.godine razvidno je da je tužitelj RA u postupku radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe protiv tuženika PA, SA i NA, utvrđen vlasnikom nekretnina zkč. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] i određeno je brisanje iz zemljišne knjige s imena JA, JA Č, SA i JA PA.
6.6.Uviđajem na licu mjesta dana 7.svibnja 2023.godine uz sudjelovanje vještaka geodetske struke izvršena je identifikacija predmetne nekretnine i ista je prikazana na geodetskoj snimci – skici uviđaja. Svi podaci predmetne čestice utvrđeni su geodetskim elaboratom broj 907/2003, a u naravi se radi o zemljištu obraslom u nisku travu i raslinje bez vidljivih obilježenih međa koje zajedno sa susjednim nekretninama katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].
6.7. Na okolnost dugogodišnjeg posjedovanja sud je prilikom održavanja uviđaja, na licu mjesta saslušao svjedoke ŽA i GA (list 20 21 do 26 spisa).
6.8. Svjedok DA, 1959., nesrodan s tužiteljem, navodi kako su 2003.godine RA i on kupili svaki po 500 kvadrata čestica kat. čest. [katastarska čestica] koja se cijepala.2011.godine tužitelj kupuje tri (3) nekretnine od RA i to 3497/5, 3497/7 i 7178/7 K. O. [katastarska općina]. RA i on da su nekretninu kupili od LA koji je bio upisani vlasnik u zemljišnim knjigama. Nakon cijepanja parcele, parcela oznake 7178/7 i njegova oznake 7178/8 bivaju upisane kao put iako to u naravi nije nikad bio put uz upis Grada Vodica kao vlasnika. Prilikom kupoprodaje parcele Bukarica da je njemu i LA pokazao koja parcela se prodaje i ta pokazana parcela da odgovara upravo ovoj koju svjedok vidi i pokazuje na terenu prilikom uviđaja. Prema putu je bio suhozid. LA je bio vlasnik većeg broja parcela koje je on naknadno prodavao. Zaključno, svjedok navodi kako je tužitelj vlasnik tri parcele koje u naravi čine jednu cjelinu samo što nose tri katastarska broja. Na kupljenoj nekretnini koja je bila omeđena sa svih strana suhozidom nalazili su se samonikli borovi. RA da je očistio teren,a betonski zid koji je na terenu da su radili RA i on. Nikada nije netko od Grada Vodica pristupio niti zabranio gradnju ili upozorio da se radi o neriješenom stanju vlasništva.
6.9.Svjedok GA, nesrodan sa tužiteljem u svom iskazu navodi kako je i on kupio parcelu od LA 2000.godine, kako je tužitelj kupio predmetnu parcelu ograđenu betonskim zidom od Bukarice, kako makadamski putem prolaze svi, a tuženik se nikada nije bunio iako su svi oni ovdje obrađivale maslinike, vrtove.
7.U ponovljenom postupku svjedoci GA i DA su ostali pri svojim ranijim iskazima, a svjedok EA je izjavio kako je i on 2005. ili 2006. godine kupio svoju zemlju koja se nalazi preko puta tužiteljeve od sada pok. LA, da nije provjeravao stanje u zemljišnim knjigama jer da je odvjetnika, da je nadalje zemlja koju je kupio tužitelj je bila ograđena betonskim zidom i kako nije vidio da je ikakav put prelazio preko njegove nekretnine. RA da je vidio jednom i to kad je prodavao BA. BA da je zemlju kupio nakon što je svjedok kupio svoju.G su bili dosta imućni i imali su dosta parcela u tom području.
7. Tužitelj se poziva na stjecanje prava vlasništva temeljem kupoprodajnog ugovora. U odnosu na navedeno ističe se kako se pravo vlasništva na temelju pravnog posla u smislu čl. 119. st. 1 i čl. 120 st. 1 ZVDSP-a stječe tek uknjižbom stjecateljeva vlasništva u zemljišnu knjigu na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. Dakle kod stjecanja prava vlasništva na nekretnini na temelju pravnog posla potrebno je da osim titulusa - valjanog pravnog osnova postoji i modus - a to je upis u zemljišnu knjigu koji upis ima konstitutivan karakter. Navedeno znači da kupac koji je sklopio valjani ugovor o prodaji nekretnine ne stječe pravo vlasništva trenutkom sklapanja pravnog posla, isplatom kupovnine, stupanjem u posjed ili plaćanjem poreza već trenutkom upisa. Pa ako upis u zemljišnu knjigu nije izvršen, zbog izostanka propisanog načina stjecanja – upisa u zemljišnu knjigu, tužitelj koji bi i dokazao postojanje valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva, ne bi stekao vlasništvo. Slijedom navedenog, u konkretnoj pravnoj stvari ne može se primijeniti odredba čl. 115. ZVDSP-a obzirom da nesporno tužitelj nije upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik.
8. Međutim, tužitelj podredno ističe i dosjelost kao način stjecanja prava vlasništva.
8.1.Odredba čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09; dalje ZV) kojim je određeno da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.
8.2.Dakle, dosjelost je stjecanje prava vlasništva neprekidnim izvršavanjem njihovog sadržaja kroz zakonom određeno vrijeme, pa se tako stvarno, faktično stanje pretvara u pravno, a posjed mora biti ili kvalificiran ili pošten; odnosno posjednik stječe u vlasništvo ono što je do tada posjedovao kroz zakonom propisano vrijeme, pa samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 2. i 3. ZV). U slučajevima da se radi o nekretninu u vlasništvu Republike Hrvatske, između ostalog, steći će se vlasništvo dosjelošću tek pošto je posjed zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, neprekidno trajao dvostruku vrijeme od onog iz stavka 2. i 3. ovog članka.
8.3. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu dana 01. siječnja 1997. godine, bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. godine („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije dana 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).
8.4.Imajući u vidi citirane odredbe zakona, iz iskaza saslušanih svjedoka, kojim iskazima sud nije imao razloga ne povjerovati jer su iskazivali u bitnim dijelovima suglasno i uvjerljivo, međutim isti nisu imali saznanja o relevantnom vremenskom periodu iz kojeg bi- u odnosu na vrijeme podnošenja tužbe (2.kolovoza 2023.godine)- proizašlo da je proteklo vrijeme propisano citiranim zakonskim odredbama, obzirom da saznanja o kojima iskazuju idu nakon 2000.godine pa se tako ne može utvrditi da je tužitelj osobno i putem svojim prednika u posjedu 40 godina, a posebno je li posjed zakonom propisanih kvaliteta (zakonitost, istinitost i poštenje).
8.5. Sud se nije upuštao u ocjenjivanje potrebnih kvaliteta posjeda kraj činjenice da je osnovna pretpostavka proteka dovoljnog vremenskog perioda izostala.
9. Obzirom da je tuženik u cijelosti uspio sa postavljenim tužbenim zahtjevom to je istom priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima održanim 13.ožujka 2024., 12.veljače 2025.godine, 17.veljače 2026. i 6.svibnja 2026. i sastav podneska od 7.svibnja 2024. za svaku radnju po 75 bodova odnosno 150,00 eura, sukladno Tbr. 7.,8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14 i 118/14-isp; dalje Tarife), u ukupnom iznosu od 900,00 eura.
10. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku„ Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; 11. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredba čl. 154. st.1. i članka 155.ZPP-a.
11.1. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Tbr.7,8i 9 Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika (Narodnenovinebroj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015; dalje u tekstu: OT) i IzmjeneTarife o nagradamainaknaditroškovaza rad odvjetnika (Narodne novine broj 126/2022; dalje: IzmjenaTarife), sve na temelju čl. 155. st. 2. ZPP-a.
12.Temeljem svega iznijetoga odlučeno je kao u izreci.
Šibenik, 18.lipnja 2026. godine
Sutkinja
Martina Miočević Šušnjić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka za sud i po a u tri primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.