Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-263/2026-60

(ranije posl. br. P-168/2022)

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu tog suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja PEVEX d.d., Sesvete, Grad Zagreb, Savska cesta 84, OIB: 73660371074, protiv tuženika SR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. CR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednika iza pok VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 06. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja PEVEX d.d., OIB: 73660371074, Sesvete, Savska cesta 84, na temelju zahtjeva za izravnu naplatu VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji je 31. siječnja 2022. podnesen Financijskoj agenciji Podružnica Bjelovar radi izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-57/2009 od 24. siječnja 2012.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi I. i II. tuženicima troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 165,90 Eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu u kojoj navodi kako je Zaključkom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-175/2022-11 od 28. ožujka 2022. kojeg je tužitelj primio 29. ožujka 2022. upućen da u roku 15 dana pokrene parnicu protiv tuženika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-57/2009 od 24. siječnja 2012. nedopuštenim iz razloga propisanog člankom 50. stavkom 1. točkom 9. Ovršnog zakona. U postupku koji je prethodio podnošenju tužbe tuženik je 31. siječnja 2022. dostavio Financijskoj agenciji Podružnica Bjelovar zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne isprave – (dijela) rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-57/2009 od 24. siječnja 2012. i to kao primatelj ustupanja na temelju Ugovora o ustupanju potraživanja sklopljenog sa Zdravkom Pevec, kao ustupiteljem. U predmetnom je Ugovoru navedeno da JR ustupa tuženiku svoju tražbinu koju ima prema tužitelju na temelju rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St- 57/2009 od 24. siječnja 2012. u iznosu od 262.295,11 kn. Na temelju zahtjeva za izravnu naplatu Financijska agencija Podružnica Bjelovar je dostavila Raiffeisen Bank d.d. nalog temeljem kojeg je banka kod koje se vodi poslovni račun tužitelja zaplijenila novčana sredstva tužitelja u iznosu od 262.327,12 kn (iznos od 260.327,12 kn za tražbinu iz ovršne isprave i 2.000,00 kn za troškove izravne naplate). Protiv zatražene izravne naplate tražbine tužitelj je 10. veljače 2022. podnio prijedlog za donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim i prijedlog za donošenje rješenje o odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Nakon pravomoćnosti rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-57/2009 od 24. siječnja 2012., tužitelj je u cijelosti namirio tražbinu i to na način da je iznos od 6.834,74 kn prestao ispunjenjem, a iznos od 253.492,38 kn prijebojem. Naime, tuženik u podnesku priloženom uz zahtjev za izravnu naplatu navodi kako zahtijeva naplatu tražbine u iznosu od 260.327,13 kn (četiri jednaka obroka od 65.081,78 kn) sa zateznom kamatom. Međutim, PEVEC d.o.o. u stečaju, kojemu je tužitelj slijednik, uplatio je veći iznos davanja, te je stoga ukupan iznos tražbine manji (253.492,38 kn). Sukladno tome taj dio tražbine u iznosu od 6.834,74 kn prestao je ispunjenjem. Nadalje, iznos tražbine u visini od 253.492,38 kn prestao je prijebojem. Naime, pravomoćnom i ovršnom presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-5/2010 od 22. siječnja 2015., koja je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-375/2018 od 30. siječnja 2019., ustupitelj RR i JR dužni su isplatiti tužitelju s osnove imovinskopravnog zahtjeva postavljenog u kaznenom postupku iznos od 3.909.465,72 kn u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude. S obzirom na to da ustupitelj RR i JR nisu ispunili svoje obveze iz predmetne presude, tužitelj je 3. siječnja 2022. dio te svoje tražbine prebio s cjelokupnim protutražbinama ustupitelja RR (253.568,02 kn) i JR (253.492,38 kn) iz rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-57/2009 od 24. siječnja 2012. Time je tražbina radi čijeg je namirenja zatražena izravna naplata u cijelosti prestala. Ustupitelju RR i JR nije uspjela dostava izjave o prijeboju u više navrata, a 11. siječnja 2022. su ustupili svoje protutražbine tuženiku. Tužitelj je, nakon saznanja o činjenici da su ustupitelj RR i JR svoje protutražbine ustupili tuženiku, tuženiku dostavio izjavu o prijeboju jer tužitelj, sukladno članku 84. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, može isticati primatelju ustupanja sve prigovore koje je do časa saznanja o ustupanju mogao isticati ustupitelju. Budući da je tužitelj ispunjenjem i prijebojem namirio tražbinu tuženika u cijelosti, predmetna je tražbina prestala, te tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja na račun tuženika VR, na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koji je 31. siječnja 2022. podnesen Financijskoj agenciji Podružnica Bjelovar radi izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-57/2009 od 24. siječnja 2012. sve uz naknadu troškova postupka tužitelju.

Tužitelj je u tijeku postupka istaknuo kako je tuženik parnično nesposoban te da prema njegovim saznanjima prebiva u Domu za starije i nemoćne osobe Tomaš. Navodi kako je iz presude Županijskog suda Zdravku i Višnji Pevec određen rok za ispunjenje obveze – isplate imovinskopravnog zahtjeva u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude 30. siječnja 2019. pa da su RR i JR svoju obvezu morali ispuniti do 14. veljače 2019. i stoga su u zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze. Tražbina tužitelja s osnova zatezne kamate na tražbinu iz presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. K-5/2010 od 22. siječnja 2015. na temelju čl. 29. ZOO-a i u iznosu od 507.060,40 kn prebijena je s protutražbinom RR i JR iz rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru posl. br. St-57/09 od 24.01.2012. u ukupnom iznosu od 507.060,40 kn. Tužitelj je na temelju pravila o uračunavanju propisanih odredbom čl. 172. ZOO-a 03. siječnja 2022. proveo prijeboj svoje tražbine na temelju presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. K-52/10 jer RR i JR nisu ispunili svoje obveze. Primjenom mjerodavnih odredaba čl. 202. i čl. 171. i 172. ZOO-a, a kako među sudionicima prijeboja može postojati više uzajamnih, istorodnih i dospjelih tražbina koje se mogu prebiti može doći do spora koje su tražbine bile predmet prebijanja upućuje na primjenu pravila koja vrijede za uračunavanje ispunjenjem. Postojanje tražbina između stranaka nije sporno dok je iz izjava o prijeboju i popratnih dopisa uz izjave razvidan i sadržaj izjava o prijeboju. Tužiteljeve izjave sadržavaju tražbine koje se prebijaju dok dodatni sadržaji i nazivi nisu od utjecaja. Dakle, iskorištene jezične formulacije upućuju na volju tužitelja kao kompenzanta da prebije tražbine i jasno je navedeno da se tražbine prebijaju. Zbog neformalnosti izjave o prijeboju nije potrebno navoditi dodatne podatke, odnosno navesti cjelokupan iznos tražbina koju tužitelj ima na temelju presude Županijskog suda u Bjelovaru psol. br. K-5/10 jer je uobičajena praksa kod tužitelja sastavljati izjave na način da se prikaže samo iznos tražbine i protutražbine koje se prebijaju, a ne njihov ukupan iznos. RR i JR nije uspjela dostava izjave o prijeboju u više navrata, a 11. siječnja 2022. su RR i JR ustupili svoju tražbinu VR, a nakon saznanja koje činjenice je tužitelj dostavio izjavu o prijeboju VR jer tužitelj može isticati primatelju potraživanja sve prigovore koje je do čsa saznanja o ustupanju mogao isticati primateljima ustupanja u skladu s odredbom čl. 84. st. 2. ZOO-a i može prebiti primatelju ustupanja one tražbine koje je do obavijesti o ustupu mogao prebiti ustupitelju. Tužitelj je o ustupu tražbine saznao iz rješenja o zabilježbi pokretanja postupka u zemljišnim knjigama tužitelja (Z-1184/22 i Z-1187/22) pred Općinskim sudom u Bjelovaru koje je zaprimio 28. siječnja 2022. Izjava o prijeboju je dostavljena odvjetnici SRĆ jer tužitelj nije mogao uručiti izjavu o prijeboju ni VR nakon saznanja o ustupu. Odvjetnica je VR zastupala u postupku osiguranja Ovr-180/22 i 181/22 pred Općinskim sudom u Bjelovaru. Primitak izjave o prijeboju ima značaj dane izjave o prijeboju i ako je ona zaprimljena od kompenzatova odvjetnika. Dakle, izjava o prijeboju je dostavljena putem punomoćnika tužitelja punomoćniku primatelja ustupanja u postupku osiguranja jer VR ne boravi na adresi prebivališta. Primitka izjave ne znači da se kompenzat mora upoznati sa sadržajem izjave o prijeboju već je dovoljno da je zaprimi. Ovršni postupak pred Općinskim sudom u Bjelovaru posl. br. Ovr-172/2021 je pokrenut od strane tužitelja kao ovrhovoditelja radi prisilne naplate tražbine te u ovršnom postupku tužitelj nije povukao prijedlog za ovrhu za prebijen dio jer tužitelj kao ovrhovoditelj dostavlja obračun tražbine prilikom namirenja u skladu s odredbom čl. 240. Ovršnog zakona. Ističe kako glavnica nije podmirena ni nakon prijeboja. Navodi kako ustupljena tražbina nije bila upisana u zemljišnim knjigama u trenutku ustupa tražbine što je vidljivo iz dostavljenih zemljišnoknjižnih izvadaka. Ističe kako RR i JR nisu obavijestili tužitelja o ustupu tražbine. Navodi kako tražbina tužitelja iz rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru posl. br. St-57/09 od 24. siječnja 2012. ne obuhvaća zatezne kamate i tužitelj nije proveo prijeboj s tom tražbinom jer ona ne postoji. Društvo Pevec d.o.o. koje kao pravna osoba više ne postoji se obvezalo isplatiti vjerovnicima I. višeg isplatnog reda utvrđene tražbine u rješenju i to u četiri jednake rate. Navodi kako se sukladno čl. 253. st. 1. Stečajnog zakona ovrha može provesti samo za utvrđene tražbine, a zatezna kamata nije utvrđena predmetnim rješenjem te je razvidno da ista ne postoji.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava da bi tužitelj podmirio tražbinu tuženika prema pravomoćnom Rješenju Trgovačkog suda u Bjelovaru posl. br. St-57/2009 od 24.01.2012., a osobito da su neosnovani navodi da bi tražbina prestala ispunjenjem i prijebojem. JR i RR nikada nisu primili izjavu o prijeboju, a niti je istu primio tuženik. Iz dokumentacije priložene uz tužbu ne proizlaze tvrdnje tužitelja o izvršenom prijeboju niti je dostavljen dokaz da bi izjava o prijeboju bila pokušana bilo JR bilo GR bilo VR. Tražbina JR i RR potječe iz pravomoćnog i ovršnog Rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru posl. br. St-57/2009 od 24.01.2012., a tužitelj od 2012. nije namirio tražbinu niti je imao namjeru izvršiti svoju obvezu. Upravo suprotno tvrdnji tužitelja, tuženik je za tražbinu koju ima prema JR i GR sukladno Presudi Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-5/2010 od 22. siječnja 2015., koja je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-375/2018 od 30. siječnja 2019. pokrenuo ovršni postupak radi naplate cjelokupne tražbine o čemu je Općinski sud u Bjelovaru izdao rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-172/2021 od 17.03.2021. Iz priložene izjave o prijeboju ne proizlazi da tuženik, a niti JR i RR imaju tražbinu prema tužitelju koja bi bila utemeljena na presudi Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-5/2010 od 22. siječnja 2015., koja je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-375/2018 od 30. siječnja 2019., a niti da tužitelj ima tražbinu prema istim osobama koja bi bila utemeljena na Rješenju trgovačkog suda u Bjelovaru br St-577/09 od 24.01.2022. u iznosu od 507.060,40 kn. Izjava o prijeboju ne samo što nije dostavljena već nije ni podobna da bi proizvela pravne posljedice, a niti je tužitelj dostavio dokaze da je provedena u poslovnim knjigama tužitelja. Imajući u vidu da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu radi naplate cjelokupne tražbine 04.03.2021. temeljem presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-5/2010 od 22. siječnja 2015., koja je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-375/2018 od 30. siječnja 2019., a da nije izvršio prijeboj međusobnih potraživanja to je isticanje prijeboja u ovršnom postupku nedopušteno. Tuženikova tražbina je upisana u zemljišne knjige, a što proizlazi iz zk izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te tužiteljeva izjava sukladno čl. 196. i 199. ZOO-a ne odgovara zakonskim uvjetima niti po toj osnovi. Tuženik u postupku nadalje navodi kako tužitelj dovodi u pitanje parničnu sposobnost tuženika VR, a kojeg je tužitelj naznačio kao stranku u postupku te je tuženik izabrao punomoćnika iz redova odvjetnika da ga zastupa u postupku. Navodi kako tuženiku nije oduzeta poslovna sposobnost i da na nju ne utječe životna dob osobe koja sudjeluje u parničnom postupku. Tužitelj je upućen pokrenuti ovaj postupak samo iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona. Ističe kako se potraživanje RR i JR koje je utvrđeno pravomoćnim i ovršnim rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru posl. br. St-57/09 od 24.01.2012. odnosi na neisplaćene plaće kao radnicima tvrtke Pevec koje je tužitelj bio dužan podmiriti još 2012. što nije učinjeno osim u dijelu dužnih poreza koje je podmirio sukladno posebnim propisima Zakona o porezu na dohodak te je sasvim jasno da niti u jednom dijelu novčane obveze koja tereti poslodavca tužitelj nije imao zakonskog osnova izvršiti prijeboj potraživanja jer navedeno potraživanje pripada Republici Hrvatskoj. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radilo o isplatama neisplaćenih plaća radnicima to je sukladno Zakonu o radu (čl. 96. ZR-a) propisana zabrana prijeboja i poslodavac ne može bez suglasnosti radnika svoje eventualno potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekog njezinog dijela. Tuženik nikada ujedno nije primio izjavu o prijeboju u smislu odredbe čl. 196. ZOO-a jer i sam tužitelj navodi da je istu dostavio odvjetniku SRĆ. Izjava o prijeboju dostavljena je na adresu [adresa] gdje je odvjetnica Toš Špehar privremeno u to vrijeme preuzimala ured odvjetnice Vesne Jakovljević koja je otišla u mirovinu dok je sjedište njena ureda bilo Trg kralja Tomislava 3 te stoga ista nije bila ovlaštena primiti izjavu o prijeboju. Navodi kako je izjava dostavljena na prijevaran način u ured odvjetnice s tvrdnjom da se mora odmah preuzeti. Odvjetnicu SRĆ tuženik nije ovlastio radi zastupanja u postupku izjavljivanja prijeboja potraživanja, a niti joj je dokumentaciju dostavio odvjetnik tužitelja. Tvrdnje tužitelja da je ovrha pokrenuta kod Općinskog suda u Bjelovaru br Ovr-172/21 radi naplate cjelokupnog potraživanja tužitelja prema RR temeljem presude Županijskog suda u Bjelovaru br K-5/10 potvrđuje činjenicu da prijeboj nije izvršen jer da je tada bi tužitelj u samom prijedlogu za ovrhu bio dužan naznačiti umanjeno potraživanje za izvršeni prijeboj. Tumačenje tužitelja da se navedeno radi tek u postupku namirenja nije prihvatljivo niti utemeljeno na zakonu već tužitelj nastoji izbjeći podmirenje nespornog dugovanja. Jednako je i s tužiteljevim prigovorom na primjenu odredbe čl. 199. st. 4. ZOO-a jer je tuženikova tražbina bila upisana u javne knjige dok s druge strane prijeboj nije učinjen ni do danas niti je moguć. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane sve uz naknadu troška postupka tuženiku.

3. Rješenjem ovog suda posl. br. P-168/2022 od 01. lipnja 2023. utvrđen je prekid postupka zbog smrti tuženika VR. Rješenjem suda posl. br. P-168/2022 od 04. rujna 2024., ispravljenog rješenjem posl. br. P-168/2022 od 12. studenog 2024. pozvani su nasljednici iza pok. tuženika SR i CR preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari te je istim rješenjem postupak nastavljen. Tužitelj je u podnesku od 19. veljače 2026. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka uredio tužbu i tužbeni zahtjev te je kao tuženike naznačio nasljednike iza pok. VR, SR i CR.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zaključak Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-176/2022 (list 4-14 spisa), zahtjev za izravnu naplatu s prilozima (list 15- 48 spisa), obavijest Financijske agencije Podružnica Bjelovar (list 49 spisa), izvadak o stanju i prometu Raiffeisen Bank d.d. (list 51-57spisa), prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (list 58-59 spisa), presuda Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-5/2010 (list 60-112 spisa), presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Kž-375/2018 (list 113-129 spisa), izjava o prijeboju primatelju (tuženiku) i ustupitelju (GR i JR) s dokazima o dostavi (list 130-137 spisa), zk izvadak (list 144-150, 160-171 spisa), Rješenje Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. Ovr-172/2021 od 17.03.2021. i prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave (list 151-155 spisa), Rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-Ovr-674/2022, rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-Ovr-148/2022 (list 179 spisa), rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, zemljišnoknjižni odjel br Z-1184/2022 od 25.01.2022. te br Z-1187/2022 od 25.01.2022. s potvrdom o primitku tužitelja (list 228-223 spisa), obračun kamata (list 234 spisa), pročitani su nalaz i mišljenje vještaka za financije Petre Blašković (list 287-305 spisa), izvršen je uvid u ovosudni spis poslovni broj Ovr-176/2022.

4.1. Kao dokaz nije je prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka dr. Makarića o sposobnosti rasuđivanja pok. VR izrađenog 26. prosinca 2025. u postupku posl. br. P-36/2023 koji se vodi pred Općinskim sudom u Bjelovaru, ujedno dostavljen u spis predmeta od strane tužitelja nakon zaključenja prethodnog postupka, obzirom na to da se tuženici nisu usuglasili da se isto koristi kao dokaz u ovom postupku.

4.2. Ujedno primjenom odredbe čl. 220. ZPP-a nisu provedeni drugi po strankama predloženi dokazi obzirom na to da je odlučne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju provedenih dokaza u postupku. U odnosu na navod tužitelja na pripremnom ročištu kako S nije poslovno sposoban, od strane suda zatražena je od Općinskog suda u Bjelovaru dostava podataka o tome da li je vođen ili se vodi postupak lišenja poslovne sposobnosti VR te iz dopisa Općinskog suda u Bjelovaru od 04. listopada 2022. proizlazi kako provjerom kroz izvanparnični imenik i upisnik tog suda od 1973. do dana izrade dopisa nije kod toga suda vođen postupak lišenja poslovne sposobnosti VR niti je takav postupak u tijeku dok VR nije mogao biti saslušan obzirom na to da je isti preminuo. Od strane tužitelja nije preloženo provođenje vještačenja u ovom postupku na okolnost utvrđivanja činjenice da li isti može biti stranka u postupku.

5. Nadalje, prema odredbi čl. 55. st. 3. OZ, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen u parnicu. Dakle, kada se iz ovršnog postupka ovršenika uputi na parnicu radi proglašenja da je ovrha nedopuštena, tužba se može utemeljiti samo na razlozima koje je ovršenik istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, a sud je u tako pokrenutoj parnici ograničen na raspravljanje upravo razloga zbog kojeg je ovršenik upućen u parnicu. U takvim parničnim postupcima nije dopušteno proširivati razloge nedopuštenosti, a koji nisu izneseni u žalbi protiv rješenja o ovrsi, odnosno zbog kojih ovršni sud ovršenika nije uputio na pokretanje parnice, a koje odredbe se primjenjuju u konkretnom slučaju.

5.1. U tom smislu svakako treba ukazati na to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. broj Revd-5483/2021-2 od 6. srpnja 2022. dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske odluke u odnosu na pitanje: "Da li je dopušteno ovršeniku, kada je upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga kojeg je u žalbi činjenično obrazložio, u tužbi iznositi druge činjenice koje nije naveo u žalbi, a zbog kojih smatra da je ovrha nedopuštena?", te je odgovarajući na postavljeno pitanje, u revizijskoj odluci posl. broj Rev-610/2023-2 od 19. prosinca 2023., zauzeo slijedeći stav: "Sukladno odredbi čl. 52. st. 5. OZ u vezi sa čl. 53. st. 3. i 4. OZ, ovršenik tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi povodom koje je upućen u parnicu (u tom smislu i Rev 1901/2017- 3 od 17. rujna 2019.). Na izloženi način odgovoreno je na postavljeno pitanje.".

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Zaključkom ovoga suda posl. br. Ovr-175/2022 od 28. ožujka 2022. tužitelj je kao ovršenik upućen u roku od 15 dana od dostave tog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog Zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13 i 93/14 dalje – OZ) jer je tužitelj u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim naveo da su pljenidba i prijenos određeni radi naplate tražbine koja je u cijelosti prestala dijelom ispunjenjem, a dijelom prijebojem s protutražbinom tužitelja na temelju pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. broj K-5/10 od 22.siječnja 2015. preinačene presudom Vrhovnog suda RH posl. broj Kž-375/18 od 30. siječnja 2019. Tužitelj nije upućen pokrenuti parnicu iz drugih razloga.

7. U postupku su utvrđene odlučne činjenice:

- predmetni postupak izravne naplate pokrenut je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine FINA-i 31.01.2022. od strane prednika tuženika VR kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika i to na temelju ovršne isprave - pravomoćnog i ovršnog rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru od 24. siječnja 2012. posl. broj St-57/2009. Prednik tuženika je u podnesku priloženom od strane njegove punomoćnice odvj. SRĆ uz zahtjev za izravnu naplatu naveo kako sukladno Rješenju Trgovačkog suda u Bjelovaru od 24. siječnja 2012. posl. broj St-57/2009. Pevex d.o.o. kao pravni slijednik stečajnog dužnika Pevec d.o.o. u stečaju duguje vjerovniku JR Pevec kao radniku neisplaćene plaće u bruto iznosu od 330.772,68 kn koji iznos se stečajni dužnik obvezao podmiriti sukladno toč. V Rješenja u četiri jednake rate, prva dospijeva za isplatu petnaestog dana od dana pravomoćnosti rješenja, a svaka sljedeća rata dospijeva na isplatu na dan koji ističe 90 dana od dana dospijeća prethodne rate tako da posljednja dospijeva za isplatu 270-tog dana od dana pravomoćnosti rješenja. Sukladno Stečajnom planu dužnika i Popisu tražbina radnika dospjelih do otvaranja stečajnog postupka stečajni dužnik duguje Višnji Pevec iznos od 330.772,68 kn, a neto dugovanje iznosi 260.327,13 kn i slijedom čega JR potražuje isplatu neto iznosa od 260.327,13 kn (četiri jednaka obroka od 65.081,78 kn) sa zateznom kamatom. Navedeno je kako je sukladno Ugovoru o ustupanju tražbine ovjerenog kod javnog bilježnika Marije Kustić br OV-245/2022 od 12.01.2022. navedeno potraživanje potrebno isplatiti na račun VR.

- sukladno pravomoćnom rješenju Trgovačkog suda u Bjelovaru od 24. siječnja 2012. posl. broj St-57/2009 Pevex d.d. kao pravni slijednik stečajnog dužnika Pevec d.o.o. u stečaju duguje vjerovniku Višnji Pevec kao vjerovniku I. Višeg isplatnog reda, odnosno radniku, neisplaćene plaće u bruto iznosu od 330.772,68 kn koji iznos se stečajni dužnik obvezao podmiriti sukladno točki V. rješenja u 4 jednake rate, prva dospijeva na naplatu 15 dana od pravomoćnosti rješenja, a svaka sljedeća rata dospijeva na naplatu na dan koji istječe 20 dana od dospijeća prethodne rate tako da posljednja rata dospijeva za isplatu 270-tog dana od pravomoćnosti rješenja. Sukladno Stečajnom planu dužnika I Popisu tražbina radnika dospjelih do otvaranja stečajnog postupka stečajni dužnik duguje GR iznos od 330.772,68 kn bruto, a neto iznosi 260.327,13 kn. Iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi kako je Stečajnim planom predviđeno namirenje vjerovnika I. Višeg isplatnog reda čija se potraživanja odnose na bruto plaće, otpremnine propisane zakonom i druge tražbine iz i u vezi s radnim odnosom, isplatom tražbina u utvrđenom iznosu koja će se izvršiti u roku od 1 godine od dana potvrde Stečajnog plana, obročnom otplatom kako je to predviđeno Provedbenom osnovom Stečajnog plana (točka V do VII Provedbene osnove Stečajnog plana).

- Iz Ugovora o ustupanju tražbine ovjerenog od javnog bilježnika Marije Kustić br OV- 245/2022 od 12.01.2022. proizlazi kako istim JR svoje potraživanje koje ima s osnova neisplaćenih plaća od poslodavca Pevec d.o.o. u stečaju sada pravni slijednik Pevex d.d. na temelju rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-57/2009 od 24. siječnja 2012. u iznosu od 262.295,11 kn ustupa VR (sve vidljivo iz spisa Ovr-176/2022)

- na temelju zahtjeva za izravnu naplatu Financijska agencija Podružnica Bjelovar je dostavila Raffeisen Bank d.d. nalog temeljem kojeg je banka kod koje se vode poslovni računi tužitelja zaplijenile novčana sredstva tužitelja u iznosu od 262.327,12 kn (iznos od 260.327,12 kn za tražbinu iz ovršne isprave i 2.000,00 kn za troškove izravne naplate).

- pravomoćnom i ovršnom presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-5/2010 od 22. siječnja 2015., koja je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-375/2018 od 30. siječnja 2019., naloženo je ustupiteljima RR i JR isplatiti tužitelju s osnove imovinskopravnog zahtjeva postavljenog u kaznenom postupku iznos od 3.909.465,72 kn u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude koje obveze po dospijeću nisu bile ispunjene.

- iz dopisa punomoćnika tužitelja od 31.01.2022. upućenog punomoćnici VR odvj. SRĆ koji je ista zaprimila nakon pokretanja postupka izravne naplate 01.02.2022. proizlazi kako u prilogu istog tužitelj dostavlja izjavu o prijeboju novom vjerovniku VR zajedno sa ranijim izjavama o prijeboju jer da te izjave nisu mogle biti uručene ustupiteljima RR i JR.

- iz izjave o prijeboju tužitelja od 31.01.2022. proizlazi kako sukladno čl. 195. - 202. ZOO-a Pevex d.d. daje Izjavu o prijeboju međusobno dospjelih novčanih tražbina između društva Pevex d.d. i VR i to tražbine VR prema Pevex d.d. temeljem presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-5/2010 od 22. siječnja 2015., koja je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-375/2018 od 30. siječnja 2019. u iznosu od 507.060,40 kn s dospijećem 14.02.2019. te tražbine Pevex d.d. prema VR temeljem rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru posl.br. St-57/09 od 24.01.2012. u iznosu od 507.060,40 kn s dospijećem 27.03.2012, 25.06.2012., 23.09.2012. i 22.12.2012. u iznosu od po 126.765,11 kn.

- iz dopisa tužitelja upućenog RR **.**.2022., bez dokaza o primitku ili slanju, proizlazi kako u prilogu istih tužitelj dostavlja izjavu o prijeboju dijela tražbine PEVEX d.d. na temelju presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-5/2010 od 22. siječnja 2015., koja je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-375/2018 od 30. siječnja 2019. s protutražbinom RR na temelju rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru posl.br. St-57/09 od 24.01.2012. u iznosu od po 253.568,02 kn.

- iz dopisa tužitelja upućenog JR **.**.2022., bez dokaza o primitku ili slanju, proizlazi kako u prilogu istih tužitelj dostavlja izjavu o prijeboju dijela tražbine PEVEX d.d. na temelju presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-5/2010 od 22. siječnja 2015., koja je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-375/2018 od 30. siječnja 2019. s protutražbinom RR na temelju rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru posl.br. St-57/09 od 24.01.2012. u iznosu od po 253.492,38 kn.

- iz zk izvatka za k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] proizlazi kako je uknjiženo založno pravo – Rješenje o osiguranju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu br Ovr-181/2022 od 31.01.2022. radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja VR u iznosu od 262.295,1 kn sa zateznim kamatama te založno pravo temeljem Rješenja o osiguranju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima Ovr-180/2022 od 07.04.2022. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 262.370,74 kn sa zateznim kamatama, sve temeljem prijedloga zaprimljenih 01.02.2022. te 08.04.2022.

- iz zk izvatka za kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te za k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] proizlazi kako je uknjiženo založno pravo – Rješenje o osiguranju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu br Ovr- 181/2022 od 31.01.2022. radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja VR u iznosu od 262.295,11 sa zateznim kamatama te založno pravo temeljem Rješenja o osiguranju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima Ovr-180/2022 od 07.04.2022. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 262.370,74 kn sa zateznim kamatama, sve temeljem prijedloga zaprimljenih 01.02.2022. te 08.04.2022.

- iz rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, zemljišnoknjižni odjel br Z-1184/2022 od 25.01.2022. te br Z-1187/2022 od 25.01.2022. kojima se na temelju prethodno navedenih prijedloga za osiguranje zaprimljenog kod Općinskog suda u Bjelovaru 20.01.2022. zabilježuje pokretanje postupka radi donošenja rješenja o osiguranju određivanjem uknjižbe založnog prava proizlazi kako su ista dostavljena tužitelju 28.01.2022.

- iz obračuna kamata tužitelja na dan 03.01.2022. po presudi broj K-5/2010 proizlazi kako iste iznose 663.050,44 kn

- iz prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave na žigovima ovršenika podnesenom od strane tužitelja kao ovrhovoditelja protiv RR kao ovršenika **.**.2021. Općinskom sudu u Bjelovaru proizlazi kako tužitelj predlaže sudu donošenje rješenja o ovrsi temeljem ovršnih isprava - presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj K- 5/2010 od 22. siječnja 2015., koja je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-375/2018 od 30. siječnja 2019. radi naplate novčane tražbine u iznosu od 3.909.465,72 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 15.02.2019. do isplate kao i radi naplate troškova tog postupka. Općinski sud u Bjelovaru je na temelju predmetne ovršne isprave donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-172/2021 od 17.03.2021.

-iz dopisa Općinskog suda u Bjelovaru od 04. listopada 2022. proizlazi kako provjerom kroz izvanparnični imenik i upisnik tog suda od 1973. do dana izrade dopisa nije kod toga suda vođen postupak lišenja poslovne sposobnosti VR niti je takav postupak u tijeku

7.1. Vještakinja za financije Petra Blašković dipl.oec. iz Centra za financijska vještačenja, odgovarajući na zadatak suda da na temelju dokumentacije u spisu, uvida u poslovne knjige tužitelja, druge dokumentacije koja je potrebna i dokumentacije koja se odnosi na uplate davanja, utvrdi ukupan iznos svih davanja koja je tužitelj isplatio na temelju rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj St-57/2009, od 24. siječnja 2012. za vjerovnika RR te neto iznos te tražbine te da utvrdi iznos zatezne kamate tražbine tužitelja iz Presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-5/2010 od 22. siječnja 2015., preinačene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-375/2018 od 30. siječnja 2019., dospjele 14. veljače 2019., odnosno iznos zatezne kamate za razdoblje od 15. veljače 2019. do 3. siječnja 2022. te je li prijeboj proveden u poslovnim knjigama tužitelja, je navela kako je ukupan iznos neto potraživanja koja je tužitelj bio dužan isplatiti na temelju rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St- 57/2009 od 24. siječnja 2012. za JR iznosio bruto iznos od 330.772,68 kn, odnosno 43.901,08 Eur, koji se između ostalog sastoji od neto iznosa bez uključenih doprinosa, poreza i prireza u iznosu od 253.505,07 kn, odnosno 33.645,09 Eur. Iz dostupne dokumentacije nije vidljivo da li su plaćena i u kojem iznosu davanja (mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, mirovinsko osiguranje za starost na temelju individualne kapitalizirane štednje, porez na dohodak i prirez na dohodak) za JR na temelju Rješenja St-57/2009-351 od 24. siječnja 2012. Zatezne kamate obračunate na dosuđeni iznos iz Presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K- 5/2010 od 22. siječnja 2015., preinačene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-375/2018 od 30. siječnja 2019. godine, odnosno na iznos od 3.909.406,72 kn za razdoblje od 15.02.2019. do 03.01.2022. godine iznose 677.060,03 kn, što primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 89.861,31 EUR. Uvidom u dokumentaciju koja je vještaku stavljena na raspolaganje proizlazi da je tužitelj u poslovnim knjigama za dio potraživanja za zatezne kamate na iznos tražbine po osnovi Presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-5/2010 od 22. siječnja 2015., preinačene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-375/2018 od 30. siječnja 2019. godine (507.060,40 kn) iskazao prijeboj s tražbinom ustupitelja RR i ustupitelja JR (507.060,40 kn), a koje su se odnosile na neto plaću.

8. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, izrađen sukladno pravilima znanosti i struke, a na koji stranke nisu imale primjedbi.

9. Odredbom čl. 82. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) propisano je da za ustupanje tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju (stavak 1.), te da ispunjenje prije obavijesti do ustupanja oslobađa dužnika obaveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i dalje i on ju je dužan ispuniti.

10. Odredbom čl. 84. st. 2. ZOO-a propisano je da dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kada je saznao za ustupanje.

11. Odredbe članaka 195. - 202. ZOO-a uređuju institut prijeboja koji nastaje jednostranom izjavom volje jedne strane drugoj o prebijanju međusobnih tražbina ako su za to ostvarene zakonske pretpostavke. Odredbom članka 195. ZOO-a je propisano da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Prijeboj ne nastaje čim se ispune zakonske pretpostavke za prijeboj, nego tek kad jedna strana izjavom volje drugoj strani izjavi da prebija međusobne tražbine (članka 196. stavka 1. ZOO-a). Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke - ex tunc (članak 196. stavak 2. ZOO-a). Tužitelj je u konkretnom slučaju u smislu odredbe članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a dužan dokazati da je imao protutražbinu prema tužitelju, da su bile ostvarene pretpostavke za prijeboj i da je učinio tužitelju izjavu o prijeboju.

12. Odredbom čl. 199. st. 1. ZOO-a propisano je kako dužnik ustupljene tražbine može prebiti primatelju one svoje tražbine koje je do obavijesti o ustupu mogao prebiti ustupitelju. Odredbom čl. 199. st. 2., 3. i 4. ZOO-a propisano je kako mu on može prebiti i one svoje tražbine prema ustupitelju koje je stekao prije obavijesti o ustupu, a čiji rok za ispunjenje nije bio dospio u času kad je obaviješten o ustupu, ali samo ako taj rok pada prije roka za ispunjenje ustupljene tražbine ili u isto vrijeme. Dužnik koji je bez ograde izjavio primatelju da pristaje na ustup ne može mu više prebiti nikakve svoje tražbine prema ustupitelju. Ako je ustupljena tražbina upisana u javne knjige, dužnik može učiniti prijeboj primatelju samo ako je njegova tražbina upisana kod ustupljene tražbine ili ako je primatelj obaviješten prilikom ustupanja o postojanju te tražbine.

13. Odredbom čl. 202. ZOO-a propisano je da kada između dviju osoba postoji više obveza koje mogu prestati prijebojem, prijeboj će se obaviti po pravilima koja vrijede za uračunavanje ispunjenja. Prema odredbi članka 172. ZOO-a, ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

14. Primjenjujući navedena pravila valja zaključiti da se kod prijebijanja uračunavanje vrši na slijedeći način: u skladu sa sporazumom stranaka, ako sporazum ne postoji, red uračunavanja može odrediti strana koja daje jednostranu izjavu o prijeboju u samoj izjavi (nema zapreka da to učini i u nekom dopisu kao privitku izjave o prijeboju), kad dužnik koji vrši prijeboj nije izjavio koju tražbinu vjerovnika namiruje prijebojem obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje (čl. 171. st. 2. ZOO-a), ako je više tražbina istovremeno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane, a kad su sve podjednako osigurane, prvo se namiruje tražbina koja je dužniku najotegotnija (čl. 171. st. 3. ZOO-a), ako je više tražbina istovremeno dospjelo, a sve su podjednako osigurane i jednako otegotne, namiruju se redom kako su nastale, a ako su istodobno nastale, ono što je dano na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obveze razmjerno njihovim iznosima (čl. 171. st. 4. ZOO

15. Dakle, u slučaju kada između stranaka čija potraživanja trebaju prestati prijebojem postoji više kompenzabilnih obveza, onda je potrebno utvrditi koje su od njih kompenzirane. U tom slučaju se primjenjuju pravila koja vrijede za uračunavanje ispunjenja, a ona su sadržana u članku 171. i 172. ZOO, a dolaze do primjene samo onda kad kompenzacija ne dovodi do prestanka svih potraživanja one strane prema kojoj se vrši prijeboj.

16. Između stranaka nije sporno postojanje uzajamnih novčanih tražbina, odnosno postojanje tražbine tužitelja iz presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K- 5/2010 kao i tražbine tuženika iz rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj St- 57/2009 od 24. siječnja 2012. jednako kao što nije sporno da RR i JR nisu ispunili svoje obveze temeljem presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K- 5/2010.

17. Nadalje, ovršeniku je dopušteno nakon pokretanja ovršnog postupka izjaviti građanskopravni prijeboj, jednako kao što mu je dopušteno namiriti ovrhovoditeljevu tražbinu i mimo tog postupka. Stoga je prestanak tražbine iz ovršne isprave građanskopravnim prijebojem tijekom ovršnog postupka dopušten te u konkretnom slučaju osnovanost tužbenog zahtjeva za proglašenje ovrhe nedopuštenom ovisi o odlučnoj činjenici - je li tuženikova tražbina prestala nakon donošenja rješenja kao ovršnog naslova, a prije provedbe ovrhe.

18. Iz izjava o prijeboju i popratnih dopisa uz izjave o prijeboju razvidan je sadržaj izjava o prijeboju, odnosno u tužiteljevim izjavama o prijeboju jasno je određeno koje se tražbine prebijaju te ujedno Zakon o obveznim odnosima ne sadržava odredbu kojom se izričito propisuje sadržaj izjave o prijeboju. Pa tako iz dopisa punomoćnika tužitelja od 31.01.2022. upućenog punomoćnici VR odvj. SRĆ koji je ista zaprimila nakon pokretanja postupka izravne naplate 01.02.2022. proizlazi kako u prilogu istog tužitelj dostavlja izjavu o prijeboju novom vjerovniku VR zajedno sa ranijim izjavama o prijeboju jer da te izjave nisu mogle biti uručene ustupiteljima RR i JR te iz izjave o prijeboju tužitelja od 31.01.2022. proizlazi kako sukladno čl. 195.- 202. ZOO-a Pevex d.d. daje Izjavu o prijeboju međusobno dospjelih novčanih tražbina između društva Pevex d.d. i VR i to tražbine VR prema Pevex d.d. temeljem presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-5/2010 od 22. siječnja 2015., koja je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-375/2018 od 30. siječnja 2019. u iznosu od 507.060,40 kn s dospijećem 14.02.2019. te tražbine Pevex d.d. prema VR temeljem rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru posl.br. St- 57/09 od 24.01.2012. u iznosu od 507.060,40 kn s dospijećem 27.03.2012, 25.06.2012., 23.09.2012. i 22.12.2012. u iznosu od po 126.765,11 kn. Kako postojanje tražbina za koje je izjavljen prijeboj između stranaka nije bilo sporno to sud uzima kako je omaškom naznačeno postojanje tražbine VR Pandura prema Pevexu d.d. temeljem presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-5/2010 od 22. siječnja 2015., koja je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-375/2018 od 30. siječnja 2019. te tražbine Pevex d.d. prema VR Panduru temeljem rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru posl.br. St-57/09 od 24.01.2012. premda je trebalo biti obrnuto naznačeno strankama bilo jasno za koje tražbine se vrši prijeboj.

19. Iz stanja spisa proizlazi kako je tužitelj naveo kako izjavljuje prijeboj za tražbinu tužitelja s protutražbinom RR i JR iz rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj St-57/2009, od 24. siječnja 2012. te da RR i JR nije uspjela dostava izjave o prijeboju, a 11. siječnja 2022. su RR i JR ustupili svoju protutražbinu VR. Tužitelj je, nakon saznanja o činjenici da su RR i JR svoju protutražbinu ustupili VR, AR dostavio izjavu o prijeboju jer tužitelj može isticati primatelju ustupanja sve prigovore koje je do časa saznanja o ustupanju mogao isticati primateljima ustupanja u skladu s odredbom članka 84. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima i može prebiti primatelju ustupanja one svoje tražbine koje je do obavijesti o ustupu mogao prebiti ustupitelju (članak 199. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima).

20. Tužitelj navodi kako je o ustupu tražbine saznao iz rješenja o zabilježbi pokretanja postupka u zemljišnim knjigama tužitelja (Z-1184/2022 i Z-1187/2022) koje je zaprimio 28. siječnja 2022. te je utvrdio nakon toga da je VR pokrenuo protiv tužitelja pred Općinskim sudom u Bjelovaru postupke osiguranja ustupljene tražbine, koji se vode pod poslovnim brojevima Ovr-180/2022 (ustup tražbine GR) i Ovr- 181/2022 (ustup tražbine JR), a što je sukladno ispravama u spisu.

21. Pa tako i iz zk izvatka za k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] proizlazi kako je uknjiženo založno pravo – Rješenje o osiguranju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu br Ovr-181/2022 od 31.01.2022. radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja VR u iznosu od 262.295,1 kn sa zateznim kamatama te založno pravo temeljem Rješenja o osiguranju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima Ovr-180/2022 od 07.04.2022. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 262.370,74 kn sa zateznim kamatama, sve temeljem prijedloga zaprimljenih 01.02.2022. te 08.04.2022. te iz zk izvatka za kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te za k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] proizlazi kako je uknjiženo založno pravo – Rješenje o osiguranju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu br Ovr-181/2022 od 31.01.2022. radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja VR u iznosu od 262.295,11 sa zateznim kamatama te založno pravo temeljem Rješenja o osiguranju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima Ovr-180/2022 od 07.04.2022. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 262.370,74 kn sa zateznim kamatama, sve temeljem prijedloga tuženika zaprimljenih 01.02.2022. te 08.04.2022.

22. Tuženik se poziva na odredbu članka 199. stavka 4. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da ako je ustupljena tražbina upisana u javne knjige, dužnik može učiniti prijeboj primatelju samo ako je njegova tražbina upisana kod ustupljene tražbine ili ako je primatelj obaviješten prilikom ustupanja o postojanju te tražbine no utvrđenim proizlazi kako ustupljena tražbina nije bila upisana u zemljišnoj knjizi u trenutku ustupa tražbine (11. siječnja 2022.) i što je vidljivo iz dostavljenih zemljišnoknjižnih izvadaka.

23. Nadalje, tužiteljeva izjava o prijeboju dostavljena je odvjetnici SRĆ. Odvjetnica je VR zastupala u postupku osiguranja Ovr-180/2022 i Ovr-181/2022 pred Općinskim sudom u Bjelovaru. Dakle, izjava o prijeboju dostavljena je putem punomoćnika tužitelja punomoćniku primatelja ustupanja (AR) u postupku osiguranja Ovr-180/2022 i Ovr-181/2022 (odvjetnica SRĆ) te se ujedno ističe kako je tuženik kao ovrhovoditelj upravo 31.01.2022. po svojoj punomoćnici odvjetnici SRĆ podnio kod FINA-e Zahtjev za izravnu naplatu svoje ranije navedene tražbine prema ovdje tužitelju kao ovršeniku, a da je sukladno stanju u spisu, imenovana odvjetnica 01.02.2022. (list 134 spisa) zaprimila Izjavu o prijeboju tužitelja, a predmet kojeg prijeboja su upravo novčane tražbine parničnih stranaka. Navedeno stoga ukazuje na zaključak da je u konkretnim okolnostima odvjetnica tuženika bila ovlaštena zaprimiti predmetnu Izjavu o prijeboju jer je istu angažirao ovdje tuženik kao punomoćnicu u postupku radi naplate svoje tražbine, koju je tužitelj navedenom Izjavom stavio u prijeboj sa svojom tražbinom, pri čemu se nesporno radilo o novčanim odnosno istovrsnim tražbinama. Podredno tuženik je svakako saznao za izjavljeni prijeboj danom primitka prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u kojemu je tužitelj kao ovršenik istaknuo žalbeni razlog prestanka tražbine, pa bi se, ako ne prije onda tim saznanjem svakako ispunile pretpostavke za prijeboj.

24. Također, činjenica da je tužitelj protiv tuženika pokrenuo ovršni postupak radi naplate tražbine temeljem sporne presude prema ocjeni ovog suda ne znači da tražbina tuženika ne bi prestala Izjavom o prijeboju. U svezi toga se dodaje da je prijeboj nastao po čl. 196. ZOO-a, a da pitanje da li je i u kojem iznosu tražbina tužitelja prema tuženiku prestala može biti odlučno u ovršnim postupcima koji se vode. U svezi toga, iz Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika proizlazi da je taj postupak pokrenut prije izjave o prijeboju, bez koje prijeboj nije mogao niti nastati, te da iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi ovdje tužitelj naplatio svoju tražbinu, dok je tuženik svoju (ovdje spornu) tražbinu od tužitelja naplatio.

25. Iz navedenog proizlazi da bi se u konkretnom slučaju ispunile sve materijalnopravne pretpostavke za mogući prijeboj tražbine koja je predmet spornog ovršnog postupka u smislu odredaba čl. 195. i čl. 196. ZOO-a da predmetni prijeboj nije suprotan odredbama Zakona o radu koje se kao lex specialis primjenjuju u konkretnom slučaju.

26. Dakle, odredbom članka 96. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR) propisana je zabrana prijeboja, odnosno propisano je da poslodavac ne smije bez prethodne suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekog njezinog dijela.

27. Nesporno je između stranaka kako je postupak izravne naplate pokrenut protiv tužitelja kao ovršenika na temelju ovršne isprave - pravomoćnog i ovršnog rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru od 24. siječnja 2012. posl. broj St-57/2009. sukladno kojem Pevex d.o.o. kao pravni slijednik stečajnog dužnika Pevec d.o.o. u stečaju duguje vjerovniku JR kao radniku neisplaćene plaće u bruto iznosu od 330.848,31 kn koji iznos se stečajni dužnik obvezao podmiriti sukladno toč. V Rješenja u četiri jednake rate, prva dospijeva za isplatu petnaestog dana od dana pravomoćnosti rješenja, a svaka sljedeća rata dospijeva na isplatu na dan koji ističe 90 dana od dana dospijeća prethodne rate tako da posljednja dospijeva za isplatu 270-tog dana od dana pravomoćnosti rješenja. Sukladno Stečajnom planu dužnika i Popisu tražbina radnika dospijelih do otvaranja stečajnog postupka stečajni dužnik duguje RR iznos od 330.772,68 kn, a neto dugovanje iznosi 253.505,07 kn i slijedom čega JR potražuje isplatu neto iznosa od 253.505,07 kn (u četiri jednaka obroka) sa zateznom kamatom. Navedeno je kako je sukladno Ugovoru o ustupanju tražbine od 12.01.2022. navedeno potraživanje potrebno isplatiti na račun VR. Sukladno pravomoćnom rješenju Trgovačkog suda u Bjelovaru od 24. siječnja 2012. posl. broj St-57/2009 Pevex d.d. kao pravni slijednik stečajnog dužnika Pevec d.o.o. u stečaju duguje vjerovniku Višnji Pevec kao vjerovniku I. Višeg isplatnog reda, odnosno radniku, neisplaćene plaće u bruto iznosu od 330.772,68 kn koji iznos se stečajni dužnik obvezao podmiriti sukladno točki V. rješenja u 4 jednake rate, prva dospijeva na naplatu 15 dana od pravomoćnosti rješenja, a svaka sljedeća rata dospijeva na naplatu na dan koji istječe 20 dana od dospijeća prethodne rate tako da posljednja rata dospijeva za isplatu 270-tog dana od pravomoćnosti rješenja. Iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi kako je Stečajnim planom predviđeno namirenje vjerovnika I. Višeg isplatnog reda čija se potraživanja odnose na bruto plaće, otpremnine propisane zakonom i druge tražbine iz i u vezi s radnim odnosom, isplatom tražbina u utvrđenom iznosu koja će se izvršiti u roku od 1 godine od dana potvrde Stečajnog plana, obročnom otplatom kako je to predviđeno Provedbenom osnovom Stečajnog plana (točka V do VII Provedbene osnove Stečajnog plana). Iz Ugovora o ustupanju tražbine ovjerenog od javnog bilježnika Marije Kustić br OV-245/2022 od 12.01.2022. proizlazi kako istim JR svoje potraživanje koje ima s osnova neisplaćenih plaća od poslodavca Pevec d.o.o. u stečaju sada pravni slijednik Pevex d.d. na temelju rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-57/2009 od 24. siječnja 2012. u iznosu od 262.295,11 kn ustupa VR (sve vidljivo iz spisa Ovr- 176/2022).

28. Čak i u slučaju kada je tužitelj dokazao postojanje svog potraživanja prema tuženiku, on to potraživanje nije mogao staviti u prijeboj s potraživanjem tuženika, upravo iz razloga jer poslodavac ne smije bez suglasnosti zaposlenika svoje potraživanje naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezinog dijela odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće, a radi naplate kojih potraživanja radnika je pokrenut postupak izravne naplate protiv tužitelja kao poslodavca. Prema time, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da bi tužitelj kao poslodavac mogao izvršiti prijeboj s, u ovom postupku potraživanjem tuženika samo pod pretpostavkom da je za to dobio tuženikovu suglasnost, odnosno suglasnost RR i JR; bez te suglasnosti, za koju tužitelj niti ne tvrdi da ju je dobio od tužitelja, odnosno za koju tuženik izričito tvrdi da nije dana prijeboj se ne bi mogao provesti.

29. Stoga je primjenom odredbe čl. 96. ZR otklonjen prigovor radi prijeboja tuženika pozivajući se pri tome i na odredbu čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 125/13, 148/13 i 143/14) jer je osnovna definicija plaće primitci koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, pa je nedvojbeno da se radi o isplati po osnovi radnog odnosa na koji se primjenjuje zabrana prijeboja.

30. Da je tome tako proizlazi iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revr-893/2007-2 od 21. travnja 2009. gdje je izričito navedeno da se zabrana prijeboja u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZR (Narodne novine broj 54/95, 65/95 i 17/01) odnosi kako na građansko - pravnu, tako i na procesno - pravnu kompenzaciju te da poslodavac svoje potraživanje može ostvarivati redovnim putem, ali da ne može uskratiti isplatu plaće ili naknade plaće radniku zbog postojanja nekog svog potraživanja bilo izjavom o prijeboju bilo isticanjem prigovora radi prebijanja u postupku pred sudom.

31. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj ne može isticati prigovor radi prebijanja u ovom postupku već svoje eventualno potraživanje može ostvarivati redovnim putem radi čega je neosnovan žalbeni navod tuženika kako valja imati u vidu da se ovdje radi o procesno - pravnoj kompenzaciji budući da se odredba čl. 96. st. 1. ZPP odnosi i na građansko - pravnu i na procesno - pravnu kompenzaciju.

32. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka za financije koji je sud prihvatio u cijelosti proizlazi kako je ukupan iznos neto potraživanja koja je tužitelj bio dužan isplatiti na temelju rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-57/2009 od 24. siječnja 2012. za JR iznosio bruto iznos od 330.772,68 kn, odnosno 43.901,08 Eur, koji se između ostalog sastoji od neto iznosa bez uključenih doprinosa, poreza i prireza u iznosu od 253.505,07 kn, odnosno 33.645,09 Eur. Iz dostupne dokumentacije nije vidljivo da li su plaćena i u kojem iznosu davanja (mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti i sl). Prijeboj je proveden u poslovnim knjigama tužitelja za dio potraživanja za zatezne kamate na iznos tražbine po osnovi Presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-5/2010 od 22. siječnja 2015., preinačene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-375/2018 od 30. siječnja 2019. godine (507.060,40 kn) te je iskazan prijeboj s tražbinom ustupitelja RR i ustupitelja JR (507.060,40 kn), a koje su se odnosile na neto plaću. Zahtjevom za izravnu naplatu, koji je 31.01.2022. podnesen Financijskoj agenciji, potražuje se ukupan iznos od 260.402,76 kn s osnove neto plaće. Stoga je za predmet ovog spora nije odlučan dio mišljenja vještakinje koji se odnosi na davanja koja je tužitelj isplatio temeljem rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-57/2009 od 24. siječnja 2012. i u kojem vještakinja navodi da „iz dostupne dokumentacije nije razvidno jesu li i u kojem iznosu plaćena davanja (mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, mirovinsko osiguranje za starost na temelju individualne kapitalizirane štednje, porez na dohodak i prirez na dohodak) za RR na temelju Rješenja St-57/2009-351 od 24. siječnja 2012. Međutim iz nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi da bi dio tražbine tuženika prestao isplatom iznosa od 6.847,43 kn (908,81 EUR), odnosno ispunjenjem, a kako to tuženik navodi u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a temeljem kojeg je Zaključkom ovog suda upućen pokrenuti ovaj postupak. Tužitelj je tvrdio da je društvo PEVEC d.o.o. u stečaju, kojemu je tužitelj slijednik, uplatilo veći iznos davanja, te je stoga ukupan iznos tražbine manji (253.492,38 kn) pa da je sukladno tome taj dio tražbine u iznosu od 6.834,74 kn prestao ispunjenjem, a što u postupku nije dokazano, naprotiv dokazanim proizlazi kako tužitelj nije razvidno da bi platio ikakva davanja, a niti se ista ispunjavaju tuženiku jer navedeno potraživanje pripada Republici Hrvatskoj.

33. Sud ujedno ne prihvaća navod tužitelja kako iz rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj St-57/2009, od 24. siječnja 2012. ne proizlazi da tražbina tuženika obuhvaća i zateznu kamatu. Naime, sukladno rješenju Trgovačkog suda u Bjelovaru od 24. siječnja 2012. posl. broj St-57/2009 Pevex d.d. kao pravni slijednik stečajnog dužnika Pevec d.o.o. u stečaju duguje vjerovniku RR kao radniku neisplaćene plaće u bruto iznosu od 330.848,31 kn koji iznos se stečajni dužnik obvezao podmiriti sukladno točki V. rješenja u 4 jednake rate, prva dospijeva na naplatu 15 dana od pravomoćnosti rješenja, a svaka sljedeća rata dospijeva na naplatu na dan koji istječe 20 dana od dospijeća prethodne rate tako da posljednja rata dospijeva za isplatu 270-tog dana od pravomoćnosti rješenja. Sukladno Stečajnom planu dužnika I Popisu tražbina radnika dospjelih do otvaranja stečajnog postupka stečajni dužnik duguje GR iznos od 330.848,31 kn bruto, a neto iznosi 260.402,76 kn. Odredbom članka 253. stavka 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12, 45/13; dalje u tekstu: SZ) propisano je da na osnovi pravomoćnoga rješenja o potvrdi stečajnoga plana stečajni vjerovnici čije su tražbine utvrđene i koje na ispitnom ročištu dužnik nije osporio, mogu pokrenuti postupak ovrhe protiv dužnika. Dakle, ovrha se može provesti samo za utvrđene tražbine, a zatezna kamata je utvrđena rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-57/2009 od 24. siječnja 2012. Dakle, odredbe SZ-a su lex specialis u odnosu na tražbine koje se utvrđuju u stečajnom postupku. Sve tražbine u stečajnom postupku moraju biti utvrđene i obuhvaćene stečajnim planom pa tako i tražbina zatezne kamate, a što je konkretno i slučaj.

34. Dakle tuženik je ovršnom ispravom (dakle, rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St-57/2009 od 24. siječnja 2012. godine) ovlašten, na temelju takve ovršne isprave tražiti ovrhu u vezi zatezne kamate na iznos glavnog duga određen tom ovršnom ispravom.

35. Slijedom navedenog, a kako je u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu tuženik imao tražbinu prema tužitelju budući da tražbina iz ovršne isprave - temeljem koje je predložena i određena ovrha nije prestala prijebojem i ispunjenjem, to je tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovan jer nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08) a zbog kojeg je tužitelj kao ovršenik upućen na parnicu.

36. U odnosu na odluku o naknadi troškova parničnog postupka temeljem odredbe iz članka 154. stavka 1. ZPP-a, a s obzirom na uspjeh tuženika u sporu u cijelosti, istima je kao osnovan dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 165,90 Eur (PDV 25% uključen) sukladno Tbr 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine, 138/23 dalje: Tarifa) koji je kao takav i potraživan u tom podnesku. Sud o zahtjevu za naknadom troška postupka odlučuje na određen zahtjev stranke u smislu odredbe čl. 164. ZPP-a, a tuženici premda uredno pozvani nisu pristupili na ročište na kojem je zaključena glavna rasprava te nisu podnijeli određen zahtjev za naknadom troška postupka.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Sesvetama 18. lipnja 2026.

Sudac:

Iva Raos

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun

2. 1. i 2. tuženiku

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka.

DNA:

-pun tužitelja

-pun tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte